Mišljenja upravnih tijela

U ovoj rubrici objavljujemo mišljenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva te drugih upravnih tijela, u vezi primjene Zakona o radu i drugih propisa iz područja radnog i socijalnog prava.

Iako se radi o mišljenjima i tumačenjima koja nemaju obvezujuću snagu, držimo ih vrlo korisnim u cilju ujednačavanja pravne prakse.

Radno vrijeme

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 21. veljače 2013.

SLOBODNI DANI ZA PREKOVREMENI RAD

Pregledaj

Sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 82/12, nastavno: ZOR) puno radno vrijeme može iznositi najviše četrdeset sati tjedno. Rad koji je duži od punog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad. Prekovremeni rad se može koristiti u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, kada je radnik na zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog radnog vremena, ali najviše do osam sati tjedno.
Iz navedene odredbe proizlazi kako poslodavac prekovremeni rad može koristiti samo u iznimnim i nepredvidivim situacijama koje nije mogao izbjeći, poput primjerice naglog povećanja opsega poslova s kratkim rokovima izvršenja. S druge strane, institut prekovremenog rada ne bi smio biti institut kojim se poslodavac svakodnevno koristi kako bi u svojem poslovanju nadoknadio nedostatak radne snage.
Dakle, u slučaju opravdanog zahtjeva poslodavca radnik je dužan raditi prekovremeno, pri čemu smije imati maksimalno osam sati prekovremenog rada tjedno. Također, napominjemo da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno niti duže od sto osamdeset sati godišnje. Poslodavac je dužan voditi računa i o činjenici da prilikom određivanja prekovremenog rada ne onemogući radnika u korištenju dnevnog odmora između dva radna dana od najmanje dvanaest sati neprekidno i tjednog odmora između dva radna tjedna u neprekidnom trajanju od najmanje trideset šest sati.
Radnik koji radi prekovremeno ima pravo na povećanu plaću. ZOR ne propisuje iznos povećanja plaće, već se navedeno povećanje određuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca. Napominjemo kako zakonskim propisima nije predviđena mogućnost dobivanja slobodnog dana umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad, međutim mišljenja smo da isto može biti uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu. Zakonsko pravo radnika koji radi prekovremeno je isključivo pravo na povećanu plaću. Međutim, mišljenja smo da korištenje slobodnog dana umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad, pod uvjetom da je na prethodno opisani način uređena takva mogućnost, može doći u obzir isključivo ako na to pristane radnik.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

KLASA: 110-01/15-01/286, URBROJ: 524-03-01-01/4-15-2, Zagreb, 14. prosinca 2015.

Rad blagdanom

Pregledaj

Uzimajući u obzir blagdane kroz cijelu godinu, moguće je da neki blagdani padnu na dane radnikovog tjednog odmora, a dio blagdana padne na radnikove radne dane. Ako radnik u dane blagdana i neradnih dana određenih zakonom ne radi jer nije inače trebao raditi (radnik prema rasporedu radnog vremena toga dana nije trebao raditi), u tom slučaju ne ostvaruje pravo na naknadu plaće.
Ukoliko je radnik na navedene dane prema uobičajenom rasporedu radnog vremena trebao raditi i primiti plaću, ali ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom, tada ostvaruje pravo na naknadu plaće.
Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima sukladno članku 94. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) i pravo na povećanu plaću za rad blagdanom. Zakon o radu ne utvrđuje visinu povećanja plaće, već se povećanje iste za rad na dane blagdana utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Dakle, radnik ne ostvaruje pravo na naknadu plaće u slučaju kada prema uobičajenom rasporedu radnog vremena nije ni trebao raditi u dane blagdana i neradnih dana. Ti dani ubrajaju se u njegov tjedni odmor. Poslodavac je za sve radnike dužan voditi evidenciju radnog vremena u koju unosi sve stvarno odrađene sate, uključujući i podatke o satima rada u dane blagdana i satima prekovremenog rada. U evidenciju se unose i sati u dane blagdana u kojima radnik ne radi, a po redovitom rasporedu bi trebao raditi pa za iste ostvaruje pravo na naknadu plaće. Mjesečni fond sati ovisi o rasporedu radnog vremena svakog pojedinog radnika te ne mora biti isti za sve radnike jer određeni radnici mogu raditi u nejednakom rasporedu radnog vremena ili u preraspodjeli.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Liječnički pregled/dan godišnjeg odmora

KLASA: 110-01/17-01/186; URBROJ: 524-11-01-01/5-17-2, Zagreb, 9. listopada 2017.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Radno vrijeme

Zagreb, Službeno od 10. rujna 2017. godine

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Radno vrijeme

Službeno, srpanj 2017.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 2. rujna 2016. 

 

 

Raspored radnog vremena

Pregledaj

Prema odredbi članka 66. stavka 5. Zakona o radu ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine, te tijekom tako utvrđenog rasporeda, radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.
Dakle, poslodavac ne može odrediti nejednak raspored radnog vremena u kojemu će radnik imati više radnih sati od ugovorenog radnog vremena.
Ako i prije isteka utvrđenog razdoblja nejednakog rasporeda radnog vremena radno vrijeme radnika već odgovara njegovu ugovorenom radnom vremenu, poslodavac će tom radniku tijekom preostalog utvrđenog razdoblja naložiti prekovremeni rad ako ima potrebu za radom toga radnika. Međutim, napominjemo kako se prekovremeni rad može naložiti samo u slučajevima više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim slučajevima prijeke potrebe.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 27. veljače 2015. godine

Dopunski rad

Pregledaj

Sukladno odredbi članka 61. stavka 3. Zakona o radu radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju od osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, ako poslodavac kod kojeg se radnik nalazi u radnom odnosu izda tom radniku pisanu suglasnost. Dakle, za mogućnost dodatnog rada radnik mora prethodno pribaviti pisanu suglasnost svojeg poslodavaca, a zatim i sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem.

Zakon o radu ne propisuje nikakva ograničenja što se tiče dnevnog rasporeda tih osam sati. Poslodavac može radniku napraviti raspored radnog vremena prema kojem će svih osam sati odraditi u jednom danu ili može te sate rasporediti na više dana u tjednu.

Poslodavac je dužan Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostaviti prijavu o početku osiguranja najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije samog početka rada radnika. Napominjemo da je zbog specifičnosti e-prijave poslodavac dužan slijediti upute i opcije koje su ponuđene. Naime, e-prijava funkcionira na način da se odabere jedna od ponuđenih osnova. U slučaju dopunskog rada od osam sati sustav obračunava taj rad po danima zbog čega se javlja situacija da je radniku zabilježen rad od jedan sat i trideset šest minuta dnevno iako radnik nije radio na navedeni način. Navedeno se događa jer aplikacija ne koristi tjedne kao obračunsku jedinicu.

Dakle, poslodavac popunjava prijavu tako da označi ugovor o radu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom (temeljem članka 61. stavka 3. Zakona o radu) pri čemu će se rad radnika evidentirati u prosjeku po danima neovisno o činjenici što je radnik u stvarnosti kod njega svih osam sati odradio u jednome danu.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, 11.veljače 2014.

