Pitanja i odgovori

Biračko pravo za izbor radničkog vijeća, a tim i za izbor predstavnika radnika u upravnom vijeću, ako se ono bira sukladno članku 164. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je članku 145. Zakona o radu. 
Prema toj odredbi Zakona o radu, pravo birati i biti birani imaju svi radnici zaposleni kod određenoga poslodavca, s time da biračko pravo nemaju članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih obitelji te radnici iz članka 131. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona. 

Člankom 131. Zakona o radu, stavcima 1. i 2. je propisano poslodavac koji je fizička osoba, može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a ako je poslodavac pravna osoba ovlaštenja poslodavca ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.

Sukladno tome držimo da sve tri osobe za koje ste pitali (pravnik orkestra, glazbenik kojeg je ravnatelj ovlastio da obavlja poslove nadzornika orkestra i ovlaštenik za zaštitu na radu) nesporno imaju biračko pravo za izbor predstavnika radnika u upravnom vijeću poslodavca. 

Naime, to nesporno nisu članovi upravnih i nadzornih tijela poslodavca, kako to određuje članak 145. st. 2. Zakona o radu, a niti osobe iz članka 131. st. 2. Zakona o radu, dakle osobe s ovlastima poslodavca iz statuta. 

U vezi postavljenog upita o sadržaju zaštite člana Europskog radničkog vijeća iz Republike Hrvatske i postupanju poslodavca u slučaju otkaza ugovora o radu navedenoj kategoriji radnika, mišljenja smo kako slijedi u nastavku:
Člankom 10. Direktive 2009/38/EZ od 6. svibnja 2009. o uspostavi Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka obavješćivanja i savjetovanja s radnicima kod poslodavaca ili povezanih poslodavaca na području Zajednice (preinačena) (SL, L 122, 16. 5. 2009.) (dalje: Direktiva 2009/38/EZ) propisana je zaštita predstavnika radnika (članova posebnih pregovaračkih tijela, članova Europskog radničkog vijeća i predstavnika radnika koji obavljaju svoje poslove na temelju postupka iz članka 6. stavka 3. Direktive) u obavljanju svojih poslova, na način da navedene kategorije radnika uživaju istu zaštitu i jamstva koja za predstavnike radnika propisuje nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa, koji su na snazi u zemlji u kojoj su zaposleni. Pri tome treba naglasiti da se navedena odredba Direktive 2009/38/EZ mora razumijevati u kontekstu točke 34. preambule Direktive 2009/38/EZ u kojoj je dodatno opisan sadržaj zaštite iz članka 10. stavka 3. Direktive na način da navedena kategorija predstavnika radnika ne smije biti izložena diskriminaciji koja je posljedica zakonitog obavljanja njihove djelatnosti i da navedena kategorija radnika mora uživati odgovarajuću zaštitu u pogledu otkaza i ostalih sankcija. 
U svijetlu spomenutih odredbi Direktive 2009/38/EZ treba tumačiti i odredbu članka 32. Zakona o Europskim radničkim vijećima („Narodne novine“, br. 93/14 i 127/17) kojom je u nacionalno zakonodavstvo prenijeta odredba članka 10. Direktive 2009/38/EZ. 
Slijedom navedenoga, kada je riječ o sadržaju zaštite člana Europskog radničkog vijeća koji je zaposlen u Republici Hrvatskoj, navedeni predstavnik radnika mora u sadržaju uživati istu razinu zaštite koju za predstavnike radnika na nacionalnoj razini uređuje nacionalno zakonodavstvo. S obzirom da je zaštita od otkaza člana radničkoga vijeća (kao predstavnika radnika na nacionalnoj razini) propisana člankom 151. Zakona o radu, a točkom 34. preambule Direktive 2009/38/EZ je jasno utvrđeno da se sadržaj zaštite člana Europskog radničkog vijeća mora odnositi i na zaštitu od otkaza, slijedom navedenoga mišljenja sam da sadržaj zaštite predstavnika radnika u Republici Hrvatskoj iz članka 32. Zakona o Europskim radnički vijećima podrazumijeva i zaštitu iz članka 151. Zakona o radu, koja uključuje i obvezu  poslodavca da prije otkaza ugovora o radu članku Europskog radničkog vijeća iz Republike Hrvatske prethodno pribavi suglasnost radničkoga vijeća ili sindikalnog povjerenika s pravila i ovlastima radničkoga vijeća .
Također treba naglasiti da je pravo radnika kod poslodavca utemeljiti radničko vijeće ili/i osnovati sindikat  i u tom slučaju izabrati i imenovati sindikalnog povjerenika u funkciji radničkoga vijeća pod uvjetima i na način propisan Zakonom o radu, te radnici slobodno odlučuju žele li kod poslodavca konzumirati navedeno pravo. 
Ukoliko kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće ili ne djeluje sindikat, odnosno sindikalni povjerenik nije preuzeo sva prava i obveze radničkoga vijeća, mišljenja sam da pri otkazivanju ugovora o radu zaštićenoj kategoriji radnika (u konkretnom slučaju članu Europskoga radničkog vijeća) poslodavac ne može zbog okolnosti da radnici nisu konzumirali svoje pravo na izbor svojih predstavnika snositi posljedice ne konzumiranja navedenoga prava radnika, te u tome smislu nije dužan postupati temeljem članka 151. Zakona o radu, što u konkretnom slučaju za posljedicu ima okolnost da kod poslodavca nisu ispunjene pretpostavke za ostvarivanje zaštite člana Europskog radničkog vijeća od otkaza, činjenicom da radnici nisu konzumirali svoje pravo na izbor svojih predstavnika koji su temeljem Zakona o radu ovlašteni pružiti zaštitu od otkaza članu Europskog radničkog vijeća od otkaza.
Stoga, iako Zakon o Europskim radničkim vijećima u članku 32. za članak Europskoga radničkog vijeća propisuje i zaštitu od otkaza ugovora o radu na način propisan člankom 151. Zakona o radu, ukoliko kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nije preuzeo prava i obveze radničkoga vijeća, član Europskoga radničkoga vijeća kod tog poslodavca neće uživati zaštitu od otkaza iz članka 151. Zakona o radu, pa mu poslodavac bez suglasnosti radničkoga vijeća ili sindikalnog povjerenika u funkciji radničkoga vijeća može otkazati ugovor o radu. 
Međutim, s obzirom da su stranke sporazuma o osnivanju Europskoga radničkoga vijeća slobodne u određivanju sadržaja tog sporazuma, pa time imaju pravo sporazumom o osnivanu Europskog radničkoga vijeća propisati i posebne procedure u zaštiti članova Europskog radničkoga vijeća (kao npr. da je u slučaju otkaza ugovora o radu poslodavac dužan informirati i/ili savjetovati Europsko radničko vijeće), u kojem slučaju bi se odredbe Sporazuma primjenjivale i na člana Europskog radničkog vijeća koji je zaposlen u Republici Hrvatskoj, u proceduri otkazivanja ugovora o radu navedenom predstavniku radnika poslodavac bi morao uzeti u obzir i činjenicu jeli Sporazumom o osnivanju Europskoga radničkoga vijeća propisana dodatna procedura u zaštiti od otkaza članova Europskoga radničkoga vijeća čiji je član dotični radnik.     

