Članci

Broj rezultata: 62

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

ZAKON O OSIGURANJU RADNIČKIH TRAŽBINA

RADNO PRAVO 10/17

U članku se prikazuju novosti koje nam donosi novi Zakon o osiguranju radničkih tražbina, čijim stupanjem na snagu je zamijenjen dotadašnji Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.

SAŽETAK:
Zakonom o osiguranju radničkih tražbina utvrđuju se pravna pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i blokade računa poslodavca zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, utvrđuju vrste i opseg zaštićenih prava, uređuje djelatnost, način upravljanja i obavljanja djelatnosti Agencije za osiguranje radničkih tražbina, te određuju uvjeti, postupak i izvori sredstava za ostvarenje zaštite prava.

Summary:
The Act on the Protection of Workers' Claims establishes legal rules on the protection of material rights deriving from labour relations in the case of bankruptcy proceedings against the employer and blocking of the employer's account due to the inability of enforced payment, determination of the type and scope of the protected rights, regulation of activity and performance of activities of the Agency for the Protection of Workers' Claims, and determination of the conditions, procedure and sources of funds for the realization of the protection of rights.

Ključne riječi: Zakon o osiguranju radničkih tražbina, stečaj poslodavca, blokada računa poslodavca, neisplata plaće

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 3-11)

UDK: 349.2:368

Doc. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.

ŠTO JE NOVO U OVRSI NA PLAĆI TE NOVČANOJ TRAŽBINI PO RAČUNU?

RADNO PRAVO 10/17

U radu se analiziraju najvažnije izmjene i dopune Ovršnog zakona iz 2017. godine (ZIDOZ 17) u ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika, i to ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanoj tražbini po računu ovršenika. Uzet će se u obzir, također, i novine u odnosu na naplatu zadužnice.

SAŽETAK:
14. srpnja 2017. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN RH, br. 73/2017) koji ima za cilj, među ostalim, poboljšati položaj ovršenika, posebice u ovrsi na novčanoj tražbini te ovrsi na nekretnini koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba. Osim u ovrsi radi naplate novčane tražbine, novine se očituju i kod pojedinih općih ovršnih instituta, ali i u propisivanju implementacijskih odredaba za Uredbu (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima.

Summary:
On July 14, 2017, the Act on Amendments to the Execution Act (Official Gazette, No. 73/2017) was adopted, which aims, inter alia, to improve the position of execution debtor, in particular in the execution of monetary claims and the execution of real estate that is necessary to satisfy its basic living needs. Except execution process for the purpose of payment of monetary claims, news are also manifested on some general enforceable institutes, but also in the prescribing of implementing provisions for Regulation (EU) No. 655/2014 of the European Parliament and of the Council of 15 May 2014 on the establishment of a European Account Block Order Procedure to simplify cross-border debt payment in civil and commercial matters.

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanoj tražbini po računu, ograničenje ovrhe, zapljena po pristanku dužnika, izravna naplata, zadužnica, Agencija, Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2017.

Doc. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017

UDK: 347.952

dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.

ZAŠTITA POSLOVNE TAJNE U HRVATSKOM RADNOM PRAVU U SVJETLU NOVE DIREKTIVE 2016/943

RADNO PRAVO 10/17

U članku se analizira zaštita poslovne tajne u hrvatskom pravnom poretku, s naglaskom na novu Direktivu 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti neobjavljenih znanja i iskustva i poslovnih informacija (poslovne tajne) od neovlaštenog pribavljanja, korištenja i otkrivanja od 8.lipnja 2016.

SAŽETAK:
Zaštita poslovne i profesionalne tajne uređena je u Republici Hrvatskoj odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka (""Narodne novine"", br. 108/96), dok se tajnost ostalih podataka štiti odredbama novog Zakona o tajnosti podataka (""Narodne novine"", br.79/07 i 86/12). Poslovna tajna i povjerljivi podaci (povlaštene informacije) štite se vrlo široko, tj. kao tajno smatra se sve ono što se skriva od javnosti i od konkurenata.

Summary:
The protection of business and professional secrets in the Republic of Croatia has been regulated by the provisions of the Act on Protection of Secrecy (Official Gazette 108/96), while the secrecy of other data is protected by the provisions of the new Act on Secrecy (Official Gazette, 79/07, 86/12). Business secrets and confidential information (privileged information) are protected very widely, so as a secret is considered everything that is hidden from the public and from competitors.

Ključne riječi: tajnost podataka, poslovna tajna, profesionalna tajna, Direktiva 2016/943

dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
pročelnik Upravnog studija Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 45-59)

UDK: 347.775

Doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.

(SOCIJALNA) FUNKCIJA POTROŠAČKOG STEČAJA - IDEJA I NORMA

RADNO PRAVO 10/17

U članku se razmatra (socijalna) funkcija potrošačkog stečaja, osobito u kontekstu prava na dom kao možda njegove najvažnije socijalne komponente.

SAŽETAK:
Već duže vrijeme u međunarodnim okvirima prisutan je trend koji za rezultat ima znatno izmijenjen pristup problemu (potrošačke) insolventnosti. Pogotovo zbog činjenice da nisu u obzir uzimane posljedice koje fenomen insolventnosti ima na socijalne prilike u društvu, a koje sigurno nisu zanemarive. U navedenom kontekstu, iako je potreba za implementacijom Zakona o stečaju potrošača sagledana odavno, a uzroci koji su to zahtijevali nisu došli naglo i neočekivano, cijeli je proces s institucionalnog aspekta tekao dosta sporo. Stoga cilj je rada prikazati komentar rješenja ponuđenih u Zakonu o stečaju potrošača sukladno zakonskoj sistematizaciji, ali uz uključenje obrazloženja tijeka postupka i utjecaja postupka na položaj subjekata koji u njemu sudjeluju. U tom kontekstu, razmatranje rješenja Zakona o stečaju potrošača fokusirati će se na tijela i pokretanje te otvaranje postupka, na njegov tijek i načine realizacije te na kraju, na zaključenje postupka i uspostavljanje novih odnosa. U zaključku, autor će se osvrnuti možda i na najvažniju socijalnu komponentu (pravo na dom) navedenog instituta i mogućnosti njenog ostvarenja. Svakako smatramo bitnim istaknuti kako prostor koji ovdje imamo, ne dopušta detaljnu raščlambu ove problematike, pa smo prinuđeni ograničiti se isključivo, po mišljenju autora, na neke aspekte nove stečajne regulative.

Summary:
For a long time at international level, there was a trend that resulted in significantly changed understanding of the (consumer) insolvency problem. That is especially important due to the fact that the social consequences of the phenomenon of insolvency haven't been taken into account, which are certainly not negligible. In this context, although the need for implementation of the Consumer Bankruptcy Act has been observed long time ago, and the causes that required it did not come suddenly and unexpectedly, the whole process from the institutional aspect was moving very slowly. Therefore, the aim of the paper is to provide a commentary on the solutions offered in the Consumer Bankruptcy Act in accordance with the legal systematization, but with the explanation of the course of the procedure and the impact of the procedure on the position of the participant. In this context, consideration of the Consumer Bankruptcy Act will focus on the bodies, initiation and opening of the procedure, its course and ways of realization, and finally, the conclusion of the procedure and the establishment of new legal relationships. In conclusion, the author will also consider perhaps the most important social component (right to home) of the given institute and the possibility of its achievement. We certainly consider it important to point out that the length of the paper doesn't allow a detailed analysis of this issue, so we have to limit ourselves to some aspects of the new bankruptcy regulation.

Ključne riječi: potrošački stečaj, postupak, socijalna funkcija

Doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.
Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 60-73)

UDK: 349.2

Alan Vajda, mag. iur.

PROMJENE KOD RADA IZASLANIH RADNIKA RADI PRUŽANJA PRIJEVOZNIČKIH USLUGA U REPUBLICI AUSTRIJI

RADNO PRAVO 10/17

Navedenim člankom dajemo prikaz promjena u svezi uvjeta rada izaslanih radnika u djelatnosti prijevoza iz država članica Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora u Republiku Austriju, što je propisano izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju nelojalne konkurencije u segmentu plaća i socijalnih davanja koje su objavljene u Saveznom službenom listu Republike Austrije br. 44/2016.

SAŽETAK:
Počevši od 1. siječnja 2017. godine došlo je do izmjene pojedinih odredbi Zakona o suzbijanju nelojalne konkurencije i to isključivo na području plaća i socijalnih davanja na način da se na strane prijevoznike u Republici Austriji, a što do sada nije bio slučaj, primjenjuje minimalna plaća prema odredbama austrijskih zakonskih propisa, te Direktive Europske unije o izaslanim radnicima (Direktiva 96/71/EC).

Summary:
Starting from 1 January 2017, some provisions of the Act on the Elimination of Unfair Competition were introduced, exclusively in the area of salaries and social benefits, applying that the foreign carriers in the Republic of Austria, which was not the case until now, have the right to the minimum salary according to the provisions of Austrian law, as well as the Posting of Workers Directive (Directive 96/71/EC).

Ključne riječi: izaslani radnici, Zakon o suzbijanju nelojalne konkurencije, prijevoznici

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 74-81)

UDK: 349.2 (436)

Dario Ćorić, mag. iur.

EU PLAVA KARTA I NADOLAZEĆE IZMJENE U SUSTAVU EU PLAVE KARTE

RADNO PRAVO 12/17

Cilj članka je opisati institut EU plave karte, opisati nadolazeće izmjene predviđene u trenutačnom prijedlogu nove Direktive te ih usporediti s odredbama trenutačno važeće Direktive.

SAŽETAK:
Početkom 21. stoljeća Europsko vijeće je postavilo za cilj da EU postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo na svijetu koje se temelji na znanju, sposobno za održivi gospodarski rast s većim brojem boljih radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom. U tom smislu predložene su mjere kojima je cilj privući i zadržati visokokvalificirane radnike iz trećih zemalja. Najvažnija takva mjera je uvođenje instituta EU plave karte kroz Direktivu Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja. U lipnju 2016. godine Europska komisija je objavila prijedlog izmjena navedene Direktive s ciljem jačeg privlačenja visokokvalificiranih radnika iz trećih zemalja kroz fleksibilniju administraciju, proširenjem prava nositelja EU plave karte te brže rješavanja postupaka prilikom zapošljavanja za određene poslodavce.

Summary:
At the beginning of the 21st century, the European Council set the target for the EU to become the most competitive and dynamic knowledge-based economy in the world, capable of sustainable economic growth with a greater number of better jobs and greater social cohesion. To this end, measures have been proposed to attract and retain highly qualified workers from third countries. The most important measure is the introduction of the institute of EU Blue Card through Council Directive 2009/50/EC of 25 May 2009 on conditions for entry and residence of third country nationals for the purpose of highly qualified employment. In June 2016, the European Commission announced a proposal to amend the said Directive with a goal to reinforce the attractiveness of highly qualified third-country workers through more flexible administration, then by the extension of the EU Blue Card holder's right and also by faster resolution of recruitment procedures for certain employers.
 
Ključne riječi: EU plava karta, zapošljavanje, visokokvalificirani radnici iz trećih zemalja, nedostatak radnika, migracija radnika

Dario Ćorić, mag. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 331.5 (4)

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Provedba postupka procjene učinka propisa

RADNO PRAVO 01/18

U članku se analiziraju postupci procjene učinka propisa koji su propisani ne samo  Zakonom o procjeni učinka propisa nego i Uredbom o provedbi postupka procjena učinka propisa.

SAŽETAK:

Zakonom i Uredbom propisan je postupak procjene učinka propisa, kriteriji za procjenu izravnih učinaka, način utvrđivanja adresata, tijela nadležna u tom postupku, postupak savjetovanja te druga pitanja s tim u vezi. Cilj je „dobiti“ kvalitetan propis. Zato su propisane faze u postupku procjene učinka propisa, subjekti i njihove aktivnosti.

Summary:

Act and Regulation stipulates a procedure for assessing the effect of regulations, the criteria for assessing direct effects, the manner of determining the addressee, the body responsible for the procedure, the consultation procedure and other related issues. The goal is to "get" a quality regulation. Therefore, different phases are prescribed in the process of assessing the effect of regulations, subjects and their activities.

Ključne riječi: propis, procjena učinka, zakon, uredba

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Znanstveni savjetnik u trajnom zvanju iz Rijeke

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 342.9

Alan Vajda, mag. iur.

Zakon o prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika u države članice Europske unije

RADNO PRAVO 02/18

Navedenim tekstom dajemo prikaz Zakona o prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika u države članice Europske unije, odnosno države Europskog gospodarskog prostora koji je objavljen u Narodnim novinama br. 100/2017, s time da se isti primjenjuje počevši od 30. listopada 2017. godine.


SAŽETAK:
Sloboda pružanja usluga, sloboda kretanja radnika i sloboda poslovnog nastana predstavljaju temeljna načela unutarnjeg tržišta Europske unije koja su ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (skraćeno: UFEU). Naime, gospodarskim subjektima s poslovnim nastanom u Europskoj uniji omogućeno je da u drugim državama članicama mogu slobodno pružati usluge te zbog izvršenja usluga upućivati svoje radnike na rad na određeno vrijeme na teritorij druge države članice Europske unije, odnosno Europskoga gospodarskoga prostora. Stoga, ukidanje prepreka za slobodno pružanje usluga na temeljima poštenoga tržišnoga natjecanja, uz istovremeno osiguravanje odgovarajuće razine zaštite prava radnika, predstavlja trajni cilj Europske unije. 

Summary:
Freedom to provide services, freedom of movement for workers and freedom of establishment are the basic principles of the internal market of the European Union incorporated into the Treaty on the Functioning of the European Union (abbreviated: UFEU). Namely, business entities established in the European Union are allowed to provide services freely in other Member States and, in the performance of their services, post their workers to work for a limited period of time on the territory of another EU Member State or European Economic Area. Therefore, lifting barriers to the free provision of services on the basis of fair competition, while ensuring an adequate level of protection of workers' rights, is a permanent goal of the European Union.

Ključne riječi: sloboda kretanja radnika, slobodno pružanje usluga, upućivanje radnika

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 2/2018

UDK: 331.91

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Predstojeća pravna regulativa kibernetičke sigurnosti neosobnih i osobnih podataka radnika

RADNO PRAVO 04/18

Europski zakonodavac ustraje na stvaranju zaokruženog pravnog okvira regulative sigurnosti i zaštite osobnih i neosobnih podataka radnika.

Sažetak:
Kibernetička sigurnost i zaštita elektroničkih podataka iziskuje pravnu regulativu, pri čemu još nije stvoren nadnacionalni pravni okvir u pogledu neosobnih podataka, dok su opće odredbe o zaštiti osobnih podataka usvojene i uskoro se počinju primjenjivati u praksi.
Fluktuacija i manipuliranje podacima omogućavaju poslodavcima realizaciju poslovnih ciljeva, uz uštedu troškova poslovanja, što je bitno za razvoj informatičke tehnologije, koja je u srži svih značajnijih društvenih kretanja. Radnici su u srcu tih napora i vrijednosti, jer njihovi osobni i neosobni elektronički podaci svakodnevno kolaju bespućima virtualnog svijeta, uz nepobitnu činjenicu da su i radnici generatori vrijednosti koje se stvaraju u okviru procesa distribucije podataka.
U ovome radu autor primjenom eksplikativne i metode studije slučaja, prikazuje budući normativni okvir uređenja društvenih odnosa u suvremenom europskom okruženju, primarno sa pravničkog aspekta, radi utvrđenja postavki i mjerila kibernetičko-pravne sigurnosti neosobnih elektroničkih podataka u odnosu na osobne podatke radnika.
Zaključno se utvrđuje da dosadašnji pravni okvir zaštite elektroničkih podataka nije dovoljan, zbog čega je europski zakonodavac pribjegao potpunom rješenju regulacije ključnih pitanja zaštite osobnih i neosobnih elektroničkih podataka, radi ostvarenja funkcije slobodnog kretanja podataka uz istovremenu zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Summary:
Cybernetic security and the protection of electronic data requires legal regulation, which has not yet created a supranational legal framework for non-personal data, while the general provisions on personal data protection have been adopted and will soon start to apply in practice.
Fluctuation and manipulation of data enables employers to realize business goals, while saving business costs, which is essential for the development of information technology, which is at the core of all major social movements. Workers are at the heart of these efforts and values, because their personal and non-personal electronic data are colliding with the virtual worlds on a daily basis, with the indisputable fact that workers are also generators of values that are created within the process of data distribution.
In this paper, the author uses the explicative and case study methodology to illustrate the future normative framework for the regulation of social relations in a contemporary European environment, primarily from a juridical point of view, in order to establish the settings and the measurements of cybernetic-legal security of non-personal electronic data in relation to personal data of workers.
It is concluded that the current legal framework for the protection of electronic data is insufficient, which is why the European legislator has resorted to a complete solution for regulating the key issues of protection of personal and non-personal electronic data in order to achieve the free movement of data while simultaneously protecting fundamental human rights and freedoms.

Ključne riječi: uredba, neosobni podaci, osobni podaci, elektronički podaci, radnička prava

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

 

RADNO PRAVO 4/2018

UDK: 342.738: 004

Franciska Dominković, dipl. iur.

Odabir i imenovanje kandidata za predsjednike i članove uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH nakon zadnje Uredbe

RADNO PRAVO 04/18

U ovom članku obrađeni su kriteriji za provedbu postupaka odabira i imenovanja kandidata te uvjeti koje moraju ispunjavati kandidati za osobe ovlaštene za zastupanje (predsjednike i članove uprava, ravnatelje, zastupnike, direktore) u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koji su trenutno detaljnije uređeni Uredbom o kriterijima za provedbu postupaka odabira i imenovanja kandidata za predsjednike i članove uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, br. 19/17.).

SAŽETAK:

Trgovačka društva i druge pravne osobe od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku određena su Odlukom o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, br. 120/13., 74/15., 44/16. i 2/18.) - trenutno ih je ukupno 40. 

Odabir kandidata za članove i predsjednike uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, osim Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, trenutno je detaljnije uređen i Uredbom o kriterijima za provedbu postupaka odabira i imenovanja kandidata za predsjednike i članove uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, br. 19/17.).

Navedenom uredbom propisani su opći uvjeti koje kandidati moraju ispunjavati, dokumentacija koju kandidati moraju dostaviti te postupak odabira kandidata. 

Sam odabir kandidata provodi se putem javnog natječaja koji provodi Ministarstvo državne imovine u suradnji s ministarstvom u čijoj nadležnosti su djelatnosti kojima se pretežito bavi trgovačko društvo, a na način detaljno propisan uredbom. 

Intencija donošenja ove uredbe, prema novima njezinog obrazloženja, bila je skraćivanje trajanja i pojednostavljenje postupaka u odnosu na uređenje prema dotadašnjoj Uredbi o kriterijima za provedbu postupaka odabira i imenovanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, br. 33/16., 43/16. i 109/16.), usklađivanje s odredbama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“, br. 93/16. i 104/16.), jačanje transparentnosti u objavi javnih natječaja te sprječavanje sukoba interesa kandidata u korporativnom smislu.

Summary:
Companies and other legal entities of strategic and special interest to the Republic of Croatia are determined by the Decision on the Establishment of Lists of Companies and Other Legal Entities of Strategic and Special Interest for the Republic of Croatia (Official Gazette 120/13, 74/15 ., 44/16 and 2/18.) - currently there are a total of 40 companies.

The respective Decision prescribes the general conditions that candidates must fulfill, the documentation that candidates must submit and the selection procedure for candidates.
The selection of candidates is carried out through a public tender conducted by the State Property Ministry in co-operation with the Ministry in whose jurisdiction the activities are primarily concerned with the trading company, in the manner detailed in the decree.