 

Rad u nepunom radnom vremenu

Pregledaj

Radnik koji ima sklopljen ugovor o radu s nepunim radnim vremenom kod jednog poslodavca može sklopiti ugovor o radu s nepunim radnim vremenom kod drugog poslodavca, ali pri tome se mora voditi računa da ne dođe do kršenja odredbi iz članka 43. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Naime, radnik ne može imati više ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno.
Ukoliko pojedini radnik radi kod dva poslodavca u nepunom radnom vremenu, mišljenja smo kako nema zapreke da poslodavci usklade rasporede radnog vremena navedenog radnika kako ne bi došlo do poteškoća oko organizacije rada. Svaki poslodavac dužan je organizirati raspored radnog vremena radnika u okviru ugovorene satnice, ali pri tome jedan poslodavac ne može drugome poslodavcu za pojedina razdoblja ustupati radnikove ugovorene sate. Radnik kod svakog poslodavca može raditi onoliko sati na koliko je ugovor o radu s nepunim radnim vremenom sklopljen. Napominjemo da u slučaju potrebe za prekovremenim radom, temeljem odredbe članka 45. stavka 6. Zakona o radu radnik koji radi u nepunom radnom vremenu može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA

Pravo na rad s polovicom radnog vremena

Uprava za rad i tržište rada, Zagreb, 19. listopada 2011., Radno PRAVO 10/2011
Pregledaj

Pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo na rad u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju su prava koja radnik koristi temeljem posebnih propisa odnosno Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN br. 68/08, 110/08 I 34/11) te Pravilnika o uvjetima i postupku za stjecanje prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smjetnjama u razvoju na dopust ili na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta (NN br. 18/09 i 25/09).

            Stoga smo mišljenja da u slučaju postojanja rješenja nadleženog tijela kojim se radniku priznaje navedeno pravo nije potrebno mijenjati postojeći ugovor o radu.

            U skladu sa člankom 52. Zakona o radu (NN br. 149/09 i 61/11), pravo na stanku ima onaj radnik koji radi najmanje šest sati dnevno. Stoga svaki radnik koji dnevno radi manje od šest sati ne ostvaruje pravo na stanku, bez obzira s kojeg osnova radi manje.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Raspored radnog vremena

KLASA: 110-01/17-01/43, URBROJ: 524-03-01-01/4-17-2, Zagreb, 22. ožujka 2017.
Pregledaj

Sukladno odredbi članka 66. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) poslodavac ima mogućnost uređivanja rasporeda radnog vremena na više načina. Radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom trajanju ili u nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima. Dakle, poslodavac ima slobodu prilagoditi raspored radnog vremena potrebama poslovanja, ali i željama samoga radnika.
Raspored radnog vremena utvrđuje se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako nije utvrđenim niti jednim od nabrojanih izvora, tada o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom. Kada je radno vrijeme utvrđeno u nejednakom trajanju, tada raspored ne može biti donesen za razdoblje kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine. S druge strane, kada je radno vrijeme radnika raspoređeno u jednakom trajanju od ponedjeljka do petka odluka o rasporedu radnog vremena može obuhvaćati i kraća razdoblja (primjerice jedan tjedan) uz obvezu da poslodavac mora obavijestiti radnika o novom rasporedu ili promjeni rasporeda najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika.
Dakle, iz navedenog proizlazi kako poslodavac kojem je radno vrijeme utvrđeno u jednakom trajanju može samostalno odlučiti hoće li donositi odluke o rasporedu radnog vremena na tjednoj bazi ili će donijeti jednu odluku koja će obuhvati duže vremensko razdoblje.
Obveza vođenja evidencije radnog vremena propisana je Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine", broj 32/15 i 97/15). U članku 9. stavka 1. navedenog Pravilnika propisano je da se evidencija vodi za obračunsko razdoblje koje je utvrđeno za isplatu plaće. Prema tome, ako se plaća isplaćuje jednom mjesečno i evidencija radnog vremena vodi se na mjesečnoj razini. U evidenciju radnog vremena unose se svi propisani podaci i podaci od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Temeljem odredbe članka 8. Pravilnika obvezno se unose podaci o vremenu spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad te vremenu korištenja godišnjeg odmora. Dakle, kada radnik ne radi zbog opravdanih razloga (bolovanje, godišnji odmor) za to razdoblje ostvaruje pravo na naknadu plaće te mu se ti sati nenazočnosti uračunavaju u njegov tjedni fond radnih sati i upisuju se u evidenciju njegovog radnog vremena.
U svezi Vaših konkretnih pitanja, navodimo kako je u slučaju smjenskog rasporeda radnog vremena moguće da radnik jedan mjesec radi više od ugovorenog radnog vremena, a drugi mjesec manje. U tom primjeru poslodavac može za oba mjeseca radniku isplatiti jednaku ugovorenu plaću, pod uvjetom da radnik nema veći broj odrađenih sati od prosječnog ugovorenog radnog vremena.
Ako radniku jedna smjena obuhvaća dva datuma (primjerice rad u noćnoj smjeni od 23 sata navečer do 7 sati ujutro) poslodavac je dužan u evidenciju radnog vremena unijeti podatke o ukupnom dnevnom radnom vremenu za oba datuma. Dakle, rad subotom od 24 sata do 7 sati ujutro evidentira se kao rad subotom. Koristi li radnik u navedeni dan godišnji odmor ili se nalazi na bolovanju, poslodavac je dužan evidentirati 8 radnih sati pod rubrikom vremena nenazočnosti na poslu zbog korištenja godišnjeg odmora ili zbog privremene nesposobnosti za rad. Iako ta smjena obuhvaća dva kalendarska dana, ona predstavlja 1 radni dan godišnjeg odmora, odnosno 1 radni dan privremene nesposobnosti za rad.
Pri organiziranju rasporeda radnog vremena poslodavac je dužan pridržavati se odredaba Zakona o radu koje se odnose na dnevni odmor. Naime, odredbom članka 74. stavka 1. Zakona o radu propisano je da tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

KLASA: 110-01/15-01/213, URBROJ: 524-03-01-01/4-15-2, Zagreb, 30. srpnja 2015.

Raspored radnog vremena

Pregledaj

Poslodavac je dužan za svakog radnika odrediti raspored radnog vremena tijekom radnog tjedna. Raspored radnog vremena utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako nije utvrđen na taj način, o rasporedu radnog vremena poslodavac odlučuje pisanom odlukom. Sukladno odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom ili nejednakom trajanju po danima, tjednima ili mjesecima.

Svim navedenim pravnim aktima raspored radnog vremena ne može biti uređen suprotno obveznim, tj. kogentnim odredbama Zakona o radu koje se odnose na radno vrijeme, odmore i dopuste. Dakle, radno vrijeme radnika ne može biti uređeno nepovoljnije od minimalnog standarda propisanog odredbama Zakona o radu.

Napominjemo kako temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o radu tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Razdoblje za utvrđivanje dnevnog odmora prema odredbama Zakona o radu ne promatra se kao kalendarski dan, već kao razdoblje od dvadeset četiri sata koje započinje početkom rada radnika sukladno njegovom utvrđenom dnevnom, odnosno tjednom rasporedu radnog vremena. Slijedom navedenoga, radnik ne bi mogao raditi u smjeni koja traje duže od dvanaest sati.

Međutim, odredbom članka 89. Zakona o radu predviđena je i mogućnost drukčijeg uređenja radnog vremena. Sukladno navedenom članku poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor i ako se radi o uslugama vezanim uz prijam, liječenje i njegu u bolnicama ili sličnim ustanovama. U tom slučaju dnevni odmor bi se mogao odrediti u najkraćem trajanju od osam sati, a poslodavac je radniku dužan omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog ili tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je koristio kraći dnevni, odnosno tjedni odmor. Odredbom članka 89. stavka 3. Zakona o radu propisano je da se navedena mogućnost može koristiti jedino ako je tako predviđeno kolektivnim ugovorom.

Dakle, iz svega navedenoga proizlazi kako poslodavac sukladno odredbama Zakona o radu može radniku odrediti smjenu u trajanju od šesnaest sati jedino pod uvjetima predviđenim odredbom članka 89. Zakona o radu i ako je takva mogućnost izričito propisana kolektivnim ugovorom.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA

KLASA:  110-01/14-01/188, URBROJ:  524-03-01-01/4-14-2, Zagreb, 13. studenoga 2014.

