Članci

U članku se analizira ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, uz naglasak na izmijene koje su u tom pogledu nastupile novim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona.

SAŽETAK:
Ovrhu na novčanoj tražbini radnika kao ovršenika uređuju zakoni, i to prije svega Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17) koji je u primjeni od 15. listopada 2012. te Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10 i 112/12) koji je pretežnim dijelom u primjeni od 1. siječnja 2011. Osim zakona, veliku važnost na ovom području imaju i podzakonski akti utemeljeni na prethodno spomenutim zakonima, od kojih je najvažniji Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 6/13).

Summary:
Execution of a monetary claim of employee as a debtor is governed by the acts, primarily the Enforcement Act (Official Gazette no. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17) which entered into force on 15th October 2012 and the Act on Execution of a Monetary Funds (Official Gazette 91/10 and 112/12), which is mainly in effect since 1 January 2011. In addition to the acts, there are also important by-laws in this area based on the aforementioned acts, of which the most important is the Ordinance on the manner and procedure for enforcing the execution of monetary funds (Official Gazette No. 6/13).

Ključne riječi: ovrha, ovrha na plaći, Ovršni zakon, rješenje o ovrsi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 11-26)

UDK: 331.2: 347.952

U članku autorica objašnjava postupak ovrhe na temelju obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine.

SAŽETAK:
Dana 15. listopada 2012. godine stupila je na snagu odredba članka 209. Ovršnog zakona kojom je omogućeno ovrhovoditelju izravno od Fine zatražiti provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i to bez prethodnog provođenja sudskog ovršnog postupka, ali samo temeljem određenih, zakonom propisanih ovršnih isprava. Upravo na taj način omogućeno je radniku, kome poslodavac nije isplatio plaću, naknadu plaće ili otpremninu istu namiriti prisilnim putem, izravnom naplatom putem Fine. No, kako bi putem izravne naplate zatražio ovrhu na novčanim sredstvima svog poslodavca, potrebno je da radnik uz zahtjev za izravnu naplatu iz članka 209. Ovršnog zakona dostavi i obračun poslodavca o neisplaćenoj ili djelomično neisplaćenoj plaći/naknadi plaće odnosno obračun poslodavca o neisplaćenoj ili djelomično neisplaćenoj otpremnini i to u sadržaju koji je propisan Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je, odnosno koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja tog obračuna.
S obzirom da je dana 20. travnja 2017. godine stupio na snagu Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji donosi bitne izmjene u postupanju, potrebno je iste pobliže pojasniti, a kako bi se izbjegla situacija da Fina obračun poslodavca vrati radniku uz obrazloženje da isti nije u skladu s propisima koji se na obračun odnose.
Također, potrebno je naglasiti da radnik izravnu naplatu može zatražiti samo temeljem obračuna poslodavca koji je izdan nakon 15. listopada 2012. godine. Ako raspolaže obračunom poslodavca koji je izdan prije 15. listopada 2012. godine potrebno je da radnik temeljem takvog obračuna kao ovršne isprave zatraži pokretanje ovršnog postupka pred sudom, a radi donošenja rješenja o ovrsi koje će potom sud dostaviti Fini na prisilnu naplatu.

Summary:

As of 15th October 2012, new regulation - article 209 of the Distraint Lawt was ruled. This article enables a creditor to request enforcement from Fina directly, without previous court procedure (but for certain enforcement acts that are listed in the article). According to this rule, any employee that has not received his due wage can settle his claim through enforcement process according article 209 of the Distraint Law, but it is neccessary to present to Fina a specially designated form - Request for direct enforcement, and a Calculation of wage in a form ruled by a special Book of regulations on content of calculation of wage, that was valid on the date of issuing of the Calculation.

Since new Book of regulations was ruled and in power from 20th April this year, with many important changes in procedure, it is neccessary to take a closer look in it, to prevent situations that Fina will not process the submitted Calculation of wage because it was presented in a form that is not valid concerning the date when Calculation was issued.
Moreover, it is important to point out that enforcement is possible only based on Calculations issued after 15th October 2012. If issued earlier, employee would have to start procedure of enforcement in the court. The enforcement in Fina would be possible after receiving court decision.

Ključne riječi: obračunske liste, ovrha, Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine

Ana Bačić, dipl. iur. 

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 27-34)

UDK: 331.2: 347.952

U članku se prikazuju novosti koje nam donosi novi Zakon o osiguranju radničkih tražbina, čijim stupanjem na snagu je zamijenjen dotadašnji Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.

SAŽETAK:
Zakonom o osiguranju radničkih tražbina utvrđuju se pravna pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i blokade računa poslodavca zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, utvrđuju vrste i opseg zaštićenih prava, uređuje djelatnost, način upravljanja i obavljanja djelatnosti Agencije za osiguranje radničkih tražbina, te određuju uvjeti, postupak i izvori sredstava za ostvarenje zaštite prava.

Summary:
The Act on the Protection of Workers' Claims establishes legal rules on the protection of material rights deriving from labour relations in the case of bankruptcy proceedings against the employer and blocking of the employer's account due to the inability of enforced payment, determination of the type and scope of the protected rights, regulation of activity and performance of activities of the Agency for the Protection of Workers' Claims, and determination of the conditions, procedure and sources of funds for the realization of the protection of rights.

Ključne riječi: Zakon o osiguranju radničkih tražbina, stečaj poslodavca, blokada računa poslodavca, neisplata plaće

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 3-11)

UDK: 349.2:368

U članku se pojašnjavaju posljedice odluke USRH pod brojem U-II-240/2014 na izjave o suglasnosti za zapljenu plaće, te analiziraju zakonske izmjene kod promjene u osobi vjerovnika odnosno dužnika u postupku ovrhe na plaći temeljem izjave radnika o suglasnosti za zapljenu plaće.

SAŽETAK:

Ustavni sud RH pod brojem U-II-240/2014 dana 11. srpnja 2017. donio je Odluku koja je 13. rujna 2017. objavljena u Narodnim novinama. Njome je ukinut čl. 26. st. 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 6/13, 92/17) pa je potrebno utvrditi kako ova Odluka utječe na provedbu ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima.
Osim toga, u praksi se pojavljuju razne dvojbe vezano uz promjenu vjerovnika odnosno dužnika te ovrhovoditelja i ovršenika u postupku ovrhe na plaći kod poslodavca temeljem suglasnosti za zapljenu plaće pa je i tom području potrebno posvetiti posebnu (dodatnu) pažnju.

Summary:
The Constitutional Court of the Republic of Croatia, under number U-II-240/2014, on 11 July 2017 published a Decision which was issued in the Official Gazette on 13th September 2017. It made voidable Art. 26, para. 3. of Ordinance on the manner and procedure for enforcing the execution on money assets (Official Gazette 6/13, 92/17), it is necessary to ascertain how this Decision affects the execution on salary and other fixed income monetary earnings.
In addition, in practice, there are various doubts regarding the change of creditor or debtor and the execution-creditor and execution-debtor in the execution procedure at the employer on the basis of consent for the confiscation of wages, so it is required to pay special attention.

Ključne riječi: Odluka USRH U-II-240/14, izjave o suglasnosti za zapljenu plaće, ovrha

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 12-17)

UDK: 349.2: 347.952

U radu se analiziraju najvažnije izmjene i dopune Ovršnog zakona iz 2017. godine (ZIDOZ 17) u ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika, i to ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanoj tražbini po računu ovršenika. Uzet će se u obzir, također, i novine u odnosu na naplatu zadužnice.

SAŽETAK:
14. srpnja 2017. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN RH, br. 73/2017) koji ima za cilj, među ostalim, poboljšati položaj ovršenika, posebice u ovrsi na novčanoj tražbini te ovrsi na nekretnini koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba. Osim u ovrsi radi naplate novčane tražbine, novine se očituju i kod pojedinih općih ovršnih instituta, ali i u propisivanju implementacijskih odredaba za Uredbu (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima.

Summary:
On July 14, 2017, the Act on Amendments to the Execution Act (Official Gazette, No. 73/2017) was adopted, which aims, inter alia, to improve the position of execution debtor, in particular in the execution of monetary claims and the execution of real estate that is necessary to satisfy its basic living needs. Except execution process for the purpose of payment of monetary claims, news are also manifested on some general enforceable institutes, but also in the prescribing of implementing provisions for Regulation (EU) No. 655/2014 of the European Parliament and of the Council of 15 May 2014 on the establishment of a European Account Block Order Procedure to simplify cross-border debt payment in civil and commercial matters.

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanoj tražbini po računu, ograničenje ovrhe, zapljena po pristanku dužnika, izravna naplata, zadužnica, Agencija, Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2017.

Doc. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017

UDK: 347.952

Autor u članku objašnjava razloge značajnih izmjena malog broja odredbi Zakona o radu (čiji osnov i sadržaj se objašnjava u nastavku).

SAŽETAK:
Vlada Republike Hrvatske predložila je Hrvatskom saboru Zakon o izmjenama Zakona o radu. Osnov za izmjene Zakona o radu su, prvenstveno u činjenici da je 2015. godine donesena Direktiva (EU) 2015/1794 koja se odnosi na pomorce, a neke koje je u pravni poredak Republike Hrvatske „unio" Zakon 2014. godine su izmijenjene, pa je trebalo uskladiti hrvatsko radno zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU. Drugi razlog je u činjenici da praksa nije prihvatila radnopravni institut arbitraže u neuspjelom suodlučivanju radničkog vijeća s poslodavcem odnosno suglasnosti sindikata s poslodavčevim odlukama pa se „vratilo" na zakonska rješenja iz 2009. godine.