Ključne riječi: strateški i posebni interes, Uredba, članovi uprave

Franciska Dominković, dipl. iur.
sudska savjetnica Visokog upravnog suda Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 4/2018

UDK: 347.72.036

Alan Vajda, mag. iur.

UREDBA O POTICANJU ULAGANJA

RADNO PRAVO 09/16

Navedenim stručnim tekstom dajemo prikaz Uredbe o poticanju ulaganja koja je objavljena u Narodnim novinama br. 31/16., s time da se istom po prvi puta na sustavan i transparentan način utvrđuju na jednom mjestu za sva tijela državne uprave potrebni uvjeti i dokumentacija koju potencijalni korisnici potpore moraju ispuniti radi podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava za dodjelu bespovratnih novčanih potpora.

SADRŽAJ:
Obzirom da je stupanjem na snagu Uredbe o poticanju ulaganja (Narodne novine, br. 31/16), prestala važiti dosadašnja Uredba o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja (Narodne novine, br. 40/13). Istom se propisuje oblik i obvezni sadržaj prijave za odobrenje statusa korisnika potpore s pripadajućim obrascima; postupak prijave, odobravanja i korištenja potpora, uključujući kriterije i način izračuna iznosa državne potpore; obvezni sadržaj godišnjeg izvješća o izvršenju projekta ulaganja i korištenju potpora; dokumentacija koju je potrebno dostaviti za odobrenje korištenja potpora, odnosno ostvarivanje prava na isplatu odobrenih potpora; te druga pitanja s tim u vezi.

Summary:
Since the Regulation on Investment Incentives Act (Official Gazette no. 31/16) entered into force, it replaced the previous Regulation on encouraging investment and improving the investment environment (Official Gazette no. 40/13) which prescribes the form and mandatory content for the apply for the approval status of the aid beneficiary with the corresponding patterns: application and approval procedures and the usage of grants, including the criteria and the method of calculating the amount of state support; the mandatory content of the annual report on the execution of the investment project and the use of grants; documentation that must be submitted for the approval of grant usage, or exercise of the right to payment of the approved grant; and other issues in this regard.

Ključne riječi: Uredba o poticanju ulaganja, državne potpore, investicije

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 330.322

MR. SC. IRIS GOVIĆ

VRAĆANJE RADNIKA NA POSAO TEMELJEM ODLUKE SUDA KAO OVRŠNE ISPRAVE

RADNO PRAVO 11/11

SAŽETAK

U posljednjih nekoliko godina izmijenjeni su i dopunjeni najznačajniji zakoni uređuju institut vraćanja na posao radnika temeljem odluke suda kao ovršne isprave s ciljem povećanja efikasnosti vođenja radnih sporova i ovršnih postupaka temeljem odluka donesenih unutar tih sporova. Tako je mijenjan Zakon o parničnom postupku, zatim, raniji Zakon o radu je zamijenjen novim Zakonom o radu, a i raniji Ovršni zakon zamijenjen je novim Ovršnim zakonom. U radu se obrađuje aktualno stanje u pogledu vraćanja na posao radnika temeljem odluke suda kao ovršne isprave, uz usporedbu s prethodnim uređenjem i uputu na relevantno razlikovanje.

Ključne riječi: ovrha, vraćanje radnika na posao, radnik, Ovršni zakon

Radno PRAVO 11/2011

Detaljnije

1. UVOD

U praksi se vrlo često događa da je radnik, nakon što je više godina vodio radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, prisiljen voditi i dugogodišnji ovršni postupak za koji čak nije izvjesno niti kada niti kako će biti okončan, a isto tako, ako unutar spora kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ta prava nije već realizirao, još jedan novi parnični postupak unutar kojega će potraživati isplatu naknade plaće i svih onih drugih materijalnih tražbina koje proizlaze iz nezakonito otkazanog ugovora o radu te temeljem presude donesene u tom postupku još jedan novi ovršni postupak.

Slični problemi pojavljuju se i tijekom ovrha privremenih mjera kojima se nalaže poslodavcu da radnika privremeno, do pravomoćnog okončanja spora, vrati na posao.

Zbog toga, a u pravcu povećanja efikasnosti radnih sporova i ovršnih postupaka temeljem odluka donesenih unutar tih sporova, posljednjih nekoliko godina izmijenjeni su i dopunjeni najznačajniji zakoni koji ova pravna područja reguliraju. Mijenjan je Zakon o parničnom postupku[1]; zatim, raniji Zakon o radu[1] je zamijenjen novim Zakonom o radu[1]: i konačno, raniji Ovršni zakon[1] zamijenjen je novim Ovršnim zakonom[1].

O svim tim zakonima, odnosno njihovim odredbama koje reguliraju pitanje vraćanja radnika na posao slijedi u nastavku. No, prije toga treba ukazati da je novi Ovršni zakon stupio na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, dakle, dana 18. prosinca 2010. godine, s obzirom da je objavljen u Narodnim novinama dana 10. prosinca 2010. godine, osim odredaba:

članka 1. do 64., članka 65. stavka 2. i 3., članka 66. do 90., članak 93. do 121., članka 123., članka 128. do 193., članka 194. stavka 1., 3. i 4., članka 195. do 196., članka 197. stavka 1., 2., 4., 5., 6., 7. i 8., članka 198. stavak 2. i 3., članka 199. do 204., članka 206. do 207., članka 209. do 211., članka 212. stavka 1. do 5., članka 213. do 324., članaka 334. do 335, i članka 338. stavka 3. do 5. novog Ovršnog zakona koji stupaju na snagu 01. siječnja 2012. godine;članka 91. i 92., članka 122. stavka 1., 2., 3. i 4., članka 124., 125. i 126. novog Ovršnog zakona koje su stupile na snagu dana 01. siječnja 2011. godine; ičlanka 325. do 333. koji stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Postupci koji su u tijeku, a pokrenuti su prije stupanja na snagu OZ/96, dakle prije dana 12. kolovoza 1996. godine, obustavljaju se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu OZ-a, dakle, od dana 19. ožujka 2011. godine ti se postupci obustavljaju, osim ako ovrhovoditelj podnese osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti. To bi značilo da ako podnese bilo kakav prijedlog koji ima utemeljenje u zakonu koji se na taj postupak primjenjuje postupak treba nastaviti u povodu tog prijedloga, a ako ne bude podnesen postupak treba obustaviti temeljem OZ-a. Postupci koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu OZ/96 dovršit će se odgovarajućom primjenom odredbi OZ/96.

Ovršne predmete koji su sukladno odredbama novoga OZ u nadležnosti javnog ovršitelja, a u kojima do dana 31. prosinca 2011. godine sud nije poduzeo nijednu radnju, sud će dostaviti javnoovršiteljskoj komori koja će ovršne predmete dostaviti javnim ovršiteljima sukladno odredbama novog OZ-a i Zakona o javnim ovršiteljima[1] o službenom sjedištu javnog ovršitelja. Javnoovršiteljska komora će predmete rasporediti javnim ovršiteljima ravnomjerno po abecednom redu prezimena javnog ovršitelja.

Stupanjem na snagu OZ prestaje važiti OZ/96, osim odredaba:

članka 1. do 143., članka 143.a stavka 1., 3. i 4., članaka 143.b do 143.c, članka 143.d stavka 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8., članka 143.e stavka 2. i 3., članaka 143.f do m, članaka 144. do 147., članaka 150. do 252.k, članka 252.l stavka 2., 3. i 4., i članaka 253. do 311. koje prestaju važiti dana 31. prosinca 2011. godine; ičlanaka 148., 149., 178., 183. i 183.a koje su prestale važiti dana 31. prosinca 2010. godine.

Kada se sve ove prethodno navedene odredbe članaka OZ detaljnije pogledaju i usporede sa sadržajem odredaba OZ/96 može se zaključiti da će se na postupke ovrhe vraćanjem na posao odnosno u službu primjenjivati raniji OZ/96, a od dana 01. siječnja 2012. godine primjenjivat će se OZ.

Posebno treba ukazati još i na to da je istog dana kada i OZ, Narodnim novinama objavljen i Zakon o javnim ovršiteljima. No, njegove odredbe, kao i u slučaju novog OZ, uglavnom će se primjenjivati od dana 01. siječnja 2012. godine, a do tada treba pripremiti sve kako bi se javnoovšiteljska služba mogla nesmetano obavljati.

2. SUDSKO UTVRĐENJE NEDOPUŠTENOSTI ODLUKE O OTKAZU

Kada radnik, koji kao i poslodavac ugovor o radu može otkazati redovito i izvanredno, otkazuje ugovor o radu, on samo mora poštivati otkazni rok. Ne poštuje li otkazni rok, odnosno ako ugovor o radu otkazuje izvanredno, on mora imati opravdani razlog za takav otkaz. Nepostojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz razlog je zbog kojega poslodavac može sukladno ustavnom načelu slobode rada (prema kojemu se nikoga ne može prisiliti na rad, odnosno rad se mora temeljiti na dobrovoljnosti) od radnika samo potraživati naknadu štete pretrpljene zbog nezakonitog otkaza.

S druge strane, poslodavac uvijek mora imati zakonom propisani opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Dakle, razlog mora imati za poslovno uvjetovani otkaz, za osobno uvjetovani otkaz, za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, kao i za izvanredni otkaz.

Ipak, u praksi se događa da poslodavci koji smatraju da radnik nije imao opravdani razlog za izvanredni otkaz podnesu tužbu sudu kojom traže da sud utvrdi nedopuštenost radnikovog izvanrednog otkaza i radniku naloži da se vrati na posao. Međutim, takvi tužbeni zahtjevi su neosnovani. Navedeno, osim iz ustavnog načela slobode rada, proizlazi i iz odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a. Prema toj odredbi ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten (dakle, samo nakon otkaza od strane poslodavca) i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na posao.

Zbog navedenoga, kada poslodavac smatra da je radnikov izvanredni otkaz ugovora o radu bio nedopušten, odnosno da za takav otkaz nije postojao opravdani razlog, poslodavac tužbeni zahtjev umjesto na utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanje radnika na posao, treba usmjeriti na naknađivanje pretrpljene štete, one štete koja je rezultat činjenice da radnik nije odradio otkazni rok, a prema ZR-u prilikom otkazivanja morao je poštivati (zakonski ili ugovoreni) otkazni rok. Tada se samo kao prethodno pitanje utvrđuje dopuštenost otkaza, pa ako sud ocijeni da je otkaz bio nedopušten, a što on čini kroz obrazloženje presude, ocjenjuje osnovanost zahtjeva poslodavca za naknadu štete. Prilikom te ocjene treba utvrditi sve one elemente koji se po općim propisima obveznog prava traže za odgovornost za naknadu štete. Ocjenom da je otkaz nedopušten već su utvrđeni štetnik i štetna radnja, a u nastavku treba još utvrditi štetu i njenu visinu te uzročnu vezu između štetne radnje i štete. Nedostaje li neki od navedenih elemenata nisu ispunjeni uvjeti na naknadu štete.

U praksi poslodavci ponekad s radnicima u ugovoru u radu ugovaraju ugovornu kaznu za slučaj nepoštivanja otkaznog roka sukladno Zakonu o obveznim odnosima[1], i takvo ugovaranje, s obzirom da je vezano uz neispunjenje nenovčane obveze, je valjano i znatno pojednostavljuje procesni položaj poslodavca u kasnijem radnom sporu kada ne treba utvrđivati da je zbog nezakonitog izvanrednog otkaza pretrpio štetu niti njenu visinu.

Sukladno prethodno navedenom, za razliku od poslodavca koji ne može dokazivati da otkaz (radnika) nije bio dopušten, radnik može osporavati dopuštenost i redovitog i izvanrednog otkaza.

Uspije li radnik s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza, poslodavac ga je na njegov zahtjev u pravilu dužan vratiti na posao i naknaditi mu plaću koju nije primao za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog nedopuštenog otkaza. Ako radnik unutar spora kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužbenim zahtjevom ne zatraži i isplatu naknade plaće, on taj zahtjev može postaviti u samostalnoj parnici pazeći pri tom samo na tijek zastarnog roka. S druge strane, ako radnik propusti zahtijevati vraćanje na posao, u odnosu na taj zahtjev zbog prekluzije ne može pokretati novu parnicu.

Naime, prema dikciji odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a predviđena je mogućnost traženja vraćanja na posao samo istovremeno s utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu i da radni odnos nije prestao. Nadalje, ako radnik tužbenim zahtjevom nije obuhvatio i odluku o otkazu, tada ne može osnovano potraživati vraćanje na posao i naknadu plaće jer se pitanje dopuštenosti odluke o otkazu može utvrđivati jedino kao glavno, a ne prethodno pitanje.[1]

Prestane li ugovor o radu temeljem sudskog raskida, dio tužbenog zahtjeva za vraćanje na posao treba odbiti.[1]

Kada radnik tužbenim zahtjevom traži da sud naloži tuženiku da mu naknadi plaću ili isplati neki drugi novčani iznos po osnovi otkazanog ugovora o radu, sud to može učiniti samo ako je ta činidba dospjela.

Dospijeće znači da je nastupio trenutak od kojega je vjerovnik ovlašten tražiti od dužnika ispunjenje neke činidbe, odnosno tražbine.

Da bi sud mogao usvojiti tužbeni zahtjev tražbina u pravilu mora dospjeti do zaključenja glavne rasprave, a ako ne dospije do tog trenutka tada tužbeni zahtjev treba odbiti. Dospije li tražbina naknadno, tužitelj može ponovno podnijeti tužbu i s obzirom da sada postoji drukčije činjenično stanje od onog koje je postojalo u trenutku zaključenja glavne rasprave u prvom sporu ne radi se o res judicata.

Naprijed je rečeno da tražbina u pravilu mora dospjeti do zaključenja glavne rasprave da bi sud tužbeni zahtjev mogao usvojiti. Upotrijebljen je izraz u pravilu iz razloga što je izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2003. godine uvedena mogućnost da sud usvoji i tužbeni zahtjev kojim se potražuje nedospjela tražbina.[1] Naime, tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih važnih razloga ima za to pravni interes, može i prije dospjelosti tražbine zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njene dospjelosti. Vrijeme dospjelosti tražbine mora biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu, a sud je dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da tužitelj nema pravnog interesa tražiti donošenje takve presude prije dospjelosti tražbine, s tim da se ovrha presude može tražiti tek nakon dospjelosti.

U praksi nije rijedak slučaj da radnik tijekom radnog spora ili nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da otkaz nije bio dopušten, premine.

Tada se pojavljuje pitanje mogu li nasljednici radnika preuzeti postupak i nastaviti vođenje istog.

Nasljednici preminulog radnika mogu dovršiti započeti parnični postupak. U tom slučaju nasljednici ne mogu i dalje tražiti vraćanje na posao jer to nije moguće, odnosno radni odnos je prestao danom smrti radnika, ali mogu tražiti utvrđenje nedopuštenosti otkaza kao i isplatu naknade plaće.

Dogodi li se da radnik u radnom sporu traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, bez da traži isplatu naknade plaće, a prije njegove smrti ne bude pokrenut novi radni spor radi isplate naknade plaće ili neke druge novčane tražbine iz radnog odnosa, nasljednici mogu samostalno podnijeti tužbu radi naplate dospjelih novčanih tražbina po osnovi nezakonito otkazanog ugovora o radu[1].

Zastarni rok za podnošenje te tužbe isti je kao i za samog radnika, dakle tri godine od pravomoćnosti presude.

Ovdje treba imati u vidu i činjenicu da kada poslodavac kao tuženik prizna tužbeni zahtjev i istovremeno pozove radnika kao tužitelja da se vrati na posao ima značenje jasnog i nedvojbenog izražavanja poslodavčeve volje da opozove radniku dani poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.[1] U praksi se događa i da poslodavac radniku da usmeni otkaz ugovora o radu.

I u tom slučaju radnik je dužan pravovremeno na tu povredu prava iz radnog odnosa reagirati podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava te je dužan tužbenim zahtjevom pobijati takav usmeni otkaz koji jest nezakonit s obzirom da nije dat u pisanoj formi propisanoj odredbom članka 112. ZR-a.

Da bi radnik otklonio štetne posljedice (nezakonitog) usmenog otkaza dužan je pobijati takav nezakoniti usmeni otkaz tužbenim zahtjevom jer tek pod pretpostavkom da se usmeni otkaz utvrdi nezakonitim radnik može zahtijevati prava iz radnog odnosa, a to znači pravo na vraćanje na rad kao i isplatu plaće. Naime, sud ne može o nezakonitosti usmenog otkaza odlučivati kao o prethodnom pitanju s obzirom da je riječ o konstitutivnoj sudskoj zaštiti, a ne, bez obzira što je riječ o nezakonitom otkazu, o deklaratornoj sudskoj zaštiti.[1]

3. UTJECAJ ODREDBE ČLANKA 129. ZR-A NA DOPUŠTENOST TUŽBE S DIJELOM TUŽBENOG ZAHTJEVA KOJIM SE TRAŽI VRAĆANJE NA POSAO

Posebna dilema koja se u praksi vezano uz traženje vraćanja na posao pojavljuje jest može li radnik naknadno, tijekom radnog spora, a po isteku rokova iz odredbe članka 129. ZR-a, zahtijevati vraćanje na posao. Naime, događa se da radnici te zahtjeve najčešće iz neznanja, a rjeđe zbog promjene stava prema poslodavcu, postave tijekom postupka.

Prvo pitanje koje se vezano uz ovu problematiku postavlja jest mora li zaštitu u tom pravcu tražiti već u zahtjevu za zaštitu prava, ili je može po prvi put zahtijevati tužbom.

S obzirom da ZR po tom pitanju ne postavlja nikakva ograničenja, dovoljno je da radnik u zahtjevu za zaštitu prava izrazi nezadovoljstvo odlukom poslodavca, a tužbom može precizirati kakvu pravnu zaštitu traži.

Drugo pitanje jest može li primjerice nakon godinu dana radnik tražiti vraćanje na posao, iako to prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio, odnosno je li nastupila prekluzija prava na vraćanje na posao. Često se događa i to da radnik u jednom trenutku tijekom trajanja radnog spora ispustu iz tužbenog zahtjeva dio koji se odnosi na traženje vraćanja na posao, a onda kasnije takav zahtjev opet postavi.

Pri odgovoru na ovo pitanje prvenstveno treba imati u vidu da prema stavu zauzetom u sudskoj praksi sud vraćanje na posao naređuje samo na zahtjev radnika, a ne i po službenoj dužnosti.[1]

Dalje, ZR ne predviđa do kojeg trenutka radnik vraćanje na posao može tražiti, a s obzirom na dikciju ove zakonske odredbe (članka 116. ZR-a prema kojoj sud naređuje vraćanje radnika na posao ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao) moglo bi se zaključiti da to može učiniti sve do trenutka zaključenja glavne rasprave.