Radno vrijeme i mjesto rada

Pregledaj

Odredbom članka 15. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14) propisano je da svaki ugovor o radu mora sadržavati i podatak o mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima.

Poslodavac može promijeniti mjesto rada radnika bez izmjene ugovora o radu samo ako je u ugovoru navedeno da se rad obavlja na različitim mjestima. Dakle, ako je u ugovoru o radu navedeno da se rad može obavljati na više lokacija ili u svim poslovnim prostorima poslodavca, tada poslodavac može promijeniti mjesto rada ovisno o potrebama organizacije rada. Međutim, ukoliko je navedeno samo jedno mjesto rada, odnosno jedna konkretna lokacija, poslodavac ne može jednostrano izmijeniti ugovor i slati radnika na druge lokacije.

Važno je naznačiti da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika izmijeniti bilo koji podatak iz ugovora o radu. Iz svega navedenoga proizlazi kako se pojedini podatak ugovora o radu, primjerice o mjestu rada može promijeniti isključivo uz suglasnost obje strane ugovornog odnosa, i to putem aneksa ugovora o radu ili sklapanjem novog ugovora o radu.

Također, napominjemo da temeljem odredaba Zakona o radu radno vrijeme radnika ne mora biti raspoređeno u jednakom trajanju po danima ili tjednima. Sukladno odredbi članka 66. stavka 3. Zakona o radu poslodavac je dužan utvrditi raspored radnog vremena u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Prema tome, ukoliko su nekim posebnim propisom (primjerice pravilnikom kao podzakonskim aktom) ili kolektivnim ugovorom određenim poslodavcima nametnute obveze u pogledu organiziranja rasporeda radnog vremena poslodavac je dužan pridržavati se navedenih obveza.

Sukladno navedenome, odredbe Zakona o radu dopuštaju mogućnost da se ugovori rad na više različitih lokacija ili da raspored radnog vremena po pojedinim radnim danima bude nejednako raspoređen. Međutim, ako je nekim posebnim propisom pojedino područje iz radnih odnosa drukčije uređeno, tada te odredbe posebnog propisa imaju prednost u primjeni u odnosu na Zakon o radu kao opći propis. U slučaju dvojbe o značenju pojedine odredbe za pojašnjenje je nadležan donositelj propisa.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Mogućnost drukčijeg uređenja radnog vremena

KLASA: 110-01/17-01/19, URBROJ: 524-03-01-01/4-17-2,Zagreb, 16. veljače 2017
Pregledaj

Odredba članka 88. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) propisuje da se na radnike za koje zbog posebnosti njihovih poslova radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti ili ga radnici određuju samostalno (kao primjerice kod radnika koji ima status rukovodeće osobe) ne primjenjuju odredbe Zakona o najdužem trajanju tjednog radnog vremena, razdoblju trajanja nejednakog rasporeda, noćnom radu i odmorima, ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovu određivanju. Pod rukovodećim osobljem u smislu Zakona o radu smatra se radnik koji je ovlašten voditi poslove za poslodavca, samostalno zaključivati pravne poslove u ime i za račun poslodavca, kojemu raspored radnog vremena nije moguće unaprijed odrediti i koji o tome rasporedu samostalno odlučuje.
Ukoliko je ugovorena samostalnost u određivanju radnog vremena za direktora trgovačkog društva, ona se primjenjuje na cjelokupno radno vrijeme takvog radnika, neovisno o različitosti pojedinih radnih zadataka koje obavlja.
Međutim, sklopi li direktor jednog trgovačkog društva temeljem odredbe članka 61. stavka 3. Zakona o radu dodatni ugovor o radu s drugim poslodavcem, na taj drugi radni odnos neće se automatski primjenjivati odredba Zakona o radu o samostalnosti u određivanju najdužeg trajanja tjednog radnog vremena. U slučaju sklapanja dodatnog ugovora o radu može se ugovoriti samostalnost pod pretpostavkom da je ispunjen jedan od uvjeta navedenih u odredbi članka 88. stavka 3. Zakona o radu.

Službeno, 13.veljače 2014.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Preraspodjela radnog vremena

Pregledaj

Zakon o radu propisuje u odredbi članka 10. stavka 1. da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
U slučaju kada se ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa za poslove koji se obavljaju u preraspodijeljenom radnom vremenu, isti se sklapa u trajanju u kojem radnikovo prosječno radno vrijeme mora odgovarati ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu (članak 47. stavak 9. Zakona o radu).
Utvrđivanjem plana preraspodijeljenog radnog vremena poslodavac određuje i vremenski rok trajanja takvog rada. Sukladno tome, poslodavcu je, u pravilu, poznat vremenski period u kojem mu je potreban rad određenog radnika pa temeljem te činjenice može odrediti dužinu trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme u preraspodijeljenom radnom vremenu, sukladno članku 47.
stavku 9. Zakona o radu. Ako bi nakon isteka ugovora na određeno vrijeme na prethodno navedeni način kod poslodavca i nadalje postojala potreba za takvim radom, poslodavac bi s istim trebao sklopiti novi ugovor pri čemu mora voditi računa da se i taj ugovor sklapa u trajanju u kojem radnikovo prosječno radno vrijeme mora odgovarati ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.
Napominjemo da sukladno odredbi članka 13. stavka 1. podstavka 5. Zakona o radu svaki ugovor o radu na određeno vrijeme mora sadržavati uglavak o očekivanom trajanju ugovora. Trajanje ugovora može biti određeno na način da se navede točni datum ili rok trajanja ugovora, odnosno odredivo nastupom određenog događaja (npr. povratak privremeno odsutnog radnika na posao).
Radniku koji ima zasnovan radni odnos temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a kojem je u ugovoru naveden točan datum ili rok trajanja ugovora, ugovor prestaje istekom datuma ili roka koji je naveden. Ukoliko se prestanak radnog odnosa određuje navođenjem određenog događaja koji je odrediv i izvjestan, radni odnos će prestati nastupanjem tog događaja. U slučaju navođenja određenog događaja rok mora biti lako odrediv i izvjestan, te smo mišljenja da u primjeru koji navodite to nije slučaj.
Ukoliko je radni odnos na određeno istekao, a broj odrađenih radnih sati radnika je iznosio više od ugovorenog radnog vremena, poslodavac je dužan višak sati utvrditi kao prekovremeni rad koji je dužan isplatiti radniku.
Mišljenja smo kako primjena instituta preraspodjele radnog vremena ne isključuje mogućnost korištenja prekovremenog rada, pod uvjetima koji su propisani za prekovremeni rad i pod uvjetom da se radniku omogući korištenje Zakonom o radu propisanih odmora i dopusta.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Zagreb, 5. ožujka 2013.