Summary:
The Government of the Republic of Croatia proposed to the Croatian Parliament and the Croatian Parliament accepted and passed the Act on Amendments to the Labour Law. The basis for the amendments to the Labour Act is primarily in the fact that the Directive (EU) 2015/1794 as regards seafarers has been adopted, and some provisions that have "amended" the Labour Act of the Republic of Croatia in 2014 have been amended, so the Croatian labour legislation had to be harmonized with the EU acquis. The second reason is that the practice has not accepted the labour law institute of arbitration in the cases of failure of the workers council to agree with the employer, ie the union's agreement with the employer's decisions, so it went "back" to the 2009 state of legal regulations.

Ključne riječi: Zakon o radu, izmjene, direktive EU, arbitraža, radničko vijeće, sindikat, sudska nadležnost

Dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 34.03

U ovom broju nastavljamo s prikazom pravnog uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih sporova u Republici Hrvatskoj. Štrajk, kao industrijska akcija, predstavlja borbeni način rješavanja kolektivnih radnih sporova, i to takav način koji, zbog elemenata u svojoj provedbi i mogućih posljedica provedbe, zahtjeva specifičnu odmjerenost uređenja, što se uzima u obzir pri zakonskom uređenju. Sadržaj i problematika štrajka ovime se tematizira ponajprije s obzirom na zakonsko uređenja Zakonom o radu, a potom i podzakonskim aktima proizašlim iz Zakona o radu.

SAŽETAK:
Autor u radu prikazuje pravno uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih sporova u Republici Hrvatskoj, postojeće stanje toga pravnog uređenja i prijedloge kojima bi se to uređenje moglo unaprijediti odnosno s njim povezana otvorena pitanje bolje urediti. Štrajk, povijesno, predstavlja institut presudan u razvitku radnog prava, osmišljen i proveden kao sredstvo umanjivanja posljedica stvarne nadređenosti poslodavaca radnicima u radnom odnosu. Istovremeno, štrajk, kao način rješavanja radnih sporova, u praktičnom pogledu, predstavlja jedinstven, borbeni, način rješavanja sporova koji su nastali oko usuglašavanja interesa – kolektivnih interesnih radnih sporova. Moguće posljedice provođenja štrajka, a koji silinom može uvelike narušiti okvir postojanja radnih odnosa kod poslodavaca, pritom zahtijevaju razvitak faza koje štrajku prethode, a čime štrajk dobiva značaj ultima ratio sredstva u rješavanju kolektivnih radnih sporova.

Postojeće zakonsko uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih radnih sporova datira iz 2014. godine, kada je donesen aktualni Zakon o radu, a koje uređenje bitnije ne odudara od uređenja i praksa razvijenih u posljednjih dvadesetpet godina. Također, relevantno je podzakonsko uređenje Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima, a koji je donesen krajem 2015. godine.

Summary:
In this work author gives the overview of legal regulation of strike and other methods of collective labour dispute resolution in Republic of Croatia, explaining the current situation of the regulation with proposals to improve this regulation i. e. to better regulate open issues related to the regulation. Strike, historically, represents the legal instrument that was quintessential for the development of labour law, designed and implemented as means of reducing the consequences of factual supremacy of employers to workers in labour relationship. At the same time strike, as a method of labour dispute resolution, in a practial way, represents a unique, conflictual, method of resolution of disputes appearing regarding the interest reconciliation – collective interest labour disputes. The possible consequences of striking, that may in its force greatly ruin the framework of existence of labour relationships at an employer, at the same time require the development of phases preceeding a strike, therefore making a strike an ultima ratio method of collective labour dispute resolution.

The existing legal regulation of strike and other methods of collective labour disputes resolution dates from 2014 when the present Labour Act was passed, and this regulation does not substantially differ from the regulation and practices appearing in the last twentyfive years. Furthermore, the relevant substatutory regulation of the Bylaw on Manner of Selection of a Conciliator and Carrying Out Conciliation Procedure in Collective Labour Disputes was passed at the end of 2015.

Ključne riječi: radni spor, kolektivni radni spor, štrajk

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac, dipl. iur.
Docent na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.109.32

U tekstu se obrađuje institut privremenog udaljenja radnika s posla po ZOR-u kojim se zadire u radnikovo pravo na rad i pravednu naknadu za rad, zbog čega je od posebne važnosti da se navedeni institut sustavno i cjelovito zakonski normira kako bi se za obje ugovorne strane postigao visoki stupanj pravne sigurnosti.

SAŽETAK:
Privremeno udaljenje radnika s posla po Zakonu o radu (dalje u tekstu: ZOR) je institut kojim se s jedne strane štiti nesmetano odvijanje poslovnog procesa i interesi poslodavca, a s druge strane se ograničava radnikovo pravo na rad i pravednu naknadu za rad. Koautorice u ovom radu daju detaljan prikaz uređenja ovog instituta te skreću pozornost na podnormiranost s ciljem uklanjanja postojećih nedostataka i uvođenja novog zakonodavnog okvira koji bi zadovoljio interese obiju strana u radnom odnosu. U ovom radu daje se pregled dosadašnje sudske prakse s kritičkim osvrtom na istu zbog nastojanja sudova da pomire različite interese poslodavaca i radnika donoseći odluke koje su na rubu ili čak i izvan zakonodavnog okvira.

Summary:

Suspension of an employee from work that is regulated by the Labour Act is an institute that, on one hand, ensures that a business process is conducted with no disturbances and an institute that protects interests of an employer. On the other hand, suspension limits the employee’s right to work and right to a fair remuneration. In this paper coauthors give a detailed overview of legal regulation of this institute, indicating that the institute is under regulated and that the present disadvantages should be removed by new regulation which would satisfy interests of both contractual parties in the working relations. This paper contains an overview of recorded court decisions with a critical review because courts intent to reconcile different interests of employers and employees by bringing decisions that are on the edge or even beyond legal framework.

Ključne riječi: pravo na rad, privremeno udaljenje radnika, naknada plaće, izvanredni otkaz, savjetovanje prije donošenja odluke

Marina Gruban Jelečević, dipl. iur.
Zrinka Kirin, mag. iur.
Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 349.22: 331.108.6

U Republici Hrvatskoj posebni zakon koji regulira pravni položaj zviždača ne postoji, ali nekoliko je zakona koji izričito uređuju pravni položaj navedenih osoba. Riječ je o Zakonu o radu (Narodne novine br. 93/14 i dr.), Zakonu o državnim službenicima (Narodne novine br. 49/12 i dr.) i Kaznenom zakonu (Narodne novine br. 125/11 i dr.). U nastavku slijedi o njima, ali i o primjeni drugih pravnih izvora koji izravno ili neizravno uređuju pravnu zaštitu zviždača.

SAŽETAK:

Zviždači se definiraju kao osobe koje javno upozoravaju na ilegalne aktivnosti moćnih pojedinaca . Uređenje pravnog položaja zviždača različito je od države do države. Neke države imaju posebne zakone koji uređuju ovo područje, ali veći dio nema. Države u kojima već postoji posebno zakonodavstvo kojim se regulira zaštita zviždača  su Belgija, Francuska, Norveška, Rumunjska, Nizozemska, Velika Britanija. Od onih država koje nemaju poseban zakon jedan dio je u postupku donošenja tog posebnog zakona.

Summary:

Whistleblowers are defined as people who publicly alert the illegal activities of powerful individuals. Legal position of whistleblowers differs from country to country. Some countries have special laws regulating this area, but most of them do not have them. Countries where special legislation regulating whistleblowers is already established are as follows: Belgium, France, Norway, Romania, Netherlands and United Kingdom. A few countries that still don´t have special laws concearning whistleblowers are in the process of passing that special law.

Ključne riječi: zviždači, korupcija, dobra vjera

U ovom broju nastavljamo s pregledom europske regulative u ovom području, uz komentar odredbi Zakona o radu koje se odnose na problematiku radnog vremena.

SAŽETAK:

Raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U ovom radu, autor uz opći pregled europske regulative u ovom području, komentira i odredbe novog hrvatskog Zakona o radu iz 2014., koje se odnose na problematiku radnog vremena. Uz opće odrednice, posebno se raspravlja regulacija radnog vremena umjetnika čiji radni odnos ima obilježja posebnog radnog odnosa, a sve  u kontekstu odredbi Zakona o radu, kolektivnih ugovora (temeljnih, granskih, pojedinačnih), te pravilnika o radu pojedinih ustanova u kulturi. 

Summary:

Schedule of working hours is determined by a statue, a collective agreement, an agreement concluded between the workers' council and the employer, the rules of procedure or the employment contract. In this paper, the author also commented on the provisions of the new Croatian Labour Act of 2014 relating to the issues of working time, with a general overview of European regulations in this area. In addition to general guidelines, the regulation of the working hours of artists whose work has characteristics of a specific employment relation is discussed in particular in the context of the provisions of the Labor Act, collective agreements (basic, branch, individual) and rules on the work of particular institutions in culture.

Ključne riječi: radno vrijeme, Direktiva 2003/88/EZ, umjetnici

dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Pročelnik Upravnog odjela, Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 2/2018

UDK: 349.235

Upućivanje zamjenika državnog odvjetnika na rad u drugo i posebno državno odvjetništvo stvara nove paradigme hrvatskog radnog zakonodavstva i prava.