Međutim, daljnja dilema koja se u takvim situacijama kada se to zahtijeva izvan rokova iz odredbe članka 129. ZR-a pojavljuje jest je li riječ o preinaci tužbe sukladno odredbama ZPP-a za koju se traži suglasnost tuženika (poslodavca) odnosno ocjena suca da je preinaka svrsishodna za konačno rješavanje odnosa među strankama tj. da li je nastupila prekluzija prava na vraćanje. Ako bi se na prvo pitanje odgovorilo pozitivno, odnosno da je riječ o preinaci tužbe tada bi bila riječ o isticanju drugog zahtjeva uz postojeći, ali bi se isto tako moglo smatrati da nije riječ o preinaci tužbe jer je tužitelj promijenio, dopunio odnosno ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Naime, ovaj zahtjev radnik ne može postavljati samostalno bez postavljanja zahtjeva za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu pa bi njegovu pravnu sudbinu trebalo vezati uz sudbinu osnovnog zahtjeva. Ovakvo tumačenje u skladu je i s jednim od najvažnijih načela radnog prava, načelom in favorem laboris. Drugačije tumačenje značilo bi da se radnik nakon podnošenja zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu više ne bi mogao predomisliti i ponovno tražiti vraćanje na posao umjesto sudskog raskida ugovora o radu, a sve to bi bilo suprotno svrsi zbog koje se konkretna zaštita prava iz radnog odnosa osigurava.

Negativan odgovor na prvo pitanje rezultira time da je drugo pitanje suvišno. Naime, ako nije riječ o preinaci tužbe tada ne može nastupiti prekluzija jer je prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom konzumiran sveukupni zahtjev radnika.

Ako bi se na prvo pitanje odgovorilo pozitivno, odnosno da je riječ o preinaci tužbe, tada bi se trebalo postupati kako se inače postupa kod preinake tužbe. Dalje, to bi otvorilo mogućnost tumačenju da je riječ o novom zahtjevu u odnosu na koji, ako nije podnesen sukladno rokovima iz odredbe članka 129. ZR-a, je najvjerojatnije nastupila prekluzija.[1]

No, isto tako bi se moglo smatrati da i kad se zauzme stav da je riječ o preinaci tužbe, da taj dio zahtjeva, s obzirom da ne može biti samostalan, odnosno da se prema dikciji odredbe članka 116. ZR-a može postaviti samo zajedno sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a o čemu je bilo govora na početku ovog poglavlja, ne treba posebno stavljati pod režim odredbe članka 129. ZR-a. Pod taj režim potpada generalno zahtjev za priznavanje povrijeđenog prava, pa zahtijevanje ostvarenja prava" iz odredbe članka 129. stavka 1. ZR-a, s obzirom da podrazumijeva vraćanje radnika u pravni položaj koji je imao prije nezakonitog otkaza, samo po sebi uključuje i vraćanje na posao, odnosno na njegovo radno mjesto.

Vezano uz navedeno, treba istaknuti da postoje i sudske odluke iz kojih se mogu vidjeti prevladavajući stavovi sudske prakse o ovim pitanjima, a koje zapravo razjašnjavaju prethodno izložene dileme i potvrđuju da radnik može (neograničeno) do zaključenja glavne rasprave tražiti vraćanje na posao neovisno o tome u kom trenutku i pod kojim okolnostima je to zatražio.[1]

4. OVRHA OVRŠNIH ODLUKA SUDA

Prema OZ ovršne isprave jesu:

ovršna sudska odluka,ovršna odluka arbitražnog suda;ovršna odluka donesena u upravnom postupku;ovršna javnoovršiteljska odluka;ovršna javnobilježnička odluka ili isprava;ovršna nagodba; idruga isprava koja je tim ili posebnim zakonom određena kao ovršna isprava.

Odluke suda koje radnici prisilno ovršavaju u pravilu su ili pravomoćne i ovršne presude ili pravomoćna i ovršna rješenja kojima su određene privremene mjere vraćanja na posao. Međutim, od dana 01. prosinca 2003. godine postoji mogućnost i prisilnog ovršavanja nepravomoćne, ali ovršne presude. Riječ je ovrsi presude u odnosu na koju je prvostupanjski sud odredio da žalba ne zadržava ovrhu. Naime, iako je osnovno svojstvo redovitih pravnih lijekova da imaju odgodno odnosno suspenzivno djelovanje, što znači da se odluke na koje se ti pravni lijekovi odnose ne mogu prisilno izvršiti, (samo) prvostupanjski sud od dana 01. prosinca 2003. godine iz važnih razloga može odlučiti da žalba u radnim sporovima ne zadržava ovrhu odluke (kako presude tako i rješenja).

Prvostupanjski sud ovu mogućnost koja se odnosi na sve sporove u tijeku neovisno o tome kada je tužba podnesena koristi kada procjeni da je to potrebno za zaštitu pravnog položaja neke od stranaka. On to može učiniti i po službenoj dužnosti i u povodu prijedloga stranke s obzirom da izričito nije određeno da takvom postupanju suda mora prethoditi inicijativa stranke. O oduzimanju žalbi njenog svojstva suspenzivnosti sud bi trebao odlučiti izrekom odluke te bi takvu odluku trebao obrazložiti.

Osim ovrhe nepravomoćne presude temeljem ZPP-a, od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona[1], postojala je i mogućnost ovrhe takve presude i temeljem OZ/96 i to bez da prvostupanjski sud o tome donosi ikakvu odluku. Naime, prvostupanjska sudska odluka kojom se fizičkoj osobi koja nije obavljala registriranu djelatnost nalagala isplata tražbine čija glavnica nije prelazila HRK 1.000,00, odnosno kojom se fizičkoj osobi koja nije obavljala registriranu djelatnosti u pravnoj stvari u vezi s tom djelatnošću ili pravnoj osobi nalagala isplata tražbine čija glavnica nije prelazila HRK 5.000,00 (ex lege) postajala je ovršna u roku od osam dana od dana dostave osobi kojoj je naložena isplata. Žalba protiv takve odluke nije odgađala ovrhu-[1] Isto tako, ako se u sudskoj odluci nekoj od naprijed navedenih osoba nalagalo samo da naknadi troškove postupka u iznosu koji ne prelazi naprijed spomenute iznose, žalba protiv takve odluke o naknadi troškova postupka također nije odgađala ovrhu.

Međutim, ovakvu odredbu OZ više ne sadrži.

5. ISPLATA NAKNADE PLAĆE DOSPJELE NAKON PRAVOMOĆNOSTI PRESUDE DO POVRATKA NA POSAO

U prethodnom poglavlju, između ostaloga, bilo je govora o jednoj od odredaba OZ-a koja je ranije postojala, a koja sada više ne postoji. Međutim, u nastavku će biti govora o jednoj od onih odredaba koje su postojale i ranije, a koje u sličnom obliku postoje i danas.

Riječ je o ranijoj odredbi članka 240. OZ/96, a sadašnjoj odredbi članka 249. OZ-a.

Odredba članka 240. OZ/96 glasila je:

"(1) Ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose[1] dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.

(3) Rješenjem kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti.

(4) Ovršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plaće.

(6) Ovrhovoditelj može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred nadležnim sudom.

(7) Ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovrhovoditelja da ostatak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom."

Odredba članka 249. OZ-a glasi:

"(1) Ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na posao ili u službu može predložiti da ovršno tijelo donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao ili u službu, te provesti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za provedbu ovrhe, odnosno prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na posao ili u službu, odnosno može biti podnesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.

(3) Rješenjem kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak ovršnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti.

(4) Ovršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plaće a provodi se sukladno odredbama članka 127. ovog Zakona.

(6) Ovrhovoditelj može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred nadležnim sudom.

(7) Ako je ovršno tijelo djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovrhovoditelja da ostatak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom."

Dakle, razlike između ranije i nove odredbe su te da se prijedlog za donošenje rješenja kojim će se odrediti isplata naknade plaće od pravomoćnosti odluke pa do povratka na posao ili u službu može staviti ovršnom tijelu, odnosno i sudu i javnom ovršitelju, a ne samo sudu kao što je to bilo do sada, a umjesto da sud određuje ovrhu radi naplate tih dosuđenih iznosa, sada je propisano da ovršno tijelo provodi ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

Naime, treba ukazati da se prema odredbi članka 33. OZ-a postupak radi provedbe ovrhe pred javnim ovršiteljem pokreće prijedlogom za provedbu ovrhe, a postupak pred javnim bilježnikom odnosno sudom pokreće se prijedlogom za ovrhu, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Imajući u vidu navedeno, logično je da se na opisani način izmijenio i sadržaj citirane odredbe s obzirom da će se ovrha kada OZ bude u primjeni u pretežnom djelu odnosno dijelu koji to područje uređuje, u pravilu provoditi putem javnih ovršitelja, a ne više suda.

Zatim, razlika je da se prijedlog može spojiti i s prijedlogom za provedbu ovrhe i s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na posao ili u službu, a ne više samo s prijedlogom za ovrhu. I ova izmjena je logična s obzirom da će radnik kao ovrhovoditelj moći tražiti od javnog ovršitelja provedbu ovrhe, a ne samo ovrhu od suda koja će zapravo postati iznimka.

Naime, prema odredbi članka 35. OZ-a prijedlog za provedbu ovrhe podnosi se javnom ovršitelju u pisanom ili usmenom obliku, a prema odredbi članka 39. javni ovršitelj odlučuje o prijedlogu za provedbu ovrhe i provodi ovrhu radi ostvarenja ovrhovoditeljeve tražbine utemeljene na ovršnoj ispravi, osim ako zakonom nije izričito određeno da je za određivanje, odnosno provedbu ovrhe nadležan sud. Za ovrhu vraćanjem na posao ili u službu zakonom nije ništa posebno propisano pa će i provođenje ovrhe vraćanjem na posao odnosno u službu biti u nadležnosti javnih ovršitelja.

Sljedeća razlika između odredbe članka 240. OZ/96 i odredbe članka 247. OZ-a je ta da je do sada rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvaćao imao učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i rješenja o ovrsi, a ubuduće će imati i učinak ovršnog naloga sukladno uvođenju prava i dužnosti javnih ovršitelja da izdaju ovršne naloge temeljem ovršnih isprava u postupku provedbe ovrhe.

Dodatak u stavku 5. citiranih članaka jest da se isplata mjesečne naknade plaće provodi sukladno odredbama članka 127. OZ-a. Ta odredba uređuje pitanje provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu i koja dopunjuje i mijenja odredbu članka 433.a. ZPP-a. Odredba članka 127. OZ-a inače je stupila na snagu dana 18. prosinca 2010. godine. Međutim, dok sama odredba članka 247. OZ-a ne stupi na snagu, a to će biti dana 01. siječnja 2012. godine, do tada se niti odredba članka 127. OZ-a neće primjenjivati u smislu odredbe članka 247.

Neovisno o tome treba ukazati da prema odredbi članka 247. OZ-a, koja je dakle već na pravnoj snazi, kada predlaže provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, ovrhovoditelj je ovlašten na temelju ovršne presude, odnosno na temelju izvješća obračuna dospjele, a neisplaćene plaće kao ovršne isprave, tražiti ovrhu radi naplate ukupno dosuđenog, odnosno utvrđenog iznosa. U tom slučaju, nakon što naplaćena sredstva u cijelosti ili djelomično budu prenesena na poseban račun javnog ovršitelja, odnosno suda ovršno tijelo koje provodi ovrhu će o tome obavijestiti nadležnu poreznu upravu i od nje zatražiti da obračuna porez, prirez i doprinose, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz naplaćenog iznosa. Porezna uprava obavlja obračun u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez. Taj obračun nema značenje upravnog akta i protiv njega nisu dopušteni pravni lijekovi, a na temelju njega, nakon što strankama omogući da se o njemu izjasne, ovršno tijelo će bez odgode donijeti rješenje o namirenju u kojem će odrediti dio naplaćenog iznosa koji će se isplatiti ovrhovoditelju, dio koji će se isplatiti poreznoj upravi te dio koji će se uplatiti na račun na koji se uplaćuje doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

Konačno, razlika između uspoređivanih odredbi je i ta da ovršno tijelo, a ne samo sud, upućuje ovrhovoditelja da ostatak ostvaruje i postupku pred nadležnim sudom ako je samo djelomično prihvaćen zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od pravomoćnosti odluke do vraćanja na posao odnosno u službu.

S obzirom na opisane razlike i dalje je aktualan stav zauzet u sudskoj praksi da ovrhovoditelj zahtjev za naknadu plaće po odredbi članka 240. OZ/96 ( sada prema odredbi članka 249. OZ-a) koji je podnio prijedlog da bude vraćen na posao ne mora imati ovršnu ispravu za isplatu naknade plaće već ovrhovoditelj na temelju zakona može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je poslodavac dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao. Ta naknada u biti predstavlja akontaciju naknade plaće koju bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu čija se visina određuje na temelju prijedloga ovrhovoditelja i podataka ovršenika.[1] Zatim, aktualan je i stav da "ovrhovoditelj ne gubi pravo na isplatu plaće određene pravomoćnom presudom" i nije "otpala materijalno-pravna pretpostavka za dosudu plaće", niti se radi o razlozima predviđenim odredbom članka 46. stavka 2. OZ-a. Suprotno prigovoru to nije "nesamostalni i akcesorni dio plaće" iz odredbe članka 240. ZR-a, već naknada plaće koju je ovrhovoditelj-radnik ostvario zbog nezakonitog otkaza u smislu odredbe članka 102. stavka 3. ZR/95.

Međutim, osnovanost zahtjeva ovrhovoditelja za isplatu mjesečne plaće ovisi o okolnosti je li s uspjehom pokušao nastaviti sa radom ili ne. Kako je ovrhovoditelj propustio navedeni prekluzivni rok iz odredba članka 238. OZ-a, zbog čega je odbačen prijedlog za vraćanje na rad, nema pravo na zatraženu naknadu plaće. Pritom nije povrijeđen zakon na njegovu štetu kada je njegov prijedlog odbačen umjesto odbijen.[1]

6. NADLEŽNOST ZA OVRHU VRAĆANJEM NA POSAO TEMELJEM PRESUDE

Za određivanje ovrhe vraćanjem na posao do stupanja na snagu OZ-a koji ovo područje uređuju stvarno su nadležni općinski sudovi, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.

Trgovački sudovi su stvarno nadležni:

određivati ovrhu na temelju odluka donesenih i nagodba sklopljenih u postupku u kojemu su oni sudili u prvom stupnju;određivati ovrhu na temelju domaćih i stranih arbitražnih pravorijeka donesenih u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku;određivati ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, odnosno općenito određena na imovini ovršenika, na predmetu ovrhe na kojem se temeljem takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha, pod uvjetom da je to spor iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku; i određivati ovrhu na temelju zadužnica i bjanko zadužnica radi naplate tražbina u odnosima između trgovaca.

Sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.

Za provedbu ovrhe stvarno je nadležan sud iste vrste kao i sud koji je nadležan odlučivati o ovršnom prijedlogu, ako zakonom nije drukčije određeno.

Za vraćanje na posao odnosno službu mjesno je nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište poslodavca.

Prema OZ-u općinski sudovi stvarno će biti nadležni određivati i provoditi ovrhu te odlučivati o drugim pitanjima tijekom postupka sukladno tome Zakonu, osim ako određivanje i provedba ovrhe te odlučivanje o drugim pitanjima tijekom postupka nije u nadležnosti drugih sudova, odnosno ovršnih tijela.

S druge strane javni ovršitelj će odlučivati o prijedlogu za provedbu ovrhe i provoditi će ovrhu radi ostvarenja ovrhovoditeljeve tražbine utemeljene na ovršnoj ispravi, osim ako zakonom nije izričito određeno da je za određivanje, odnosno provedbu ovrhe nadležan sud.

Za provedbu ovrhe mjesno će biti nadležan javni ovršitelj čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prema općemjesnoj nadležnosti za ovršenika, sukladno pravilima parničnog postupka o općemjesnoj nadležnosti, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Ako jednim prijedlogom za provedbu ovrhe bude zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne bude postojala mjesna nadležnost istog javnog ovršitelja, nadležan će biti javni ovršitelj koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika.

Prema izričitoj odredbi OZ-a, sudovi od dana 01. siječnja 2012. godine određuju i provode ovrhu na temelju odluke stranoga suda, domaćeg ili stranog arbitražnog pravorijeka ili kada je zakonom propisano da ovrhu određuje i provodi ili samo određuje sud.

Dakle, provedba ovrhe vraćanjem na posao odnosno u službu prvenstveno je dana u nadležnost javnih ovršitelja, osim ako je riječ o ovrsi na temelju:

odluke stranoga suda;odluke (domaćeg ili stranog arbitražnog) pravorijeka, kada je nadležan sud; ikada je izričito zakonom propisano da ovrhu određuje i provodi ili samo određuje sud.

I trgovački sudovi zadržat će stvarnu nadležnost u određenim postupcima. To su:

određivanje i provođenje ovrhe na temelju stranih sudskih odluka te domaćih i stranih arbitražnih pravorijeka donesenih u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku; ipostupanje u povodu žalbe protiv ovršnog naloga donesenog na temelju ovršnih isprava koje su donijeli te zadužnica i bjanko zadužnica u postupku između stranaka za koje bi u slučaju spora bili stvarno nadležni u parničnom postupku.

Trgovački sudovi, jednako kao i općinski, nadležni određivati i provoditi ovrhu bit će ovlašteni postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu.

Nadležni će biti odlučivati i o pravnim lijekovima izjavljenim protiv odluka koje su donijeli javni ovršitelji i javni bilježnici, kao i odlučivati o podnescima kojima stranke traže da se otklone nepravilnost pri provedbi ovrhe, dok se na nadležnost drugostupanjskih sudova na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka.

U odnosu na mjesnu nadležnost treba istaknuti da ako OZ-om ili drugim zakonom ne bude drugačije određeno, za određivanje ili provedbu ovrhe bit će nadležan sud koji je općemjesno nadležan za ovršenika, sukladno pravilima parničnog postupka o općemjesnoj nadležnosti.

Ako jednim prijedlogom za ovrhu bude zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne bude postojala mjesna nadležnost istog suda, nadležan će biti sud koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika, dok za odlučivanje o drugim pitanjima tijekom postupka mjesno će biti nadležan sud prema sjedištu javnog ovršitelja, odnosno javnog bilježnika.

7. ROK ZA TRAŽENJE VRAĆANJA NA POSAO

Radnik može nakon pravomoćnog utvrđenja nedopuštenosti otkaza tražiti vraćanje na posao (samo) u roku od trideset dana od dana kada je radnik kao ovrhovoditelj stekao pravo tražiti vraćanje. Takvo uređenje je bilo ranije, a zadržano je i OZ-om.

To je dan kada je presuda kojom je naloženo vraćanje na posao postala ovršna.

Kada žalba protiv presude nije podnesena tada pravomoćnost i ovršnost nastupaju istog dana, budući da istekom roka za žalbu presuda postaje pravomoćna, a s obzirom na paricijski rok od osam dana za vraćanje radnika na posao i ovršnost nastupa tog istog dana. Kada je protiv presude suda prvog stupnja podnesena žalba, tada pravomoćnost nastupa onoga dana kada je o žalbi odlučio drugostupanjski sud, a ovršnost nakon isteka paricijskog roka po dostavi drugostupanjske presude poslodavcu kao tuženiku.[1] Ovi rokovi primjenjuju se na sve osobe koje su temeljem ovršne isprave ovlaštene tražiti uspostavu njihovog radnog odnosa kakav je bio prije [1] Vidi: Odluka VSRH broj Gzz-366/01 od dana 27. veljače 2003. godine.

[1] Vidi: Odluka ŽS u Zagrebu broj Gž-1798/99 od dana 18. siječnja 2000. godine. Vidi i: Hrvatin, Branko. Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 9. Zagreb: Organizator, 2002., str. 198.

[1] Vidi: Odluka ŽS u Koprivnici broj Gž-107/01 od dana 08. ožujka 2001. godine.

[1] U praksi se u pravilu visina naknade plaće za vrijeme nedopuštenog isključenja iz procesa rada ne određuje ugovorom, pravilnikom o radu niti kolektivnim ugovorom.