NOĆNI RAD

Pregledaj

Odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 82/12, nastavno: ZOR) koje uređuju područje radnog vremena rezultat su njegovog usklađivanja s Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003., o određenim vidovima organizacije radnog vremena, a u cilju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu radnika. Svrha spomenute Direktive je prvenstveno osigurati radniku minimum sigurnosnih i zdravstvenih uvjeta na način da postavlja ograničenja tjednih radnih sati, prekovremenog rada i radnog rasporeda.
ZOR je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine i u potpunosti je usklađen s navedenom Direktivom. Ukoliko radnik prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada, tada se on sukladno odredbi članka 48. stavka 5. ZOR-a smatra noćnim radnikom. Za takve radnike je poslodavac pri utvrđivanju rasporeda radnog vremena dužan voditi računa da njihov rad ne traje duže od osam sati dnevno. Iznimka od navedene odredbe propisana je člankom 48. stavkom 7. ZOR-a prema kojem rad noćnih radnika može trajati duže od osam sati, ali ne duže od dvanaest sati dnevno, pod uvjetom da je isto ugovoreno kolektivnim ugovorom.
Radniku koji u noćnoj smjeni radi uzastopce tj. neprekidno jedan tjedan, poslodavac je dužan osigurati izmjenu smjena. Dakle, smjenskom radniku koji radi noću mora biti omogućena izmjena smjena. Sukladno odredbi članka 53. stavka 1. ZOR-a radniku mora biti osigurano pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, a prema odredbi članka 54. stavka 1. ZOR-a i pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor od dvanaest sati.
Poslodavac je pri organizaciji noćnog rada dužan voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja noću. Nadalje, poslodavac je dužan noćnim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i sredstva zaštite i prevencije koje odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupne su u svako doba. Sukladno odredbi članka 51. stavka 3. ZOR-a radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja kao noćni radnik poslodavac je, prije započinjanja noćnog rada i redovito tijekom trajanja rada, dužan o svom trošku omogućiti zdravstvene preglede sukladno posebnim propisima.
Ako se zdravstvenim pregledom utvrdi da noćni radnik zbog noćnog rada ima zdravstvenih problema, poslodavac mu je dužan rasporedom radnog vremena osigurati obavljanje istih poslova izvan noćnog rada. Poslodavac koji ne može radniku osigurati obavljanje poslova izvan noćnog rada, dužan mu je ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova izvan noćnog rada za koje je sposoban, a koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
Glede noćnog radnika, skrećemo pozornost i na odredbu članka 51. stavka 7. ZOR-a kojom je propisano da je poslodavac noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu dužan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata u kojem radi noću. Razdoblje od dvadeset četiri sata ne promatra se kao jedan kalendarski dan, već se računa kao vremensko razdoblje od dvadeset četiri sata koje započinje dolaskom radnika na posao odnosno preuzimanjem smjene po njegovom rasporedu radnog vremena. Poslovi pri kojima je radnik izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu nisu definirani ZOR-om, niti ZOR određuje bilo kakve kriterije i mjerila kojima bi se takvi poslovi mogli odrediti u svakom pojedinačnom slučaju. Takvi se poslovi određuju na temelju propisa koji uređuju područje sigurnosti i zaštite zdravlja na rad i to temeljem Zakona o zaštiti na radu ( "Narodne novine" br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 , 75/09 i 143/12) i Pravilnika o izradi procjene opasnosti ("Narodne novine" br. 48/97, 114/02, 126/03 i 144/09) ili se isto uređuje posebnim propisima. Zakonom o zaštiti na radu propisane su obveze po kojima je poslodavac dužan procjenjivati opasnosti za život i zdravlje radnika te je dužan izraditi ili posjedovati procjenu opasnosti za svako radno mjesto, kako bi u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti radnika mogao osigurati sva potrebna sredstava. Procjena opasnosti mora, sukladno članku 7. Pravilnika o izradi procjene opasnosti, između ostalih, sadržavati i podatke izloženosti opasnostima po radnim mjestima koju je potrebno utvrditi (npr. mehaničke opasnosti, opasnosti od električne struje, kemijskih tvari, požara i eksplozije, buke, vibracije, fizičkih i psihofizičkih napora).
Nadamo se da će postojeći zakonski okvir osigurati visoku razinu zaštite zdravlja radnika i preventivno djelovati pri obavljanju redovitih zdravstvenih pregleda. Poslodavac koji se ne pridržava odredaba ZOR-a o zaštiti zdravlja i sigurnosti noćnog radnika čini najteže prekršaje za koje je zapriječena novčana kazna u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 19. prosinca 2016. 

 

Rad s polovicom punog radnog vremena

Pregledaj

Sukladno odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama radnica može koristiti pravo na rad s polovicom punog radnog vremena. U tom slučaju za polovicu radnog vremena plaću joj isplaćuje poslodavac a za drugu polovicu ostvaruje pravo na novčanu naknadu.
Napominjemo da poslodavac samostalno odlučuje o rasporedu radnog vremena unutar ograničenja koja su mu postavljena zakonskim odredbama ili obveza koje je preuzeo sklapanjem kolektivnog ugovora, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovora o radu. Temeljem odredbe članka 66. Zakona o radu poslodavac ima mogućnost uređivanja rasporeda radnog vremena na više načina. Radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom trajanju ili u nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima. U slučaju kada je radnici odobreno korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena poslodavac je dužan pridržavati se uputa ili ograničenja koja se nalaze u rješenju. Dakle, poslodavac bi mogao odrediti raspored radnog vremena prema kojem se u jednom danu radi više, a u drugom danu manje ili se uopće ne radi, pod uvjetom da rješenjem kojim se odobrava korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena nije drukčije određeno.
Sukladno navedenome, poslodavac i radnica mogu mijenjati raspored radnog vremena u okvirima koji su dopušteni temeljem rješenja o odobravanju prava na rad s polovicom punog radnog vremena.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 25. rujna 2015.

 

Noćni radnik

Pregledaj

Zakon o radu ne propisuje maksimalan broj radnih sati u noćnom radu koje radnik može odraditi u kalendarskoj godini. Međutim, propisano je kako noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. Napominjemo da trajanje pojedine smjene može biti i duže od navedenih osam sati odrađenih u noćnom radu. Primjerice, radnikova smjena može obuhvaćati osam sati u noćnom radu i još četiri sata izvan noćnog rada.

Pri organizaciji rasporeda radnog vremena poslodavac je dužan pridržavati se obaveza koje je preuzeo sklapanjem kolektivnog ugovora ili ugovora o radu s radnikom te donošenjem pravilnika o radu.

Isto tako, poslodavac je pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni dužan voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni. Ako noćni radnik radi u smjenama, prema Zakonu o radu mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže jedan tjedan.

Radniku koji ima status noćnog radnika poslodavac je dužan prije početka rada noću omogućiti zdravstveni pregled.

 

Službeno, 11.veljače 2014.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Preraspodjela radnog vremena

Pregledaj

Temeljem odredbe članka 47. stavka 2. Zakona o radu, mogućnost korištenja preraspodjele radnog vremena može se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili sporazumom s radničkim vijećem. Ukoliko nije, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodjele radnog vremena te ga prethodno, dakle prije početka rada u preraspodijeljenom radnom vremenu, dostaviti inspektoru rada. Takav plan preraspodjele mora sadržavati popis poslova koji će se obavljati u preraspodjeli, broj radnika koji će biti uključeni u preraspodijeljeno radno vrijeme te vremensko razdoblje u kojem će se raditi duže od punog ili nepunog radnog vremena. Napominjemo da u slučaju donošenja plana preraspodjele, preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže četiri mjeseca. Preraspodjela bi mogla trajati duže od četiri mjeseca (ali ne više od šest mjeseci) samo ukoliko je to određeno kolektivnim ugovorom.
Poslodavac u planu preraspodjele prije svega ima obvezu navođenja broja radnika i popis poslova koji će biti obuhvaćeni preraspodjelom. Stoga smo mišljenja da bi u slučaju sklapanja novih ugovora o radu poslodavac imao obvezu obavještavanja inspektora rada samo ukoliko bi u preraspodjeli radio veći broj radnika od broja navedenog u planu preraspodjele ili ako bi u međuvremenu preraspodjelom bili obuhvaćeni i neki drugi poslovi poslodavca.
Temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o radu preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom, stoga poslodavac nije obvezan isplaćivati povećanu plaću za radno vrijeme provedeno u preraspodjeli. Međutim, nema nikakvih zapreka da poslodavac isplaćuje dodatak na plaću za sate određene u preraspodijeljenom radnom vremenu.
Napominjemo da poslodavac može s radom u preraspodijeli započeti odmah nakon dostave plana inspektoru rada, jer Zakon o radu ne propisuje obvezu čekanja suglasnosti inspektora rada. Plan preraspodjele možete dostaviti područnoj jedinici inspekcije rada Ministarstva rada i mirovinskoga sustava na adresu Osječka 50, 51 000 Rijeka (tel: 051/ 500 626).