SAŽETAK:
Radno-pravni status zamjenika državnog odvjetnika omeđen je kolopletom instituta, između kojih se zbog procesnog postupanja izdvajaju karakteristični slučajevi upućivanja u rad u drugo, odnosno posebno državno odvjetništvo.
Specifičan način zapošljavanja u posebnom državnom odvjetništvu rasporedom na radno mjesto, uz činjenicu ne postojanja faktičnog temelja zasnivanja radnog odnosa, što je predegzistentna osnova rada, stvara nedoumice kod neupućenog promatrača, mogućeg procesnog suparnika.
U ovome radu autor navodi pojedine vrste upućivanja na rad zamjenika državnog odvjetnika, uz raščlambu elemenata svakog pojavnog oblika tog instituta radnog prava.
Zaključno se ukazuje na nužno razlikovanje instituta upućivanja na rad, premještaja i rasporeda na rad, uz ključnu odrednicu o neupitnom pravu poslodavca da slobodno disponira vlastitom radnom snagom u okviru postojećeg radnog odnosa.

Summary:
The working status of the deputy state attorney is bounded by the collapse of the institute, among which, due to procedural actions, distinguish characteristic cases of referral to another, or specifically state attorney's office. 
The specific way of employment in a special state attorney's placement in a workplace, in addition to the fact that there is no factual basis for the establishment of a working relationship, which is pre-existing basis of work, creates doubts for an unlearned observer, a possible rival in criminal case. 
In this paper, author explains certain types of reference to the work of deputy state attorney, along with an analysis of the elements of each form of appearance of that work law institute. 
Finally, it points to the necessity of distinguishing the institute of referral to work, transfer and distribution, with the key determinant of the unquestioning right of the employer to be freely available to his/her own workforce within the existing employment relationship.

Ključne riječi: upućivanje na rad, premještaj, raspored na rad, zamjenik državnog odvjetnika

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 3/2018

UDK: 343.163 : 349.2

U nastavku ovog rada dati ćemo prikaz recentne sudske prakse koja se odnosi na neke najvažnije instituta Zakona o radu kao što su sklapanje ugovora o radu, otkaz ugovora o radu, zaštita prava iz radnog odnosa te sudjelovanje radničkog vijeća u postupku otkazivanja.

SAŽETAK:
Ustavom RH je propisano da sudovi sude na temelju zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Dakle, u Hrvatskoj nije propisano da je sudska praksa formalni izvor prava, no za nju ipak možemo reći da je supsidijarni i značajni izvor prava. Naime, prilikom primjene prava poradi razrješenja sporova između stranaka sudovi stvaraju praksu koja potom predstavlja značajan orijentir u tumačenju zakonskih odredbi.
To je naročito prisutno u radnim sporovima budući da odredbe Zakona o radu  kod velikog broja instituta sadrže načelna i široko postavljena rješenja pa sudska praksa u primjeni istih ima veliku ulogu. 

Summary:
The Constitution of the Republic of Croatia stipulates that judges create their judments on the basis of laws, international treaties and other valid sources of law. Thus, in Croatia it is not stipulated that judicial practise is a formal source of rights, but we can still say that it is a subsidiary and significant source of rights. When applying the law due to the resolution of disputes between the parties, the courts create a practice which then represents a significant orientation in the interpretation of the legal provisions.
This is especially the case in labour disputes, as the provisions of the Labour Act in a large number of institutes contain general and broad set of solutions, and that´s why jurisprudence in applying them plays a major role.

Ključne riječi: sklapanje ugovora o radu, otkaz ugovora o radu, zaštita prava iz radnog odnosa, sudska praksa

Sabina Dugonjić, dipl. iur.
Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 7-8/2018

UDK: 349.22: 347.9

S obzirom da se trenutno studentski poslovi obavljaju temeljem odredbi Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata koji je na snazi još od 1996g., te da su tijekom njegove primjene u praksi uočene određene pravne praznine i pitanja koja uopće nisu definirana, bilo je potrebno donijeti novi zakon kojim će se na sustavan i cjelovit način urediti i unaprijediti područje studentskih poslova kako bi ga se prilagodio novim uvjetima na tržištu rada. Sukladno tome, Hrvatski sabor usvojio je Novi zakon o studentskim poslovima, koji je stupio na snagu 08. studenog 2018g., te se slijedom toga u nastavku teksta donose novine koje će regulirati predmetno područje.

Sažetak:

Utjecaj globalizacije i razvoj modernih tehnologija doveli su do značajnih promjena na tržištu rada. U takvim okolnostima fokus se sve više stavlja na fleksibilnije atipične oblike zapošljavanja koji na taj način stječu dominantan položaj na tržištu rada, a koji posebice dolaze do izražaja u Republici Hrvatskoj. Jedan od takvih oblika zapošljavanja su i studentski poslovi koji studentima tijekom stjecanja akademskog obrazovanja omogućuju ostvarivanje dohotka za poboljšanje studentskog standarda. No, zbog pretjeranog iskorištavanja povremenih poslova neophodno je uspostavljanje potrebne ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti, pri čemu zakonodavac treba imati ključnu ulogu.

Summary:
The impact of globalization and the development of modern technologies has led to significant changes in the labour market. In such circumstances, the focus is increasingly on more flexible atypical forms of employment, thus gaining a dominant position in the labour market, which are particularly emphasized in the Republic of Croatia. One of these forms of employment are also the student affairs that enable students to acquire income in order to improve student standards. However, due to the over-exploitation of occasional jobs, it is necessary to establish the necessary balance between flexibility and security, where the legislator should play a key role.

Ključne riječi: student, poslodavac, posrednik, minimalna naknada

U nastavku autorica iznosi neke sporne situacije koje se vežu uz podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i sadržaja tužbenog zahtjeva nakon odluke poslodavca o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava.

SAŽETAK:
Zakon o radu (Narodne novine, br. 94/14, 127/17 dalje: ZR) predviđa da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može, odnosno mora da bi njegova tužba u radnom sporu bila dopuštena, u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

Summary:
The Labor Act (Official Gazette 94/14, 127/17) provides that an employee who considers that employer has violated some employment right, within fifteen days from the delivery of a decision violating his or her right, or from knowledge of a violation of his or her rights, demand from the employer to exercise that right.

Ključne riječi: zahtjev za zaštitu prava, sudska zaštita, radni odnosi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

Iako su na temelju Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi napokon stvoreni uvjeti za reguliranje rada pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika, neophodno će biti izvršiti dodatne korekcije novog podzakonskog propisa kako bi se riješio niz spornih pravnih pitanja i situacija s ciljem poboljšanja njihovog materijalnog i financijskog položaja, a na pojedine aspekte ukazati će se u nastavku teksta.

Sažetak:
Premda su učinjeni pozitivni pomaci u poboljšanju položaja pomoćnika u nastavi donošenjem Pravilnika kojim se pruža potpora inkluzivnom obrazovanju, potrebno će biti poduzeti još niz konkretnih mjera za rješavanje spornih pravnih pitanja kako bi se regulirao njihov radno-pravni i financijski status, te tako dobili mjesto u nastavnom procesu koje i zaslužuju, odnosno postali punopravni partneri, a ne da ih se doživljava samo kao tehničku podršku.

Summary:
Although positive steps have been made to improve the position of assistants in teaching through the adoption of the Ordinance that provides support for inclusive education, a number of concrete measures to resolve legal issues will need to be taken to regulate their employment and legal status and thus gain a place in the curriculum or become an important partner, not to be seen only as a technical support.

Ključne riječi: pomoćnici u nastavi, stručni komunikacijski posrednici, odgojno-obrazovni rad, materijalni status

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 3/2019

UDK: 37.048

Autor u članku iznosi praktične prijedloge za uređenje postupka čuvanja dokumentacije u radnim odnosima u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz propisa koji uređuju zaštitu osobnih podataka, analizira rokove čuvanja dokumentacije i mjere tehničke zaštite u cilju sprječavanja od neovlaštenog pristupa dokumentima koji sadrže osobne podatke, te daje odgovore na neka sporna pitanja koja se odnose na prikupljanje i obradu natječajne dokumentacije u svrhu zapošljavanja.

SAŽETAK:
U radnim odnosima nužno se prikuplja i obrađuje dokumentacija koja sadrži niz podataka potrebnih za izvršavanje obveza koje proizlaze, kako iz zakonskih i podzakonskih akata, tako i iz ugovora o radu i poslodavčevih općih akata. Navedena dokumentacija nužno sadrži i osobne podatke radnika, zbog čega će pravila njihovog raspolaganja, čuvanja i mjera tehničke zaštite neizbježno stajati u uskoj povezanosti sa zaštitom osobnih podataka propisanih mjerodavnim pravnim izvorima koji uređuju navedeno područje.

Summary:
In the employment relationship, it is necessary to collect and process documentation containing a number of data needed to fulfill the obligations arising from both legal acts, as well as from employment contracts and employer's general acts. This documentation also necessarily contains the personal data of the workers which will make the rules of their disposal, storage and technical protection in close connection with the protection of personal data prescribed by the relevant legal sources regulating that area.

Ključne riječi: čuvanje dokumentacije, radni odnosi, zaštita osobnih podataka

Hrvoje Orešić, mag. iur. 

