Pitanja i odgovori

Niti Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, niti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne predviđaju nikakvu mogućnost prenošenja prava koja ima sindikalni povjerenik s njega na neku drugu osobu. Dakle, nije predviđeno da sindikalni povjerenik može svoja tri sata tjedno prenijeti na nekoga drugoga, kao što to međusobno mogu članovi radničkog vijeća jedan drugome.
Tri sata za rad sindikalnog povjerenika u kolektivnom ugovoru je određeno upravo za obavljanje aktivnosti sindikalnog povjerenika koji ima stanovita prava i obveze određene Zakonom o radu te kolektivnim ugovorima. Stoga nikako nije smisao da se pravo na slobodne sate i slično prenosi na nekoga drugoga, a da sindikalni povjerenik i dalje ostaje povjerenik. 
Pri tome sindikat uvijek ima mogućnost odrediti drugu osobu za sindikalnog povjerenika i o tome obavijesti poslodavca, u kojem slučaju će ta druga osoba imati sva navedena prava. 
Međutim, sve prethodno odgovara na pitanje da li ste vi kao poslodavac obvezni prihvatiti da sindikalni povjerenik nekome drugome prenese svoja prava, što naravno niste. 
No, ako vi kao poslodavac želite to prihvatiti nećete učiniti nikakav prekršaj niti išta slično. Stoga u stvari možete prihvatiti takvo rješenje ako želite, iako nemate obvezu.
U realizaciji toga sindikalni povjerenik bi trebao dati pisanu izjavu kojom svoja prava na slobodne sate ustupa predsjednici sindikata. Naravno, sindikalni povjerenik tada više neće imati mogućnosti sindikalne aktivnosti obavljati u svoje radno vrijeme, jer neće imati više tri sata za rad sindikalnog povjerenika. 
Vi također bi trebali dati pisanu izjavu da to prihvaćate uz ogradu, budući se radi o vašoj jednostranoj izjavi, da je možete uvijek povući, osobito ako bi nastali neki problemi u vezi toga za vas, npr. u nadzoru, tumačenju kolektivnog ugovora i sl. 
Vaše eventualno neprihvaćanje prijedloga sindikalnog povjerenika ili moguće povlačenje takvog pristanka, za sindikat u stvari ne bi trebao predstavljati ikakav problem jer jednostavno mogu željenu osobu, tj. predsjednicu sindikata izabrati za sindikalnu povjerenicu i svi problemi će im biti riješeni. 
Na koncu treba napomenuti da se ovdje može raditi samo o prenošenju slobodnih sati, a ne o prenošenju ikakvih drugih prava. Naime, kada bi se prenijela druga prava (prava na djelovanje sindikalnog povjerenika, zaštita sindikalnog povjerenika i sl.) onda on de facto više ne bi bio sindikalni povjerenik pa bi tada bilo nužno odrediti drugu osobu za sindikalnog povjerenika, tj. onu koja stvarno ima ta prava i ovlasti. 

Situacija je sasvim jednostavna: ako sindikalni povjerenici ne sklope takav sporazum, isti ne mogu preuzeti prava i ovlasti radničkog vijeća, pa uopće neće postojati obveza poslodavca kao kod npr. prethodne suglasnosti kod otkaza ugovora o radu ili savjetovanja kod donošenja plana korištenja godišnjeg odmora.