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 27. veljače 2015.

Noćni radnik

Pregledaj

Odredbom članka 69. stavka 6. Zakona o radu propisano je kako noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. Dakle, ukupan intenzitet rada u noćnom radu tom radniku ne smije biti duži od prosječnih osam sati, s tim da ukupno trajanje pojedine smjene može biti i duže od navedenih osam sati, primjerice dvanaest sati.

Međutim, ukoliko se radi o radniku za kojeg je temeljem procjene opasnosti utvrđeno da je na radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu, poslodavac je takvom radniku dužan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću. U tom slučaju postoji zabrana da se radniku utvrdi raspored radnog vremena u trajanju dužem od osam sati.

Mišljenja smo da su poslovi pri kojima je radnik izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu svi poslovi utvrđeni Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada te ukoliko je riječ o takvim poslovima poslodavac je dužan pridržavati se zakonskih obveza o maksimalnom trajanju radnog vremena, neovisno o činjenici što u pojedinom radnom danu radnici možda nisu izloženi osobitoj opasnosti ili se radi o dežurstvu.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Zagreb, 26. listopada 2012.

EVIDENCIJA RADNOG VREMENA

Pregledaj

U svezi Vašeg upita od 24. listopada 2012. godine, o unošenju podataka u evidenciju radnog vremena u slučaju kada radnik nije prisustvovao na radu zbog poziva na sud, očitujemo se kako slijedi:

Pitanja izostanka s posla zbog odazivanja pozivu suda nisu uređena odredbama Zakona o radu („Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12, nastavno: ZOR) ali podsjećamo na odredbu članka 125. ZOR-a koja upućuje da se pitanja koja nisu uređena tim zakonom, a važna su za ostvarivanje prava radnika kod poslodavca, mogu urediti drugim aktima (pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom i sl.) pa predlažemo da ih na takav način uredite.
Mišljenja smo da bi izostanak s rada zbog odaziva na pozive sudskih ili upravnih tijela bio opravdan jer iz propisa kojima se uređuje vođenje postupka pred sudskim i upravnim tijelima proizlazi obveza odazivanja osoba takvim pozivima, u protivnom bi zbog toga mogle biti kažnjene, odnosno privedene. Sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZOR-a odaziv na poziv suda predstavljao bi opravdani razlog određen zakonom zbog kojeg radnik određeno razdoblje nije radio, te bi radniku za to razdoblje pripadalo pravo na naknadu plaće.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

KLASA: 110-01/15-01/228, URBROJ: 524-03-01-01/4-15-2, Zagreb, 29. rujna 2015.

EVIDENCIJA RADNOGA VREMENA

Pregledaj

Sukladno odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj 32/2015 i 97/2015) poslodavac je dužan voditi podatke o radnome vremenu za svakog zaposlenoga radnika. Osim podataka propisanih navedenim Pravilnikom poslodavac je dužan voditi i sve druge podatke od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Slijedom navedenoga, ako je odredbama kolektivnog ugovora ugovoren dodatak na plaću za vrijeme obavljanja poslova u posebnim uvjetima, poslodavac je dužan u evidenciju radnog vremena za svakog pojedinog radnika unijeti podatke o odrađenim satima rada u posebnim uvjetima.

Evidenciju radnoga vremena dužan je voditi poslodavac, s tim da može zadužiti odgovornu osobu ili radnika za redovito vođenje podataka. U evidenciju se moraju unijeti stvarno odrađeni sati za svaki radni dan te nije dopušteno unošenje netočnih ili lažnih podataka.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA

KLASA: 110-01/15-01/14, URBROJ: 524-03-01-01/4-15-2, Zagreb, 11. ožujka 2015.

Raspored radnog vremena

Pregledaj

Odredbom članka 69. stavka 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) propisano je kako noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata.

Međutim, napominjemo kako je odredbom članka 89. Zakona o radu predviđena i mogućnost drukčijeg uređenja radnog vremena. Sukladno navedenom članku poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor ako se radi o djelatnosti pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju, osobito o radu radnika u lukama i zračnim lukama. Mišljenja smo da radnici zaposleni na poslovima operatera lučkog kontrolnog centra čiji rad je organiziran u neprekidnom trajanju tijekom dvadeset četiri sata ispunjavaju uvjete propisane odredbom članka 89. Zakona o radu.

Napominjemo da za razliku od ranije važećeg Zakona o radu sadašnja odredba omogućava da se iznimke od primjene pojedinih instituta radnog vremena urede pravilnikom o radu, ugovorom o radu i sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca u pojedinim djelatnostima, pa takva mogućnost više nije ostavljena isključivo za kolektivne ugovore.

Slijedom navedenoga, mišljenja smo da poslodavac čija je djelatnost pružanja usluga ili proizvodnje određena u neprekidnom trajanju može organizirati radno vrijeme, sukladno članku 89. Zakona o radu tako da radnik radi dvanaest sati, potom se dvadeset četiri sata odmara, zatim dvanaest sati radi te se četrdeset osam sati odmara, uz uvjet poštivanja odredbi o dnevnom i tjednom odmoru.

U svezi Vašeg upita o plaći, navodimo kako radnik koji radi prekovremeno ima pravo na povećanu plaću. Ako je radno vrijeme radnika raspoređeno nejednako poslodavac je dužan na kraju promatranog razdoblja evidentirati sate rada u iznosu višem od ugovorenog radnog vremena i utvrditi ih kao prekovremene sate. Dakle, kada je broj odrađenih radnih sati radnika iznosio više od ugovorenog radnog vremena, poslodavac je dužan višak sati utvrditi kao prekovremeni rad koji je dužan isplatiti radniku. Zakon o radu ne propisuje iznos povećanja plaće, već se navedeno povećanje određuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 2. studenoga 2015.

NOĆNA SMJENA

Pregledaj

Noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana. Ako je rad organiziran u smjenama koje uključuju i noćni rad, mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže jedan tjedan.
Radi li radnik u smjeni koja obuhvaća i dva sata noćnog rada, mišljenja smo da se takva smjena treba smatrati noćnom smjenom. Budući da Zakon o radu ne propisuje kriterij koliko sati radnik mora raditi noću da bi mu se smjena smatrala noćnom smjenom, mišljenja smo da se o noćnoj smjeni radi u svakom slučaju kada radnik u radnom danu barem dio radnog vremena radi u razdoblju od dvadeset dva sata uvečer do šest sati ujutro.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 1. prosinca 2014.