 

Iako niti Zakon o radu (NN 93/14, 127/17) niti Pravilnik o postupku izbora radničkog vijeća (NN 3/16) ne određuju izričito da isti radnik ne može biti potpisnik dvije ili više različitih listi odnosno biti na dvije ili više listi istovremeno kao kandidat, to nesporno proizlazi iz same logike izbornog sustava za izbor radničkog vijeća. 
Naime, člankom 146. Zakona o radu je propisano da liste kandidata za izbor predstavnika radnika mogu predložiti sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca ili skupina radnika koju podržava najmanje 20% radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
Dakle, uvjet je da listu podržava najmanje 20% zaposlenih radnika, pri čemu može biti više takvih listi kod poslodavca. No svaka takva lista mora imati najmanje 20% radnika, i to različitih od radnika koji podupiru drugu listu.  Ako isti radnici podupiru različite liste onda one više možda nemaju 20% radnika jer je isti radnik već prethodno dao potpis drugoj listi. Smisao je da svaki radnik može dati potpis samo jednoj listi za izbor radničkog vijeća. 
U takvom slučaju treba dati prigovor na potpisnike liste. Izborni odbor bi prema našem mišljenju tada trebao odlučiti da od dviju listi na kojima je potpis istoga radnika, valjan je potpis na onoj listi koja je prva predana, a na onoj drugoj nije i to bi trebao svojom odlukom utvrditi. U tome slučaju ako i bez potpisa toga radnika druga lista ima najmanje 20% radnika, bit će važeća, a ako tek s potpisom toga radnika ispunjava uvjet od 20% bit će nevažeća.   
Isto tako jedan radnik može biti kandidat isključivo na jednoj listi i nipošto ne može biti kandidat na više različitih listi istovremeno. To bi potpuno narušilo izbore a postupak utvrđivanja rezultata glasovanja ne bi se mogao valjano provesti. Naime, što bi se dogodilo da se npr. bira 3 člana radničkog vijeća, a lista A dobije dva člana na kojoj je MM drugi na listi, a lista B dobije jednog člana na kojoj je isti MM na listi prvi? Dakle, ako se isti kandidati pojavljuju na više lista tada više nema valjanih izbora. 
U takvom slučaju također treba dati prigovor izbornom odboru na listu, s obrazloženja da isti radnik ne može biti kandidat na dvije liste istovremeno. 
Izborni odbor bi tada mogao pozvati nositelje liste da liste usklade odnosno kandidata da odustane od jedne liste i da se lista izmijeni, odnosno da sami podržavatelji liste izmijene listu. Ako to ne bi bilo učinjeno u ostavljenom roku, izborni odbor bi trebao listu koja je kasnije pristigla s istim kandidatom koji se već nalazi na ranije dostavljenoj listi, proglasiti nevažećom. 
Što se tiče kandidata - člana sindikata koji se nalazi na drugoj listi to bi bilo teško osporiti, jer se on nalazi samo na jednoj listi, makar je formalno svojim članstvom u sindikatu podržavao listu sindikata (sindikat ne treba potpise, budući se smatra da članovi sindikata podupiru listu sindikata). Dakle, mislim da bi takva lista grupe radnika s kandidatom koji je član sindikata ipak bila važeća. 

Predstavnik radnika u upravnom vijeću i predsjednik radničkog vijeća dvije su odvojene funkcije. Dakle, kod izbora novog predsjednika radničkog vijeća isti ne mora nužno postati i predstavnik radnika u upravnom vijeću, ali zato ima mogućnost da samog sebe imenuje na tu funkciju.

Osnivanje radničkog vijeća je pravo i mogućnost radnika, a poslodavac im je dužan to i omogućiti, uz uvjet postojanja inicijative za utemeljenje radničkog vijeća koja se pokreće na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca.
Dakle, radničko vijeće nije obvezan organ, odnosno nije tijelo koje obvezno mora biti osnovano kod svakog poslodavca koji ima 20 ili više radnika.  
Ako radničko vijeće ne postoji, ne postoji niti obveza savjetovanja sa radničkim vijećem.

Za donošenje samog Pravilnika o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti potrebno je savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja odluke (propisano čl. 150. Zakona o radu), dakle, potrebno je slijediti proceduru donošenja i objave kao i prilikom donošenja bilo kojeg drugog pravilnika o radu.

Prilikom donošenja Pravilnika o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti potrebno je savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja odluke, dakle, potrebno je slijediti proceduru donošenja i objave kao i prilikom donošenja bilo kojeg drugog pravilnika o radu, što znači da je, između ostalog potrebno voditi računa o roku od 8 dana za očitovanje radničkog vijeća o pravilniku i roku od 8 dana za stupanje pravilnika na snagu od dana objave. Prilikom savjetovanja potrebno je biti oprezan budući da je nesavjetovanje o pitanjima o kojima se poslodavac bio dužan savjetovati propisano kao teži prekršaj poslodavca. U pogledu drugih odluka važnih za položaj radnika za koje je potrebno provesti savjetovanje, riječ je o nekim konkretnim slučajevima koji bi se mogli uzeti u obzir, npr. jedna od takvih situacija prema našem bi mišljenju bila uvođenje videonadzora koji ne prati čitavo vrijeme sve pokrete radnika (s obzirom da je za videonadzor koji čitavo vrijeme prati radnika potrebna suglasnost radničkog vijeća, sukladno čl. 43. st. 4. Zakona o zaštiti na radu).  Međutim, naše je mišljenje da poslodavac za neprovođenje savjetovanja u onim slučajevima koji nisu izričito navedeni u čl. 150. st. 3. Zakona o radu vrlo vjerojatno neće odgovarati za prekršaj, budući da se za prekršajnu odgovornost ipak očekuje preciznija sadržajna konkretizacija prekršajnog postupanja.

Nije propisana posebna forma savjetovanja, u praksi je uobičajeno da se to čini pisanim putem.  Svakako bi pisana forma bila preporučljiva, prvenstveno zbog dokazivanja provođenja postupka savjetovanja, kao i sam sadržaj tog postupka. Međutim, sudska praksa prihvaća i usmeno savjetovanje.
Dakle, dovoljno je da se sindikalni povjerenik u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o određenom pitanju očitovao u pisanom obliku, te nije potrebno i njegovo osobno sudjelovanje na sjednici. Međutim, podsjećamo da su sjednice tijela javne vlasti prema Zakonu o pravu na pristup informacijama javne te na njima stoga može sudjelovati i sindikalni povjerenik ako su izvan njegovog radnog vremena ili ako koristi sate za rad u radničkom vijeću iz čl. 156. Zakona o radu.

