Odgovor:
Prema članku 125. Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12,35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14 , 154/14) zdravstveni radnik može uz odobrenje poslodavca za svoj račun sklopiti posao iz zdravstvene djelatnosti poslodavca. Zakon u tome članku, a niti dalje ne definira kakav je to ugovor.
Prema našem mišljenju to nije ugovor o radu. Naime, ne samo da se ne spominje ugovor o radu, nego niti prema sadržaju ne upućuje da bi to bio ugovor o radu. Kao prvo nema ograničenja vremena rada, što bi da se radi o ugovoru o radu bilo za očekivati.
Slična situacija kao kod zdravstvenih radnika je i sa znanstvenicima i nastavnicima u znanosti i visokom obrazovanju, gdje je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07,45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14), člancima 46. i 103. propisana mogućnost rada izvan matične ustanove, također bez sklapanja ugovora o radu.
Za razliku od toga, člankom 61. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), koji također određuje dodatni rad, izričito se određuje sklapanje baš ugovora o radu za dodatnih osam sati rada tjedno. Dakle, kada zakonodavac želi za dodatni rad odrediti da se radi o ugovoru o radu, to izričito propisuje.
Prema tome, zdravstveni radnik kada sukladno člancima 125. do 125.e Zakona o zdravstvenoj zaštiti, obavlja za svoj račun posao kod drugog poslodavca, ne sklapa ugovor o radu nego drugi ugovor. Može se sklopiti ugovor koji bi se nazvao ugovor o djelu, iako se može ne imenovati u tome smislu nego nazvati ugovor o obavljanju zdravstvenih poslova sukladno članku 125. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.