Urednik "Radnog prava"

RADNO PRAVO 6/2019

UDK: 349.2 : 342.721

U travnju 2019. sindikati u Hrvatskoj skupljali su potpise za referendum kako bi dobna granice za starosnu mirovinu ostala 65 godina za oba spola i nakon 2033. godine. Ovaj tekst je nastao početkom travnja 2019. i bez obzira na uspjeh u prikupljanju potpisa i mogući referendum te njegove učinke, u ovom prilogu nastojimo pokazati uzroke nepovoljnog stanja u hrvatskom mirovinskom sustavu.

Sažetak:
Reforme mirovinskih sustava širom svijeta su jako nezahvalne za bilo koju političku garnituru. Gubici su neposredni, jasni i točno usmjereni na pojedine društvene skupine, a koristi su nesigurne ili barem upitne, dugoročne – možda će se dogoditi za desetak godina, a možda i neće; te konačno raspršene: najvjerojatnije od njega će slabu korist imati današnji umirovljenici, a zbog starenje stanovništva oni budući najvjerojatnije samo mogu očekivati smanjivanje mirovinskih prava. Najveći problem hrvatskog mirovinskog sustava je što počnemo raditi prilično kasno, a odlazimo razmjerno rano u mirovinu. Tako imamo i razmjerno kratko razdoblje prosječnog staža mirovinskog osiguranja. U hrvatskom zakonodavstvu postoji cijeli niz oprečnih rješenja koja se odnose na zapošljavanje starijih radnika. Nije presudno da radimo do 67 godine života, ali trebamo raditi do zakonski utvrđene dobi za umirovljenje, što zasad sigurno nije slučaj.

Summary:
Reforms of pension systems around the World are very ungrateful for any political set. Losses are straightforward, clear and accentuated to individual social groups. At the other hand, the benefits are uncertain and/or questionable, they may take place in a decade or there may not come at all. Most likely, possible benefits would be of little use to current pensioners. Because of the aging of the population, current pensioners are likely to expect only a reduction in their pension rights. The biggest problem of the Croatian pension system is that we start to work pretty late, and we go relatively early in the retirement. Therefore, we have a relatively short average period of retirement insurance. In Croatian legislation, there are a number of conflicting solutions for the employment of older workers. It is not critical that we work up to 67 of age, but we need to work up to a statutory retirement age, which for now is certainly not the case.

Ključne riječi: mirovinski sustav, Hrvatska, fiskalna, održivost, povišenje zakonske dobi za odlazak u mirovinu

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 6/2019

UDK 349.2 : 364.35

U radu su prikazana pravna shvaćanja iz ovih odluka Europskog suda za ljudska prava te je dana analiza istih i utjecaj na postojeći pravni sustav. Iz odluka proizlazi da kada pojedinci nisu doprinijeli tomu da pravni akti koji su doneseni u njihovu korist (i izvršeni) budu nepravilni, trebaju se moći osloniti na takve konačne odnosno pravomoćne akte donesene u njihovu korist, oni imaju legitimna očekivanja da takvi akti ne budu mijenjani retroaktivno. Ti akti mogu i trebaju biti podložni kontroli, izmjeni ili obustavi s djelovanjem ubuduće, ali za to moraju postojati posebno ozbiljni razlozi zaštite javnog interesa ili interesa trećih. Lišavanje vlasništva može biti opravdano samo ako se pokaže da je „u javnom interesu” i ako zadovoljava zahtjev proporcionalnosti postizanjem pravične ravnoteže između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. Javni interes mora biti takav da nadjača temeljno načelo pravne sigurnosti i prava pojedinca da bi opravdao ponovno razmatranje prava pojedinca i eventualno lišavanje prava vlasništva.

Sažetak:
Posljednjih nekoliko godina protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava donesene su dvije odluke kojima je utvrđeno, iako su postupci vođeni te su odluke donesene sukladno važećim zakonima, da je došlo do povrede prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva. Obje odluke vezane su uz radni odnos odnosno zapošljavanje i pojedinci su već primili određene novčane iznose. 

Summary:
In the last few years, two decisions have been taken against the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights, although proceedings have been conducted and decisions have been made in accordance with applicable laws, there has been a violation of the individual's right to peaceful enjoyment of property. Both decisions are related to employment and individuals have already received certain amounts of money.

Ključne riječi: stjecanje bez osnove, povrat stečenog, sudska praksa 

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2019

UDK: 347.42(497.5)

U članku se iznose konkretni primjeri mnogobrojnih sudskih odluka u kojima se odlučivalo o  posljedicama koje proizlaze iz krivotvorenja diplome/svjedodžbe. S obzirom da se u praksi događaju različite situacije o kojima je potrebno voditi računa prilikom donošenja konkretne odluke poslodavca, u nastavku donosimo njihovu analizu.

Sažetak:
Krivotvorenje javnih isprava predstavlja kazneno djelo. No, zbog krivotvorenja je radniku dopušteno i izvanredno otkazati ugovor o radu. Naime, krivotvorenje diploma/svjedodžbi u pravilu dovodi do gubitka povjerenja poslodavca u radnika, a gubitak povjerenja je dopuštena osnova za izvanredni otkaz ugovora o radu, pod uvjetom da se iz okolnosti slučaja može zaključiti da nastavak radnog odnosa nije moguć. Ipak, u praksi se događaju različite situacije o kojima je potrebno voditi računa prilikom donošenja konkretne odluke poslodavca. O njima će biti govora u ovom radu.

Summary:
Forgery of public documents is a criminal offense. However, due to forgery, the employer is also allowed to extraordinarily terminate employment contract with employee. Forgery of diplomas/certificates generally results in a loss of employer confidence in the employee, and a loss of trust is an allowed basis for an extraordinary termination of an employment contract, recognising all the circumstances or interests of both contracting parties, continuation of the employment is not possible. However, there are different situations in practise that need to be taken into account when employer is making a specific decision.

Ključne riječi: krivotvorenje diplome, krivotvorenje svjedodžbe, sudska praksa

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2019

UDK: 343.52: 378.2

U ovome radu, nakon kratkoga generalnog izlaganja o pravnoj prirodi i obilježjima disciplinske odgovornosti, iznose se novija stajališta iznesena u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) vezana za primjenu načela ne bis in idem, kao i primjere s time povezane hrvatske pravne prakse. Analizirane su i novosti koje u tom pogledu donosi presuda ESLJP-a u predmetu A. i B. protiv Norveške. Ujedno je predložen inter-pretativni pristup koji smatramo prikladnim kod primjene navedenog načela u disciplinskom postupku. 

Sažetak:
U kontekstu evolucije novije prakse Europskog suda za ljudska prava u ostvarivanju načela ne bis in idem, razmotrena je situacija u kojoj, zbog istog djela, pored kaznene ili prekršajne postoji i disciplinska (stegovna) odgovornost počinitelja. Autor zaključno iznosi interpretativni pristup koji smatra adekvatnim kod primjene ovog načela u postupku zbog povrede službene dužnosti.

Summary:
In the context of the evolution of recent case law of the European Court of Human Rights in the implementation of the ne bis in idem principle, a situation has been considered in which, for the same offense, in addition to a criminal or misdemeanor, there is a disciplinary liability of the perpetrator. The author concludes with an interpretative approach that he considers to be adequate for the application of this principle in proceedings regarding breach of official duty.

Ključne riječi: načelo ne bis in idem, postupak zbog povrede službene dužnosti (disciplinska/stegovna odgovornost), kazneni i prekršajni postupak, Europski sud za ljudska prava

Doc. dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 10/2019

UDK: 349.2 (4-6EU)

Predmet ovoga rada su industrijske akcije drukčije od štrajka u sadržaju prirodnih prava (prava čovjeka na radu), kao dio prava na rad i slobodu rada, prava na zaradu „kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“; pravo na ograničeno radno vrijeme; pravo na odmore i dopuste; pravo udjela pri odlučivanju u poduzeću; pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu; pravo na socijalnu sigurnost, socijalno osiguranje i zdravstvenu zaštitu; pravo koalicije i osnivanja sindikata „radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa“; pa slijedom toga „jamči se pravo na štrajk“.

Sažetak:

Ustav Republike Hrvatske proklamira ljudska prava i slobode u skladu s dokumentima univerzalnog karaktera i vrelima prava Europske unije i Vijeća Europe. Među tim pravima Ustav utvrđuje prava i slobode na radu i u vezi s radom, prava radnika i njihovih udruga (poslodavaca i njihovih udruga) ali i prava i obveze države (i kada se javlja kao vlast ili/i kao poslodavac). Pitanje i odnose štrajka i drugih industrijskih akcija uređuje zakon i autonomni opći akti, pravila udruga, a utvrđuje i sudska praksa, pored onoga što „kreira“ i determinira praksa u živim, primjenljivim i promjenljivim odnosima, bez obzira na njihovu reguliranost.                      

Summary:
The Constitution of the Republic of Croatia proclaims human rights and freedoms in accordance with the documents of universal character and the sources of law of the European Union and the Council of Europe. Among these rights, the Constitution establishes the rights and freedoms at work and in connection with work, the rights of workers and their associations (employers and their associations), but also the rights and obligations of the state (both when it comes to power or/and as an employer).
The subject of this paper is industrial action different from the strike in the content of natural rights (human rights at work), as part of the right to work and freedom to work, the right to earn "which can secure a free and dignified life for himself and his family"; the right to a limited working time; the right to vacations and leave; the right to participate in the decision-making process of the company; the right to protection of health and safety at work; the right to social security, social security and health care; the right of the coalition and the securing of trade unions "for the protection of their economic and social interests"; hence the "right to strike is guaranteed."
The issue and relations of strikes and other industrial actions are governed by law and autonomous by-laws, rules of associations, and are determined by case law, in addition to what "creates" and determines the practice in living, applicable and changing relationships, regardless of their regulation.