1. Biračko pravo za izbor povjerenika za zaštitu na radu imaju svi radnici zaposleni kod određenoga poslodavca, zaposleni na neodređeno vrijeme, određeno vrijeme, puno, nepuno i skraćeno radno vrijeme, osim onih koji prema Zakonu o radu iznimno nemaju to pravo, a to su: članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih obitelji te radnici iz članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o radu. Međutim, to se ne odnosi na predstavnike radnika u organima poslodavca. Dakle, u školi ne mogu glasati ravnatelj te članovi školskog odnosno domskog odbora (osim predstavnika radnika u školskom odboru) i članovi njihovih obitelji, kao niti radnici iz čl. 131. stavaka 1. i 2. Zakona o radu. Ovdje želimo pojasniti da se pod predstavnikom radnika u skladu sa Zakonom o radu podrazumijeva samo onaj jedan član koji je izabran od strane radničkog vijeća, odnosno ako ono ne postoji, od strane radnika. To znači da samo taj član školskog odbora ima pravo glasa, dok 2 člana predstavnika učitelja/nastavnika nemaju pravo glasa.
2. Prilikom izbora člana školskog/domskog odbora iz redova radnika, ne mogu glasovati svi radnici kao i u prethodnom pitanju.
3. Službena tumačenja ne postoje, naime, mišljenja Ministarstva nemaju veću važnost od bilo kojeg pojedinca. Tumačenja Zakona daju samo sud i Odbor za zakonodavstvo Sabora RH kada daje autentična tumačenja. Sva ostala tumačenja su neslužbena i neformalna. U nastavku Vam šaljem poveznicu na tumačenje Ministarstva rada koje je u suglasju s prethodno navedenim odgovorima (samo što se odnosi na članove upravnog odbora u vrtiću):  http://uznr.mrms.hr/biracko-pravo-i-predlaganje-utemeljenja-radnickog-vijeca/  

 

Prema čl. 145. Zakona o radu, pravo birati i biti birani nemaju članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih obitelji. Članovima obitelji smatraju se osobe navedene u čl. 86. st. 3. Zakona o radu koji, između ostalih, uključuju i supružnike. Prema tome, supružnici članova upravnih i nadzornih organa poslodavca nemaju pravo birati i biti birani.

Nije potrebno provoditi izvanredne izbore za radničko vijeće već predsjednika radničkog vijeća mijenja njegov zamjenik do isteka mandata radničkog vijeća. 
Pri tome, radniku koji je dao ostavku na funkciju člana radničkog vijeća nije automatizmom prestala njegova funkcija u svojstvu predstavnika radnika u organu poslodavca jer su to odvojene funkcije.  Međutim, osoba koja ga zamjenjuje u radničkom vijeću ima ovlast opozvati ga s funkcije predstavnika radnika u upravnom vijeću te umjesto njega imenovati sebe ili nekog drugog.

Prema čl. 63. st. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17) Vijeće fakulteta čine nastavnici, suradnici, studenti i jedan predstavnik zaposlenika, u skladu sa statutom fakulteta.

Također člankom 164. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da u trgovačkom društvu ili zadruzi, u kojima se u skladu s posebnim propisom utemeljuje organ koji nadzire vođenje poslova (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) te u javnoj ustanovi, jedan član organa društva ili zadruge koji nadzire vođenje poslova, odnosno jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) mora biti predstavnik radnika.

Slične odredbe imaju i kolektivni ugovori. Tako prema čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, u upravnim tijelima ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja jedan član mora biti predstavnik zaposlenika. Također, prema čl. 77. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u upravnim tijelima ustanova javnih službi (tijelima koja imaju upravne ili nadzorne ovlasti), najmanje jedan član mora biti predstavnik zaposlenika.

Međutim, odredbe kolektivnih ugovora u ovom slučaju ne držimo relevantnima jer kao prvo predstavnik radnika u vijeću fakulteta propisan je posebnim zakonom – Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a generalno i Zakonom o radu, koji govori o predstavnicima radnika u tijelima poslodavca. Drugo, određivanje sastava upravnih tijela javnih ustanova nije materija koja se može regulirati kolektivnim ugovorom, ali u ovom trenutku to nije niti važno jer postoji zakonsko rješenje.

Odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kao i Zakona o radu u vezi predstavnika radnika u tijelu poslodavca tj. u fakultetu treba tumačiti isključivo na način da vijeće fakulteta mora prihvatiti odnosnu uključiti u svoj sastav izabranog predstavnika radnika, ako ga radnici na zakonit način izaberu, a ne da vijeće fakulteta bez predstavnika radnika više ne bi moglo funkcionirati. Dakle, imati predstavnika radnika u vijeću fakulteta je pravo radnika koje radnici mogu iskoristiti ako žele, ali to nisu dužni učiniti. Valja znati da se radnike na izbor svojega predstavnika niti na koji način ne može primorati. Prema tome, fakultetsko vijeće može funkcionirati i donositi odluke i bez predstavnika radnika, pod uvjetom da se u vijeću nalazi dovoljan broj članova za donošenje odluka.

Prema odredbama fakultetskog Statuta, predstavnik zaposlenika u Fakultetsko vijeće bira se sukladno Zakonu o radu i na njemu utemeljenim podzakonskim aktima (taj akt je inače Pravilnik o postupku izbora radničkog vijeća, Narodne novine 3/16, 52/17 i 138/20). Budući da Statut propisuje da se predstavnika radnika bira sukladno Zakonu o radu, podsjećamo da prema čl. 164. Zakona o radu, predstavnika radnika imenuje i opoziva radničko vijeće (stavak 2.), a ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće (kao što je to kod Vas slučaj), predstavnika radnika, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, u postupku propisanim Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana. Dakle, prema postupku propisanim Zakonom o radu i Pravilnikom o postupku izbora radničkog vijeća.

Znači, da bi netko bio predstavnik radnika, budući da nemate radničko vijeće, mora biti izabran u zakonitom postupku. Stoga sindikalna povjerenica koja je član fakultetskog vijeća temeljem toga što je izvanredna profesorica ne može, kao prvo bez odgovarajućeg izbora biti predstavnica radnika, jer ponavljamo, postoji propisan način imenovanja odnosno izbora predstavnika radnika i samo i isključivo tako izabrana osoba može biti predstavnik radnika.

Osim toga, sindikalna povjerenica koja je članica fakultetskog vijeća temeljem toga što je izvanredna profesorica uopće ne može biti predstavnica radnika, dakle ne može niti birati niti biti birana. Naime, kao što je rečeno, prema Vašem Statutu postupak izbora radničkog predstavnika u fakultetsko vijeće provodi se sukladno Zakonu o radu (čl. 18. st. 5. Statuta). To ponavljamo, regulira Zakon o radu u čl. 164. st. 3. koji propisuje da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće (kao što je to kod Vas slučaj), predstavnika radnika, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, u postupku propisanim Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.