Sindikalni povjerenik koji ujedno obavlja funkciju predstavnika radnika u organu poslodavca dvije su potpuno odvojene funkcije. Istovremeno obavljanje obje funkcije je moguće i prema Zakonu o radu navedene funkcije nisu međusobno nespojive.
Bitno je istaknuti da sindikalni povjerenik ne može samog sebe imenovati na funkciju predstavnika radnika u organu poslodavca kao što bi se mogao imenovati jedini član radničkog vijeća.
Naime, u skladu s čl. 164. st. 2. Zakona o radu, predstavnika radnika u organ poslodavca imenuje i opoziva radničko vijeće. U tom smislu, radničko vijeće može imenovati bilo kojeg svojeg člana. Ako radničko vijeće ima samo jednog člana, taj jedan član može imenovati samog sebe. 
Za razliku od toga, u skladu s čl. 164. st. 3. Zakona o radu, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u organ poslodavca, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, u postupku propisanim ovim Zakonom za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana. Dakle, u tom slučaju sindikalni povjerenik koji je preuzeo ovlast radničkog vijeća nema pravo imenovati predstavnika radnika u organ poslodavca nego se u tom slučaju provode izbori.
Sindikalni povjerenik ima jednako pravo kandidirati se kao predstavnik radnika u organ poslodavca kao i svi ostali radnici. Pri tome, ponavljamo, navedeni izbori se provode kao izbori za radničko vijeće koje ima jednog člana.

Prema odredbi 188. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) zaštitu ne uživa samo jedan sindikalni povjerenik nego najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o radu o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod toga poslodavca.

Međutim, detalji oko kruga i broja osoba koje uživaju zaštitu nije dovoljno razjašnjen Zakonom o radu.

Sindikalni povjerenik koji je preuzeo ovlasti radničkog vijeća, svakako uživa zaštitu jer prema članku 153. st. 3. Zakona o radu, u tome slučaju povjerenik preuzima sva prava i ovlasti radničkog vijeća. U tome smislu mora uživati i zaštitu koju uživa član radničkog vijeća. Mislimo da se ovdje radi o preuzetoj zaštiti radničkog vijeća, a ne izvorno zaštiti sindikalnog povjerenika.

U tome slučaju zaštitu koju uživa sindikalni povjerenik može koristiti još jedan povjerenik, a zavisno od broja članova sindikata.

Nema nikakve potrebe da išta uređujete ugovorom o radu. Naime, povjerenik za zaštitu na radu nije radno mjesto niti su to posebni poslovi za koje se sklapa ugovor o radu. To je vrsta ovlaštenja koje ima predstavnika radnika, jednako kao i kod radničkog vijeća.
Povjerenik za zaštitu na radu ima pravo na 4 sata biti oslobođen drugih poslova da bi obavljao ovlasti povjerenika za zaštitu na radu, i ta 4 sata mu moraju biti plaćena kao da je radio.
Pri tome napominjemo da povjerenik za zaštitu na radu nije ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, niti on obavlja ikakve poslove za poslodavca. Povjerenik za zaštitu na radu je predstavnika radnika koji se brine da je radnicima osigurana zaštita na radu, a niti na koji način ne izvršava naloge poslodavca niti je odgovoran za zaštitu na radu.

Prema Zakonu o radu („Narodne novine" broj 147/09, 61/11 i 82/12- Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje) sindikalni predstavnik nema pravo na plaćanje troškova službenog putavanja od strane tvrtke u kojoj obavlja sindikalnu aktivnost temeljem odredbe članka 248. Zakona o radu.
Tako pravo bi moglo postojati jedino ako je ugo

Nema nikakvog ograničenja u propisima o tome tko može biti član sindikata i sindikalni povjerenik. Dakle, to može biti svaki radnik pa povjerenici mogu biti i pomoćnici ravnatelja. Naravno, ograničenje mogu postaviti pojedini sindikati svojim pravilima.

Međutim, ako bi došlo do situacije da navedeni sindikalni povjerenik preuzima ovlasti radničkog vijeća sukladno članku 152. Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11), tada bi se po našem mišljenju trebalo voditi računa od odredbi članka 141. Zakona o radu koja ograničava biračko pravo za članove upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih obitelji te radnike iz članka 127. stavka 1. Zakona (osobe ovlaštene da zastupaju poslodavca u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom). Prema informacijama koje ste nam dostavili moglo bi se zaključiti da sindikalni povjerenik i zamjenik, kao pomoćnici ravnatelja, ulaze u krug osoba koje ne bi imale biračko pravo za radničko vijeće. Stoga iako mogu biti sindikalni povjerenici njihova pozicija pri eventulnom preuzimanju ovlasti radničkog vijeća mogla bi biti vrlo sporna.