Ključne riječi: prirodna prava, sindikalne slobode i prava, štrajk i druge industrijske akcije

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
Sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 11/2019

UDK: 331.109

U nastavku ovoga rada pokušat ćemo pojedinačno i zatim kauzalno razmotriti bitne elemente radnog prava i njihovu pravnost i temeljne postavke pravne države u njihovoj funkcionalnoj vezi i društvenim implikacijama.

Sažetak:

Radni odnos je centralna kategorija radnog prava i u tom kontekstu analizirat ćemo u kojoj dimenziji pravna država i vladavina prava determiniraju njihov karakter.  Radni odnos ima dva motrišta: društveno-radno i radno-pravno motrište. Pravna država vrši stanovit utjecaj na društvene odnose razvijanjem pravne svijesti putem primjene načela zakonitosti i jednakopravnosti svih pred zakonom. Pravna država počiva na načelu zakonitosti i u tom kontekstu ona se može etablirati uz jednakost svih pred zakonom i uz vladavinu prava. Iako se radi o dva različita pojma u teorijskopravnom smislu u svom faktičkom i funkcionalnom smislu pravna država i vladavina prava su komplementarne i gotovo međuzavisne. Stoga se  pojam demokratske pravne države u svom mogućem suvremenom značenju pojavljuje kao pravno-sociološka kategorija koja daje optimalne okvire za ljudske slobode, mogućnost jednakih šansi, njihovu jednakost, odnosno jednakopravnost pred državom i zakonom. Postavlja se pitanje, u kojoj mjeri i na koji način elementi pravne države utječu na razvoj radnog prava. Na ove i neke druge dvojbe pokušat ćemo odgovoriti u ovom radu.

Summary:
Employment is a central category of labor law and in this context we will analyze the extent to which the rule of law determine their character. The rule of law has a certain influence on social relations by developing legal awareness through the application of the principle of legality and equality of all individuals before the law. The rule of law rests on the principle of legality, and in this context it can be established with the equality of all before the law and with the rule of law.

Ključne riječi: radno pravo, radni odnos, pravna država, vladavina prava

Izv. prof. dr. sc. Milorad Ćupurdija, dipl. iur.
Izv. prof. dr. sc. Safet Subašić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2019

UDK: 349.2: 342.9

Članak obrađuje uspostavu i nadležnosti Europskog nadzornog tijela za rad, agencije koja je osnovana 2019. godine temeljem Uredbe o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad. 

SAŽETAK:
Nakon što je prihvaćen prijedlog da sjedište Europskog nadzornog tijela za rad bude u Bratislavi, tijelo je započelo s radom u listopadu 2019. godine, održavanjem prvog sastanka Upravnog odbora tog tijela u Bruxellesu, dok bi u potpunosti, punim kapacitetom trebalo biti funkcionalno do 2024. godine. Osnivanje jedinstvenog tijela najavljeno je u rujnu 2017. godine, u sklopu zajedničke europske politike u području rada, paralelno s najavom Europskog stupa socijalnih prava, koji promovira standardne vrijednosti u području rada i socijalne politike. Zakonodavni prijedlog predstavljen je u ožujku 2018. godine, a Uredba o osnivanju donijeta je 20. lipnja 2019. godine. Zajedničku politiku najavila je Europska komisija u travnju 2017. godine, a Europski parlament, Vijeće Europske unije i Komisija istu su svečano proglasili u studenome 2017. godine, na Sastanku na vrhu za pravedno zapošljavanje i rast, održanom u Göteborgu (Švedska). Prema izjavi tadašnjeg predsjednika Europske komisije Junckera, u govoru o stanju Unije održanom 13. rujna 2017., "U Uniji jednakih ne može biti radnika druge klase. Radnici bi trebali zaraditi istu plaću za isti rad na istom mjestu. Stoga je Komisija predložila nova pravila o izaslanju radnika, a osnovat će i novo zajedničko tijelo koje će osigurati pravednu provedbu pravila o mobilnosti radne snage na jedinstvenom tržištu“.

Summary:

The subject of paper is establishment and responsibilities of the European Labour Authority (E-LA), agency founded in 2019, based on the Regulation on establishing the European Labour Authority. After Bratislava was chosen to be the seat of ELA, it has started with work, but in full capacity it will be operational from 2024. Establishment of ELA  has been  announced in September 2017, within the common European policy in the area of labour, togehter with the announcement of introduction of European Pillar of Social Rights aimed at promotion of com-mon standard values in the area of labour and social policy. Legislative proposal was presented in March 2018, while Regulation was passed on 20 July 2019.  Common policy was announced by European Commission in April 2017 and the European Parliament, the Council and the Commission officially proclaimed it in November 2017, at the Summit on Fair Employment and Growth, held in Gothenburg (Sweden). According to the words of president Junkers from the State of the Union Address 2017, “In a Union of equals, there can be no second-class workers. Workers should earn the same pay for the same work in the same place. This is why the Com-mission proposed new rules on posting of workers and the new authority will be established that will ensure fair implementation of labour mobility rules in the single market”.

Ključne riječi: Europsko nadzorno tijelo za rad, jednake mogućnosti, jedinstveno tržište rada, pravedni radni uvjeti, mobilnost radne snage, izaslanje, sloboda kretanja radnika, sloboda pružanja usluga

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

RADNO PRAVO 12/2019

UDK: 331:061.2(4)

U članku se analizira potreba postojanja etičkih kodeksa. Etički kodeksi počivaju na prirodnom pravu, uvijek univerzalnom i pravednom (pravičnost, savjesnost i poštenje, dobri običaji, javni poredak i dr.). Jedni propisi izravno upućuju na primjenu moralnih normi, a u nekima je sadržana i moralna norma. Za etički kodeks je nedvojbeno da je riječ o propisu s originalnim sadržajem i njegovim izražavanjem.

Sažetak:
Sve je veći broj donesenih i objavljenih etičkih kodeksa, kao svojevrsnih „moralnih ugovora“ i propisa. Imaju objektivne nomotehničke pretpostavke. Počivaju na načelima prirodnog prava (ljudskih prava i sloboda, čovjekovih prava). Učvršćuju moralni poredak u svim odnosima (tamo) gdje su doneseni. To važi i za radnopravne odnose, bez obzira da li se radi o etičkim kodeksima profesije ili drugih subjekata (udruge i sl.). U radu se naglašava njihova važnost i potrebe donošenja i primjene u sve zahtjevnijim odnosima datog društva, na načelima prirodnog prava.

Summary:

There´s increasing number of codes of ethics that have been adopted and published, as some kind of "moral agreements" and regulations. They have objective nomotechnical presumptions. They are based on the principles of natural law (human rights and freedoms, human rights). They reinforce the moral order in all relationships where they are enacted. This also applies to labour relations, regardless of whether it is a code of ethics for the profession or other entities (associations, etc.). This article emphasizes their importance and need to enact and apply them in the increasingly demanding relations, based on the principles of natural law.

Ključne riječi: etički kodeks, važnost sadržaja, moralni ugovor, prirodna prava

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
Znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 174

Prava priznata radnicama na temelju činjenice majčinstva i roditeljstva uvelike nadmašuju prava iz roditeljstva što pripadaju radnicima očevima, stoga je očiglednu pravnu i normativnu prazninu trebalo popuniti odgovarajućim propisom koji će omogućiti približavanje očinske figure majčinskoj u dijelu odvajanja posebnog vremena, kroz specifičan oblik plaćenog dopusta.

Sažetak: 
Usklađivanje privatnog i poslovnog života radnika srž je priznanja i realizacije radničkih prava iz roditeljstva, a konzumacija tih prava izvire iz načela ravnopravnosti žena i muškaraca, kao temeljnog načela.
Pravna povijesna okolnost (navodno) slabijeg položaja žena u odnosu na muškarce u okviru radnog odnosa, po pitanju radničkih prava, proizvela je paradoks da radnici muškog spola nemaju specifična prava koja proizlaze iz činjenice da su postali očevi djeteta.
Autor ovdje prikazuje predstojeće pravno uređenje novopriznatog karakterističnog prava iz roditeljstva rezerviranog isključivo za očeve, pod nazivom očinski dopust. Modernizacija normativnog okvira prava iz roditeljstva, u dijelu plaćenog dopusta, pridonijeti će kvalitetnijem usklađivanju podjele rada i poslovnih obveza sa privatnom, obiteljskom i roditeljskom sferom radnikova života.
U zaključku se pozdravlja priznavanje posebnog prava za zaposlene očeve, upućuje na širinu normativnog zahvata u radnička prava jer očinski dopust biti će pravo svih zaposlenih osoba muškog spola, neovisno o vrsti zaposlenja i ukazuje na razvoj svijesti o potrebi prebacivanja tereta dokazivanja u radnim sporovima na poslodavca, za slučaj otkaza zbog činjenice da je radnik iskoristio pripadajuće pravo iz roditeljstva.

