Časopis Radno PRAVO - Broj: 07/24 (Srpanj 2024.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Objave na društvenim mrežama sa radnog mjesta

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Sloboda govora za radnika, napose u situacijama kada objavljuje određeni sadržaj sa radnog mjesta, koristeći resurse poslodavca i moguće tijekom radnog vremena, ipak podliježe stanovitim ograničenjima, jer društvene mreže su specifično „mjesto“ i ne ulaze u opis mjesta rada.

Sažetak: 
Sudionici smo i svjedoci posvemašnje informatizacije poslovanja i društva, pri čemu brojne osobe, uključujući radnike, provode značajan dio radnog i slobodnog vremena na društvenim mrežama, gdje se preselio dobar dio društvenog života.
Reperkusije što proizlaze iz navedenih činjenica reflektiraju se na radne odnose, naročito u okolnostima kada poslodavac zaključi da je radnik štetnom objavom povrijedio ugled ili poslovnu tajnu ili neku sljedeću obvezu iz radnog odnosa ili vezanu uz radni odnos.
Autor polazi od temeljnog prava poslodavca da izdaje upute radniku, preko činjenice da praktično svi poslodavci u određenoj mjeri obavljaju djelatnost korištenjem suvremenih informacijsko komunikacijskih tehnologija, zatim da radnici u pravilu koriste navedene resurse i u privatne svrhe, što uključuje aktivnosti na društvenim mrežama u svako vrijeme, sve do raščlambe mjerila za ocjenu potrebe sankcioniranja povrede radne obveze zbog objava na društvenim mrežama.
U zaključku se prvo naglašava da objava radnika na društvenoj mreži ne mora nužno dovesti do prestanka radnog odnosa čak i ako je sporna poslodavcu, a zatim da radnik mora voditi računa o legitimnim interesima poslodavca, jer u suprotnom, zbog neprikladnog ponašanja u virtualnom okruženju može doći do prestanka radnog odnosa izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Summary:

We are participants and witnesses of the full computerization of business and society, whereby many people, including employees, spend a significant part of their working and free time on social networks, where a considerable part of social life has moved.
Repercussions resulting from the aforementioned facts are reflected on employment relationship, especially when the employer concludes that the employee has violated the employer’s reputation or business secret or some subsequent obligation from the employment relationship or related to it with a harmful post.
In this paper author starts from the fundamental right of the employer to issue instructions to the worker, through the fact that practically all employers to a certain extent perform their activities using modern information and communication technologies, then that employees use such resources also for private purposes, which includes activities on social networks at all times, up to the breakdown of the criteria for assessing the need to sanction a breach of obligation due to postings on social networks.
In the conclusion, it is first emphasized that an employee's posting on a social network does not necessarily lead to the termination of the employment relationship, even if it is disputed by the employer, that the employee must take care of the employer's legitimate interests otherwise, due to inappropriate behavior in the virtual environment, it may finish with employment termination.

Ključne riječi: temeljna prava iz radnog odnosa, sloboda govora, društvene mreže, priroda objave, prestanak radnog odnosa

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 349.22

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 07/24 - ostali članci

Darko Milković, dipl. iur.

Napokon novo pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u pogledu obveze savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom (čl. 153. st. 4. ZR-a)

U članku se obrađuje pitanje savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u slučaju kada kod poslodavca djeluje više sindikata koji nisu postigli sporazum o tome koji će sindikalni povjerenik preuzeti prava i obveze radničkog vijeća. Problem se sastoji u tome što je sudska praksa i nadalje ostala kod pravnog shvaćanja da se poslodavac dužan savjetovati s bilo kojim od sindikata premda je Zakonom o radu iz 2014. izmijenjena odredba o savjetovanju, na način da su sindikati dužni postići sporazum koji će sindikalni povjerenik preuzeti prava i obveze radničkog vijeća i o tome pisano obavijestiti poslodavca. Posljednjim odlukama, Vrhovni sud RH je u tom smislu promijenio pravno shvaćanje na način da ne postoji obveza poslodavaca dok god nisu izvješteni koji od sindikalnih povjerenika preuzima prava i obveze radničkog vijeća. 