 

Preraspodjela radnog vremena

Pregledaj

Temeljem odredbe članka 67. stavka 2. Zakona o radu, mogućnost korištenja preraspodjele radnog vremena može se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili sporazumom s radničkim vijećem. Ukoliko nije, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodjele radnog vremena te ga prethodno, dakle prije početka rada u preraspodijeljenom radnom vremenu, dostaviti područnoj jedinici inspekcije rada Ministarstva rada i mirovinskoga sustava. Takav plan preraspodjele mora sadržavati popis poslova koji će se obavljati u preraspodjeli, broj radnika koji će biti uključeni u preraspodijeljeno radno vrijeme te vremensko razdoblje u kojem će se raditi duže od punog ili nepunog radnog vremena. Zakon o radu ne propisuje obvezu dostavljanja i potpisanih izjava radnika. Poslodavcu nije propisana obveza pribavljanja prethodne suglasnosti inspektora rada, ali je dužan taj plan preraspodjele dostaviti inspektoru rada prije početka rada u preraspodijeljenom radnom vremenu.
Napominjemo da u slučaju donošenja plana preraspodjele, preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže četiri mjeseca. Preraspodjela bi mogla trajati duže od četiri mjeseca (ali ne više od šest mjeseci) samo ukoliko je to određeno kolektivnim ugovorom.
Također, navodimo kako poslodavac ima mogućnost korištenja i instituta nejednakog rasporeda radnog vremena iz članka 66. Zakona o radu, s tim da se taj nejednak raspored radnog vremena može uređivati kao fond radnih sati samo putem kolektivnog ugovora. U slučaju korištenja nejednakog rasporeda radnog vremena iz članka 66. Zakona o radu poslodavac nije dužan o tome obavještavati inspektora rada.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 31. svibnja 2016. 

 

 

Evidencija o radnicima

Pregledaj

U članku 4. stavku 2. točki 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj 32/15 i 97/15) poslodavcu je propisana obveza da u posebnoj evidenciji o osobama koje kod njega rade drži i dokaz o udovoljavanju propisanih uvjeta za obavljanje poslova.

Iz navedenoga proizlazi obveza da poslodavac mora imati dokaz iz kojeg će jasno proizlaziti kako osoba koja obavlja određene poslove udovoljava svim uvjetima koji su  propisani za obavljanje tih poslova kao što su primjerice stupanj obrazovanja, status redovitog studenta ili redovitog učenika i sl.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 23. veljače 2016.

 

Smjenski i noćni rad

Pregledaj

Smjenski radnik je radnik koji kod poslodavca kod kojeg je rad organiziran u smjenama, tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama. Osnovna značajka smjenskog rada je izmjena radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada.

Ako je rad organiziran u smjenama, a te smjene uključuju i noćni rad, napominjemo da je u tom slučaju poslodavac dužan osigurati izmjenu smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže jedan tjedan.

Status noćnog radnika ima onaj radnik koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada.

Napominjemo da se smjenski rad i noćni rad međusobno ne isključuju, tako da pojedini radnik može istovremeno imati status i smjenskog i noćnog radnika.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

KLASA: 113-01/16-01/03, URBROJ: 524-03-01-01/4-16-2, Zagreb, 14. rujna 2016. 

 

Evidencija radnog vremena

Pregledaj

Sukladno odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) prekovremeni rad predstavlja rad duži od radnikovog ugovorenog radnog vremena koji se obavlja na pisani zahtjev poslodavca. Prema tome, do prekovremenog rada može doći jedino stvarnim radom dužim od radnikovog ugovorenog fonda sati. Ako je radnik privremeno nesposoban za rad on ne može ostvariti prekovremene sate jer ne radi.
Ukoliko je radnik dio mjeseca bio privremeno nesposoban za rad, a nakon toga se vratio na posao pri čemu je u preostalom razdoblju u tome mjesecu radio više od svog ugovorenog radnog vremena, on bi ostvario prekovremene sate koje je poslodavac dužan unijeti u evidenciju radnog vremena i platiti povećano sukladno odredbama kolektivnog ugovora.
Također, napominjemo kako radnici mogu imati i nejednak raspored radnog vremena po danima, tjednima ili mjesecima. U tom slučaju moguće je da radnik jedan mjesec radi duže, a drugi mjesec kraće od svog ugovorenog vremena pri čemu ukupno radno vrijeme mora odgovarati prosječnom ugovorenom radnom vremenu. Ostvari li radnik u tom razdoblju veći broj sati od ugovorenog radnog vremena oni će se smatrati prekovremenim radom. Pri tome se razdoblje privremene nesposobnosti za rad i godišnjeg odmora ne uračunava u referentno razdoblje nejednakog rasporeda radnog vremena iz članka 66. stavaka 8., 9. i 10. Zakona o radu.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Dopunski rad

KLASA: 110-01/17-01/104, URBROJ: 524-11-02-02/2-17-2, Zagreb, 8. lipnja 2017.
Pregledaj

Sukladno odredbi članka 61. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/2014) radnik koji radi u punome radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju od osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, ako poslodavac kod kojeg se radnik nalazi u radnom odnosu izda tom radniku pisanu suglasnost. Dakle, za mogućnost dodatnoga rada radnik mora prethodno pribaviti pisanu suglasnost svojeg poslodavaca, a zatim i sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem.
Mišljenja smo da radnik koji radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca može dopunski raditi na način da sklopi ugovor o radu za dopunski rad i s više poslodavaca, u konkretnom slučaju s drugim i trećim poslodavcem s tim da u tom slučaju njegov ukupni dopunski rad ne prekorači osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje.
Poslodavac može samostalno odlučiti hoće li radniku izdati pisanu suglasnost. Zakonom o radu nije propisana obveza dostavljanja podataka o broju radnih sati koje će radnik raditi kod drugog poslodavca. Nakon što je pribavio pisanu suglasnost, radnik može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem, pri čemu se obje stranke ugovora o radu moraju složiti o broju radnih sati koje će radnik odraditi u jednom tjednu. Napominjemo kako poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen na puno radno vrijeme nema obvezu voditi računa na koliko je radnih sati sklopljen ugovor o radu s drugim poslodavcem iz članka 61. stavka 3. Zakona o radu.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 2. studenoga 2015.

 

NOĆNA SMJENA

Pregledaj

Odredbom članka 69. stavka 5. Zakona o radu utvrđeno je koji se radnici uključeni u rad noću smatraju noćnim radnicima. To su radnici koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana rade najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci rade najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada.
Status noćnog radnika ne utvrđuje se istekom relevantnog razdoblja koje je propisano Zakonom o radu, već prati aktualno radno vrijeme radnika. Prema tome, dokle god radnik redovito radi u vremenu koje se smatra noćnim radom, ima status noćnog radnika i poslodavac je prema njemu dužan voditi osobitu brigu propisanu odredbama Zakona o radu.
Radnika koji ispunjava kriterije propisane za noćnog radnika poslodavac je dužan prije početka rada noću, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, uputiti na obavljanje zdravstvenog pregleda. Napominjemo kako se prema odredbi članka 72. stavka 4. Zakona o radu u slučaju kada noćni radnik radi na poslovima s posebnim uvjetima rada u skladu s propisima zaštite na radu zdravstveni pregled obavlja u skladu s tim propisima. Dakle, u tom slučaju nisu potrebna dva posebna pregleda.
Zdravstveni pregled noćnih radnika obavlja se na način propisan Pravilnikom o sadržaju, načinu i rokovima zdravstvenih pregleda noćnih radnika („Narodne novine", broj 32/2015).
Navedena obveza zdravstvenih pregleda noćnih radnika uvedena je radi usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Naime, odredba članka 9. stavka 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena („Službeni list Europske unije", L 299, 18. 11. 2003.) propisuje da su države članice dužne poduzeti potrebne mjere kako bi se osiguralo da radnici koji rade noću imaju pravo na besplatan zdravstveni pregled prije samog početka noćnog rada, a zatim u pravilnim vremenskim razmacima.

MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA

Mogućnosti obavljanja poslova u više organizacijskih oblika

Klasa: 360-01/15-02/21, Ur.broj: 531-01-15-2 Zagreb, 9. ožujka 2015.
Pregledaj

Odredbom članka 19. Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine14, broj 152/08, 124/09, 49/11 i 25/13) propisano je da ovlašteni arhitekt i ovlašteni inženjer mogu obavljati poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja samostalno u vlastitom uredu, zajedničkom uredu, projektantskom društvu ili drugoj pravnoj osobi registriranoj za tu djelatnosti.
Imajući u vidu citiranu odredbu, vezano uz dio vašeg upita o mogućnosti da ovlašteni inženjer koji je zaposlen u pravnoj osobi registriranoj za djelatnost projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja otvori ured za samostalno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja bez da se u istom uredu zaposli, mišljenja smo da ured za samostalno obavljanje navedenih poslova nije moguće upisati u upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova odgovarajuće komore osnovane prema navedenom Zakonu ako u njemu nitko nije zaposlen jer ured prema tom Zakonu nema pravnu osobnost već predstavlja organizacijski oblik u kojemu ovlašten inženjer kao fizička osoba obavlja poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja.
Nadalje, vezano uz dio vašeg upita o mogućnosti da ovlašteni inženjer koji je zaposlen u obrazovnoj instituciji ili drugoj pravnoj osobi koja nije registrirana za djelatnost projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja otvori ured za samostalno obavljanje tih poslova bez da se u tom uredu zaposli, mišljenja smo da prema citiranoj odredbi ovlašteni inženjer može obavljati poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, odnosno može biti zaposlen na puno radno vrijeme u jednom od navedenih organizacijskih oblika kako je to izričito propisano citiranom odredbom Zakona, a ne u više ili svim organizacijskim oblicima.
Pitanje može li ovlašteni inženjer izvan radnog vremena biti zaposlen u pravnoj osobi, odnosno projektantskom društvu je pitanje međusobnih odnosa između poslodavca i zaposlenika. Pritom skrećemo pozornost na odredbu članka 61. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) kojom je propisano da radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.
Ujedno vas obavještavamo da eventualno zakonsko ograničenje za otvaranje vlastitog ureda uz postojeći radni odnos može biti zakonska zabrana natjecanja propisana Zakonom o radu. Naime, odredbom članka 101. toga Zakona propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, te da ako radnik postupi protivno toj zabrani poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla. Ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti, smatra se daje radniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Primjena Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine, broj 32/2015 i 97/2015)

KLASA: 110-01/17-01/84, URBROJ: 524-03-01-01/4-17-2, Zagreb, 11. svibnja 2017.
Pregledaj

Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine", broj 32/2015 i 97/2015) propisana je obveza da poslodavac vodi evidenciju o radnicima te o njihovom radnom vremenu. Navedeni podaci mogu se voditi pisano u obliku knjige ili u elektroničkom obliku. Poslodavac evidenciju o radnicima počinje voditi danom zasnivanja radnog odnosa i ažurno je vodi do prestanka radnog odnosa te istu čuva kao dokumentaciju trajne vrijednosti. Poslodavac evidenciju o osobama iz članka 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, počinje voditi danom početka rada kod poslodavca i ažurno je vodi do prestanka rada tih osoba kod poslodavca te istu čuva najmanje šest godina od dana prestanka njihovog rada. Evidencija o radnom vremenu čuva se najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarivanje tih prava mogle biti relevantne i evidencije, iste je dužan čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora.
Odredbom članka 4. stavka 1. točke 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima propisan je obveza vođenja posebne evidencije i o radnicima koji su poslodavcu privremeno ustupljeni od s njim povezanog društva. Mišljenja smo da su u slučaju direktora trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj koji je upućen na rad u to društvo iz trgovačkog društva koje se nalazi unutar iste grupacije, a sjedište mu je izvan Europske unije ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima te je poslodavac dužan voditi podatke o navedenom radniku.
Odredba članka 88. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/2014) propisuje da se na radnike za koje zbog posebnosti njihovih poslova radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti ili ga radnici određuju samostalno (kao primjerice kod radnika koji ima status rukovodeće osobe) ne primjenjuju odredbe Zakona o najdužem trajanju tjednog radnog vremena, razdoblju trajanja nejednakog rasporeda, noćnom radu i odmorima, ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovu određivanju. Pod rukovodećim osobljem u smislu Zakona o radu smatra se radnik koji je ovlašten voditi poslove za poslodavca, samostalno zaključivati pravne poslove u ime i za račun poslodavca, kojemu raspored radnog vremena nije moguće unaprijed odrediti i koji o tome rasporedu samostalno odlučuje.
Sukladno članku 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima poslodavac je dužan i za radnika koji ima status rukovodeće osobe (npr. direktora) voditi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, a ako isti s poslodavcem nisu ugovorili samostalnost u određivanju najdužeg trajanja tjednog radnog vremena, noćnom radu te dnevnom i tjednom odmoru, dužan je i za njega voditi sve podatke iz članka 8. Pravilnika.
Mišljenja smo da je poslodavac za radnike koji imaju status rukovodećeg osoblja, a za koje je ugovorena samostalnost u određivanju radnog vremena, dužan voditi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i to: podatke o punom ili nepunom radnom vremenu, bolovanju, godišnjem odmoru ili o nekoj drugoj okolnosti o kojoj ovisi radnikovo ostvarivanje prava iz radnog odnosa.
Napominjemo kako se temeljem odredbe članka 10. stavka 7. Zakona o radu povezani poslodavac u odnosu na privremeno ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi Zakona o radu.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Evidencija o radnom vremenu

Službeno, Zagreb, 23. veljače 2017.
Pregledaj

Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine", broj 32/15 i 97/15) propisana je obveza da poslodavac vodi evidenciju o radnicima te o njihovom radnom vremenu. Navedeni podaci mogu se voditi pisano u obliku knjige ili u elektroničkom obliku. Poslodavac evidenciju o radnicima počinje voditi danom zasnivanja radnog odnosa i ažurno je vodi do prestanka radnog odnosa te istu čuva kao dokumentaciju trajne vrijednosti. Evidencija o radnom vremenu čuva se najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarivanje tih prava mogle biti relevantne i evidencije, iste je dužan čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora. Napominjemo kako radnik ima pravo uvida u evidenciju o radnom vremenu.
Vezano za pitanje o platnim listama, navodimo kako je sukladno odredbi članka 93. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) poslodavac dužan radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako je iznos plaće utvrđen. Dakle, poslodavac je dužan za svako obračunsko razdoblje radniku dostaviti obračun isplaćene ili neisplaćene plaće. Isto tako, temeljem odredbe članka 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine", broj 32/15 i 102/15) poslodavac je obračunske isprave dužan čuvati najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, dužan ih je čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 28. rujna 2015.

 

 

Evidencija radnog vremena

Pregledaj

Studentici koja je u jednome danu radila dvokratno, poslodavac u evidenciju radnog vremena upisuje ukupno dnevno radno vrijeme koje se dobije zbrajanjem odrađenih sati u jutarnjem i poslijepodnevnome radu. Ukoliko poslodavac ima obvezu vođenja i podataka o početku te završetku rada, tada je dužan navesti svaki početak i završetak rada tijekom radnoga dana.

Svi odrađeni sati studentice moraju biti navedeni u evidenciji radnoga vremena, pri čemu se u samoj tablici mogu koristiti odgovarajuće kratice, ali uz nedvojbeno i jasno pojašnjenje značenja svake kratice.