Summary:
The reconciliation of worker’s private and business lives is at the heart of the recognition and realization of workers' rights from parenthood, and the consumption of these rights stems from the principle of equality between women and men, as a fundamental  principle.
The legal historical circumstance of the (supposedly) inferior position of women in relation to men in the context of labor rights, has produced the paradox that male workers don’t have specific right(s) arising from the fact that they became the father of a child.
The author presents here an upcoming legal regulation of a newly recognized characteristic right from parenthood reserved exclusively for fathers, called paternity leave. Modernization of the normative framework of parental rights, in the part of paid leave, will contribute to a better harmonization of the division of labor and business obligations with the private, family and parent sphere of the worker's life.
In conclusion, the recognition of a special right for employed fathers is welcomed, points to the breadth of normative intervention in workers' rights, since paternity leave will be the right of all male employees, regardless of the type of employment, and indicates an awareness of the need to shift the burden of proof in labor disputes to the employer, in the event of dismissal due to the fact that the worker exercised his parental right.

Ključne riječi: prava iz roditeljstva, očinski dopust, teret dokazivanja, usklađivanje poslovnog i privatnog života, podjela rada

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 349.2-055.1

Sve tri kategorije korisnika prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama: zaposleni i samozaposleni korisnici, nezaposleni korisnici i korisnici izvan sustava rada prava na vremenske i novčane potpore iz Zakona ostvaruju ovisno o svom radno pravnom statusu na način da se kontinuirano osigura briga majke i oca o djetetu. Više o navedenoj temi pročitajte u nastavku.

Sažetak:
Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14. i 59/17.) utvrđeni su korisnici prava na rodiljne i roditeljske potpore i vrste prava. 
Korisnici rodiljnih i roditeljskih potpora prava ostvaruju ovisno o svom  radno pravnom statusu kao: zaposlene i samozaposlene osobe, nezaposlene osobe i osobe izvan sustava rada, pod uvjetom da osnovom tog radno pravnog statusa imaju utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) i to za cijelo vrijeme korištenja prava. 
Mogućnost i načini prekida u korištenju prava na rodiljne i roditeljske potpore (vremenske i novčane), pravo na nastavak korištenja kao i prijenos prava korištenja ovisi  o radno pravnom statusu korisnika i vrsti prava koje se prekida odnosno prenosi.

Summary: 
The Maternity and Parental Benefits Act establishes beneficiaries of maternity and parental benefits and types of entitlements. Beneficiaries of maternity and parental benefits are entitled, depending on their legal status, as: employed and self-employed persons, unemployed persons and persons outside the labour system, provided that they have established the status of insured person in mandatory health insurance with the Croatian Institute for Health Insurance for the entire period while using these rights.

Ključne riječi: rodiljne i roditeljske potpore, prijenos prava na jednog roditelja, Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama

Jasenka Pap, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 349.2-055.26

U nastavku autorica ovog stručnog članka analizira nekoliko recentnih odluka Europskog suda za ljudska prava iz područja zaštite privatnosti radnika na radnom mjestu.

Sažetak:
Europski sud za ljudska prava (dalje Sud) posljednje vrijeme donio je nekoliko odluka iz područja zaštite privatnosti radnika na radnom mjestu. Riječ je o predmetima Ribalda Lopez i drugi protiv Španjolske, Yilmaz protiv Turske, Libert protiv Francuske i Garamukanwa protiv Ujedinjenog kraljevstva. U nekim od predmeta povreda prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života je utvrđena, a u nekima ne.

Summary:
The European Court of Human Rights has recently made several decisions in the field of the protection of workers' privacy in the workplace. These are Ribalda Lopez and others v. Spain, Yilmaz v. Turkey, Libert v. France, and Garamukanwa v. The United Kingdom. In some cases, the violation of the right for private and family life was found, and in some it wasn´t.

Ključne riječi: zaštita privatnosti radnika, osobni podaci, dopuštenost dokaza

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 02/2020

UDK: 331.104: 342.721

U članku se analizira mogućnost nadzora od strane poslodavca neprofesionalne elektroničke komunikacije radnika na radnom mjestu kroz Ustav RH i praksu Europskog suda za ljudska prava.

Sažetak:

Ustavno pravo na rad i slobodu rada, slobodno biranje poziva i zaposlenja te pravo da je svakomu pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost propisuje članak 54. Ustava Republike Hrvatske. Konkretna zaštita u pojedinim sudskim predmetima iz oblasti radnih sporova svoj konačni pravorijek dobiva od Ustavnog suda ako nezadovoljna stranka podnese ustavnu tužbu, te konačno od Europskog suda za ljudska prava, ukoliko stranka podnese zahtjev pred sudom u Strasbourgu. S obzirom na šarolikost i brojnost sudske prakse oba suda, odabrana su dva slučaja koja se odnose na otkaz ugovora o radu zbog korištenja informatičkih jedinica poslodavca tijekom radnog vremena za privatne svrhe zaposlenika, kroz koje će se predočiti dinamika i način ocjene eventualnih povreda Konvencije kojima se odgovara na četiri pitanja: prije svega odgovara se na pitanje je li došlo do miješanja javne vlasti u privatni i obiteljski život radnika i odnosi li se konkretan predmet na negativnu ili pozitivnu obvezu države, je li to miješanje bilo usklađeno sa zakonom, je li postojao legitiman cilj i je li to miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

Summary:

The Constitutional right to work and freedom of work, the free choice of vocations and employment, and the right to access to any position and duty under equal conditions are laid down in Article 54 of the Constitution of the Republic of Croatia. Protection in individual court cases in the area of labor disputes gets its final decision from the Constitutional Court if a dissatisfied party files a constitutional complaint, and finally from the European Court of Human Rights, if a party files a claim before a court in Strasbourg.

Ključne riječi: pravo na rad, privatnost na radnom mjestu, elektronička komunikacija

Ivana Đuras, dipl. iur.
viša ustavnosudska savjetnica, Ustavni sud RH

RADNO PRAVO 06/2020

UDK: 349.2: 004

Dana 18. travnja 2020. godine stupio je na snagu Zakon o dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima temeljem kojeg se zastalo s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika fizičkih osoba putem Financijske agencije, a dana 1. svibnja 2020. godine stupio je na snagu Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti temeljem kojeg se zastalo s postupanjem u svim ovršnim postupcima te s provedbom ovrhe na plaći i drugom stalnom novčanom primanju.

Sažetak:

Prema donesenim propisima, zastajanje s ovrhom traje samo za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, a koje posebne okolnosti se definiraju kao događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Iznimno, neće se zastati s provedbom ovrhe (u odnosu na ovršenike fizičke osobe) ako se ovrha provodi radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta, druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću, tražbine po osnovi dospjele, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka te kod ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika u slučaju ovrhe po računu specifične namjene.

Summary:

According to the adopted regulations, suspension of enforcement lasts only for the duration of special circumstances which are defined as an event or a certain situation that could not be foreseen and could not be affected, which endangers the life and health of citizens, property of greater value, significantly harms the environment, disrupts economic activity or causes significant economic damage

Ključne riječi: ovrha, zastajanje, koronavirus

Autor u daljnjem tekstu analizira dvije nedavno donesene presude Suda Europske unije vezano uz prenošenje ugovora na novog poslodavca, od kojih jedna predstavlja značajan zaokret u odnosu na raniju praksu Suda, a druga je donesena glede vrlo specifične vrste prenošenja o kojoj Sud na ovaj način još nije imao prilike odlučivati.

Sažetak:

Pitanje prenošenja ugovora na novog poslodavca je na razini Europske unije prvotno bilo regulirano Direktivom Vijeća  77/187/EEZ od 14.02.1977. godine, koja je izmijenjena Direktivom Vijeća 98/50/EZ od 29.06.1998. godine. Konačno, 12.03.2001. godine donesena je Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12.03.2001. godine o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/23), koja zamjenjuje, odnosno kodificira prethodno navedene direktive i postaje primarni izvor prava na razini Europske unije glede navedenog. Međutim, iako govorimo o nekoliko desetljeća normiranosti ove teme aktima Europske unije, od čega je potonja direktiva na snazi gotovo dvadeset godina, čini se da se praksa Suda Europske unije kontinuirano razvija i mijenja te kao takva nužno utječe (ili bi barem trebala utjecati) na praksu nacionalnih sudova država članica.

Summary:

The issue of transferring an employment contract to a new employer was originally regulated by Directive 77/187/EEC of 14 February 1977., which was amended by Directive 98/50/EC of 29 June 1998. Finally, Council Directive 2001/23/EC of 12 March 2001 on the approximation of the laws of the Member States relating to the safeguarding of employees' rights in the event of transfers of undertakings, businesses or parts of undertakings or businesses was adopted, which replaces or codifies aforementioned Directives and becomes the primary source of law in the EU.

Ključne riječi: prenošenje ugovora o radu, prijenos poduzeća, sudska praksa

Ivan Matić, mag. iur

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 349.2 (4-6EU)

U članku se analiziraju situacije iz sudske prakse do kojih može doći povodom presuda donesenih zbog otkaza radniku, a za koji otkaz se u sudskom postupku utvrdilo da je nedopušten, uz pretpostavku da radnik ne traži vraćanje na posao.

Sažetak:

Prema čl. 124. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Dakle, radnik koji je dobio nedopušteni otkaz ugovora o radu ima pravo tražiti vraćanje na posao. Iznimka je otkaz koji je dan zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Naime, kod te vrste otkaza radnik može tražiti samo sudski raskid ugovora o radu, ne i vraćanje na posao.

Summary:

Pursuant to Art. 124, paragraph 1 of the Labor Act (Official Gazette no. 93/14, 127/17, 98/19), if the court finds that the dismissal of the employer is not allowed and that the employment has not been terminated, it will order the return of the employee to work. Thus, a employee who has received an unauthorized termination of an employment contract has the right to return to work. The exception is the dismissal given due to dissatisfaction on the probationary period: with this type of dismissal, the employee can only request a court termination of the employment contract, not a return to work.