Sažetak:
Zakon o radu iz 2014. je člankom 153. st. 4. nametnuo sindikatima obvezu da kad kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Zakonodavac je sindikatima nametnuo, ne samo obvezu postizanja sporazuma koji će sindikalni povjerenik imati  prava i obveze radničkog vijeća, već i obvezu da pisanim putem o tome izvijeste poslodavca. Zadržati dosadašnje pravno shvaćanje prema kojem je poslodavac obvezan obratiti se bilo kojem sindikalnom povjereniku protivno je logici da se točno zna tko ima prava i obveze radničkog vijeća.

Summary:
The Labour Act from 2014, in Article 153, paragraph 4, imposed on trade unions the obligation that when more than one trade union operates at the employer, the trade unions must reach an agreement on the trade union commissioner, that is, the commissioners who will have the rights and obligations of the workers council, and the trade unions are obliged to notify the employer in writing. The legislator imposed on the trade unions, not only the obligation to reach an agreement that the union commissioner will have the rights and obligations of the workers council, but also the obligation to inform the employer about this in writing. Keeping the current legal understanding according to which the employer is obliged to contact any trade union commissioner is against the logic of knowing exactly who has the rights and obligations of the workers council.

Ključne riječi: obveza savjetovanja, radničko vijeće, sindikalni povjerenik, sudska praksa

Darko Milković, dipl. iur.
sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 331.104

Nataša Novaković, EMBA

Implementacija "Direktive o ženskim kvotama"

Autorica daje cjeloviti prikaz Direktive o poboljšanju rodne ravnoteže u upravama i nadzornim odborima kompanija na burzi koja se do kraja 2024. godine mora transponirati u hrvatsko zakonodavstvo, a temeljem koje kompanije obveznice direktive moraju ispuniti ciljeve do polovice 2026. godine. Istovremeno propituje moguće načine prijenosa Direktive u nacionalno zakonodavstvo te daje usporednu praksu drugih zemalja.

Sažetak:
Direktiva o poboljšanju rodne ravnoteže u upravama i nadzornim odborima kompanija na burzi koja se do kraja 2024. godine mora transponirati u hrvatsko zakonodavstvo važna je primarno za velike poslodavce koji su listani na burzi, ali temeljem ESG regulative preliti će se i  na dobavljačke lance odnosno manje kompanije. Do kraja godine vidjeti ćemo koju će osnovnu alternativu izabrati hrvatski zakonodavac, da žene odnosno podzastupljeni spol bude zastupljen najmanje 40 %  na radnim mjestima neizvršnih direktora ili da 33 % svih direktorskih mjesta bude popunjeno podzastupljenim spolom. Širina obuhvata Direktivom također se može različito urediti kao i pristup prema trgovačkim društvima u državnom vlasništvu. Autorica daje pregled mogućnosti i neke prakse zemalja iz okruženja.

Summary:
The directive on improving the gender balance among directors of listed companies and related measures, which must be transposed into Croatian legislation by the end of 2024, is primarily important for large employers that are listed on the stock exchange, but based on ESG regulations, it will spill over to supply chains, i.e. smaller companies. By the end of the year, we will see which basic alternative the Croatian legislator will choose, that women or the underrepresented gender be represented at least 40% in the positions of non-executive directors or that 33% of all directorships be filled by the underrepresented gender. The scope of the Directive can also be regulated differently, as can the approach to state-owned companies. The author gives an overview of the possibilities and some practices of neighboring countries.

Ključne riječi: žene, upravljačke pozicije, kvote, rodna ravnopravnost

Nataša Novaković, EMBA
Direktorica za ESG, Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 349.2: 304

Matej Brkić, mag. iur.

Kako pomiriti rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu s načelom nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji?