 

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Stanka (pauza)

Službeno, Zagreb, 12. svibnja 2017.
Pregledaj

Poslodavac može pravilnikom o radu propisati kriterije i razdoblja u kojima se može koristiti stanka (pauza) u trajanju od 30 minuta. Napominjemo kako Zakon o radu ne propisuje obvezu provođenja stanke (pauze) u prostorijama poslodavca. Slijedom navedenoga, a imajući na umu da je stanka vremensko razdoblje u kojem se radnik odmara od psihofizičkih napora nastalih tijekom radnog dana, mišljenja smo da poslodavac ne može radnicima propisati zabranu kretanja ili napuštanja službenih prostorija. Međutim, može se propisati obveza evidentiranja svih izlazaka iz službenih prostorija poslodavca za vrijeme korištenja stanke.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 15. rujna 2016. 

 

Raspored radnog vremena

Pregledaj

1. Evidencija radnog vremena nema propisan obvezatan obrazac. Međutim, mora obvezatno sadržavati određene podatke (npr. ukupno dnevno radno vrijeme, vrijeme nenazočnosti na poslu, vrijeme plaćenih dopusta i sl.), a što je propisano Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine", broj 32/15 i 97/15).
2. U evidenciju radnog vremena unose se svi radnikovi stvarno odrađeni sati, uključujući i prekovremeni rad.
3. U slučaju nejednakog radnog vremena kada radnik u jednom razdoblju radi duže, a u drugom razdoblju kraće od ugovorenog radnog vremena, obračun isplaćene plaće sadrži sve ostvarene sate rada.
4. Kada je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik ne smije raditi duže od prosječno četrdeset osam sati tjedno u svakom razdoblju od četiri mjeseca. Dakle, u svakom trenutku kada se promatra radno vrijeme radnika ono ne smije biti duže od prosječnih četrdeset osam sati tjedno u razdoblju od zadnja četiri mjeseca.
5. Odredbe o nejednakom radnom vremenu iz članka 66. i preraspodjeli radnog vremena iz članka 67. Zakona o radu odnose se na sve zaposlene radnike, neovisno o tome jesu li zaposleni na određeno ili neodređeno vrijeme.
6. Poslodavac je dužan svim zaposlenim radnicima isplatiti prekovremene sate. Ukoliko se radi o nejednakom rasporedu radnog vremena, prekovremeni sati plaćaju se na kraju promatranog razdoblja. Ako i prije isteka utvrđenog razdoblja nejednakog rasporeda radnog vremena, radno vrijeme radnika već odgovara njegovu ugovorenom punom, odnosno nepunom radnom vremenu, poslodavac će tom radniku, tijekom preostalog utvrđenog razdoblja naložiti prekovremeni rad i platiti mu prekovremene sate.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Zagreb, 4. veljače 2013.

RADNO VRIJEME

Pregledaj

1. Poslodavac ima obvezu evidentiranja početka i završetka rada samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ukoliko je takva obveza ugovorena, poslodavac je dužan evidentirati svaki početak i završetak rada tijekom radnog dana. Ako obveza vođenja tih podataka nije ugovorena, odnosno određena navedenim aktima, poslodavac je ne mora voditi.

2. U svakom slučaju kada radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od ugovorenog radnog vremena radi se o prekovremenom radu, neovisno o njegovom trajanju. Poslodavac je dužan u evidenciji radnog vremena naznačiti radnikove sate prekovremenog rada za svaki pojedini radni dan. Prekovremeni rad može trajati maksimalno 8 sati tjedno, 32 sata mjesečno i 180 sati godišnje. Pravilnikom o radu se može odrediti iznos povećanja plaće za odrađene prekovremene sate.

3. Poslodavac može koristiti preraspodjelu radnog vremena ukoliko je ista predviđena odredbama kolektivnog ugovora ili sporazuma između radničkog vijeća i poslodavca. U protivnom, poslodavac je dužan izraditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te takav plan prethodno dostaviti inspektoru rada.

4. Radnim vremenom se smatra svako vremensko razdoblje u kojem radnik obavlja poslove za poslodavaca. Tako se i ono razdoblje kada je radnik dužan na 10 minuta doći na mjesto rada kako bi obavio određeni posao za poslodavca smatra radnim vremenom.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 3. studenoga 2016. 

 

Mogućnost drukčijeg uređenja radnog vremena

Pregledaj

Odredbom članka 89. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) propisani su uvjeti kada poslodavac može urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor. Između ostaloga, poslodavac navedenu mogućnost drukčijeg uređenja radnog vremena može koristiti ako se radi o djelatnosti pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju, osobito o uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju, kinematografiju, poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo i civilnu zaštitu. Iako navedeni popis ne predstavlja zatvorenu, odnosno ograničenu (numerus clausus) listu djelatnosti, mišljenja smo da se kazališna djelatnost ne može ubrojiti u navedenu odredbu Zakona o radu budući se ne radi o djelatnosti pružanja usluga u neprekidnom trajanju.
Dakle, sukladno odredbi članka 89. Zakona o radu moguće je drukčije uređenje radnog vremena i za neke druge djelatnosti koje nisu izričito navedene, pod uvjetom da ispunjavaju kriterij pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju. Kazališna djelatnost ne ispunjava navedeni kriterij te stoga se na nju ne mogu primijeniti iznimke propisane odredbom članka 89. Zakona o radu.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 28. prosinca 2015. 

 

Smjenski rad

Pregledaj

Poslodavac je dužan za svakog radnika odrediti raspored radnog vremena tijekom radnog tjedna. Napominjemo da je pri organizaciji rasporeda radnog vremena poslodavac dužan voditi brigu o primjeni odredaba Zakona o radu koje se odnose na noćni rad, dnevni i tjedni odmor. Osim navedenoga, poslodavac je pri organizaciji rasporeda radnog vremena dužan pridržavati se obveza koje je preuzeo sklapanjem ugovora o radu ili kolektivnog ugovora.
Zakon o radu ne propisuje maksimalan broj radnih sati u noćnom radu koje radnik može odraditi u kalendarskoj godini. Međutim, propisano je kako noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. Napominjemo da trajanje pojedine smjene može biti i duže od navedenih osam sati odrađenih u noćnom radu. Primjerice, radnikova smjena može obuhvaćati osam sati u noćnom radu i još četiri sata izvan noćnog rada.
Ako je rad organiziran u smjenama, radniku se mora osigurati izmjena smjena tako da u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže jedan tjedan. Budući da u svakom ugovoru o radu mora biti navedeno redovito trajanje radnog dana ili tjedna, poslodavac koji želi pojedinom radniku odrediti raspored radnog vremena samo noću bit će dužan sklopiti novi ugovor o radu ili aneks postojećem ugovoru samo ako oni sadrže podatke o drukčijem rasporedu radnog vremena.
Tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Slijedom navedenoga, radniku kojemu noćna smjena završava u 6 ujutro sljedeća smjena može započeti tek po isteku dnevnog odmora, dakle poslije 18 sati navečer.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

Službeno, Zagreb, 29. kolovoza 2016.

 

 

Raspored radnog vremena

Pregledaj

Sukladno odredbi članka 66. Zakona o radu poslodavac ima mogućnost uređivanja rasporeda radnog vremena na više načina. Radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom trajanju ili u nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima. Dakle, poslodavac ima slobodu prilagoditi raspored radnog vremena potrebama poslovanja, ali i željama samoga radnika.
Međutim, napominjemo kako sloboda pri određivanju rasporeda radnog vremena nije apsolutna te je poslodavac dužan voditi brigu o primjeni odredaba Zakona o radu koje se odnose na dnevni i tjedni odmor. Naime, tijekom svakog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Sukladno navedenome, poslodavac ne može odrediti raspored radnog vremena prema kojemu bi radnik trebao raditi dulje od dvanaest sata neprekidno, čak i u slučaju kada bi radnik pristao na takvu organizaciju radnog vremena.