Pitanja i odgovori

Pretplatnicima "Radnog prava" obavezno odgovaramo, ostalima zavisno od zanimljivosti pitanja za čitatelje.

Broj rezultata: 2

Naknada štete

NADOKNADA ŠTETE ZBOG MANJKA PRI INVENTURI

Odgovorio: RP
Pitanje:
Jednoj našoj članici poslodavac želi oduzeti od plaće navodnu štetu od 2000 kuna, što je utvrđena kao manjak na inventuri, koju inventuru je vodila ta radnica. Ima li poslodavac pravo na to?

Odgovor:
Sukladno odredbama članka 99. Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11) radnik je dužan nadoknati štetu poslodavcu ako ju je na radu ili u svezi s radom uzrokovao namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
Poslodavac mora dokazati i postojanje štete i vrstu odgovornosti - krivnje radnika tj. namjeru ili krajnju nepažnju. Činjenica da je na inventuri utvrđen manjak od 2000 kuna, nipošto ne znači odgovornost voditelja inventura za naknadu štete. Poslodavac prethodno treba dokazati odgovornost za štetu. Osim toga, vrlo je nelogično da bi na ikoji način trebao biti odgovoran onaj koji je utvrdio manjak, jer za to može biti odgovoran samo onaj koji je manjak uzrokovao (poslovođa, radnik kod kojega nedostaje taj iznos i sl.), a ne voditelj inventure. Međutim, i te osobe bile bi dužne nadoknaditi štetu samo ako su je uzrokvali namjerno ili iz krajnje nepažnje.
Osim toga, poslodavac nipošte ne smije radniku za kojega on, poslodavac drži da je odgovaran za štetu, taj iznos štete odbiti od plaće toga radnika, a bez pisane izjave toga radnika da pristaje na takvo oduzimanje od plaće. Čak da je radnik i priznao štetu, poslodavac mu ne smije odbiti od plaće, osim ako radnik je pisao izjavio da pristaje da mu se taj iznos odbija od štete. Ovakva izjava mora biti dati isključivo nakon što je šteta nastala, a ne vrijedi unaprijed dana izjava da npr. radnik pristaje da se štete koje on uzrokuje odbijaju od njegove plaće.
Dakle, prema članku 88. Zakona o radu, poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, s time da se ne može dati prije nastanka potraživanja. Ako radnik ne da takav pisani pristanak, poslodavac može jedino na sudu tražiti isplatu.
Ako bi joj poslodavac ipak protiv volje radnice oduzeo joj navedeni iznos od plaće, dakle bez njenog pisanog naknadno pristanka, učinio bi prekršaj iz članka 293. st. 1. t. 21. u vezi članka 88. Zakona o radu, za koji je predviđena kazna od 31.000 do 60.000 kuna za poduzeće, a od 4.000 do 6.000 za direktora.
Osim toga, tada bi radnica mogla tužiti poslodavca.

Odgovornost za štetu na autu

Odgovorio: RP
Pitanje:
Radnik u javnom ustanovi je vozio službeni auto u sklopu svojeg posla (radnik nije vozač, ali oni radnici na tim poslovima koji imaju vozačku dozvolu za potrebe posla koriste službeni auto) te učinio prekrašaj kojim je nastala šteta na autu. Je li radnik dužan nadoknaditi tu štetu? Postavili smo mu takav zahtjev, a sada drugi radnici odbijaju voziti službeni auto. Napominjemo da je kod primanja ovog radnika kao uvjet bila navedena vozačka dozvola, ali nemaju svi radnici na takvom poslu vozačku dozvolu niti je opći uvjet za te poslove.

Odgovor:
Prema odredbama članka 99. Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11) radnik odgovora samo za štetu učinjenu namjerno ili iz krajnje nepažnje. Iako mi ne znamo sve detalje prometne nezgode obično se ne radi niti o namjeri niti o krajnjoj nepažnji. Dakle, mislimo da radnik vjerojatno nije dužan nadoknaditi štetu.
Osim toga posebno napominjemo da bi sva službena vozila, osobiti ona u javnim ustanova, trebala biti kasko osigurana, jer se ne može očekivati da će radnici nadoknađivati štete na vozilima. Po našem mišljenju neosiguravanje vozila je ozbiljno propuštanje ustanove tj. poslodavca i stvaranje rizika moguće velike štete za javnu ustanovu.
Držimo da bi svi radnici koji imaju obvezu voziti to vozilo imali pravo odbiti ga voziti sve dok ne bude osigurane, jer se u protivnom izlažu Vašim pritiscima da nadoknade štete koju u stvari ne bi trebali nadoknaditi.
Osim toga dodatno se stvara situacija da radnici koji po ugovoru nisu vozači neće htjeti voziti službeni auto jer to nije njihov posao. Iako je za konkretnom slučaju to bilo navedeno u natječaju, isto očito prema vašim navodima nije bilo u svim ranijim natječajima. Stoga za istu plaću jednu ne moraju voziti službeni auto, a drugi moraju, i to još neosigurani, što stvara zabranjenu nejednakost.