U članku se pruža odgovor na pitanje kako s jedne strane organizirati rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu, te s druge strane, kako istovremeno osigurati pridržavanje načela nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji. U tom smislu, analizira se pravno određenje načela nedostupnosti u nacionalnom zakonodavstvu, te naglašavaju izazovi do kojih dolazi u primjeni tog načela, sve u svrhu što jasnije uspostave ravnoteže između potreba poslodavaca za fleksibilnošću i zaštite radnika od negativnih posljedica stalne dostupnosti izvan radnog vremena.

Sažetak:
Posljednjih godina, kao posljedica promjena u radnim uvjetima i sveopćoj digitalnoj transformaciji, došlo je do sve učestalije prakse rada na izdvojenom mjestu rada i rada na daljinu. Međutim, uvidjelo se da uobičajena dioba radnog vremena na radno vrijeme i neradno vrijeme u određenim slučajevima nije dostatna, odnosno da ne pruža radnicima zaštitu od specifičnih rizika povezanih s takvim načinom rada u odgovarajućoj mjeri. Primjerice, u praksi često dolazi do narušenja ravnoteže između privatnog i poslovnog života, pojave stresa, preopterećenosti poslom, prekovremenim radom, i drugim nepoželjnim pojavama. U mnogim državama raste svijest o važnosti prava na isključivanje što je rezultiralo donošenjem odredbi kojima se ovo pravo priznaje u velikom broju nacionalnih zakonodavstava, između ostalih i u Republici Hrvatskoj.

Summary:

In recent years, as a result of changes happening in working conditions and the overall digital transformation, there has been an increasingly frequent practice of remote work. However, it was seen that the usual division of working and non-working time is not sufficient in certain cases because it does not provide employees with adequate protection from the specific risks associated with such a way of working. For example, in practice, there is often a violation of the balance between private and business life, the appearance of stress, work overload, overtime work, etc. In many countries, awareness of the importance of the right to disconnect is growing, which has resulted in the adoption of provisions recognizing this right in many national legislations, among others in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: načelo nedostupnosti, pravo na isključivanje, rad na izdvojenom mjestu rada, rad na daljinu

Matej Brkić, mag. iur.

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 349.2: 004

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Izbori na radna mjesta na veleučilištima prema novom Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i pratećim propisima (II. dio)

U drugom dijelu ovog rada nastavljamo s prikazom pravnog uređenja izbora na radna mjesta na veleučilištima prema novom Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i pratećim propisima. 

Sažetak:
Novim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz 2022. uređuju se temeljna načela obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti. Posebna je pažnja posvećena regulaciji postupka zapošljavanja na radna mjesta i napredovanja nastavnika, znanstvenika i suradnika zaposlenih u visokim učilištima te njihova prava i obveze. Ovim je Zakonom ukinuta dvostruka vertikala izbora, te je inauguriran model izbora na nastavna radna mjesta. Ova je promjena izazvala niz prijepora u tumačenjima i praktičnoj provedbi, posebice u odnosu na izbore na radna mjesta u trajnom izboru, odnosno (ne)mogućnosti angažiranja nastavnika nakon umirovljenja.

Summary:

The new Act on Higher Education and Scientific Activities from 2022 regulates the basic principles of higher education, scientific and artistic activities. Special attention is paid to the regulation of the recruitment process and the promotion of teachers, scientists and associates employed in higher education institutions, as well as their rights and obligations. With this Act, the double vertical of elections was abolished, and the model of elections for teaching positions was inaugurated. This change has caused a number of controversies in interpretations and practical implementation, especially in relation to the selection of permanent positions, that is, the (in)ability to hire teachers after retirement.

Ključne riječi: veleučilišta, izbori na radna mjesta, Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.  
pročelnik Odjela upravnih studija Veleučilišta u Šibeniku 

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 378: 349.2

mr. sig. Vitomir Begović

Etički kodeks državnih službenika

Autor u članku analizira Zakon o državnim službenicima, Etički kodeks državnih službenika, izvješće o podnesenim pritužbama na neetično ponašanje državnih službenika u 2023. godini, izvješće o radu Etičkog povjerenstva za 2023. godinu, te predlaže mjere za unapređenje etičkog ponašanja u državnoj službi. 