[1] "Sredstva ovrhe" su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje.

[1] "Predmet ovrhe" su stvari i prava na kojima se može provesti ovrha ili osiguranje osim onih koja su prema međunarodnom ili domaćem propisu izuzeti od ovrhe ili osiguranja.

[1] O ovim situacijama govori se u sljedećim odlukama:

"Odbijanjem tužbenog zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 – dalje u tekstu: ZR) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će se vraćanje radnika na posao.

U predmetnom slučaju pravomoćno je utvrđeno da izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja nije dopušten, te tužitelju pripada pravo na povratak n rad kod tuženika, doduše ne na poslove direktora investicija kako je tužitelj zahtijevao, jer stranke nisu sklopile ugovor o radu za poslove direktora investicija, već tužitelju pripada pravo na vraćanje na rad na oslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima u smislu čl. 18. sklopljenog ugovora o radu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP).

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije preinačiti nižestupanjske presude i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, na način da se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao u roku od 8 dana na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima (čl. 395. st. 1. ZPP).

U preostalom dijelu kojim se pobija odbijanje tužbenog zahtjeva za vraćanje na poslove direktora investicija revizija nije osnovana, pa je taj dio revizije valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 393. ZPP)." Prema: Odluka VSRH broj Revr-1967/09 od dana 15. travnja 2010. godine;

"...pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik prije otkazivanja trebao tužiteljici ponuditi zaposlenje na drugom radnom mjestu ako je postojala objektivna mogućnost njezinog zaposlenja. Takva obveza poslodavca proizlazi iz odredbe čl. 113. st. 2. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05 – dalje: ZR). Tom je odredbom zakona propisano da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na drugim poslovima, te ako ga ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

Iz nižestupanjskog utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je, nakon što je tuženik ukinuo radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, a prije njezinog otkazivanja, postojalo slobodno radno mjesto spremačice, ali to radno mjesto tužiteljici nije ponudio u zamjenu za ukinuto radno mjesto, već je sklopio novi ugovor o radu za rad na radnom mjestu spremačice sa M. K.

Slijedom toga, poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici dat po tuženiku nije dopušten, jer tuženik nije poštovao zakonsku obvezu zaposlenja tužiteljice na drugim poslovima, a što je njegova obveza prema čl. 113. st. 2. i 4. ZR.

Takva odluka suda revizijskim navodima ničim nije dovedena u sumnju.

Nije odlučno što, u vrijeme kada je tuženik zaposlio M. K. na radno mjesto spremačice, tužiteljici još nije bio otkazan ugovor o radu, kada je izvjesno utvrđeno da je u to vrijeme već bilo ukinuto radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, pa je bilo za očekivati pronalaženje za tužiteljicu drugog radnog mjesta prije nego što joj se otkaže ugovor o radu.

Odredbom čl. 122. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, da će narediti vraćanje radnika na posao.

To pretpostavlja obvezu poslodavca da radnika u takvoj situaciji, po sudskoj odluci, rasporedi na posao na kojem je radio do otkaza ugovora o radu, a ukoliko to nije moguće da ga rasporedi na drugo odgovarajuće radno mjesto. Utoliko, kada je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila vraćanje na radno mjesto kuhara, a sud presudio da ju je tuženik dužan „vratiti na posao", time je u svemu ispoštovana prije navedena zakonska odredba o obvezi vraćanja na rad radnika ukoliko sud utvrdi otkaz ugovora o radu nedopuštenim.

Suprotno reviziji, tužiteljica nije bila aktivno legitimirana tražiti poništenje ugovora o radu tuženika sa radnicom M. K., sukladno odredbi iz čl. 133. st. 1. ZR, pa je i taj revizijski navod bez svake osnove." Prema: Odluka VSRH broj Revr-367/09 od dana 22. rujna 2009. godine; i

"Odredbom čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04) je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao da će narediti vraćanje radnika na posao.

Vraćanjem zaposlenika na posao znači vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prema ugovoru o radu, a ako takvog nema, onda na poslove koji su tome odgovarajući.

Pravomoćnom presudom OS u S, koja je u tom dijelu potvrđena presudom ŽS u S naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad. Takav zahtjev je određen, jer znači da je poslodavac dužan vratiti radnika na radno mjesto na kojem je radio prema ugovoru o radu.

Kada je OS u S ponovno naložio tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto referenta opće službe ili odgovarajuće radno mjesto, odlučio je o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno, pa je pravilno drugostupanjski sud ukinuo u tom dijelu odluku i odbacio tužbu." Prema: Odluka VSRH broj Revr-427/06 od dana 08. svibnja 2007. godine.

[1] Odluka VSRH broj Rev-2171/01 od dana 06. svibnja 2003. godine.

[1] Vidi: Knežević, Nikola. Vraćanje radnika na rad i novo zaposlenje, Pravo i porezi 2002., 5, str. 51.

Krešimir Rožman

OČEKIVANE PROMJENE U OBLASTI RADNO-SOCIJALNOG ZAKONODAVSTVA ? ZAKONODAVNA BUJICA

RADNO PRAVO 11/13

U članku autora daje prikaz tekstova zakona iz oblasti radno-socijalnog zakonodavstva koji su u zakonodavnoj proceduri ili u nekoj fazi pripreme, te najkraći prikaz svakog od teksta zakona u onoj fazi koja je autoru dostupna u vrijeme izrade ovog članka.

Sažetak:
Trenutno je u pripremi veliki broj novih zakona iz oblasti radno-socijalnog zakonodavstva. Što u saborskoj proceduri, što javnoj raspravi, što u radnom materijalu o kojem raspravljaju socijalni partneri i sl. nalazi se čak 15 zakona. Pri tome je cilj da se svi ovi zakoni donesu u najkraćem roku.
Brinemo se da ova zakonodavna bujica, uz neke dobre ideje i dobra rješenja, ne dovede prvom redu do poteškoća u praksi, problema u pogledu prihvatljivosti nekih rješenja, pravne (ne)sigurnosti, neujednačenosti primjene, zastoju u rješavanju nekih pravnih pitanja u već uhodanoj praksi, itd.

Ključne riječi: radno-socijalno zakonodavstvo, promjene zakona, pripreme zakona

Summary
Team building (building a team, the process of motivating workers, the process of improving team work, etc.), although a widespread phenomenon for a number of years in Croatia, is completely undefined from the labour law point of view. Team building would be obligatory for workers if it was agreed in the employment contract and if it took place during working time, however in practice this is not the case. Team building should be addressed without any contractual obligation as a voluntary benefit for workers, which has positive impact on the company and work environment, and workers are not obliged to accept it and cannot bear the adverse consequences from employment relationship. Unobligatoriness of team building is in favour of employer, who will win over workers for team building if team building is better organized and more meaningfully justified, that is if workers perceive it as benefit. Otherwise, if workers perceive it only as obligation, its main purpose – improving work efficiency, atmosphere, unity etc. – will lose its effect.

 

Krešimir Rožman

Radno pravo, 11/2013

UDK 368.914

Alan Vajda, mag. iur.

ODLUKA O SMJERNICAMA POLITIKE DRŽAVNIH POTPORA ZA RAZDOBLJE 2017. - 2019.

RADNO PRAVO 05/17

Navedenim stručnim tekstom dajemo prikaz Odluke o donošenju smjernica politike državnih potpora za razdoblje od 2017. do 2019. godine koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, time da je ista objavljena u Narodnim novinama br. 27/17., te se primjenjuje počevši od 23. ožujka 2017. godine.

SAŽETAK:
Politika državnih potpora sastavni je dio novog Zakona o državnim potporama (Narodne novine, br. 47/14), time da je za provedbu i nadzor provedbe politike državnih potpora u okviru mjera fiskalne politike Republike Hrvatske propisana isključiva nadležnost Ministarstvo financija Republike Hrvatske. Osnovni instrument navedenog mehanizma su smjernice politike državnih potpora, čijim se sadržajem kao uputama, trebaju voditi davatelji državnih potpora (osim davatelja državnih potpora jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) pri planiranju i izradi novih prijedloga državnih potpora. Stoga se smjernicama politike državnih potpora navode kako opći, tako i posebni ciljevi dodjele državnih potpora čijem ostvarenju davatelji trebaju težiti imajući na umu pored same svrhe državnih potpora i raspoloživost proračunskih sredstava za provedbu mjera državnih potpora.

Summary:
The State Aid Policy is an integral part of the new State Aid Act (Official Gazette No. 47/14), which stipulates that the Ministry of Finance of the Republic of Croatia is exclusively responsible for the implementation and monitoring of the implementation of the state aid policy within the framework of the fiscal policy measures of the Republic of Croatia. The main instruments of this mechanism are the Guidelines for State Aid Policies, the contents of which should be guided by state aid providers (apart from the state aid provider of local and regional self-government units) in the planning and preparation of new state aid proposals. Therefore, state aid policy guidelines provides general and specific objectives of granting state aid while bearing in mind, in addition to the purpose of state aid, also the availability of budgetary resources for the implementation of state aid measures.

Ključne riječi: državne potpore, smjernice politike državnih potpora, Zakon o državnim potporama

Alan Vajda, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2017

UDK: 346.546

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac

PRAVNO UREĐENJE STRANAKA KOLEKTIVNIH UGOVORA U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON DONOŠENJA ZAKONA O KRITERIJIMA ZA SUDJELOVANJE U TRIPARTITNIM TIJELIMA I REPREZENTATIVNOSTI ZA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE

RADNO PRAVO 09/12

Autor u radu prikazuje pravno uređenje stranaka kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj nakon donošenja Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje.

SAŽETAK

Autor u radu prikazuje pravnog uređenje stranaka kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj, opisujući pritom sadašnje stanje te osobito nejasnoće i probleme koji se u vezi s njime javljaju. Opisuje se uređenje Zakona o radu i daje se osvrt nakon donošenja Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, te iz toga proizašla primjena u praksi. Uz navedeno se predlažu i određena usmjerenja za buduća rješenja.

Ključne riječi: stranka, kolektivni ugovor, kolektivni pregovori, reprezentativnost

SUMMARY

In this work author gives the overview of legal regulation of parties to collective agreements in Republic of Croatia, explaining the current situation and in particular the ambiguities and problems related thereto. The regulation of Labour Act is described, an explanatory insight into the Act on Criteria for Participation in Tripartite Bodies and Representativity for Collective Bargaining after it has been passed is given, and also its application in practice is explained. Afterwards some directions for resolution of issues are proposed.

Doc. dr. sc. VIKTOR GOTOVAC

Pravni fakultet u Zagrebu

UDK 349.2

Radno pravo 9/2012

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST NA RADU I U SVEZI S RADOM POSLODAVCA, OVLAŠTENIKA, RADNIKA I DRUGIH OSOBA

RADNO PRAVO 02/17

Krajnji vid zaštite povrijeđenih ili ugroženih prava bilo kojeg sudionika svijeta rada, iako primarno radnika, ogleda se u kaznenopravnoj odgovornosti počinitelja kaznenog djela na štetu segmentiranih prava, zaštićenih po kaznenom pravu.

SAŽETAK:
Poslodavcima je nametnut širok krug obveza u radnom pravu, po pitanju zaštite radnika, slijedom čega su upravo poslodavci primarni adresati, uz ovlaštenike poslodavca, kaznenih normi.
Skup prava radnika koja se štite kaznenim pravom s vremenom se smanjio, tako da danas imamo samo nekoliko prava, čak niti ta u cijelosti, nego segmentirano, koja su po zakonodavcu zaštićena kaznenim materijalnim zakonom.
Proučavanje kaznenopravne odgovornosti sudionika svijeta rada, ukazuje na nedvosmislen zaključak da nije nužna kaznena represija za zaštitu povrijeđenih ili ugroženih radničkih prava, obzirom da niti prisila, niti represija sadržane u kaznenoj normi, ne jamče ostvarenje konkretnog prava radnika, jer je ta funkcija sačuvana za građansko pravo.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja koja su se pojavila i koja se pojavljuju u praksi, od ne pojavnosti pojedinih kaznenih djela uopće od inkriminiranja, preko prekobrojnih razloga isključenja protupravnosti što onemogućava sankcioniranje djela kao kaznenog djela, sve do gotovo poslovične nezainteresiranosti samih oštećenika za kazneni progon počinitelja.

Summary:
Employers imposed a wide range of obligations in labor law, in terms of worker protection, pursuant to which employers are just the primary addressees, with the employer's authorized persons, criminal norms.
A set of workers' rights that are protected by criminal law due time was reduced, so today we have just a few rights, even those not entirely, but segmented, which are protected by the criminal substantive law.
The study of criminal liability of participants of the world of work, indicating the unambiguous conclusion that it is not necessary criminal repression to protect injured or threatened workers' rights, since neither coercion nor repression contained in the penal norms, do not guarantee the achievement of the specific rights of workers, because this function is preserved for civil right.
In conclusion, it points to issues that have arisen and which arise in practice, of the noumenon of certain crimes even than criminalize, via redundant reason derogation making it impossible to penalize acts as a criminal offense, until the almost proverbial disinterest themselves injured to prosecute perpetrators.

Ključne riječi: kaznena represija, zlostavljanje na radu, neisplata plaće, pravo na rad, dekriminalizacija

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 2/2017

UDK: 349.2:343

Alan Vajda, mag. iur.

PRAVILNIK O IZDAVANJU EUROPSKE PROFESIONALNE KARTICE

RADNO PRAVO 01/16

Navedenim stručnim radom dajemo prikaz Pravilnika o izdavanju Europske profesionalne iskaznice radi prekograničnog pružanja usluga i obavljanja regulirane profesije na privremenoj i povremenoj osnovi, odnosno ostvarivanja prava na poslovni nastan na području država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora koji je objavljen u Narodnim novinama br. 123/2015, te se primjenjuje počevši od 18. siječnja 2016. godine.

SAŽETAK:
Pravilnikom o izdavanju Europske profesionalne kartice osigurava se provedba Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/983 od 24. lipnja 2015. godine o postupku za izdavanje Europske strukovne iskaznice i primjeni mehanizma upozoravanja u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te se u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (SL L 354, 28. 12. 2013).

Summary:
The Regulation on the publishing of the European professional card ensures the implementation of the Commission Implementing Regulation (EU) 2015/983 of 24 June 2015 on the procedure for issuance of the European Professional Card and the application of the alert mechanism pursuant to Directive 2005/36/EC of the European Parliament and of the Council, and in Croatian legal system transpose Directive 2005/36/EC of the European Parliament and of the Council of 7 September 2005 on the recognition of professional qualifications (OJ L 255, 30. 9. 2005) as last amended by Directive 2013/55/EU of the European Parliament and of the Council of 20 November 2013 amending Directive 2005/36/EC on the recognition of professional qualifications and Regulation (EU) no. 1024/2012 on administrative cooperation through the Internal Market Information System (OJ L 354, 28. 12. 2013).

Ključne riječi: Pravilnik o izdavanju Europske profesionalne kartice, regulirane profesije, prekogranično pružanje usluga

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 1/2016

UDK: 331.53 (4)

Hrvoje Orešić, mag. iur.

PRAVNE ODREDNICE I OBILJEŽJA AUTORSKOPRAVNIH UGOVORA

RADNO PRAVO 09/15

U članku autor na jasan i pregledan način navodi specifičnosti vezane za ugovore o autorskom djelu, njihov oblik, sadržaj i upotrebu u suvremenom poslovanju, uz navođenje primjera obračuna poreza na dohodak iz autorske naknade na temelju koje su vidljive pogodnosti koje pružaju naručiteljima u smislu smanjenog poreznog opterećenja.

SAŽETAK:
Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor), zbog svoje jednostavnosti, praktičnosti i ekonomičnosti, ugovornim stranama može pružiti brojne porezno-pravne pogodnosti: autorima pruža honorarni izvor zarade, a naručiteljima značajno umanjuju troškove.

Summary:
The contract by which the right of copyright exploitation is obtained (so called copyright contract), because of its simplicity, functionality and cost-effectiveness, can provide the contracting parties with many tax and law benefits: to an author it provides a part-time source of income, and to an orderer it significantly reduces expenses.

Ključne riječi: autorskopravni ugovor, ugovor o autorskom djelu, autor, autorska naknada, drugi dohodak, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima

Hrvoje Orešić, mag. iur.
""Radno pravo""

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 347.78


Ivan Rebac

SOCIJALNO ETIČKE DVOJBE I NEPRIHVATLJIVOSTI ZAKONA O KRITERIJIMA ZA SUDJELOVANJE U TRIPARTITNIM TIJELIMA I REPREZENTATIVNOSTI ZA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE

RADNO PRAVO 12/12

U članku se daje socijalno etička objekcija načina donošenja, sadržaja i predvidivih učinaka primjene Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje i utjecaj njegovih odredaba na kolektivno pregovaranje i pogoršanje stanja u hrvatskom sindikalnom pokretu dodatkom novih nedoumica i konfuzije.

Sažetak:
Analizirajući pojedina otvorena pitanja iz odredaba Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje daje se odgovor na pitanje socijalno etičke opravdanosti ovakvog pravnog uređenja socijalnih odnosa u svijetu rada. Budući da je svijet rada je najosjetljivije područje socijalnog života jedne zajednice, njegovo uređenje je najpodložnije prijeporima i zahtijeva etičko propitivanje, jer se u njemu u dijalogu susreću vlasnici rada i vlasnici moći. Nadalje članak ima namjeru ukazati na činjenicu da vlasnici rada u svrhu obrane vlastita prirodnog i autonomnog prava na zaštitu svojih interesa, imaju se pravo udruživati i pregovarati iskazom slobodne volje i po vlastitom izboru. Jednako tako se ukazuje na činjenicu da je u ovom slučaju najveća odgovornost za socijalnu pojedinačnu i kolektivnu sigurnost vlasnika rada i njihovih udruga sudionica u procesu kolektivnog pregovaranja na strani vlasnika autoriteta moči, jer je opća percepcija da je predmetni Zakon je donesen bez konsenzusa zakonodavca i onih na koje se primjenjuje, što u socijalno etičkom smislu znači izostanak temeljnih etičkih postulata socijalnih odnosa; solidarnosti, supsidijarnosti i odgovornosti vlasnika moći spram onih koji tu moć ne posjeduju. Stoga se komparirajući ga kao lex specialis s propisima općeg i višeg ranga argumentira kritična masa moralno upitnih odredaba i konačno njegova socijalno etička neprihvatljivost.


Ključne riječi: socijalna etika, socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje, reprezentativnost, moć, ravnoteža moći, solidarnost, supsidijarnost, odgovornost


Summary
The article gives social and ethical objections on the manner of adoption, content and predictable effects of the application of the Act on Criteria for Participation in Tripartite Bodies and Representativeness for Collective Bargaining and the effect of its provisions on collective bargaining and worsening of the situation in the Croatian trade union movement with new doubts and confusion. Analyzing some open questions arising from the provisions of the Act, the article gives answer to question of social and ethical justifiableness of such legal regulation of social relations in the world of work. Since the world of work is the most sensitive area of social life of a community, its regulation is most subject to disputes and it requires ethical analysis, because it is there that the owners of labour and the owners of power meet in dialogue. Furthermore, the article aims to point at the fact that with a view of defending their own natural and autonomous right to protection of their interests, workers have the right to association and bargaining at their own free will and choice.
Furthermore, the article emphasizes the fact that in this case the greatest responsibility for social individual and collective safety of the owners of work and their associations in the process of collective bargaining is on the side of the owner of the authority of power, because it is a general view that the said Act was adopted without the consensus of the legislator and those to which it is applied, which in social and ethical sense means the lack of fundamental ethical postulates of social relations: solidarity, subsidiarity and responsibility of the owners of power in relation to those who do not own that power. Therefore, comparing it as a lex specialis with regulations of general and higher level, makes arguments for critical mass of morally questionable provisions and finally its social and ethical unacceptability.