Nastavno, Zakon o radu kada propisuje postupak izbora radničkog vijeća (koji se postupak u cijelosti primjenjuje kod izbora predstavnika radnika) propisuje i biračko pravo za taj izbor. Tako se u članku 145. st. 2. i 4. propisuje da pravo birati i biti birani nemaju članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca, a to su u ovom slučaju članovi fakultetskog vijeća. Sukladno stavku 4. članku 145. biračko pravo ima samo onaj radnik koji je predstavnik radnika u tome tijelu (a takvog radnika kod Vas nema).

Zaključno, kod Vas ne postoji predstavnik radnika u fakultetskom vijeću, jer niti jedna osoba nije imenovana odnosno izabrana sukladno Statutu i Zakonu o radu. Sindikalna povjerenica koja je članica fakultetskog vijeća po tome što je izvanredna profesorica nije predstavnica radnika (bez obzira što ona faktički može djelovati kao neformalna radnička predstavnica). Dapače, ta osoba ne može biti niti izabrana za radničku predstavnicu jer prema članku 145. Zakona o radu nema biračko pravo.

I na kraju napominjemo da i bez radničkog predstavnika fakultetsko vijeće može nesmetano funkcionirati, jer izbor predstavnika je pravo radnika a ne i obveza, a dužnost je fakultetskog vijeća prihvatiti radničkog predstavnika ako je izabran u propisanom postupku i dati mu sva prava kao i ostalim članovima vijeća

Ako je već izborni odbor konstituiran u sastavu od 5 članova, a kasnije dođe do odustanka nekog od 4 kandidata za predstavnika radnika u nadzorni odbor, tada smatramo da bi izborni odbor trebao nastaviti u tročlanom sastavu. Dakle, ne bi više bilo potrebe za članom izbornog odbora na prijedlog kandidata koji je odustao od kandidature, kao niti za dodatnim 5. članom izbornog odbora. Međutim, čak kada bi ostalo i 5 članova izbornog odbora, smatramo da navedeno samo po sebi ne bi trebalo utjecati na valjanost rezultata izbora.

Odnos radničkog vijeća i poslodavca temelji se na povjerenju i međusobnoj suradnji. Stoga bi i navedeno pravo korištenja šest radnih sati tjedno za članove radničkog vijeća prioritetno trebalo rješavati sporazumom s radničkim vijećem. Iz tog razloga, kao što bi bilo neprihvatljivo da članovi radničkog vijeća potpuno samostalno određuju kada će koristiti navedene sate (dovodeći u pitanje uredno poslovanje poslodavca), tako je neprihvatljivo da i poslodavac isključivo samostalno određuje termin korištenja istih.

Ne postoji obveza suodlučivanja prema čl. 151 Zakona o radu u pogledu donošenja pravilnika. To je i logično, s obzirom da Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti određene poslodavce obvezuje na donošenje Pravilnika, a koja obveza se u slučaju uskrate suglasnosti ne bi mogla ispuniti. Međutim, imate obvezu savjetovanja prije donošenja odluke iz čl. 150. Zakona o radu sa sindikalnim povjerenikom koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, s obzirom da je riječ o donošenju pravilnika o radu.

Svaki član radničkog vijeća ima pravo 6 sati tjedno, umjesto svojih radnih zadataka, obavljati poslove iz domene radničkog vijeća. Navedenih 6 sati tjedno ubraja se u redovnih 40 sati tjedno. Dakle, navedeno se ne smije tumačiti na način da bi dodatno, povrh redovnih 40 radnih sati tjedno, član radničkog vijeća primao još i naknadu za 6 radnih sati tjedno. Smatramo da bi članu radničkog vijeća navedeni sati na platnoj listi trebali biti posebno iskazani kao naknada plaće, budući da tako Zakon o radu izričito i navodi, premda pretpostavljamo da se u praksi u velikom broju slučajeva navedeni sati vjerojatno posebno ne iskazuju na navedeni način.

Nakon što mu je prestao mandat, radničko vijeće više niti na koji način ne može djelovati. U tome slučaju, njegova prava i obveze preuzima sindikalni povjerenik.
Ako kod poslodavca djeluje samo jedan sindikat odnosno samo jedan sindikalni povjerenik, tada to preuzimanje prava i ovlasti ide automatizmom, tj. taj sindikalni povjerenik preuzima sva prava i ovlasti radničkog vijeća od trenutka prestanka mandata članovima radničkog vijeća.
Međutim, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku/povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, te su o postignutom sporazumu sindikati dužni pisano obavijestiti poslodavca sukladno čl. 153. st. 4. Zakona o radu.
Dok sindikati na ovaj propisani način ne obavijeste poslodavca o tome koji povjerenik preuzima prava i ovlasti temeljem njihovog pisanog sporazuma, poslodavac nema nikakve obveze savjetovanja, suglasnosti, informiranja i dr. koje ima prema radničkom vijeću odnosno sindikalnom povjereniku koji je preuzeo prava i ovlasti radničkog vijeća. Ako se sindikati ne sporazumiju ili se ne utemelji novo radničko vijeće, nema radničke participacije.
Činjenica da je istekao mandat radničkom vijeću niti na koji način ne utječe na mandat predstavnika radnika u upravnom vijeću. Mandat predstavnika radnika u upravnom vijeću nije vezan uz mandat tijela koje ga je imenovalo, dakle radničkog vijeća, nego njegov mandat ima isti pravni položaj kao i mandat drugih članova upravnog vijeća, dakle, slijedi njihov mandat.
Samo usporedbe radi, ako ostale članove upravnog vijeća imenuje Vlada RH, u slučaju kada prestane mandat Vladi neće prestati mandat tim članovima upravnog vijeća.

Jasnog odgovora na navedeni upit nema, s obzirom da Zakon o radu ništa ne određuje u situaciji kada radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća ne sazovu skup radnika. Strogo gramatičkim tumačenjem može se reći da dužnost poslodavaca da sazove skup radnika postoji samo u slučaju kada radničko vijeće nije utemeljeno (odnosno kada nema sindikanog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća). Međutim, s druge strane, intencija Zakona zasigurno nije da se skupovi radnika ne održavaju, upravo suprotno. 
Dakle, iz odredbi Zakona proizlazi da dužnost sazivanja redovnih skupova radničkog vijeća dva puta godišnje ulazi u primarnu obvezu radničkog vijeća/sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća. S druge strane, u situaciji kada u tom smislu postoji pasivnost radničkog vijeća/sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća (npr. nakon što primjeti da niti nakon 6 mjeseci radničko vijeće/sindikalni povjerenik nema namjeru sazvati skup radnika) poslodavcu bi mogao biti dobar indikator da ocijeni potrebnim da, u skladu s čl. 163. st. 5. Zakona o radu, sazove skup radnika samoinicijativno, o čemu se mora savjetovati s radničkim vijećem/sindikalnim povjerenikom. Međutim, druga je stvar što se u praksi skup radnika često uopće ne održava, osobito jer u tom smislu nisu propisane nikakve upravne mjere niti prekršajne odredbe. 
U pogledu toga što se podrazumijeva pod obvezom obavješćivanja o stanju i razvoju poslodavca na skupu radnika, Zakon o tome ne navodi ništa specifično. Organizacija i dnevni red skupa ovisit će o konkretnim okolnostima i značajnim aktualnim događajima kod svakog poslodavca. Uobičajeno, smatra se da su takvi skupovi prilika da radnici neposredno saznaju aktualne informacije od poslodavca, odnosno njegovih predstavnika, umjesto da informacije primaju posredno preko radničkog vijeća (temeljem obveze iz čl. 149. Zakona). Svi radnici na skupu trebali bi moći sudjelovati u raspravi kako bi se ostvario neposredni dijalog između radnika i poslodavca. Također bi na skupu radnika i radničko vijeće/sindikalni povjerenik s ovlastima radničkog vijeća trebali dati izvještaj o svojem radu.