Sažetak: 
Etički kodeks i njegova primjena predstavlja mehanizam kontrole rada državne uprave, i temelj za osiguravanje kvalitete obavljanja poslova i pružanja javnih usluga. Etički kodeks državnih službenika, među ostalim, navodi cijeli niz obaveza i prava državnih službenika u pogledu etičnog ponašanja u svakodnevnom obavljanju povjerenih im zadataka. Etičkim kodeksom državnih službenika utvrđuju se pravila ponašanja državnih službenika prema građanima i u međusobnim odnosima državnih službenika i etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti, propisuje se mogućnost podnošenja pritužbe na neetično ponašanje državnih službenika te postupak povodom podnesene pritužbe. Polazeći od izvješćem uočenih pojavnih oblika, broja pritužbi i načina rješavanja predmeta, potrebno je izraditi detaljnu analizu dosadašnje primjene Etičkog kodeksa državnih službenika, utvrditi nedostatke i potrebne novele.

Summary:
The Code of Ethics and its application is a mechanism for controlling the work of the state administration, and the basis for ensuring the quality of work and the provision of public services. The Code of Ethics of Civil Servants, among other things, states a whole series of obligations and rights of civil servants with regard to ethical behavior in the daily performance of the tasks entrusted to them. The Code of Ethics of Civil Servants establishes the rules of conduct of civil servants towards citizens and in the mutual relations of civil servants and the ethical principles on the basis of which civil servants act when performing their official duties. Based on the phenomena observed in the report, the number of complaints and the way cases are resolved, it is necessary to create a detailed analysis of the current application of the Code of Ethics for civil servants, to identify shortcomings and necessary amendments.

Ključne riječi: etički kodeks, povjerenik za etiku, etičko povjerenstvo 

mr. sig. Vitomir Begović
konzultant

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 35.07: 17

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Mogu li autonomni opći normativni akti u morskim lukama poslodavcima u RH nadomjestiti zakonodavnu prazninu u radu i radnim odnosima lučkih transportnih radnika

Rad i radni odnosi lučkih transportnih radnika u morskim lukama u Republici Hrvatskoj, u praksi pokazuje brojne specifičnosti koje izravno nisu izražene u propisima na snazi, što posebno važi za heteronomne propise različitih naziva, donosioca, sadržaja, prostornog i vremenskog važenja. Više možete pročitati u nastavku ovog članka.

Sažetak:
Uređivanje (reguliranje, propisivanje), ostvarivanje (realiziranje) i zaštita rada i radnih odnosa lučkih transportnih radnika (LTR) u morskim lukama - poslodavcima u Republici Hrvatskoj, čini jedinstvo aktivnosti brojnih subjekata (adresanata i adresata) u tim izrazito specifičnim (karakterističnim, posebnim) radnim odnosima. Evidentna je zakonodavna praznina koju donekle „nadomješćuju“ sadržaji pravnih normi općih autonomnih normativnih akata. Sadržaj ovoga rada pokušava, analizom propisa na snazi, odgovoriti na to pitanje, očekujući da će zahtjev prakse u budućnosti tu prazninu u heteronomnim propisima „popuniti“.

Summary:
Editing (regulating, prescribing), substantiation (realizing) and protecting the work and labor relations of port transport workers („lučkih transportnih radnika“ - LTR) in seaports - employers in the Republic of Croatia, constitutes the unity of the activities of numerous subjects (senders and recipients) in these extremely specific (characteristic, special) labor relations. There is an obvious legislative gap that is "compensated" to some extent by the contents of legal norms of general autonomous normative acts. The content of this paper tries to answer that question by analyzing the regulations in force, expecting that the demand of the practice of the future will "fill" that gap in the heteronomous regulations.

Ključne riječi: morske luke-poslodavci, lučki transportni radnici (LTR), rad i radni odnosi, zakonodavna praznina u heteronomnim propisima, opći autonomni normativni akti

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
Sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 7-8/2024

UDK: 347.79