IVAN REBAC
Radno pravo 12/2012
UDK 349.20

Antonija Osojnik Petraš, Mirela Bojić

ZAKON O KRITERIJIMA ZA SUDJELOVANJE U TRIPARTITNIM TIJELIMA I REPREZENTATIVNOSTI ZA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE- PROTUUSTAVAN?

RADNO PRAVO 12/12

U članku autorice analiziraju Zakon o kriterijama za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranja, u prvom redu s aspekta njegove ustavnosti i usklađenosti s međunarodnim ugovorima, te drugim propisima.

Sažetak
Zakonom o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje narušava godinama građeni sustav kolektivnog pregovaranja. Nametanjem kogentnih pravnih normi narušava se godinama građena bogata praksa kolektivnog pregovaranja u Republici Hrvatskoj te se izravno krše međunarodno priznata pravna načela. Posredno, zakonodavac na pragu ulaska u Europsku uniju, umjesto da „uvede red" u specifično područje utvrđivanja reprezentativnosti udruga i sklapanja kolektivnih ugovora te poveća pravnu sigurnost, ne samo da propušta ispuniti obveze koje mu nameće Europska unija, već donosi okvir upravo suprotan utvrđenim općim načelima prava EU. Zakonom kao što je ovaj, narušavaju se temeljna ljudska prava i temeljne slobode. Radno zakonodavstvo ne smije svojim odredbama narušiti postavljena načela ustavnopravne prirode.

Ključne riječi: reprezentativnost, sindikati, kolektivno pregovaranje, ustavnost, međunarodni ugovori


Summary
The Act on the criteria for participation in tripartite bodies and representativeness for collective bargaining undermines the system of collective bargaining built for years. The imposing of cogent legal norms undermines years-long rich practice of collective bargaining in the Republic of Croatia, and directly violates internationally recognized legal principles. Indirectly, instead of "bringing order" in the specific area of determination of representativeness of associations and conclusion of collective agreements, and instead of increasing the legal certainty, on the threshold of joining the European Union the legislator not only fails to meet the conditions imposed by the European Union, but adopts a framework which is exactly contrary to the established general principles of the EU law. The Act such as this one violates the fundamental human rights and freedoms. Labour legislation should not in its provisions undermine the established principles of constitutional-law nature.

ANTONIJA OSOJNIK PETRAŠ
MIRELA BOJIĆ
Matica hrvatskih sindikata

Radno pravo 12/2012
UDK 349.20:12

Hrvoje Orešić, mag. iur.

DJELOVANJE PRIVATNIH DETEKTIVA U PODRUČJU RADNIH ODNOSA

RADNO PRAVO 10/16

Tema ovog članka je djelovanje privatnih detektiva prema odredbama Zakona o privatnim detektivima, s posebnim osvrtom na njihovo postupanje u području radnih odnosa, osobito u postupcima zapošljavanja novih radnika, provjere utemeljenosti izostajanja zbog privremene nesposobnosti za rad, te nadzora motornog vozila putem GPS uređaja.

SAŽETAK:
Prema Zakonu o privatnim detektivima, detektivska djelatnost obuhvaća prikupljanje obavijesti i podataka potrebnih za utvrđivanje činjenica, uvid u osobne i druge podatke te korištenje i obradu osobnih i drugih podataka za potrebe naručitelja detektivskih usluga, sve u granicama ovlasti koju daje naručitelj i u skladu s odredbama toga Zakona. S obzirom da je rad privatnih detektiva ograničen čitavim nizom pravnih propisa, u nastavku donosimo pregled najvažnijih odredbi koje uređuju odnosnu djelatnost.

Summary:
Pursuant to the Act on Private Detectives, detective services comprises gathering of information and data necessary to determine the facts, insights into personal and other data, as well as using and processing of personal and other data for the clients of detective services, all within the limits of the authority granted by the client and in accordance with the provisions of the respective Act. Since the operation of private detectives is limited by many legal regulations, this article gives an overview of the most important provisions governing the respective service.

Ključne riječi: privatni detektivi, radni odnosi, Zakon o privatnim detektivima

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno PRAVO""

RADNO PRAVO 10/2016

UDK: 349.2:351.746

prof. dr. sc. Nikola Mijatović

NADZORNI ODBOR DIONIČKOG DRUŠTVA ?

RADNO PRAVO 01/12

Autor u tekstu prikazuje osnovne odrednice nadzornog rada dioničkog društva. Navedeni organ prikazuje se kroz tumačenje zakonskih propisa, ali isto tako i kroz njegovo praktično određenje. Obrađuje se članstvo u nadzornom odboru, ovlasti nadzornog odbora i neovisnost njegovih članova, modaliteti rada i međusobni odnos uprave i nadzornog odbora te dužna pozornosti i odgovornost nadzornog odbora.

SAŽETAK

Dioničko društvo djeluje putem svojih organa – uprave, nadzornog odbora i glavne skupštine. Nadzorni odbor kao predstavnik dioničara stoji između uprave i glavne skupštine. Zakonodavac je propisao minimalan broj članova nadzornog odbora (najmanje tri člana). Za članstvo u nadzornom odboru zakonodavac traži minimalne uvjete – potpuna poslovna sposobnost fizičke osobe. Članovi nadzornog odbora neovisni su kako prilikom odlučivanja, tako i u odnosu na nadzirano društvo. Nadzorni odbor svoje postupanje podrobnije uređuje poslovnikom o svome radu. Članovi nadzornog odbora dužni su u svojem djelovanju postupati u korist nadziranog društva. Pritom trebaju postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Traži se prosječna mjera pozornosti u obavljanju poslova nadzora. Predviđena je materijalna i kaznena odgovornost članova nadzornog odbora u slučaju kršenja svojih prava i obveza.

Ključne riječi: nadzorni odbor, članstvo, ovlasti, neovisnost, modalitet rada, odgovornost

Summary

A joint-stock company functions through its bodies – management, supervisory board and the main assembly. The supervisory board as a representative of shareholders stands between the management and the main assembly. The legislator has stipulated the minimum number of members in the supervisory board (at least three members). As determined by the legislator, membership in the supervisory board is conditioned by the minimum requirements: full legal capacity of a natural person. Members of the supervisory board are independent both in decision-making and in relation to a supervised company. The supervisory board determines its actions in greater detail by rules of procedures on its work. Members of the supervisory board are obliged to act to the benefit of a supervised company. In doing so, they need to act with due diligence. An average degree of attentiveness in performing supervisory tasks is required. Material and criminal responsibility of members of the supervisory board is foreseen in case of breach of their rights and obligations.

UDK 359.723:225, Radno pravo 01/2012

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sandra Vajda

NOVI PRAVILNIK O STALNIM SUDSKIM VJEŠTACIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

RADNO PRAVO 05/14

Navedenim stručnim radom autor obrađuje problematiku u svezi propisanih uvjeta za rad stalnih sudskih vještaka u Republici Hrvatskoj što je propisano odredbama novog Pravilnika o stalnim sudskim vještacima koji se primjenjuje počevši od 3. travnja 2014. godine.

Sažetak:
Navedenim stručnim radom prikazujemo uvjete za rad stalnih sudskih vještaka u Republici Hrvatskoj temeljem novog Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (NN 38/14) kojime se pobliže reguliraju uvjeti i postupak imenovanja, prava i dužnosti te visina nagrade i naknade troškova za rad stalnih sudskih vještaka u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: Stalni sudski vještak, postupak vještačenja, uvjeti za imenovanje, ponovno imenovanje, razrješenje, uvjeti za osiguranje od profesionalne odgovornosti stalnih sudskih vještaka, stručna obuka, elektronski registar stalnih sudskih vještaka.

Abstract
This professional paper presents the conditions for the work of permanent court experts in the Republic of Croatia on the basis of the new Ordinance on permanent court experts (OG. 38/14), which regulates the conditions and procedure for the appointment, rights and duties as well as the amount of remuneration and reimbursement of expenses for the operation of permanent court experts in the Republic of Croatia.

Sandra Vajda

Radno pravo 05/2014

UDK 347.948

Dominik Musulin, mag. iur.

KOMPARATIVNI PRIKAZ UVJETA ZA IZDAVANJE JEDINSTVENE DOZVOLE ZA BORAVAK I RAD U REPUBLICI HRVATSKOJ I REPUBLICI SLOVENIJI

RADNO PRAVO 05/16

U članku se uspoređuju zakonski uvjeti za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, te se uspoređuju sa modelom Republike Slovenije koji bi Hrvatskoj mogao poslužiti kao uzor.

SAŽETAK:
S ciljem zaključka o sustavu koji u slučaju potrebe može na bolji način te u kratkim rokovima omogućiti dostupnost državljana trećih zemalja za poslodavce, u predmetnom članku autor uspoređuje zakonske uvjete za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj i u Republici Sloveniji. Usporedbom komparabilnih zakonskih uvjeta, autor dolazi do zaključka o slovenskom modelu kao onom koji je fleksibilniji te učinkovitiji, odnosno koji može odgovoriti na potrebe promjenjivog tržišta rada, međutim, uz napomenu kako se isti se ne smije prepisati, jer ne odgovara specifičnostima i posebnostima Republike Hrvatske.

Summary:
With the purpose of finding out which system is better and quicker in making the citizens of third countries available to the employers, the author compares, in the said article, legal requirements for issuing a unique permit to stay and work in the Republic of Croatia and in the Republic of Slovenia. By inspecting the comparable legal requirements, the author concludes that the Slovenian model is more flexible and more efficient, i.e. it can respond to the needs of the dynamic labour market. However, he points out that the said model should not be simply copied, since it is not suitable for specific and special situation in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: dozvola za boravak i rad, državljani trećih zemalja, sustav kvota, odgovarajuća nezaposlena osoba

Dominik Musulin, mag. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 5/2016

UDK: 331.106

Nataša Novaković, dipl. iur.

NOVI ZAKON O REPREZENTATIVNOSTI UDRUGA POSLODAVACA I SINDIKATA

RADNO PRAVO 10/14

U tekstu se obrađuju novine koje su proizašle donošenjem novog Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (Narodne novine 93/14), a koje će rezultirati većim promjenama instituta kolektivnog pregovaranja.

SAŽETAK:
U radu autorica analizira odredbe novog Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata ( u daljnjem tekstu: Zakon), kojim se u velikoj mjeri mijenjaju odredbe dosadašnjeg Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje . Najveće izmjene svakako se odnose na utvrđivanje pregovaračkih odbora, važenje kolektivnih ugovora te na razdoblje važenja reprezentativnosti. Isto tako radi se razlika u odnosu na javne i državne službe, te čak i za pojedine kolektivne ugovore unutar javnih službi postoje posebna pravila.

Ključne riječi: reprezentativnost, kolektivno pregovaranje, sindikati, poslodavci, pregovarački odbor

Summary
The author in the paper analyzes the provisions of the new Act on Representativeness of Employers' Associations and Trade unions (hereinafter: the Act), which largely changes the provisions of the former Act on Criteria for Participation in the Tripartite Bodies and Representativeness of Trade Unions for Collective Bargaining. The greatest changes are for sure those relating to determining the bargaining committees, validity of collective agreements and period of validity of representativeness. Furthermore, the Act differentiates among public and civil servants, and there are even different rules for certain collective agreements in public services.

Nataša Novaković, dipl. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 10/2014

UDK: 331.105.44

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

OVRHA NA NOVČANOJ TRAŽBINI OVRŠENIKA U 2016. GODINI

RADNO PRAVO 02/16

U članku se detaljno pojašnjava ovrha radi naplate novčane tražbine, potkrijepljena odlukama proizašlim iz relevantne sudske prakse, uz obrazloženi prikaz pojedinih rješenja iz posebnih propisa.

SAŽETAK:

Više je zakona koji uređuju ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika. Najvažniji su Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 93/14) koji je u primjeni od 15. listopada 2012. te Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10 i 112/12) koji je pretežnim dijelom u primjeni od 1. siječnja 2011. No, ovo područje uređuju i Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/15) koji je u primjeni od 1. studenoga 2015., Opći porezni zakon (Narodne novine br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) koji je u primjeni od 1. siječnja 2009., Zakon o rodiljnim i roditeljskom potporama (Narodne novine br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13 i 152/14) koji je u primjeni od 1. siječnja 2009., Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13 i 137/13) koji je u primjeni od 1. srpnja 2013., itd.
Osim zakona, veliku važnost imaju i podzakonski akti utemeljeni na prethodno spomenutim zakonima. Najvažniji od tih akata je Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 6/13).

Summary:
Several laws are governing the execution on a pecuniary debtor´s claim. The most important are The Execution Act (Official Gazette no. 112/12, 93/14) which entered into force on 15 October 2012 and the Act on Execution of Financial Assets (Official Gazette no. 91/10 and 112/12), which is predominantly in force since 1 January 2011. However, this area is also regulated by the Family Act (Official Gazette no. 103/15), which is effective from 1 November 2015, General Tax Act (Official Gazette No. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 and 26/15), which has been in force since 1 January 2009, the Act on Maternity and Parental Benefits (Official Gazette no. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13 and 152/14), which has been in force since 1 January 2009, the Law on Compulsory Health Insurance (Official Gazette no. 80/13 and 137/13), which has been in effect since July 1, 2013., etc.
Besides acts, bylaws that are based on the aforementioned legislation are also very important. The most important of these acts is the Ordinance on the procedure for the Implementation of Execution on Financial Assets (Official Gazette no. 6/13).

Ključne riječi: ovrha na novčanoj tražbini, izuzeća od ovrhe, ograničenja od ovrhe, Ovršni zakon

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 2/2016

UDK: 347.952

Dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.; Dr. sc. Ante Vuković, dipl. oec.

NOVELA ZAKONA O OSIGURANJU POTRAŽIVANJA RADNIKA U SLUČAJU STEČAJA POSLODAVCA ? RJEŠENJA I DVOJBE

RADNO PRAVO 10/15

U članku se nudi prikaz novele Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, uz osvrt na osiguranje prava radnika u slučaju blokade računa poslodavca, te određenje područja njihove primjene ratione materiae, ratione personae i ratione temporis.

SADRŽAJ:
U tržišnim ekonomijama, poslovni subjekti mogu imati u redovnom poslovanju potrebu za reorganizacijom, ali u izvanrednim okolnostima i nužnost pokretanja likvidacijskog stečaja. I reorganizacija i likvidacijski stečaj, po svemu sudeći, mogu imati negativan utjecaj na radnu snagu. U situaciji u kojoj je recesija zahvatila hrvatsko gospodarstva, što je za posljedicu imalo negativan utjecaj na tržište rada, sve se više susrećemo sa slučajevima otvaranja likvidacijskih stečajnih postupaka. Štoviše, izvješće FINE prezentirano Hrvatskom saboru 17. travnja 2015. pokazalo je kako je najveći broj pokušaja sklapanja predstečajnih nagodbi završio u likvidacijskom stečaju. Stoga u želji i daljnjeg ekonomsko-socijalnog poboljšanja položaja radnika zakonodavac je po hitnom postupku drugi put novelirao Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca (NN, br. 86/08., 80/13. i 82/15. stupa na snagu 1. rujna 2015., dalje u tekstu: ZORP). Uz prikaz i analizu navedenih odredbi opravdano je postaviti pitanje: treba li cilj stečajnog zakonodavstva biti i zaštita radnika na teret poreznih obveznika i na teret uspješnosti potencijalne reorganizacije ili je cilj stečaja samo i isključivo racionalno razrješenje pojedinačnog slučaja?

Summary:

In market economies, in the ordinary course of business, businesses can have the need for reorganization, but in exceptional circumstances and the necessity of starting the liquidation bankruptcy. Reorganization and liquidation bankruptcy can have a negative impact on the work force. In a situation where the recession engulfed the Croatian economy, which resulted in a negative impact on the labour market, we are increasingly faced with cases of opening liquidation bankruptcy proceedings. Moreover, the FINA report presented to the Croatian Parliament on 17 April 2015 showed that the highest number of attempts of pre-bankruptcy settlement ended in liquidation bankruptcy. Therefore, in order for social betterment of the workers', legislator urgently amended Act on Insuring Workers' Claims in the event of Employer's Bankruptcy (OG, No. 86/08, 80/13. 82/15 shall enter into force on 1 September 2015). With the display and analysis of the above provisions, it is reasonable to ask the question: should the goal of bankruptcy legislation be the protection of workers at the expense of taxpayers money and at the expense of potential reorganization or bankruptcy is aimed solely and exclusively at rational resolution of a particular case?

Ključne riječi: stečajni postupak, predstečajni postupak, radnik

Dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.

Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

Dr. sc. Ante Vuković, dipl. oec.

Stečajni upravitelj

RADNO PRAVO 10/2015

UDK: 349.2:347.736

FRANCISKA DOMINKOVIĆ

MONISTIČKI MODEL USTROJA ORGANA DIONIČKOG DRUŠTVA

RADNO PRAVO 10/11

SAŽETAK

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. godine uveo je u naše zakonodavstvo mogućnost odabira između dva modela ustroja organa dioničkog društva. – dotadašnjeg dualističkog i novog monističkog. U radu se podrobnije obrađuju organi u minističkom ustroju organa dioničkog društva, upravni odbor s izvršnim i neizvršnim direktorima te glavna skupština.

Ključne riječi: Zakon o trgovačkim društvima, dioničko društvo, organi, monistički ustroj

Radno PRAVO 10/2011

Alan Vajda, mag. iur.

ODLUKA O UTVRĐIVANJU GODIŠNJE KVOTE DOZVOLA ZA ZAPOŠLJAVANJE STRANACA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA 2016. GODINU

RADNO PRAVO 05/16

Navedenim stručnim radom autor daje prikaz postupka donošenja Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola radi zapošljavanja stranaca za kalendarsku 2016. godinu koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 20. travnja 2016. godine, time da je ista objavljena u Narodnim novinama br. 39/2016, te se primjenjuje počevši od 29. travnja 2016. godine.

SAŽETAK:
Zakonom o strancima propisano je da stranac može raditi u Republici Hrvatskoj isključivo temeljem posjedovanja važeće dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, ukoliko Zakonom nije drugačije propisano. Obzirom da dozvola za boravak i rad predstavlja jedinstvenu dozvolu kojom se strancu dozvoljava privremeni boravak i rad u Republici Hrvatskoj, ista se izdaje na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The Foreigners Act stipulates that a foreigner can work in the Republic of Croatia exclusively on the basis of possession of a valid residence permit or approval on work registration, unless otherwise provided by law. Since the residence permit represents a unique permission which allows a foreigner temporary stay and work in the Republic of Croatia, the same shall be published on the basis of annual quotas and beyond the annual quota for the employment of foreigners in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranac u RH, Zakon o strancima

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 5/2016

UDK: 331.556.4

RENATA MARIĆ-IVANOVIĆ

ODNOS INSTITUTA STJECANJA BEZ OSNOVE I PROTUOVRHE

RADNO PRAVO 10/11

SAŽETAK

Smisao instituta protuovrhe je ostvarivanje istog pravo-zaštitnog cilja koji bi se mogao postići i tužbom zbog stjecanja bez osnove te ovrhom koja bi se provela na temelju presude kojom bi bio prihvaćen zahtjev istaknut u toj tužbi. Upravo zbog toga je potrebno prigodom normiranja instituta protuovrhe urediti njegov odnos prema toj tužbi.