Prijedlog može pokrenuti sindikalni povjerenik, jer on je predstavnik sindikata kod poslodavca, a da li su u tome sudjelovali ostali članovi sindikata je isključivo stvar sindikata a ne i vaša.
Kako su prijedlog Zakona o zaštiti na radu radili inženjeri a ne pravnici, pojavila se i takva glupost kao što je obveza poslodavca da provede izbor povjerenika, pa je čak bio predviđen i prekršaj. Kad se vidjelo što se učinilo, onda se to tumačilo tako da poslodavac treba samo obavijestiti sindikalnog povjerenika i predložiti da se provedu takvi izbori. Ako nema sindikata kod poslodavca da poslodavac na oglasnoj ploči uputi poziv radnicima da oni izaberu povjerenika zaštite na radu.
Kada se radi o radničkom povjereniku za zaštitu na radu, radnici odlučuju hoće li to pravo iskoristiti ili ne i nitko ih na to ne može prisiliti niti poslodavac za to može i smije biti odgovoran.

Imenovanjem predsjednika radničkog vijeća za v.d. ravnatelja prestaje njegov mandat u radničkom vijeću jer su to nespojive funkcije.
S obzirom da se prema Zakonu o radu prilikom izbora radničkog vijeća mora birati i zamjenik, u tome slučaju zamjenik preuzima funkciju člana tj. predsjednika radničkog vijeća i on imenuje predstavnika radnika u upravno vijeće (radničko vijeće sa samo jednim članom).
Radničko vijeće može u svakom trenutku razriješiti postojećeg predstavnika u upravnom vijeću i imenovati novoga.
Budući nema upravnog vijeća koje bi sklopilo ugovor o radu s v. dr. ravnateljem on će privremeno biti bez pisanog ugovora o radu, a sva prava ostvarivat će na temelju odluke o imenovanju koje donijela Vlada RH.

Prema našem mišljenju tumačenje Prekršajnog suda je pogrešno.
Mislimo da se poslodavac ne treba savjetovati s radničkim vijećem o dobrovoljnoj promjeni pojedinačnog ugovora o radu.
To niti je navedeno u Zakonu o radu (Narodne novine 93/14) u članku 150. a niti je smisao odredbe članka 150. Zakona o radu. Naime, smisao je te odredbe da se poslodavac savjetuje kod otkaza ili otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu a ne kod dobrovoljne promjene ugovora o radu.
Osim toga, Zakon o radu ne poznaje nikakve premještaje.

Odredbom članka 156. Zakona radu (Narodne novine 93/14) propisano je da radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme, a za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno. Ova naknada plaće je bezuvjetna obveza poslodavca te poslodavac nema nikakva prava tražiti od članova radničkog vijeća dokaze koliko su radili za radničko vijeće i sl. niti su članovi radničkog vijeća to dužni predočiti poslodavcu. Dakle, nesporno morate osigurati članovima radničkog vijeća naknadu plaće od šest sati tjedno, što u praksi znači oslobođivanje od redovnog rada za šest sati tjedno. Ako to ne učinite napravili se teži prekršaj iz članka 228. st. 1. t. 25. Zakona o radu za koji je propisana kazna od 31.000 do 60.000 kuna. Sati koje radnik dobiva kao član radničkog vijeća za obavljanje dužnosti radničkog vijeća, ne isključuju dodatne sate koje dobiva kao sindikalni povjerenik temeljem kolektivnog ugovora, osim ako bi to tako bilo izričito određeno kolektivnim ugovorom.

Prema odredbi članka 162. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) predstavnika radnika u organ poslodavca, u ovom slučaju u upravno vijeće, imenuje i opoziva radničko vijeće.
Tek ako nema radničkog vijeća, tada se predstavnika bira na način na koji se bira radničko vijeće.
Dakle, primarno i izvorno pravo imenovanja i opozivanja radničkog predstavnika je dano radničkom vijeću.
Stoga radničko vijeće uvijek može opozvati postojećeg radničkog predstavnika i imenovati novoga. Ovo znači i u slučaju kada je prethodno radnički predstavnik bio izabran na izborima. Znači i toga predstavnika radničko vijeće koje se kasnije formiralo, može jednostavno opozvati pisanim putem, o čemu treba obavijestiti toga predstavnika, Upravno vijeće i ravnatelja, te pisanim putem imenovati drugu osobu.

Rezultat je sljedeći: 1. lista 3 člana, 2. i 3. lista po jednoga člana, 4. lista ništa. 

Utvrđivanje rezultata izbora za radničko vijeće propisano je člankom 147. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) i prilično je komplicirano. U nastavku je članak Zakona i postupak utvrđivanja rezultata izbora: 

Članak 147.                         

(1) Ako se bira jedan predstavnik, izabran je onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova radnika koji su glasovali.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, dva ili više kandidata dobiju isti broj glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca.

(3) Ako se biraju tri ili više predstavnika, broj predstavnika koji je izabran sa svake liste utvrđuje se tako da se ukupan broj glasova koje je dobila svaka lista (biračka masa liste) dijeli s brojevima od jedan do, zaključno, broja predstavnika koji se bira; svi tako dobiveni rezultati redaju se od najvećeg do najmanjeg, a rezultat koji po redu odgovara broju predstavnika koji se bira je zajednički djelitelj; svaka lista dobit će onoliko predstavničkih mjesta koliko puta ukupan broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa liste) sadrži cijeli broj zajedničkog djelitelja; ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više lista dobila koje predstavničko mjesto, ono će pripasti onoj listi koja je dobila više glasova.

(4) Lista koja na izborima dobije manje od pet posto glasova radnika koji su glasovali ne sudjeluje u diobi predstavničkih mjesta.

(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sa svake liste izabrani su kandidati od rednoga broja jedan pa do rednoga broja koji odgovara broju predstavničkih mjesta koja je određena lista dobila.

(6) Zamjenici predstavnika sa svake liste su kandidati koji nisu izabrani, po redu od prvoga neizabranoga pa najviše do broja koliko je određena lista dobila predstavničkih mjesta, a nakon što se iscrpi lista kandidata, zamjenici su osobe s liste zamjenika kandidata.