Ključne riječi: sudski raskid, nedopuštenost otkaza, vraćanje radnika na posao

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.101.3

Prema ocjeni Ustavnog suda RH, sudovi nisu osigurali pravnu zaštitu dostojanstva radnika koji je bio izložen mobingu, a u ovom radu bit će dan prikaz činjenica, pravnog okvira i tumačenja prava iz tog predmeta, kao i kratka analiza pravnih shvaćanja sudova. Uz to, bit će prikazana jedna sudska odluka novijeg datuma kao pozitivan primjer razmišljanja suca o ljudskom dostojanstvu kao kategoriji koju je potrebno zaštititi (i) u radnom odnosu.

Sažetak:

Ustavni sud Republike Hrvatske dana 7. listopada 2020. donio je odluku kojom je, nakon petnaestogodišnjeg vođenja jednog radnog spora, usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presude revizijskog i drugostupanjskog suda i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Svoju odluku Ustavni sud temeljio je na čl. 35. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova dostojanstva.

Summary:

On October 7, 2020, the Constitutional Court of the Republic of Croatia made a decision approving the constitutional complaint and null the judgments of the Supreme Court and the appellate court and returning the case to the appellate court for reconsideration. The Constitutional Court based its decision on art. 35. of the Constitution of the Republic of Croatia which prescribes that everyone is guaranteed respect and legal protection of his/her dignity.

Ključne riječi: zaštita dostojanstva radnika, mobbing, Ustavni sud RH

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 01/2021

UDK: 349.2: 331.44

U članku se analiziraju promjene u regulaciji prava na intelektualim tvorevinama stvorenim u radnom odnosu, sukladno Prijedlogu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, čiji Nacrt je Vlada Republike Hrvatske usvojila na sjednici od 12.11.2020., te je u prvom čitanju u Hrvatskom saboru

Sažetak:

Uočene manjkavosti u regulaciji i problemi u praksi rezultirali su novim rješenjima sadržanim u nizu novih zakona u području prava industrijskog vlasništva i u Prijedlogu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2020., koji je u zakonodavnoj proceduri. Ovim propisima željelo se  u naš autorskopravni sustav kao i u cjelokupno pravo intelektualnog vlasništva i radno pravo unijeti nova rješenja, koja bitno mijenjaju pozicije titulara na iskorištavanje autorskih djela nastalih u radnom odnosu, kako onom klasičnom temeljem ugovora o radu, tako i u onom posebnom službeničkom, te u radnom odnosu na visokoškolskim institucijama i u znanstvenim institutima.

Summary:

Some regulatory shortcomings and problems in practice have resulted in new solutions contained in a number of new acts in the field of industrial property rights and in the Proposal of the Act on Copyright and Related Rights, which is in the legislative procedure. These regulations were intended to introduce new solutions into our copyright system as well as into the entire intellectual property law and labour law, which significantly change the positions of the titular on the use of copyrighted works created both in the classical basis of employment by employment contracts and in employment at higher education institutions and in scientific institutes.

Ključne riječi: intelektualno vlasništvo, autorsko pravo, izumi, inovacije

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 3/2021

UDK: 347.77 (497.5)

U članku se analizira pravo na podnošenje revizije u sporovima za zaštitu od uznemiravanja i mobinga. Autorica iznosi trenutno zakonsko uređenje revizije u antidiskriminacijskim sporovima, vrste tužbi u sporu u povodu zaštite od diskriminacije prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije i prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, relevantne odredbe Zakona o parničnom postupuku o reviziji bez dopuštenja te o reviziji u sporovima za zaštitu od mobinga.

Sažetak:

Stranke u sporu u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda RH.  Tužbe za zaštitu od diskriminacije su u pravilu tužbe po Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o ravnopravnosti spolova. U sporovima za zaštitu od mobinga, kada zabranjeni temelj diskriminacije ne postoji, revizija se može podnijeti samo ako je ona dopuštena odlukom Vrhovnog suda RH.

Summary:

The parties to a dispute concerning lawsuits for protection against discrimination may file a revision against the judgment enacted in the second instance, without the permission of the Supreme Court of the Republic of Croatia. Usually, lawsuits for protection against discrimination are lawsuits under the Anti-Discrimination Act and the Gender Equality Act. In judicial disputes for protection against mobbing, when the prohibited basis of discrimination does not exist, revision can be submitted only if it is allowed by a decision of the Supreme Court of the Republic of Croatia.

Ključne riječi: revizija, zaštita od diskriminacije, zaštita od mobinga

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2021

UDK: 349.2: 331.44

Rad od kuće za određene skupine radnika ili pojedine radnike donio je prilagodbu na novonastale okolnosti života i rada u uvjetima epidemije zarazne bolesti COVID-19, da bi po prestanku nametnutih ograničenja zaštite javnog zdravlja iskrsnulo pitanje organizacije rada na otprije poznati način, pod neposrednim nadzorom poslodavca uz fizički boravak na radom mjestu, uz brojne prijepore povezane s „povratkom u budućnost“.

Sažetak:

Zdravstvena i opća kriza prouzrokovana epidemijom zarazne bolesti COVID-19 nametnula je po pitanju organizacije rada upućivanje radnika na rad od kuće ili rad na daljinu, u dotad neviđenim razmjerima. Stihijsko rješavanje problema širenja virusa uvjetovalo je ad hoc rješavanje navedenog pitanja, bez konzultacija sa radnicima i njihovim ovlaštenim predstavnicima.

Svakoj krizi i izvanrednoj situaciji jednom mora doći kraj, pa se po proglašenju kraja epidemije mora povesti računa o povratku radnika na radna mjesta, temeljem odluke poslodavca o novoj (?) organizaciji rada.

U ovom radu autor ukazuje na problematičnost ranije odluke javne vlasti kojom je poslodavcima praktično nametnula obvezu organizacije rada na način da radnici zbog zaštite javnog zdravlja rade od kuće ili na daljinu, budući da pritom nije poštovana zakonska procedura o uvođenju takvog načina rada.

Zaključno se ukazuje na opcije koje stoje na raspolaganju poslodavcu po pitanju vraćanja radnika na rad, raščlanjuju specifični primjeri odbijanja radnika da se iznova vrate pod direktan nadzor poslodavca te eventualne posljedice na radni odnos.

Summary:

The health crisis caused by the epidemic of the infectious disease COVID-19 imposed on the organization of work with sending of workers to work from home or teleworking, on an unprecedented scale. Spontaneous resolution of the problem of virus spread has led to an ad hoc resolution of this issue, without consultation with workers and their authorized representatives.

Every crisis and emergency must come to an end, so after the end of the epidemic, the return of workers to workplace must be taken into account, based on the employer's decision on a new (?) organization of work.

In this paper, the author points out the problematic nature of the earlier decision of the public authority which practically imposed on employers the obligation to organize work in such a way that workers work from home or remotely for the sake of public health protection, since the legal procedure for introducing such work was not followed.

Finally, the options available to the employer regarding the return of workers to work are pointed out, specific examples of the refusal of workers to return under the direct supervision of the employer and the possible consequences for employment are analyzed.

Ključne riječi: organizacija rada, odluka poslodavca, rad od kuće, rad na daljinu, epidemija

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 9/2021

UDK: 331.102

U nastavku autorica ovog članka daje odgovore na najčešća pitanja koja se pojavljuju, vezana uz postupanje poslodavca kod provedbe ovrhe na plaći i provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Sažetak:
U praksi se pojavljuju brojna pitanja oko načina postupanja i provedbe ovrhe na plaći budući da se na istu primjenjuje svega nekoliko odredbi Ovršnog zakona, za razliku od primjerice ovrhe na novčanoj tražbini po računu koju provodi Financijska agencija, čiji postupak ovrhe je uređen posebnim zakonom kao i nizom podzakonskih akata. Upravo iz tog razloga, a kako bi se poslodavcima olakšalo postupanje, u ovom radu osvrnut ćemo se općenito na postupak provedbe ovrhe na plaći, ali i razjasniti pitanja koja se sve češće pojavljuju u praksi.

Summary:
There are many questions about the handling and enforcement of wages, where applies only a few provisions of the Enforcement Act, as opposed to, for example, enforcement of a claim on an account conducted by the Financial Agency, whose enforcement procedure is regulated by special law and a series of ordinances. By reason of this, and in order to make it easier for employers to act, in this article we will look at the procedure of enforcement of wages in general, but also clarify the issues that are increasingly emerging in practice.

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanim sredstvima, Fina

Sandra Cindrić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 9/2021.

UDK: 347.95: 331.2

U radu se analizira pitanje mogu li zdravstveni djelatnici biti odgovorni ako se nisu cijepili i cijepljenjem utjecali na povećanje razine zaštite od zaraznih bolesti. Autorica daje pregled pravnih pretpostavki odgovornosti za štetu te procjena koliko bi takvi odštetni zahtjevi u budućnosti imali realnih izgleda za uspjeh.

