Mišljenja upravnih tijela

U ovoj rubrici objavljujemo mišljenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva te drugih upravnih tijela, u vezi primjene Zakona o radu i drugih propisa iz područja radnog i socijalnog prava.

Iako se radi o mišljenjima i tumačenjima koja nemaju obvezujuću snagu, držimo ih vrlo korisnim u cilju ujednačavanja pravne prakse.

Zaštita dostojanstva radnika

Zagreb, 9. siječnja 2013.

ZAŠTITA DOSTOJANSTVA I PRIVATNOSTI RADNIKA

Pregledaj

Mišljenja smo da ista osoba može istovremeno biti opunomoćena za prikupljanje, obrađivanje, korištenje te dostavljanje osobnih podataka radnika trećim osobama i ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika.
Međutim, napominjemo kako poslodavac može imenovati, tj. opunomoćiti osobu za prikupljanje osobnih podataka radnika samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća kako je to propisano odredbom članka 150. Zakona o radu.

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA

Zaštita dostojanstva radnika

Uprava za rad i tržište rada, KLASA: 110-01/11-01/320, URBROJ: 526-08-01-01/1-11-2, Zagreb, 20. rujna 2011., Radno PRAVO 11/2011
Pregledaj

U skladu s odredbom članka 130. Zakona o radu (NN br. 149/09 i 61/11), poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Pritužbu radnika potrebno je ispitati najkasnije u roku od osam dana od dostave iste, te poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

Ako poslodavac u propisanom roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan, ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

Dakle, Zakon propisuje sudsku zaštitu radnika u slučaju kada poslodavac nije poduzeo mjere kako bi spriječio uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ili su poduzete mjere očito neprimjerene, pa nastavak rada u takvom radnom okruženju za radnika nije prihvatljiv. U tom slučaju, radnik uslijed prekinutog rada na način propisan Zakonom, ostvaruje pravo na naknadu plaće do okončanja sudskog spora.

Međutim, ako na poslodavčevoj strani dođe do promijene okolnosti uslijed kojih zaštita radnika više nije potrebna ( npr. prestanak radnog odnosa osobe protiv koje je pokrenut postupak zbog uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja), a poslodavac je o tome obavijestio radnika, mišljenja smo da radnik koji je pokrenuo postupak za zaštitu dostojanstva te prekinuo rad na prethodno navedeni način, ima obvezu odazvati se povratku na posao, budući su prestale okolnosti koje su opravdavale prekid rada.