(7) Podatke o provedenim izborima izborni odbor dostavlja poslodavcu i sindikatima koji su podnijeli listu kandidata.

 

Broj glasova svake liste:

1. lista                       49 glasova

2. lista                       30

3. lista                       22

4. lista                         8

 

1.     Faza: broj glasova svake liste dijeli se brojevima od 1 do 5 (to je broj članova radničkog vijeća)

 

1. lista                       49       :1=49,  :2=24,5,, :3=16,3 :4=12,2  :5=9,8    

2. lista                       30       :1=30,  :2=15, :3=10 :4=8,5  :5=6      

3. lista                       22     :1=22,  :2=11, :3=7,3 :4=5,5  :5=4,4               

4. lista                         8    :1=8,  :2=4, :3=2,6 :4=2  :5=1,6    

Prvih pet najvećih brojeva: 49, 30, 24,5  22, 16,3

 

2.     Faza: Broj koji odgovara broju članova radničkog vijeća je zajednički djelitelj. To je peti rezultat po redu, a to je 16,3

 

3.     Faza: Sada se broj glasova svake liste dijeli sa zajedničkim djeliteljem, tj.  sa 16,3.

Svaka lista dobiva onoliko članova radničkog vijeća koliko puta ukupan broj njezinih dobivenih glasova sadrži cijeli broj zajedničkog djelitelja.

Dakle:

49  : 16,3 = 3,00

30  : 16,3 =  1,84

22  : 16,3 =  1,35

  8  : 16,3 =  0,49

 

Prema tome:

1.     Lista – ima 3 člana radničkog vijeća

2.     Lista - ima 1 člana radničkog vijeća

3.     Lista – ima 1 člana radničkog vijeća

4.     Lista nema članova.

1. Među 20% radnika koji imaju pravo pokrenuti postupak utemeljenja radničkog vijeća ne ubrajaju se radnici koji nemaju biračko pravo za radničko vijeće.
2. Što se tiče kruga osoba koje nemaju biračko pravo, sukladno članku 145. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) pravo birati i biti birani nemaju članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih obitelji te radnici iz članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o radu („(1) Poslodavac koji je fizička osoba, može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. (2) Ako je poslodavac pravna osoba, ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe."). Uvjeti da osobe iz članka 131. st. 1. i 2. Zakona o radu nemaju biračko pravo su sljedeći:
a. da je ta druga osoba dobila ovlaštenja za zastupa poslodavca u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom,
b. da je to ovlaštenje danom statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe ili putem punomoći.
Kada se radi o pitanju što se smatra zastupanjem poslodavca u vezi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, osoba koja može odlučivati o sklapanju i otkazivanju ugovora o radu, svakako ima te ovlasti. Sve manje od toga je vrlo dvojbeno u smislu može li se takva osoba smatrati osobom koja ima ovlasti poslodavca odnosno koja zbog toga nema biračko pravo za radničko vijeće. U pravilu mišljenja sam da ne može smatrati poslodavcem, osim ako bi imala i stvarno koristila sva ostala prava poslodavca (npr. samostalno određivanje stimulacije plaće, samostalno određivanje radnog vremena i organizacije rada, godišnjih odmora, samostalno određivanje prava na neplaćeni dopust, i dr.). Pod samostalno mislimo bez ikakvog odobrenja direktora / ravnatelja.
Iz Vašeg pitanja se ne može se zaključiti koje i kakve to ovlasti imaju rukovoditelji službi i kojim su to pisanim aktom na ovlašteni.
U svakom slučaju, u spornoj situacija prije bismo tumačili da osoba ima biračko pravo za radničko vijeće, osobito za pitanje ulaska u krug 20% radnika koji iniciraju pokretanje radničkog vijeća.
3. Prema odredbi članka 233. st. 3. Zakona o radu, do stupanja na snagu novog pravilnika o izboru za radničko vijeće, kojeg ministar mora donijeti u roku od šest mjeseci, na snazi ostaje sadašnji Pravilnik o postupku izbora radničkog vijeća (Narodne novine 81/10.) u dijelu u kojem nije u suprotnosti s odredbama Zakona o radu.

Prema odredbi članka 163. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), u trgovačkom društvu ili zadruzi, u kojima se sukladno posebnom propisu utemeljuje organ koji nadzire vođenje poslova (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) te u javnoj ustanovi, jedan član organa društva ili zadruge koji nadzire vođenje poslova, odnosno jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) mora biti predstavnik radnika.
Nema posebnog propisa koji bi to isključio.
Međutim, određivanje predstavnika radnika nije obveza poslodavca nego je to pravo radnika odnosno radničkog vijeća u koji postupak se poslodavac niti na koji način ne smije miješati.
Prema odredbi članka 163. Zakona o radu predstavnika radnika u nadzorni odbor imenuje i opoziva radničko vijeće, a ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.
Sukladno tome ako radničko vijeće nije imenovalo predstavnika radnika u nadzorni odbor, ili ako nema radničkog vijeća a radnici ga nisu izabrali, u nadzornom odboru neće biti predstavnik radnika, jer radničko vijeće odnosno radnici nisu iskoristili svoje pravo da ga imenuju odnosno izaberu.
Napominjemo da je člankom 293. st. 1. t. 34) Zakona o radu propisan prekršaj poslodavac samo ako ne omogući imenovanom odnosno izabranom predstavniku radnika članstvo u organu poslodavca, odnosno drugom odgovarajućem tijelu trgovačkog društva.
Znači, tek ako radničko vijeće imenuje predstavnika, ili ako nema radničkog vijeća a radnici ga izaberu u propisanom postupku, nastupa Vaša obveza da mu omogućite članstvo u nadzornom odboru i tek taka ako ne biste to omogućili imenovanom odnosno izabranom radničkom prestavniku učinili biste prekršaj.

Nesporno je da je mandat radničkom vijeću istekao.
Međutim, sukladno odredbi članka 152. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine" broj 147/09, 61/11 i 82/12- Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje), ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 163. stavka 2. Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca.
Prema tome, prava i obveze radničkog vijeća preuzeo je sindikalni povjerenik, a kako ima sva ista prava (osim imenovanja radničkog predstavnika u organ poslodavca), ima pravo i na plaćenih šest sati tjedno.

Poslodavac je dužan postupiti po izboru radničkog predstavnika i omogućiti mu sudjelovanje u radu nadzornog odbora. Izbori su valjani sve dok ih sud ne poništi. Dakle neovisno o pokretanju postupka poništenja izbora, radničkom predstavniku mora se omogućiti sudjelovanje u radu nadzornog odbora.
Pokretanje sudskog postupka za poništenje izbora ne oslobađa poslodavca obveze da izabranom radniku omogući sudjelovanje u radu nadzornog odbora. Tek ako bi sud eventualno poništio izbore, navedeni radnik ne bi više bio član nadzornog odbora.