Ključne riječi: stjecanje bez osnove, protuovrha, obvezno-pravni odnos, zastarni rok, opseg vraćanja, paricijski rok, odbacivanje tužbe

Radno PRAVO 10/2011

Mr.sc. Stjepan Adanić

PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM KROZ RAZLIČITE ZAKONE S POSEBNIM OSVRTOM NA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE

RADNO PRAVO 09/12

Tema ovoga stručnog rada su prava osoba s invaliditetom kroz različite zakone i druge propise, uključujući i međunarodne. Autor daje poseban prikaz prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Sažetak:

Republika Hrvatska je u svoje nacionalne dokumente implementirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju te je donijela niz zakonskih i podzakonskih propisa s ciljem napretka i daljnjeg snaženja, zaštite prava osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na globalnoj razini ali i svim trendovima koja imaju za cilj nastojanja da sva područja života i rada budu otvorena i pristupačna osobama s invaliditetom.

Ključne riječi: osoba s invaliditetom, profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje, uključivanje u zajednicu

Summary:

The Republic of Croatia implemented the Convention on the Rights of Persons with Disabilities and the Optional Protocol to the Convention in its national documents, and it adopted a number of laws and regulations with a view to improve and further strengthen the protection of the rights of persons with disabilities, with standards attained at the global level but also all the trends which are aimed at opening up all the areas of life and work and making them more accessible to persons with disabilities.

Mr.sc. Stjepan Adanić

janaf

UDK 364.65-056.24(497.5)(094)

Radno pravo 9/2012

Alan Vajda, mag. iur.

NOVI PRAVILNIK O PRIZNAVANJU INOZEMNIH STRUČNIH KVALIFIKACIJA IZ PODRUČJA ŠPORTA

RADNO PRAVO 06/17

Navedenim stručnim radom dajemo prikaz propisanih uvjeta za provedbu postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja športa radi obavljanja regulirane profesije u Republici Hrvatskoj koja se provodi sukladno odredbama Pravilnika o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja športa (Narodne novine, br. 49/2017.) koji se primjenjuje počevši od 2. lipnja 2017. godine.

SAŽETAK:
Obzirom da se je do sada provedba postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja športa u Republici Hrvatskoj odvijala sukladno odredbama dosadašnjeg Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 124/2009, 45/2011 i 74/2014), bilo je potrebno nakon donošenja novog Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/2015) i Pravilnika o izdavanju EU potvrde (Narodne novine, br. 123/2015.) donijeti i Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja športa kako bi se odredbe istog uskladile s novim Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija i to u području pružanju usluga u športu.

Summary:
Considering so far the implementation of the procedure for recognition of foreign professional qualifications in the field of sport in the Republic of Croatia has been conducted in accordance with the provisions of the current Act on regulated professions and the recognition of foreign qualifications (Official Gazette, 124/2009, 45/2011, 74/2014) it was necessary, after the adoption of the new Act on regulated professions and the recognition of foreign qualifications (Official Gazette, no. 82/2015) and the Ordinance on the issuance of EU certificates (Official Gazette No. 123/2015) to issue the Ordinance on Recognition of Foreign Professional Qualifications From the field of sport in order to align the provisions with the new Act on regulated professions and the recognition of foreign qualifications in the field of providing sports services.

Ključne riječi: Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja športa, regulirane profesije

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 6/2017

UDK: 331.36:796

MR. SC. ZORISLAV KALEB

NEISPLATA PLAĆE I POVREDE PRAVA IZ RADA KAO KAZNENO DJELO ? SADAŠNJE I BUDUĆE STANJE

RADNO PRAVO 10/11

SAŽETAK

U članku se obrađuje dosadašnje kazneno djelo "Povrede prava na rad i drugih prava iz rada" iz članka 114. Kaznenog zakona, posebice njegov dio koji se odnosi na pravo na zaradu. Upućivanjem novog Kaznenog zakona u saborsku proceduru i njegovim donošenjem dana 21. listopada 2011. godine došlo je do nedoumica oko djela "Neisplate plaće". Isto kazneno djelo postoji već u našem Kaznenom zakonu, a sadržavala su ga i dva prethodna zakona. Nova inkriminacija kaznenog djela je zapravo povoljnija po poslodavca, jer je znatno sužena kriminalna zona te je kazneno djelo uže i teže za dokazivanje počinjenja kaznenog djela. Istom se razrađuje dosadašnje kazneno djelo, a što se sadržajno očituje kroz kažnjavanje neisplaćivanja plaće pod određenim uvjetima. Dosadašnje kazneno djelo ostat će na snazi i u primjeni bar do dana 1. siječnja 2013. godine za kada je predloženo stupanje novog zakona na snagu. Analiziraju se neke recentne odluke iz sudske prakse u vezi neisplate plaće radnicima od kojih postoji nekoliko osuđujućih presuda za poslodavca.

Ključne riječi: plaća, povreda prava, kazneno djelo, Kazneni zakon

Radno PRAVO 10/2011

Alan Vajda, mag. iur.

DONESEN NOVI PRAVILNIK O IZDAVANJU EU POTVRDE ZA PRUŽANJE USLUGA U EUROPSKOJ UNIJI

RADNO PRAVO 02/16

Navedenim stručnim radom obrađujemo problematiku u svezi uvjeta za izdavanje EU potvrde hrvatskim pravnim i fizičkim osobama radi dokazivanja namjere neometanog pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u drugoj državi članici Europske unije i Europskog gospodarskog prostora.

SAŽETAK:
Stupanjem na snagu novog Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/15.) prestao važiti dosadašnji Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 124/09, 45/11 i 74/14.). Istim je propisano da dosadašnji Pravilnik o izdavanju EU potvrde (Narodne novine, br. 92/14) ostaje na snazi do donošenja novog Pravilnika.

Radi toga je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Republike pristupilo izradi novog Pravilnika o EU potvrdi kako bi se njegove odredbe uskladile s odredbama novog Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/15.), time da je isti objavljen u Narodnim novinama br .123/15., te se primjenjuje počevši od 19. studenog 2015. godine.

Summary:
The new Act on regulated professions and recognition of foreign professional qualifications (Official Gazette no. 82/15.) terminated the previous Act on regulated professions and recognition of foreign professional qualifications (Official Gazette no. 124/09, 45/11 and 74/14.). The same provides that the existing Ordinance on issuing EU certificates (Official Gazette no. 92/14) shall remain in force until the new Ordinance.
Therefore, the Ministry of Labour and Pension System approach into drafting the new Ordinance on the EU Certificate to harmonize its provisions with the provisions of the new Act on regulated professions and recognition of foreign professional qualifications (Official Gazette no. 82/15.), provided that it is published in the Official Gazette no. 123/15, and came into effect on 19 November 2015.

Ključne riječi: pružanje usluga na jedinstvenom europskom tržištu, Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, Pravilnik o EU potvrdi

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 2/2016

UDK: 331.55:349.2

Alan Vajda

POVLASTICE INVALIDNIH OSOBA U REPUBLICI HRVATSKOJ

RADNO PRAVO 04/13

Navedenim stručnim radom dajemo skraćeni prikaz različitih prava - povlastica koje invalidi kao osobe s tjelesnim oštećenjem, odnosno invalidi rada mogu ostvariti putem različitih zakonskih i podzakonskih propisa, i to temeljem članstva pri Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida odnosno Hrvatskom savezu udruga invalida rada, tj. njihovim udrugama na teritoriju Republike Hrvatske.

Sažetak:
Veliki broj različitih propisa koji reguliraju prava osoba s invaliditetom u većini slučajeva nisu poznata samim invalidima, te ovise o mnogo različitih detalja, npr. o pravnom statusu pojedine invalidne osobe, o utvrđenom stupnju invalidnosti i vrsti invalidnosti, imovinskom stanju ili prihodima, mjestu gdje se živi, kao i o tome radi li se samo o tjelesnom invalidu ili o invalidu rada.

Ključne riječi: invalidna osoba, osobe s tjelesnim oštećenjem, invalidi rada, povlastice, način ostvarivanja

Summary:
A large number of various regulations that regulate the rights of persons with disability in the majority of cases are unknown to the very persons with disability, and depend on many different details such as legal status of individual persons with disability, on the determined degree of disability and the type of disability, income status or earnings, place of living, and whether it is a case of person with physical disability or of an industrial invalid.

 

Franciska Dominković, dipl. iur.

ČLANOVI UPRAVA, NADZORNIH I UPRAVNIH ODBORA TRGOVAČKIH DRUŠTAVA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA OD STRATEŠKOG I POSEBNOG INTERESA ZA RH

RADNO PRAVO 06/16

U ovom radu se donosi prikaz trenutnog uređenja koje se odnosi na odabir i imenovanje predsjednika i članova uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te na izbor i/ili imenovanje kandidata za članove nadzornih i upravnih odbora u trgovačkim društvima od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

SAŽETAK:
Vlada Republike Hrvatske je iznova pobliže uredila kriterije za odabir i imenovanje predsjednika i članova uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, te izbor i/ili imenovanje kandidata za članove nadzornih i upravnih odbora u trgovačkim društvima od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Summary:
The Croatian Government has again regulated the criteria for election and appointment of the chairman and board members of companies and other legal entities of strategic and special interest for the Republic of Croatia, and the election and/or nomination of candidates for the membership of supervisory and management boards in companies of strategic and special interest for the Republic of Croatia.

Ključne riječi: uprava, nadzorni odbor, upravni odbor, strateški interes, posebni interes

Franciska Dominković, dipl. iur.
sudska savjetnica, Visoki upravni sud Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 6/2016

UDK: 347.7

Ana Bačić, dipl. iur.

ISPLATA REGRESA U SLUČAJU PROVEDBE OVRHE

RADNO PRAVO 07-08/17

U doba kada je u blokadi tristotisuća građana, svaki poslodavac postavlja pitanje na koji način isplatiti regres. Kod isplate regresa važno je paziti provodi li se ovrha ili ne. Ako se provodi ovrha svakako treba paziti na predmet po kojemu se ovrha provodi.

SAŽETAK:
U praksi se često postavlja pitanje je li regres primanje koje je izuzeto od ovrhe? Može li se isplata regresa izvršiti u gotovu novcu? Naime, odredbama Zakona o radu propisano je da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu te da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca. No, odredbama Zakona o radu nije propisana obveza poslodavca na isplatu regresa - prigodne nagrade kao pomoć pri korištenju godišnjeg odmora već obvezu na isplatu regresa uređuje drugi izvor radnog prava (npr. kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu). U slučaju kada je obveza na isplatu regresa propisana nekim drugim izvorom radnog prava tada je poslodavac dužan osim naknade plaće radniku isplatiti i regres. U doba kada je u blokadi tristotisuća građana, svaki poslodavac postavlja pitanje na koji način isplatiti regres. Kod isplate regresa važno je paziti provodi li se ovrha ili ne. Ako se provodi ovrha svakako treba paziti na predmet po kojemu se ovrha provodi.

Summary:
In practice, there is always a question whether the refund is an income exempted from the enforcement? Could the refund be executed in cash?
Namely, the provisions of the Labor Act stipulate that an employee is entitled to a paid annual vacation each calendar year. In other words, during the vacation an employee is entitled to a salary compensation in the amount provided by the Collective Agreement, Rules of Procedure or Employment Contract, but not less than the employee's average monthly salary earned in the previous three months. However, the provisions of the Labour Act do not stipulate the obligation of the employer to pay the annual refund as a reward connected to an annual vacation. Nonetheless, the other sources of labour law may provide the obligation of the annual refund payment (e.g. the collective Agreeement, Rules of Procedure, Employment Contract). In sum, when an obligation of the annual refund payment is determined by the source other than the Labour Act, the employer is obligated to pay both the salary compensation and the annual refund.
Currently, in Croatia there are 300.000 blocked people. Consequently, every employer wants to know in which way to disburse the annual refund, so the one would not be enforced. It is of crucial importance to check whether there is an enforcement procedure in process before the annual refund payment is executed. If there is an ongoing enforcement procedure, the knowledge of the enforcement procedure object is very important.

Ključne riječi: isplata regresa, ovrha, zaštićeni račun

Ana Bačić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 7-8/2017 (str. 20-25)

UDK:331.22: 347.952

Alan Vajda, mag. iur.

PRIKAZ POJAVNIH OBLIKA RADA I BORAVKA STRANIH DRŽAVLJANA U DRŽAVAMA U OKRUŽENJU

RADNO PRAVO 06/16

Navedenim stručnim radom autor u nastavku pruža zakonodavni prikaz pojavnih oblika rada i boravka stranih državljana u državama u okruženju.

SAŽETAK:
Pojedini pojavni oblici rada i boravka stranaca u državama u okruženju, točnije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Republici Hrvatskoj i Srbiji, regulirano je kako nacionalnim propisima o strancima, tako i propisima međunarodnog karaktera poput propisa Europske unije i to zavisno o tome da li je dotična država članica Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora ili to nije.

Summary:
Certain forms of work and residence in the neighboring countries, in particular in Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Croatia and Serbia, is regulated both by national legislation on foreigners, as well as the provisions of international character like EU regulations and depending on whether is the member State of the European Union or the European economic area, or it is not.

Ključne riječi: privremeni boravak, stalni boravak, radna dozvola, Zakon o strancima,

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 6/2016

UDK: 331.91


Franciska Dominković, dipl. iur.

UVJETI STALNOG BORAVKA STRANACA U RH

RADNO PRAVO 11/16

U ovom radu se daje prikaz normativnog uređenja stalnog boravka stranaca u RH i sudske prakse koja se odnosi na tu materiju.

SAŽETAK:
Uvjeti boravka stranaca, odnosno osoba koje nisu hrvatski državljani, u RH uređeni su Zakonom o strancima („Narodne novine, br. 130/11. i 74/13.) i pripadajućim podzakonskim aktima. Stranac može boraviti u RH na kratkotrajnom, privremenom ili stalnom boravku. Ističe se da se odredbe ZOS-a koje se odnose na boravak stranaca ne primjenjuju na članove diplomatskih misija, konzularnih ureda, članove misija organizacija Ujedinjenih naroda i drugih specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda, članove misija međunarodnih organizacija akreditiranih u RH te članove njihovih obitelji, odnosno zajedničkog kućanstva (čl. 1. st. 2. ZOS-a).

Summary:
Terms of residence for foreigners, or people who are not Croatian citizens, in Croatia are governed by the Act on Foreigners (""Official Gazette"" no. 130/11, and 74/13.) and other relevant subordinate legislation. A foreigner may stay in the Republic of Croatia in the short-term, temporary or permanently. It is pointed out that the provisions of the Act on Foreigners referring to the residence of foreigners shall not apply to members of diplomatic missions, consular offices, members of the mission of the United Nations Organization and other specialized agencies of the United Nations, members of the missions of international organizations accredited in the Republic of Croatia, and members of their families, or common households.

Ključne riječi: stalni boravak stranaca, prava i obveze stranaca, Zakon o strancima

Franciska Dominković, dipl. iur.
sudska savjetnica, Visoki upravni sud Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2016.

UDK: 341.95 (497.5)

Mr. sc. Zorislav Kaleb

SKRAĆENI STEČAJNI POSTUPAK ZA NELIKVIDNA TRGOVAČKA DRUŠTVA

RADNO PRAVO 07/11

Autor u tekstu obrađuje pojam i provedbu skraćenog stečajnog postupak za nelikvidna trgovačka društva.

SADRŽAJ

Dopuna Stečajnog zakona koja je stupila je na snagu 21. listopada 2010. godine uvela je skraćeni stečajni postupak s ciljem da se isti provede brzo i ekonomično s minimalnim troškovima kako bi se ugasila društva koja zbog blokade godina ne posluju i egzistiraju samo u sudskom registru. To se prvenstveno odnosi na trgovačka društva koja nemaju zaposlenih za koja su ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 4. Stečajnog zakona o insolventnosti ili nesposobnosti za plaćanje, a nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje drugog postupka radi brisanja iz sudskog registra. Zahtjev pokreće Porezna uprava ili vjerovnici nelikvidnog društva. Predviđeno je da skraćeni postupak može provesti i sudski savjetnik trgovačkog suda, a stečajni sudac za privremenog stečajnog upravitelja može pored stečajnih upravitelja s liste postaviti i odvjetnika, javnog bilježnika ili sudskih vještaka. Na povećanje dugovanja od HRK 36,7 milijardi u 2011. godini prema podacima FINA-e, najviše je utjecala nelikvidnost poslovnih subjekata u dugotrajnoj blokadi, od 181 do 360 dana, za HRK 540 milijuna te onih iznad godinu dana, za HRK 575 milijuna, te će se pokrenuti skraćeni stečajevi za nelikvidne tvrtke bez zaposlenih.

Ključne riječi: stečaj, postupak, nelikvidnost, insolventnost, otvaranje, skraćeni

Radno pravo 7-8/2011

UDK 347.736

MR. SC. ZORISLAV KALEB

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Alan Vajda, mag. iur.

ODLUKA O DONOŠENJU SMJERNICA POLITIKE DRŽAVNIH POTPORA ZA RAZDOBLJE 2016. - 2018.

RADNO PRAVO 11/16

Navedenim stručnim tekstom dajemo prikaz Odluke o donošenju smjernica politike državnih potpora za razdoblje od 2016. do 2018. godine koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, s time da je ista objavljena u Narodnim novinama br. 47/16., te se primjenjuje počevši od 20. svibnja 2016. godine.

SAŽETAK:

Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, 1. srpnja 2013. godine, Zakonom o državnim potporama (Narodne novine, br. 72/13, 141/13) uvedena je u sustav državnih potpora u Republici Hrvatskoj politika državnih potpora kao potpuno novi mehanizam kojim će u određenom, trogodišnjem razdoblju, biti postavljeni prioritetni ciljevi pri dodjeli državnih potpora i svrha učinkovitog korištenja sredstava državnog proračuna.
Stoga je politika državnih potpora sastavni dio novog Zakona o državnim potporama (Narodne novine, br. 47/14), s time da je za provedbu i nadzor provedbe politike državnih potpora nadležno Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Summary:
On the date of Croatian accession to the European Union on 1 July 2013, the Act on State Aid (Official Gazette, No. 72/13, 141/13) introduced in the state aid system in Croatia the state aid policy as a new mechanism which will in the three-year period place priority objectives in the allocation of state aid and the purpose of efficient usage of the state budget.
Therefore, the policy of state aid is part of the new Act on State Aid (Official Gazette no. 47/14), providing that the implementation and monitoring of the implementation of state aid policy is conducted by the Croatian Ministry of Finance.

Ključne riječi: sustav državnih potpora, Odluka o donošenju smjernica politike državnih potpora za razdoblje 2016.-2018., Zakon o državnim potporama

Alan Vajda, mag. iur

RADNO PRAVO 11/2016.

UDK: 338.246 (497.5)

Dr. sc. Vanja-Ivan Savić

KAZNENA ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA I KAZNENA DJELA U VEZI S RADOM, POVREDOM PRAVA NA RAD, ZDRAVSTVENU I INVALIDSKU ZAŠTITU TE SIGURNOST NA RADU

RADNO PRAVO 07/11

Već je osma godina od kako je u Republici Hrvatskoj na snazi Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, donesen 2003. godine, a kojim je propisano da pravne osobe mogu odgovarati za sva kaznena djela. Autor u ovom članku iznosi načine na koji se pravnu osobu tretira u smislu kaznene odgovornosti i na koji način se uspostavlja veza između kaznenog djela fizičke osobe i kaznenog djela pravne. Autor analizira dva problema koja se tiču radno pravne tematike; prvo, mogućnost da pravna osoba bude kazneno odgovorna zbog ponašanja bilo kojeg radnika i drugo, posebne slučajeve u kojima pravna osoba odgovara zbog povreda prava na rad, zdravstvenu i invalidsku zaštitu te sigurnost na radu.

