Prijavom na newsletter ostvarujete pravo na 15% popusta za narudžbu prve knjige u roku od 15 dana od dana prijave.
Pretplatnicima "Radnog prava" obavezno odgovaramo, ostalima zavisno od zanimljivosti pitanja za čitatelje.
U slučaju izvanrednog otkaza kada se primjenjuje članak 150. st. 10. Zakona o radu (udaljenje s posla do okončanja spora uz plaćanje polovice plaće) da li postoji obveza radnika na vraćanje isplaćenih plaća u slučaju gubitka spora i koji bi bio zastarni rok za takav zahtjev?
Prema našem mišljenju, radnik nema obvezu vraćanja isplaćenih naknada plaće u slučaju gubitka spora. Naime, ako radnik podnese tužbu povodom izvanrednog otkaza i traži od poslodavca zadržavanje na radu, a radničko vijeće se protivi izvanrednom otkazu, poslodavac je primarno radnika obvezan vratiti na rad i zadržati na radu do okončanja sudskog spora (čl. 150. st. 9. Zakona o radu). Poslodavac ima jednu alternativnu mogućnost prethodno opisanoj (primarnoj) obvezi vraćanja radnika na rad sadržanu u odredbi čl. 150. st. 10. Zakona o radu, a koja se odnosi na to da poslodavac ipak može samostalno odlučiti radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca. Navedena obveza isplate polovice naknade plaće ne veže se na nikakvu kasniju obvezu radnika da vrati isplaćena sredstva ovisno o ishodu sudskog spora, prema tome, ponavljamo, mišljenja smo da radnik nema obvezu vraćanja isplaćenih naknada plaća u slučaju gubitka spora. Međutim, općenito govoreći, smatramo da ovakva obveza zadržavanja radnika na radu u slučaju izvanrednog otkaza nije dobro zakonsko rješenje i kao takvo uopće ne bi trebala postojati u zakonu, osobito iz razloga jer se radnička vijeća vrlo često sasvim nekritički protive otkazima, čak i u situacijama kada su razlozi za otkaz očito opravdani.