Sukladno odredbi članka 148. Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11) poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o sljedećeme:
1) stanju, rezultatima poslovanja te organizaciji rada,
2) očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika,
3) kretanju i promjenama u plaćama,
4) obimu i razlozima uvođenja prekovremenog rada,
5) broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni, strukturi zaposlenosti te razvoju i politici zapošljavanja,
6) zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada,
7) drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.
(2) O pitanjima iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti radničko vijeće pravodobno, istinito i cjelovito.
Dakle, poslodavac bi jednostavno trebao slijediti odredbe ovoga članka Zakona te radničkom vijeću dati sljedeće obavijesti:
1) stanju, rezultatima poslovanja su sljedeći (primjer: navesti nekoliko osnovnih financijskih pokazatelji), organizacija rada (navesti kratki pregled organizicije tj. strukturu organizacije, osobito ako ima kakvih promjena, eventualno probleme koje poslodavac ima u vezi organizaciji u praksi)
2) očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika - navesti kakve se poslovne aktivnosti očekuju, ako su pozitivne koje eventualne pogodnosti mogu donijeti za radnike, ako se očekuju negativne posljedica poslovnih aktivnosti što bi to moglo značiti za radnike, ako se očekuje uobičajno redovno poslovanje što to u osnovi znači za radnike.
3) kretanju i promjenama u plaćama - navesti kratko kakve su plaće, tj. da li ima promjena u plaćama.
4) obimu i razlozima uvođenja prekovremenog rada - napisati ako ima prekovremenog kratko razlozi (npr. zamjene odstutnog radnika i sl., ne treba za svaki slučaj posebno nego generalno). Ako nije bilo prekovremenog navesti da nije bilo.
5) broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni, strukturi zaposlenosti te razvoju i politici zapošljavanja - navesti broj radnika, strukturu - obrazovnu, spolnu, dobnu, navesti nešto o politici zapošljavanja - da li će uopće doći do zapošljavanja, u kojoj grupi poslova i sl.
6) zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada - navesti kako se provodi zaštita na radu i eventualne mjere oko poboljšanja uvjeta rada.
7) drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika - ako ima nešto što se treba navesti - npr. ako ima promjena propisa koje bi utjecale na položaj radnika i sl.

 

S obzirom da je odredbom stavka 4. članka 163. Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11 propisano da predstravnik radnika u organu poslodavca ima isti pravni položaj kao i ostali članovi, prevladavajuće je tumačenje da se to odnosi i na trajanje mandata. Tako tumači i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Dakle, prestankom mandata upravnom vijeću, prestao bi mandat i radničkom predstavniku.
Međutim, za radničkog predstavnika može uvijek ponovno biti izabrana odnosno imenovana ista osoba, a također osnivač ne bi smio ne potvrditi takvog radničkog predstavnika, jer njega samostalno biraju radnici, odnosno imenuje radničko vijeće ako je ono ustrojeno kod poslodavca.
U tom smislu nakon isteka mandata cijelog upravnog vijeća, trebali bi se provesti ponovno izbori za radničkog predstavnika.
 

Radno pravo 01/2012

Sukladno odredbi članka 137. Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11)
radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem
izabrati jednog ili više svojih predstavnika tj. radničko vijeće, koji će ih
zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa, a
postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili
najmanje deset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca.

Prema našem mišljenju kada sindikat ili najmanje 10% zaposlenih da prijedlog
za utemeljenje radničkog vijeća postupak izbora mora se održati tj. provesti
jer je pravo za pokretanje postupka utemeljenja radničkog vijeća dano samo
sindikatu i 10% zaposlenih radnika, a ne skupu radnika.
Ovo potvrđuje i odredba članka 2. st. 4. Pravilnika o postupku izbora
radničkog vijeća, prema kojoj se skup radnika saziva radi utvrđivanja
zakonskih uvjeta za utemeljenje radničkog vijeća i imenovanja izbornog
odbora. Prema tome skup samo provjerava zakonske uvjete (u smislu je li to
stvarno prijedlog od sindikata, ima li potpisa 10% zaposlenih ili ne, i
sl.), pa ako su ti uvjeti ispunjeni skup radnika to samo konstatira i
imenuje izborni odbor koji u daljnjem roku od pet dana mora donijeti odluku
o provođenju izbora za radničko vijeće.
Mišljenja smo da izborni odbor ne bi smio raspisati izbore za ožujak iduće
godine, jer bi to bilo izigravanje prava. Naime, iako Zakonom niti navedenim
Pravilnikom nije propisano rok do kojeg se najkasnije moraju održati ovi
prvi izbori, svi ostali rokovi pokazuju hitnost. Osim toga treba voditi
računa i o odredbi članka 3. st. 1. Pravilnika koja kod redovitih izbora
određuje da radničko vijeće o tome donosi odluku najkasnije pet tjedana
prije isteka svog izbornog razdoblja. U tome smislu držimo da je to rok
unutar kojeg bi se trebali održati i izvanredni tj. prvi izbori za radničko
vijeće.

Raspisivanje izbora kroz pet mjeseci (od listopada do ožujka iduće godine) po našem mišljenju je zlouporaba prava jer se time na neki način onemogućava sindikat koji je ovlašteni predlagač izbora i njegovom pravu da se izbori održe i to u primjerenom roku.
Radno PRAVO 11/2011