SAŽETAK

U ovom članku autor obrađuje aktualnu problematiku kaznene odgovornosti pravnih osoba, a napose analizira mogućnost da pravna osoba bude kazneno odgovorna zbog kaznenog djela bilo kojeg radnika, te odgovornost pravne osobe zbog povreda prava na rad, zdravstvenu i invalidsku zaštitu te sigurnost na radu. Pravna osoba kazneno odgovara na temelju izvedene ili pak autonomne odgovornosti. Prva jest derivativna i posredna, jer se za njeno postojanje traži utvrđivanje krivnje fizičke osobe i uspostavljanje nužne veze između radnje te fizičke osobe i pravne osobe, dok je ova potonja originarana i neposredna, jer ne traži postojanje krivnje pojedinih fizičkih osoba unutar organizacije. Izvedena odgovornost pravnih osoba dijeli se na identifikacijski model i model vikarijske odgovornosti, pri čemu je važno istaći da se u Republici Hrvatskoj primjenjuje ovaj potonji koji predviđa mogućnost da pravna osoba bude kazneno odgovorna zbog radnje baš svakog radnika. To zapravo znači da nisu direktori i oni koji sudjeluju u upravljačkim strukturama pravnih osoba jedini koji modu prouzročiti kaznenu odgovornost pravne osobe već i niže rangirani zaposlenici. To stvara veliku izloženost pravnih osoba potencijalnom kaznenom progonu i traži sustav nadzora koji će na odgovarajući način spriječiti počinjenje kaznenih djela u korist pravne osobe i na nižim razinama djelovanja. Autor smatra da kaznenu odgovornost pravne osobe treba izvoditi na način da se pokuša pronaći onaj najniži nivo pravne osobe čije djelovanje bi se moglo smatrati upravljačkim odnosno nalogodavnim, odnosno pronaći one zaposlenika u pravnoj osobi koji imaju odgovarajuću vezu s djelatnošću pravne osobe, odnosno s njenim centrom odlučivanja- njenim "mozgom". Ono što je izraženo kod autonomne kaznene odgovornosti pravnih osoba koja pravnu osobu promatra kao cjelovit organizam, a to posebno kroz model agregacije koji traži odgovarajući nadzor nad svim djelatnostima pravne osobe, može pomoći pronalaženju pravog rješenja kod tretiranja pravne osobe kao počinitelja kaznenog djela. Obzirom da pravna osoba u Republici Hrvatskoj može odgovarati za sva kaznena djela ona odgovara i za kaznena djela u vezi s povredom prava na rad, zdravstvenu i invalidsku zaštitu te sigurnost na radu.

Ključne riječi: kaznena odgovornost, pravne osobe, odgovornost radnika, zaštita prava na rad

Radno pravo 7-8/2011

UDK 349.2:343

DR. SC. VANJA-IVAN SAVIĆ

PRAVNI FAKULTET U ZAGREBU

mr. sc. Zorislav Kaleb

NOVO JEDNOSTAVNO DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU I NJEGOVO OSNIVANJE

RADNO PRAVO 01/13

U članku autor daje prikaz novog jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću te njegovog osnivanja, temeljeno na noveli Zakona o trgovačkim društvima iz rujna 2012. godine, za koje je uvedena i mogućnost osnivanja radi samozapošljavanja i smanjenje broja nezaposlenih.

Sažetak:
Hrvatski sabor je dana 21. rujna 2012. donio novelu Zakona o trgovačkim društvima kojom se uvodi novo trgovačko društvo kapitala - jednostavno društvu s ograničenom odgovornošću. Radi se o društvu koje se vrlo jednostavno osniva, pri čemu se koriste propisani obrasci zapisnika koje sastavlja javni bilježnik. Najniži iznos temeljnog kapitala tog društva iznosi 10,00 kuna, a najniži nominalni iznos poslovnog udjela 1,00 kunu. Osnivač plaća minimalnu pristojnu za prijavu i upis društva u sudski registar, a oslobođen je javnobilježničke pristojbe te ukupni troškovi iznose 717,50 kuna. Od dana stupanja na snagu izmjena ZTD-a, 18. listopada 2012. uvedena je mogućnost osnivanja istog društva, kao način samozapošljavanja i smanjenje broja nezaposlenih.

Ključne riječi: jednostavno društvo s ograničenom odgovornošču, društvo kapitala, minimalna pristojba

Summary:
On the 21st September 2012 the Croatian Parliament adopted an amendment to the Companies Act introducing a new form of company i.e. corporation – the simple limited liability company. This form of company is very easy to establish, using prescribed form to be filled in by the public notary. The lowest share capital of a simple limited liability company is set at HRK 10.00, whilst the lowest nominal amount of the share interest is set at HRK 1.00. The founder pays a minimum fee for the registration in the court register, and is not obliged to pay public notary fee, hence the total costs amount to HRK 717.50. Since the date of the entry into force of the Companies Act, 18 October 2012, it has been enabled to establish the same company, as a way of self-employment and decreasing the number of the unemployed.

mr. sc. Zorislav Kaleb
Sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu

Radno pravo 01/2012
UDK 347.724

Prof. dr. sc. Željko Potočnjak

REPREZENTATIVNOST SINDIKATA I UDRUGA POSLODAVACA ? POSTUPAK UTVRĐIVANJA REPREZENTATIVNOSTI

RADNO PRAVO 01/14

Tema ovog stručnog rada je reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca te prikaz Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Autor daje prikaz Zakona te kritički osvrt na nedostatke u Zakonu. Zbog opsežnosti članak je objavljen u dva djela. Prvi dio objavljen je u broju 11/2013. Drugi dio koji se objavljuje u ovom broju obuhvaća postupak utvrđivanja reprezentativnosti uključujući i pravo reprezentativnih sindikata na kolektivno pregovaranje te zaključke.

Sažetak:
Nakon višegodišnjih neuspjelih nastojanja da se urede određena pitanja u svezi s reprezentativnošću sindikata i udruga poslodavaca Hrvatski sabor je 13. srpnja 2012., usprkos protivljenju dijela sindikata, donio Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje
Iako je osnovna namjera zakonodavca, barem kako se to nama čini, bila u uvjetima brojnosti i česte sukobljenosti sindikata urediti pitanje sindikalnog predstavljanja u kolektivnom pregovaranju, čini nam se da su stvorene prilično nejasne i zahtjevne strukture (složeni i skupi postupci, nove evidencije) koje će relativno malo pridonijeti homogenizaciji sindikalne scene. Dapače, mislimo da će se sindikati više homogenizirati na pitanju protivljenja ovom Zakonu i njegovim posljedicama (napose u svezi s pravom na štrajk) nego što će ih na međusobno povezivanje i suradnju potaknuti sam taj Zakon. Utoliko se otvara pitanje je li u postojećim uvjetima globalne gospodarske krize to bio prikladan način prilagođavanja sindikalnog organiziranja i kolektivnog pregovaranja uvjetima dinamičnog i u globalnim razmjerima konkurentnog tržišnog gospodarstva.

Ključne riječi: reprezentativnost, sindikati, udruge poslodavaca, Zakon o reprezentativnosti

Prof. dr. sc. Željko Potočnjak
Sveučilište u Zagrebu – Pravni fakultet

Radno pravo 01/2014

UDK 331.10544

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur

NOVELA ZAKONA O OSIGURANJU POTRAŽIVANJA RADNIKA U SLUČAJU STEČAJA POSLODAVCA

RADNO PRAVO 09/13

U članku se daje prikaz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.

Sažetak
Nakon 5 godina od stupanja na snagu izmjenjen je i dopunjen Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.Usklađen je sa Direktivom 2008/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008.g.o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca.Pored toga reciziraju se pojmovi, rokovi i postupak a i sadržaji pojedinih prava.

Ključne riječi: radnik, poslodavac u stečaju, potraživanja, Agencija, prava.

Summary
Five years after it came into force, the Act on Insuring Workers' Claims in case of the Employer's Bankruptcy has been amended. It has been harmonized with the Directive 2008/94/EC of the European Parliament and Council of 22 October 2008 on the protection on employees in the event of insolvency of their employer. Furthermore, the terms, deadlines and the procedure as well as the content of some rights are being revised.

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur
Znanstveni savjetnik iz Rijeke
Radno pravo 9/2013

Ana Bačić, dipl. iur.

NOVI STEČAJNI ZAKON I ULOGA FINE

RADNO PRAVO 11/15

U ovom radu osvrnut ćemo se na novosti koje donosi Novi Stečajni zakon i to na dio koji se odnosi na postupanje Financijske agencije. U tekstu ćemo se najprije kratko osvrnuti na uređenje kakvo je bilo prije stupanja Novog Stečajnog zakona na snagu, a kako bismo uočili sve razlike i uvidjeli novosti koje donosi Novi Stečajni zakon.

SAŽETAK:
Najveća novost koju donosi Novi Stečajni zakon je da njegove odredbe ne uređuju samo stečajni postupak, kako je to bilo do 1. rujna 2015. godine, već sada njegove odredbe uređuju i predstečajni postupak koji je prije bio uređen odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, br. 108/13, 144/12, 81/13, 112/13). Tu valja skrenuti pozornost na razlikovanje termina „postupak predstečajne nagodbe"" koji termin se koristi kroz odredbe ZFPPN i termina „predstečajni postupak"" koji termin se proteže kroz odredbe Novog Stečajnog zakona.

Summary:

The biggest news which the new Bankruptcy Act brings is that its provisions do not regulate only the bankruptcy proceeding, as it was until 1st of September 2015; now its provisions also regulate the pre-bankruptcy proceeding which was previously regulated by the provisions of the Act on financial operations and pre-bankruptcy settlement (Official Gazette 108/13, 144/12, 81/13, 112 /13). There is a distinction between the term ""pre-bankruptcy settlement proceeding"", which term is used in the provisions of AFOPS and the term ""pre-bankruptcy proceeding"" which is used through the provisions of the new Bankruptcy Act.

Ključne riječi: Stečajni zakon, Financijska agencija, predstečajni postupak

Ana Bačić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 347.736

Dr. sc. Dragan Zlatović, mag. iur.

POVEZANA DRUŠTVA PREMA ZAKONU O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA I NOVA REGULATIVA USTUPANJA RADNIKA

RADNO PRAVO 12/14

U članku autor daje obrađuje ustupanja radnika u povezano društvo što je novina uvedena u važeći Zakon o radu. Također daje prikaz povezanih društava temeljem Zakona o trgovačkim društvima.

Sažetak:
Odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine"", broj 93/14) unesena je jedna novina u hrvatsko radno zakonodavstvo. Također je uređeno ustupanje radnika povezanom društvu s društvom poslodavca.
Kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika.
Ova odredba odnosi se na samo ograničeni krug poslodavaca pravnih osoba odnosno na trgovačka društva iz Zakona o trgovačkim društvima.

Summary:
The provision of Article 10. paragraph 3. of the Labour Act (""Official Gazette"" 93/14) introduced something new in the Croatian labour legislation. Assigning workers to affiliated company with the employer´s company is also regulated.
When the employer does not have a need for certain workers, he can temporarily assign them to the affiliated company in a way Company Act prescribes it, for an uninterrupted period no longer than 6 months, on the basis of an agreement concluded between associated employers and written consent of the employee.
This provision applies only to a limited group of employers - legal persons - or companies in accordance to Companies Act.

Ključne riječi: povezana društva, ustupanje radnika, sporazum povezanih poslodavaca

Dr. sc. Dragan Zlatović, mag. iur.
Viši predavač, Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 12/2014

UDK: 347.72 : 349.2

Jasenka Pap, Nevenka Mirković

NAKNADA PLAĆE KORISNIKA PRAVA NA RAD S POLOVICOM PUNOG RADNOG VREMENA

RADNO PRAVO 05/13

U radu se obrađuje rad u polovici punog radnog vremena u smislu propisa o obveznom zdravstvenom osiguranju i propisa o rodiljnim i roditeljskim potporama, te uvjeti i način ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) koji ispunjavaju uvjete za jedno od prava na rad s polovicom punog radnog vremena
Također se obrađuje pravo na naknadu plaće, odnosno novčanu naknadu za vrijeme korištenja tih prava kao i način obračuna tih naknada.

Sažetak:
Rad u polovici punog radnog vremena je pravo utvrđeno u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine", broj 85/08., 110/08., i 34/11. – u daljem tekstu: Zakon o potporama), a može se koristiti kod rodiljnog i roditeljskog dopusta, dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, pojačane njege djeteta zbog zdravstvenog stanja djeteta, posvojiteljskog dopusta.
U okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja rad s polovicom punog radnog vremena korišten prema Zakonu o potporama odražava se na ostvarivanje prava na naknadu plaće prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine" broj 150/08., 04/09., 153/09., 71/10., 139/10., 49/11., 22/12., 57/12., 90/12.-Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/12. i 144/12.- u daljnjem tekstu: ZOZO) i to za preostao radno vrijeme koje osigurani-ca/k nije u mogućnosti raditi zbog korištenja bolovanja.

Ključne riječi: rad s polovicom radnog vremena, Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, dopust za njegu djeteta

Summary:

Working half-time of the full working time is the right established in the Maternity and Parental Benefits Law (Official gazette, No. 85/08, 110/08 and 34/11, hereinafter: "Benefits Law"), and can be used in case of maternity and parental leave, leave to care for a child with severe development handicaps, enhanced child care due to a medical condition of a child, and adoption leave.
In the context of rights within the compulsory health insurance, working half-time of the full working time on the basis of the Benefits Law has an impact on the entitlement to wage compensation under the Compulsory Health Insurance Law (Official gazette No. 150/08, 04/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12 – Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, 123/12 and 144/12 – hereinafter: "ZOZO"), and for the remaining working time during which the insurer is not capable to work due to the use of sick leave.

Dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

TRGOVAČKA DRUŠTVA KAO SUBJEKTI RADNOG ODNOSA

RADNO PRAVO 07/15

Autor u članku nudi sažeti prikaz domaćeg prava koje uređuje trgovačka društva, s posebnim osvrtom na odredbe koje se odnose na pitanja radnih odnosa te, s tim u vezi, relevantnu pravostvaralačku ulogu Suda pravde EU putem svojih odluka.

SAŽETAK:
Radni odnos je pravna veza između poslodavaca i zaposlenika. Ona postoji kada osoba obavlja posao ili uslugu pod određenim uvjetima u zamjenu za naknadu. U ovom radu analiziraju se brojni heteronomni i autonomni pravni izvori o položaju trgovačkih društava kao poslodavaca u aspektima koji su uređeni novim hrvatskim Zakonom o radu.

Summary:
The employment relationship is the legal link between employers and employees. It exists when a person performs work or services under certain conditions in return for remuneration. The article deals with numerous heteronomic and autonomic legal sources about companies in the position of employers in aspects which are regulated by the new croatian Labour Act.

Ključne riječi: trgovačka društva, Sud pravde EU, Zakon o trgovačkim društvima

Dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

viši predavač, Veleučilište u Šibeniku-Pročelnik Upravnog studija

RADNO PRAVO 7/2015

UDK: 347.72: 349.2

Alan Vajda, mag. iur.

NOVOSTI U IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA

RADNO PRAVO 09/17

Navedeni stručnim radom dajemo prikaz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 69/2017, te se isti primjenjuje počevši od 22. srpnja 2017. godine.

SAŽETAK:
Područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj regulirano je odredbama važećeg Zakona o strancima (Narodne novine, br. 130/11 i 74/13) koji je u primjeni počevši od 1. siječnja 2012. godine, time da isti sadrži odredbe vezane za ulazak stranaca, vize, reguliranje radno-pravnog statusa, odredbe vezane za spajanje obitelji, srednjoškolsko obrazovanje i studiranje te znanstveno istraživanje u Republici Hrvatskoj, kao i posebne odredbe koje se odnose na državljane država članica Europskoga gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji, odobrenje EU plave karte visokokvalificiranim strancima te reguliranje statusa stranaca koji imaju odobren stalni boravak u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

Summary:
The area of entrance, stay and work of foreigners in the Republic of Croatia is governed by the provisions of the applicable Act on foreigners (Official Gazette 130/11 and 74/13), which is in effect from 1 January 2012, and it includes provisions relating to entrance of foreigners, visas, regulation of working-legal status, family-related provisions, secondary education and study and scientific research in the Republic of Croatia, as well as special provisions relating to citizens of Member States of the European Economic Area and members of their families, EU authorization Blue cards for highly qualified foreigners and the regulation of the status of foreigners who have been granted permanent residence in another Member State of the European Economic Area.

Ključne riječi: boravak i rad sezonskih radnika, Zakon o strancima

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 61-73)

UDK: 347.176.2 (094.5)

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

OVRŠNI POSTUPAK PREMA NOVOM OPĆEM POREZNOM ZAKONU (II. dio)

RADNO PRAVO 04/17

U ovom broju časopisa nastavljamo s drugim dijelom članka. U nastavku se, radi boljeg shvaćanja mjesta i uloge ovrhe na nekretninama unutar općeg poreznog ovršnog postupka, najprije prikazuju osnove ovršnog postupka, a potom se detaljnije pristupa obradi ovršnog postupka nad nekretninama. Sve navedeno u svezi s prisilnim postupkom naplate poreza, mutatis mutandis, primjenjuje se i na sva ostala davanja u smislu čl. 2. st. 3. Općeg poreznog zakona: trošarine, carine, pristojbe, doprinose, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva ona davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.

SAŽETAK:
Ovršni postupak u poreznim predmetima u Republici Hrvatskoj uređen je Općim poreznim zakonom (u nastavku: OPZ) (Narodne novine, br. 115/16), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2017. Smisao ovršnog postupka propisanog OPZ-om treba tražiti u želji zakonodavca da porezni dug (dug poreznog obveznika na ime poreza i ostalih javnih davanja), u slučaju kada nije dobrovoljno i u predviđenom roku podmiren, naplati prisilnim putem –poduzimanjem određenih mjera u okviru ovršnog postupka. Može se kazati kako je ovršni postupak (ovrha) u poreznim stvarima postupak prisilne naplate dospjelog poreznog duga i duga po osnovi ostalih javnih davanja. Provođenju ovršnog postupka prethodi utvrđenje postojanja nepodmirenog duga na ime poreza i ostalih javnih davanja.

Summary:
Execution proceedings in tax matters in the Republic of Croatia is regulated by the General Tax Act (Official Gazette no. 115/16), which applies from 1 January 2017. The purpose of the execution procedure prescribed by General Tax Act should be sought in legislator´s preference that the tax debt (debt of taxpayer in taxes and other public contributions), when it is not voluntarily and in due time settled, should be paid by force – by undertaking certain measures in the framework of execution proceedings. It could be said that the execution proceedings (enforcement) in tax matters is the mandatory payment of due tax debt and debt incurred by other public charges. Implementation of the execution procedure is preceded by determination of the existence of unpaid tax debt and other public charges.

Ključne riječi: ovrha, porezni dug, Opći porezni zakon

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2017

UDK: 347.919:336.2

Marija Butković, dipl. iur.

PRAVA I OBVEZE FIZIČKIH I PRAVNIH OSOBA PREMA ZAKONU O ZAŠTITI OSOBNIH PODATAKA

RADNO PRAVO 12/16

Članak se odnosi na zaštitu, prikupljanje i obradu osobnih podataka, s primjerima iz domaće sudske prakse. S obzirom na važnost teme i u kontekstu radnog prava, u nastavku preporučamo pročitati više.