Odredbom čl. 163. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine" broj 149/09 i 61/11, dalje kao: ZOR) propisano je da u slučaju kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće (što je prema navodima u Vašem podnesku slučaj u Vašoj javnoj ustanovi), predstavnika radnika u organ koji nadzire vođenje poslova (u ovom slučaju u školski odbor), između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na način propisan za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.
Dakle, postupak opoziva predstavnika radnika u školskom odboru provodi se u skladu s odredbama ZOR-a o radničkom vijeću te odredbama Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća („Narodne novine" broj 81/10, dalje kao: Pravilnik). Iz odredbi ZOR-a i Pravilnika proizlazi da je postupak opoziva sadašnjeg predstavnika radnika u školskom odboru potrebno provesti sukladno odredbama tih propisa tj. za njegov opoziv mora biti valjan prijedlog onih koji su legitimirani dati takav prijedlog (sindikat-i ili skupina od najmanje deset posto radnika poslodavca), a zatim slijedi daljnji propisani postupak opoziva, počevši od objavljivanja toga prijedloga na oglasnim mjestima poslodavca, sazivanja skupa radnika od strane predlagatelja opoziva, donošenja odluke o raspisivanju izjašnjavanja tajnim glasovanjem o opozivu, odluke o imenovanju odbora za opoziv, odluke o provođenju opoziva, utvrđivanja popisa radnika koji će se izjašnjavati o opozivu, pripreme glasačkih listića, zapisnika o radu odbora za opoziv, zapisnika o rezultatima izjašnjavanja o opozivu i sl. Ovaj postupak je detaljno propisan ZOR-om i Pravilnikom, a u prilogu Pravilniku su i primjeri obrazaca koji su pripremljeni za izbor, ali se uz odgovarajuću prilagodbu mogu koristiti i za opoziv (čl. 163. st. 3. ZOR-a i čl. 19. Pravilnika).
2. Ako nakon provedenog cijelog propisanog postupka radnici tajnim izjašnjavanjem budu odlučili da se njihov ranije izabrani predstavnik u školskom odboru opozove, tek onda se može pristupiti organiziranju njihovog tajnog izjašnjavanja o novom predstavniku radnika u školskom odboru, na način kako je to prethodno opisano jer je postupak izbora i opoziva u suštini isti.
3. Kako u ustanovi do sada nije utemeljeno radničko vijeće, sindikat-i ili skupina od najmanje deset posto radnika poslodavca može podnijeti prijedlog za utemeljenje prvog radničkog vijeća, a zatim slijedi daljnji propisani postupak izbora, počevši od sazivanja skupa radnika, donošenja odluke o raspisivanju redovitih izbora, odluke o provođenju izbora za radničko vijeće, odluke o imenovanju izbornog odbora, utvrđivanju liste kandidata kojoj će u prilogu biti izjava o pristanku na uvrštavanje u listu kandidata za članove radničkog vijeća, utvrđivanja popisa radnika koji će se izjašnjavati o opozivu, pripreme glasačkih listića, zapisnika o radu biračkog odbora, zapisnika o prethodnim i konačnim rezultatima izjašnjavanja za izbor radničkog vijeća i sl. Postupak izbora je kao što je već navedeno propisan ZOR-om i Pravilnikom, a u prilogu Pravilniku su i primjeri obrazaca koji se mogu koristiti u postupku izbora (čl. 163. st. 3. ZOR-a i čl. 19. Pravilnika).
4. U ZOR-u ne nalazimo zapreke da se na listi kandidata i za predstavnika radnika u školskom odboru i za člana radničkog vijeća nađe isti radnik, kao što ne vidimo zapreku da se iz razloga smanjenja troškova izbori za predstavnika radnika u školskom odboru i izbori za radničko vijeće održe u istom danu. No, još jednom podsjećamo da se u vašem opisanom slučaju izbori za novog predstavnika radnika u školskom odboru ne bi mogli provoditi ukoliko prethodno na opisani način radnici ne opozovu svog postojećeg predstavnika u tom tijelu.
Radno PRAVO 11/2011

U pogledu upita o izboru predstavnika radnika u nadzorni odbor društva u slučaju kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće pa se provode izbori, tj. obvezi da se u postupku izbora na listi kandidata uz kandidata mora predložiti i njegov zamjenik očitujemo se kako slijedi.
Podsjećamo da je odredbom čl. 163. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11, dalje kao: ZOR) propisano da u slučaju kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u nadzorni odbor, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na način propisan ZOR-om za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana. Mišljenja smo da to podrazumijeva odgovarajući način, u smislu postupka i procedure koji će osigurati legitimitet i vjerodostojnost izabranog predstavnika, što ne podrazumijeva potpunu identičnost u svemu kao u slučaju izbora radničkog vijeća. U opisanom slučaju ne bi bilo svrhe na listi kandidata, uz podatke o kandidatu za predstavnika radnika u nadzornom odboru navoditi i podatke o kandidatu za zamjenika predstavnika radnika u nadzornom odboru. Kod izbora za radničko vijeće takva obveza proizlazi iz odredbe čl. 142. ZOR-a (što je dodatno podrobnije urđeno i Pravilnikom o postupku izbora radničkog vijeća- "NN" br. 81/10)) iz koje proizlazi da se u cilju omogućavanja djelovanja radničkog vijeća za slučaj da u mandatnom razdoblju nekom od izabranih kandidata prestane mandat, uz članove radničkog vijeća predlaži i bira i određeni broj zamjenika.
Budući je odredbom čl. 1. ZOR-a propisano da se istim uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno i budući je, među inim, i odredbama čl. 256. st. 4. i 437. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 52/00-Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09) propisano da se ne mogu izabrati ni imenovati zamjenici članova nadzornog odbora, to u postupku izbora predstavnika radnika u nadzorni odbor nema obveze, a niti potrebe predlagati i birati njegovog zamjenika.

Iako u Vašem pitanju nisu dane sve informacije koje bi nam bile potrebne za odgovor, načelno naše je mišljenje sljedeće:
Upravno vijeće ima mandat od četiri godine te bi protekom četiri godine trebao prestati mandat svim članovima Upravnog vijeća (ako nešto drugo nije izričito propisano, što mi ne vidimo, a vjerojatno i nije).
Sukladno tome, a i sukladno odredbi članka 52. st. 4. Vašeg Statuta, novi se član imenuje na vremensko razdoblje koje je preostalo u mandatu članu Upravnog vijeća koji je razriješen. Mislimo, bez obzira što ne vidimo sve statutarne odredbe o članovima Upravnog vijeća, da se navedena odredba odnosi i na ovaj slučaj, jer je spomenuti „stari" član Upravnog vijeća izgubio pravo na obavljanje te dužnosti, budući mu dijete više ne ide u Vaš vrtić.
I bez te odredbe mislimo da bi mandat zamjenskom članu („novom") trebao prestati istekom mandata na koji je bio izabran član kojega zamijenjuje („stari"), jer zamjenski član ne može imati dulji mandat od člana kojeg zamijenju.
Zaključno po našem mišljenju, „novi" član Upravnog vijeća mogao je koristiti samo preostali dio mandata člana kojem je mandat prestao ranije.
No, kako je početak mandata prvog člana datiran najkasnije s 19. siječnjom 2007. (ili ranije tj. danom prestanka mandata ranijeg Upravnog vijeća, što mi ne znamo), to znači da mu je mandat trebao prestati najkasnije 19. siječnja 2011. (protekom četiri godine). Sukladno prethodno navedenom i mandat „novog" člana trebao je prestatiti 19. siječnja 2011. što naravno znači da ta osoba nema više mandat člana Upravnog vijeća. Nastavno, ako nije izabrana druga osoba Vi nemate predstavnika raditelja u Upravnog vijeću pa ga hitno treba izabrati.

Mislimo da nužno radničkom vijeću dostaviti prijedlog odluke o otkazu, tj. namjeravanu odluku sukladno članku 149. Zakona o radu „Narodne novine" broj 147/09, 61/11 i 82/12- Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje).
Naime, sudjelovanje predstavnika radničkog vijeća u tzv. stegovnom postupku nije izvršavanje obveze poslodavca za savjetovanje iz članka 149. Zakona o radu. Ovo to više što Zakon o radu ne poznaje nikakav stegovni postupak niti stegovno povjerenstvo, jer je sam pojam stegovnog postupka protivan koncepciji radnih odnosa kao ugovornih odnosa, a što je inače postajalo u ranijim propisima, koji su prestali važiti 31.12.1995. Stegovni postupak u radnim odnosima postoji samo kod državnih službenika koji nemaju ugovore o radu, te u znanosti i visokom obrazovanju temeljem posebne odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.