SAŽETAK:
Pravo na zaštitu osobnih podataka jedno je od temeljnih prava svakog čovjeka. Kako bi se podigla svijest građana o pravu na zaštitu osobnih podataka, Vijeće Europe uz potporu Europske Komisije, proglasilo je 28. siječnja ""Europskim danom zaštite osobnih podataka"". Svrha zaštite osobnih podataka jest zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka. Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Summary:
The right to protection of personal data is one of the fundamental rights of every human being. In order to raise public awareness about the right to protection of personal data, the Council of Europe with the support of the European Commission, declared January 28 as the ""European day of protection of personal data"". The purpose of personal data protection is the protection of privacy and other human rights and fundamental freedoms in collecting, processing and using the personal data. The protection of personal data in the Republic of Croatia is guaranteed to every natural person regardless of nationality and place of residence, as well as regardless of race, color, sex, language, religion, political or other opinion, national or social origin, property, birth, education, social status or other characteristics.

Ključne riječi: osobni podaci, prikupljanje i obrada osobnih podataka, Zakon o zaštiti osobnih podataka

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 12/2016

UDK: 342.721

Sandra Cindrić, dipl.iur.

OVRHA NA RAČUNIMA GRAĐANINA I ZAŠTITA NOVČANIH SREDSTAVA OD OVRHE

RADNO PRAVO 12/14

U članku se analiziraju novine u ovršnim postupcima nakon stupanja na snagu zakonskih izmjena koje reguliraju ovrhu na računima građana, kao i zaštitu novčanih sredstava od ovrhe.

Sažetak:
Objedinjavanje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u siječnju 2011. godine, donijelo je konačno dugo očekivani red u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima građana, te konačno pružilo i ovrhovoditelju sigurnost da će uistinu moći provesti ovrhu na svim novčanim sredstvima ovršenika. Naravno, iz aspekta građanina, ovaj novi način provedbe ovrhe, koji je preuzela Financijska agencija, nije bio pozitivno prihvaćen, jer više nije bilo mogućnosti da se otvaranjem računa u drugoj banci zaobiđe ovrha i na taj način nastavlja dalje, pa i daljnjim zaduživanjima (koji su na žalost, vrlo često, vodili generiranju daljnjih ovrha).

Summary:
Unification of the execution procedure on monetary resources in January 2011. has finally brought a long awaited order in conducting the execution procedure on citizen´s monetary resources, and also finally provided safety for the execution creditor that he will really be able to conduct execution procedure on all execution debtor´s monetary resources. Naturally, from the citizen´s point of view, this new way of conducting execution, which Financial Agency took over, wasn´t positively accepted because there was no posibillity of bypassing execution by opening account in second bank, and then continue with further borrowing (which, unfortunately, very often lead to generate further execution procedures).

Ključne riječi: ovrha na računima građana, Ovršni zakon, plaća

Sandra Cindrić, dipl.iur.
FINA, viši specijalist za pravnu podršku

RADNO PRAVO 12/2014

UDK: 347.952

Nataša Novaković

RADNI TEKST ZAKONA O REPREZENTATIVNOSTI SINDIKATA I UDRUGA POSLODAVACA

RADNO PRAVO 03/12

U tekstu se obrađuje aktualni radni tekst Zakona o reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca, kojim se još jednom pokušavaju odrediti kriteriji za sudjelovanje socijalnih partnera u socijalnom dijalogu na svim razinama i kolektivnom pregovaranju.

SAŽETAK

U ovom radu daju se kritički osvrt na radni prijedlog Zakona o reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca, naravno sa stajališta poslodavaca. S obzirom na važnost zakona, smatramo da je jako bitno da se bar oko većeg njegovog dijela socijalni partneri dogovore, međutim prijedlog kakav je sad pred nama ne zadovoljava niti poslodavce niti sindikate. Tekst obrađuje glavne zamjerke prijedloga Zakona, od početnih kriterija reprezentativnosti i razina za koje se utvrđuje, pa do samog postupka utvrđivanja reprezentativnosti i kolektivnog pregovaranja. Posebno treba naglasiti da se ovim Zakonom želi promijeniti i jedan bitan dio Zakona o radu – produžena primjena pravnih pravila kolektivnog ugovora - dio koji se doista treba promijeniti ali ne ovim zakonom.

Ključne riječi: sindikat, poslodavac, reprezentativnost, kolektivno pregovaranje, kolektivni ugovor, produžena primjena pravnih pravila

Summary

This paper provides a critical review of the draft Act on representativity of trade unions and employers' associations, of course from the point of view of employers. Given the importance of the Act, we are of the opinion that it is very important that social partners agree at least on the larger part of the Act, however the current draft before us is not satisfactory neither for employers nor for unions. The text deals with the main objections to the draft law, from the initial representativity criteria and the levels for which it is determined, to the procedure itself of determining representativity and collective bargaining. It should especially be noted that the Act intends also to change an essential part of the Act on Labour – extended application of legal rules of the collective agreement – the part that really needs to be changed but not through this Act.

NATAŠA NOVAKOVIĆ, dipl iur.

Hrvatska udruga poslodavaca

UDK 331.105.44

Radno pravo 3/2012

Dominik Musulin, mag. iur.

OSNOVANOST UVOĐENJA INSTITUTA OSIGURANJA POTRAŽIVANJA RADNIKA U SLUČAJU BLOKADE RAČUNA POSLODAVCA

RADNO PRAVO 12/15

Osiguranje potraživanja radnika u slučaju blokade računa poslodavca novi je institut u nacionalnom zakonodavstvu RH. O njemu, a osobito o pitanju proporcionalnosti koje postaje aktualno zbog, s jedne strane zaštite prava radnika, a s druge strane uvedenog neposrednog materijalnog i administrativnog troška na teret proračuna i poslodavaca, doznajte više u nastavku ovog članka.

SAŽETAK:
U ovom članku autor se osvrće na osnovanost uvođenja novouvedenih prava koja pripadaju radniku u slučaju blokade računa poslodavca. Uvodno, autor ističe recentne izmjene i dopune Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca te iznosi cilj, odnosno svrhu. Nakon uvodnih napomena, članak započinje isticanjem relevantnih europskih i međunarodnih izvora te daje pregled materijalno-pravnih i postupovnih odredbi novog instituta. Glavni dio autor zaključuje ispitivanjem, odnosno vaganjem između više razine zaštite radnika te uvedenog neposredno materijalnog i administrativnog troška, uzimajući u obzir postojeću razinu predmetne zaštite prava radnika. Autor članak završava zaključkom o potvrdi teze o nepostojanju proporcionalnosti između ispitanih vrijednosti.

Summary:
In this article, the author reflects on newly introduced rights which an employee has if his or her employer's accounts become frozen. In the introduction, the author points out recent amendments to the Act on Protection of Employees in the Event of Insolvency of their Employer, and also presents the aim of the article. After the introduction, the paper begins by pointing out relevant European and International sources, and provides an overview of substantive and procedural provisions of the new institute. The author concludes the main part of the article by testing, i.e. weighing between higher levels of worker protection and direct material and administrative costs that have been introduced, taking into account the existing level of protection of workers' rights. The author concludes by confirming the thesis on the lack of proportionality between the surveyed values.

Ključne riječi: blokada računa, potraživanje radnika, proporcionalnost

Dominik Musulin, mag. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 12/2015

UDK: 347.73:349.2

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

PLAĆA RADNIKA I/ILI DRUGO STALNO NOVČANO PRIMANJE KAO PREDMET OVRHE KOJU PROVODI POSLODAVAC

RADNO PRAVO 09/17

U članku se analizira ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, uz naglasak na izmijene koje su u tom pogledu nastupile novim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona.

SAŽETAK:
Ovrhu na novčanoj tražbini radnika kao ovršenika uređuju zakoni, i to prije svega Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17) koji je u primjeni od 15. listopada 2012. te Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10 i 112/12) koji je pretežnim dijelom u primjeni od 1. siječnja 2011. Osim zakona, veliku važnost na ovom području imaju i podzakonski akti utemeljeni na prethodno spomenutim zakonima, od kojih je najvažniji Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 6/13).

Summary:
Execution of a monetary claim of employee as a debtor is governed by the acts, primarily the Enforcement Act (Official Gazette no. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17) which entered into force on 15th October 2012 and the Act on Execution of a Monetary Funds (Official Gazette 91/10 and 112/12), which is mainly in effect since 1 January 2011. In addition to the acts, there are also important by-laws in this area based on the aforementioned acts, of which the most important is the Ordinance on the manner and procedure for enforcing the execution of monetary funds (Official Gazette No. 6/13).

Ključne riječi: ovrha, ovrha na plaći, Ovršni zakon, rješenje o ovrsi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 11-26)

UDK: 331.2: 347.952

Alan Vajda, mag. iur.

NOVI ZAKON O REGULIRANIM PROFESIJAMA I PRIZNAVANJU INOZEMNIH STRUČNIH KVALIFIKACIJA

RADNO PRAVO 12/15

Navedenim stručnim radom autor obrađuje problematiku provedbe postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj koja se provodi prema odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija koji je objavljen u Narodnim novinama br. 82/2015, te se primjenjuje počevši od 1. kolovoza 2015. godine.

SAŽETAK:
Navedenim stručnim radom dajemo prikaz provedbe postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj koji se provodi sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija koji je objavljen u Narodnim novinama br. 82/2015, te se primjenjuje počevši od 1. kolovoza 2015. godine.

Summary:

This article emphasizes the process of recognition of foreign professional qualifications in the Republic of Croatia, which is carried out in accordance with the Act on regulated professions and recognition of foreign professional qualifications, which is published in the Official Gazette no. 82/2015, and applies from August 1, 2015.

Ključne riječi: Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, sloboda pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi, regulirana profesija, stručna kvalifikacija, razdoblje prilagodbe, provjera kompetentnosti, informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI sustav), EU potvrda, Europska profesionalna kartica.

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 12/2015

UDK: 349.22:37

Mr. sc. Zorislav Kaleb

IZBOR ČLANOVA UPRAVNIH I NADZORNIH ODBORA TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U KOJIMA REPUBLIKA HRVATSKA IMA SUVLASNIŠTVO

RADNO PRAVO 06/11

Autor u članku autor obrađuje problematiku izbora članova upravnih i nadzornih odbora trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima suvlasništvo, a što se, zbog loših rezultata u upravljanju tim društvima, nametnulo kao važno pravno i dnevno-političko pitanje.

SAŽETAK

Provodeći Zakon o sprječavanju sukoba interesa Vlada Republike Hrvatske je dana 4. kolovoza 2010. godine donijela Uredbu o načinu provedbe javnog natječaja i uvjetima za članove nadzornih i upravnih odbora u kojima država ima dionice ili udjele. Pored općih uvjeta za članove nadzornih i upravnih odbora Uredbom su propisani posebni, te način provođenja javnog natječaja. U radu se izlažu i ograničenja za imenovanje članova organa trgovačkih društava koje je Zakon o trgovačkim društvima u svojim odredbama postavio, te se pored poslovne sposobnosti traži neosuđivanost za određena kaznena djela. Tim osobama se članstvo ograničava iz razloga jer se unaprijed može pretpostaviti da dužnost neće obavljati na pravilan i zakonit način. Postoje i neke neusklađenosti odredbi ZTD-a i Kaznenog zakona, a trebalo bi proširiti broj kaznenih djela zbog kojih kažnjeni član organa društava ne bi mogao obnašati dužnosti.

Ključne riječi: izbor, članovi, suvlasništvo, sukob interesa, zapreka, imenovanje

Radno pravo 6/2001 UDK 347(497.5)

MR. SC. ZORISLAV KALEB

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Alan Vajda

PROMJENE KOD OBAVLJANJA OBRTNIČKE DJELATNOSTI PREMA ODREDBAMA NOVOG ZAKONA O OBRTU

RADNO PRAVO 04/14

Navedenim stručnim radom autor obrađuje problematiku koja se odnosi na nastale promjene pri obavljanju registrirane poduzetničke djelatnosti - obrta od strane fizičkih i pravnih osoba u Republici Hrvatskoj, sukladno odredbama novog Zakona o obrtu (Narodne novine, br. 143/13).

Sažetak:
Prema novom Zakonu o obrtu (Narodne novine, br. 143/13) najznačajnije promjene predstavljaju ograničenje odgovornosti obrtnika kod ovrhe, pomaganje u obrtu, prijenos obrta kod odlaska obrtnika u mirovinu, visina obveznog komorskog doprinosa, prelazak pomoćnićkih ispita u nadležnost Agencije za strukovno obrazovanje, mogućnost obavljanja domaće radinosti i sporednog zanimanja za sve obrtničke djelatnosti.

Ključne riječi: Zakon o obrtu, obrt, dopunska djelatnost i sporedno zanimanje, obrtnik, pomaganje u obrtu, obrt u stanu, izdvojeni pogon, privremena obustava obrta, obvezni komorski doprinos, ograničenje odgovornosti obrtnika, prijenos obrta, stručno osposobljavanje za obrtnička zanimanja.

Alan Vajda

Radno pravo 04/2014

UDK 334.722 (094.5)


Ana Bačić, dipl. iur.

OVRHA TEMELJEM OBRAČUNA NEISPLAĆENE ILI DJELOMIČNO NEISPLAĆENE PLAĆE, NAKNADE PLAĆE ILI OTPREMNINE

RADNO PRAVO 09/17

U članku autorica objašnjava postupak ovrhe na temelju obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine.

SAŽETAK:
Dana 15. listopada 2012. godine stupila je na snagu odredba članka 209. Ovršnog zakona kojom je omogućeno ovrhovoditelju izravno od Fine zatražiti provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i to bez prethodnog provođenja sudskog ovršnog postupka, ali samo temeljem određenih, zakonom propisanih ovršnih isprava. Upravo na taj način omogućeno je radniku, kome poslodavac nije isplatio plaću, naknadu plaće ili otpremninu istu namiriti prisilnim putem, izravnom naplatom putem Fine. No, kako bi putem izravne naplate zatražio ovrhu na novčanim sredstvima svog poslodavca, potrebno je da radnik uz zahtjev za izravnu naplatu iz članka 209. Ovršnog zakona dostavi i obračun poslodavca o neisplaćenoj ili djelomično neisplaćenoj plaći/naknadi plaće odnosno obračun poslodavca o neisplaćenoj ili djelomično neisplaćenoj otpremnini i to u sadržaju koji je propisan Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je, odnosno koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja tog obračuna.
S obzirom da je dana 20. travnja 2017. godine stupio na snagu Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji donosi bitne izmjene u postupanju, potrebno je iste pobliže pojasniti, a kako bi se izbjegla situacija da Fina obračun poslodavca vrati radniku uz obrazloženje da isti nije u skladu s propisima koji se na obračun odnose.
Također, potrebno je naglasiti da radnik izravnu naplatu može zatražiti samo temeljem obračuna poslodavca koji je izdan nakon 15. listopada 2012. godine. Ako raspolaže obračunom poslodavca koji je izdan prije 15. listopada 2012. godine potrebno je da radnik temeljem takvog obračuna kao ovršne isprave zatraži pokretanje ovršnog postupka pred sudom, a radi donošenja rješenja o ovrsi koje će potom sud dostaviti Fini na prisilnu naplatu.

Summary:

As of 15th October 2012, new regulation - article 209 of the Distraint Lawt was ruled. This article enables a creditor to request enforcement from Fina directly, without previous court procedure (but for certain enforcement acts that are listed in the article). According to this rule, any employee that has not received his due wage can settle his claim through enforcement process according article 209 of the Distraint Law, but it is neccessary to present to Fina a specially designated form - Request for direct enforcement, and a Calculation of wage in a form ruled by a special Book of regulations on content of calculation of wage, that was valid on the date of issuing of the Calculation.

Since new Book of regulations was ruled and in power from 20th April this year, with many important changes in procedure, it is neccessary to take a closer look in it, to prevent situations that Fina will not process the submitted Calculation of wage because it was presented in a form that is not valid concerning the date when Calculation was issued.
Moreover, it is important to point out that enforcement is possible only based on Calculations issued after 15th October 2012. If issued earlier, employee would have to start procedure of enforcement in the court. The enforcement in Fina would be possible after receiving court decision.

Ključne riječi: obračunske liste, ovrha, Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine

Ana Bačić, dipl. iur. 

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 27-34)

UDK: 331.2: 347.952

Jasenka Pap i Nevenka Mirković

ZAKON O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA

RADNO PRAVO 06/13

Autorice u članku prikazuju Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, koji je novelirana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona objavljenim u „Narodnim novinama" broj 54/13. od 7. svibnja 2013. godine sa stupanjem na snagu 1. srpnja 2013. godine a radi usklađenja domaćeg zakonodavstva sa propisima Europske unije.

Sažetak:

Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj 85/08., 111/08.- ispravak i 34/11.), u primjeni je od 1. siječnja 2009. godine, a donesen je sa ciljem da se na jedinstven način urede prava i uvjeti, te način korištenja prava roditelja i njima izjednačenih osoba radi zaštite materinstva, njege novorođenog djeteta i njegova podizanja, te usklađenja njihovog obiteljskog i poslovnog života, čime se ujedno nastojalo pridonijeti boljoj i kvalitetnijoj skrbi o djeci te samim time i kvalitetnijem obiteljskom životu kao i poticanju očeva da se što više uključe u odgoj i podizanje djece.
Radi usklađenja domaćeg zakonodavstva sa propisima Europske unije Zakon je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama koji je objavljen u „Narodnim novinama" broj 54/13. od 7. svibnja 2013. godine sa stupanjem na snagu 1. srpnja 2013. godine odnosno sa danom kada Republika Hrvatska postaje članicom Europske unije.

Ključne riječi: rodiljne i roditeljske potrebe, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radiljnim i roditeljskim potporama, prava roditelja

JASENKA PAP
NEVENKA MIRKOVIĆ
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
Radno pravo 6/2013
UDK 347.635:349.2

Mr. sc. Zorislav Kaleb

PRIKAZ NOVOG ZAKONA O PREBIVALIŠTU I NJEGOVA ULOGA SA RADNOPRAVNOG ASPEKTA

RADNO PRAVO 10/13

U članku se razmatraju odredbe novog Zakona o prebivalištu i njegova uloga sa radnopravnog aspekta

Sažetak:
Zakon o prebivalištu ima bitnu ulogu u pogledu radnog i poreznog prava s obzirom da se prema prijavljenom prebivalištu prijavljuje i plaća porez i prirez. Prebivalište može utjecati na visinu plaće i izdatke poslodavca, te dobivanja naknade za troškove prijevoza radnika na posao i nazad. Zakon ima znatno strože odredbe u pogledu točnog prijavljivanja prebivališta te strože prekršajne sankcije, a previđa i mogućnost brisanja prebivališta za građane za koje je se terenskom provjerom djelatnika policije utvrdi da ne žive na prijavljenoj adresi.

Ključne riječi: prebivalište, boravište, trošak prijevoza, prijava prebivališta, terenska provjera

Summary:

The Residence Act has a significant role in terms of labour and tax law since taxes and surtaxes are reported and paid on the basis of registered residence. Residence may affect the level of wage and employer's expenditures, as well as entitlement to compensation for commuting expenses. The Act contains much stricter provisions regarding the correct registration of residence and harsher penalties, and it also foresees a possibility of deletion of residence for citizens for whom, on the bases of the on-site checks by police officers, it is determined they do not live at the address registered.

Mr. sc. Zorislav Kaleb
Sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
i viši predavač Visoke škole tržišnih komunikacija u Zagrebu.
Radno pravo br. 10/2013
UDK 347.18 (497.5)