Sažetak:

Tijekom pružanja zdravstvenih usluga zdravstveni su radnici nerijetko izloženi situacijama u kojima trebaju brzo intervenirati, a svaka njihova odluka ima neposredan utjecaj na zdravlje i život pacijenta. Dovoljan je samo trenutak nepažnje da se zađe u sferu protupravnosti čime se postavlja pitanje odgovornosti. Odgovornost zdravstvenih djelatnika može biti disciplinska, prekršajna, kaznena ili građanskopravna. U ovom će radu biti govora o građanskopravnoj odgovornosti za štetu. Građanskopravna odgovornost se temelji na općoj zabrani nanošenja štete drugomu. Temeljem odnosa odgovornosti za štetu jedna je strana dužna popraviti štetu koju je uzrokovala drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takvo popravljanje. Ipak, pravo na odštetu neće postojati u svakom slučaju nego samo ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Opće pretpostavke za nastanak odgovornosti su subjekti, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje.

U literaturi se sve učestalije govori o trendu povec?anja iznošenja prigovora na rad lijec?nika i sklonosti pacijenata da traže odštete. U Republici Hrvatskoj ne postoje posebna pravna pravila medicinskog prava koja bi se odnosila na štete koje su nastale tijekom pružanja zdravstvenih usluga pacijentima, zbog čega se na takve štete primjenjuju opća pravila o odgovornosti za štetu koja su propisana Zakonom o obveznim odnosima. To znači da će za utvrđenje građanskopravne odgovornosti zdravstvene ustanove ili liječnika biti potrebno dokazati postojanje svih zakonskih pretpostavki iz navedenog zakona. Za naknadu štete učinjene prilikom obavljanja zdravstvene djelatnosti najčešće će odgovarati zdravstvena ustanova. Liječnik ili medicinska sestra će biti izravno odgovorni ako su štetu učinili namjerno. Regresni zahtjev prema svom će zaposleniku zdravstvena ustanova moći podnijeti ako je zdravstveni radnik štetu počinio namjerno ili  krajnjom nepažnjom.  

Summary:

During the provision of health services, health workers are often exposed to situations in which they need to intervene quickly, and each of their decisions has a direct impact on the health and life of the patient. Just a moment of inattention is enough to enter the sphere of illegality, which raises the question of responsibility. The liability of health professionals may be disciplinary, misdemeanor, criminal or civil. In this paper, we will talk about civil liability for damage.

Ključne riječi: građanskopravna odgovornost za štetu, necijepljeni zdravstveni radnik, regresni zahtjev

doc. dr. sc. Katarina Knol Radoja, dipl. iur.
Pravni fakultet u Osijeku

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 343: 614.256

Članak obrađuje odluke Stožera civilne zaštite RH koje se odnose na zdravstvo i socijalnu skrb, pitanja obvezatnosti primjena tih odluka, i to osobito s aspekta dosadašnjih rješenja Ustavnog suda RH u vezi odluka Stožera te moguće radnopravne posljedice ako radnik odbije testiranje.

Sažetak:

Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je odluke kojima se od 4. listopada 2021. u zdravstvu i socijalnoj skrbi zaposlenicima nalaže obvezno testiranje na virus SARS-CoV-2, ako nemaju EU digitalnu COVID potvrdu odnosno drugi odgovarajući dokaz da su cijepljeni ili preboljeli bolest COVID-19, a što se odnosi i na radnike vanjskih pružatelja usluga koji dolaze raditi u prostorije poslodavca iz djelatnosti zdravstva i socijalne skrbi. Odluke Stožera obvezuju sve pravne i fizičke osobe na koje se odnose. O odlukama Stožera već je ranije odlučivao Ustavni sud RH, i riješio da su zakoni na temelju kojih Stožer donosi svoje odluke sukladni Ustavu RH, pa onda, s toga aspekta, odluke su važeće i obvezujuće. U tome smislu radnici na koje se odluke odnose dužni su ih se pridržavati, a u protivnom, ako odbiju testiranje, neće moći ući u prostorije poslodavca, a time niti raditi, zbog čega neće imati pravo na plaću ili naknadu plaće, a kako bi se to smatralo neopravdanim izostankom, mogli bi dobiti i otkaz ugovora o radu.

Summary:

Civil Protection Headquarters of the Republic of Croatia published decisions ordering employees to be tested for SARS-CoV-2 virus in healthcare and social care institution from October 4, 2021, if they do not have an EU digital COVID certificate or other appropriate evidence that they have been vaccinated or have get over COVID-19 disease, what also applies to employees of external service providers who come to work at the employer's premises in the field of health and social care. Decisions of the Civil Protection Headquarters are binding to all legal and natural persons to whom they apply. The Constitutional Court of the Republic of Croatia has already decided on the decisions of the Headquarters, and decided that the laws on the basis of which the Headquarters makes its decisions are in accordance with the Constitution of the Republic of Croatia, therefore valid and binding.

Ključne riječi: Stožer civilne zaštite, COVID potvrda, testiranje, posljedice odbijanja testiranja

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 349.22: 615.371

Članak obrađuje radno-pravni status zaposlenih i samozaposlenih stranih državljana koje rade ili obavljaju samostalnu djelatnost u Republici Hrvatskoj, od kada je Hrvatska članica Europske unije.

Sažetak: 
Počevši od dana pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, načelo slobode kretanja radnika, kao i načelo slobode pružanja usluga zaživjelo je i na državnom području Republike Hrvatske. Od toga dana hrvatski radnici mogu se koristiti slobodom kretanja radnika i raditi ili obavljati samostalnu djelatnost u bilo kojoj državi članici Europske unije (nešto kasnije i u državama članicama Europskog gospodarskog prostora i Švicarskoj Konfederaciji). Isto vrijedi i za državljane tih država članica, koji slobodu kretanja radnika i slobodu pružanja usluga žele koristiti u Republici Hrvatskoj. Njihov položaj od 2019. godine cjelovito je reguliran Zakonom o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji , koji se primjenjuje i na državljane Švicarske Konfederacije. Na odgovarajući način taj se propis primjenjuje i na državljane Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i članove njihovih obitelji na koje se primjenjuje članak 10. Sporazuma o povlačenju , dok se na radno-pravni status državljana trećih država primjenjuje Zakon o strancima . S obzirom da sloboda kretanja radnika, u kombinaciji s drugim slobodama na kojima se temelji Europska unija predstavlja temelj uređenja slobodnog tržišta, situacija na hrvatskom tržištu rada izmijenila se utoliko što se hrvatskim državljanima nude i poslovi na jedinstvenom europskom tržištu rada, a poslovi na hrvatskom tržištu rada postali su dostupni državljanima Europskog gospodarskog prostora, kao i drugim stranim državljanima. Ovaj članak opisuje uvjete boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The subject of paper is analysis of the employment status of foreign citizens employed or self-employed in the Republic of Croatia, since Croatia has been a member of the to the European Union. Namely, starting from the day of accession of the Republic of Croatia to the EU the principle of freedom of movement of workers, as well as the principle of freedom to provide services came to life in the state territory of the Republic of Croatia. From that day on, Croatian workers can enjoy the freedom of movement of workers and work or perform self-employment in any member state of EU (later also in the member states of the European Economic Area and the Swiss Confederation). The same rules are applicable to the citizens of those Member States who want to use the principles of freedom of movement of workers and freedom of provide services at the territory of Croatia. Their legal status since 2019 has been fully regulated by the Law on Citizens of the Member States of the European Economic Area and Members of Their Families, which also applies to citizens of the Swiss Confederation. This Regulation shall apply mutatis mutandis to nationals of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland and members of their families to whom Article 10 of the Withdrawal Agreement applies, while The Aliens Act applies to the employment status of third-country nationals. Given that the freedom of movement of workers, in combination with other freedoms on which the European Union is based, is the basis for the regulation of the Single European Market, the situation on the Croatian Labour Market has changed to the extent that Croatian citizens are offered jobs in the European Single Market and jobs on the Croatian Labour Market have become available to the citizens of the European Economic Area, as well as to third country nationals. This article describes the conditions of residence and work of foreigners in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: državljani država članica EGP/Švicarske, državljani trećih zemalja, sloboda    kretanja radnika, boravak, rad i zapošljavanje stranaca, jedinstveno tržište EU

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 331.5-054.72 (497.5)

U članku se objašnjava način postupanja poslodavca kod provedbe ovrhe, uz podroban prikaz na konkretnom primjeru ne bi li se razjasnile neke praktične nedoumice.

Sažetak: 
Zakonom o radu propisano je da je poslodavac kod kojeg je radnik u radnom odnosu i za kojeg obavlja određene poslove dužan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću. U slučajevima kada je to od njega zatraženo, pored isplate plaće radniku, poslodavac je dužan na plaći svog radnika provesti ovrhu. U slučaju provedbe ovrhe na plaći poslodavac je dužan postupati sukladno posebnim odredbama Ovršnog zakona o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima.

Summary:
The Labour Act stipulates that the employer is obliged to pay the employee a salary for the performed work. In addition to the payment of the employee's salary, the employer is obliged to carry out enforcement on the salary of his/her employee. In the case of enforcement of salary, the employer is obliged to act in accordance with the special provisions of the Enforcement Act on salary and other regular monetary benefits. 

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanim sredstvima, zaštićeni račun

Sandra Cindrić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 349.2: 614

Normiranjem da se vođenje radnih sporova proizašlih iz kolektivnih ugovora stavlja u nadležnost sudskih savjetnika koji su državni službenici,  a ne suci, odnosno da se stranci ne omogućava da o njenom pravu, obvezi ili na zakonom zasnovanom interesu odlučuje „zakonom ustanovljen sud“, dovodi se u pitanje ostvarivanje prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava zajamčenih odredbama Ustava i Konvencije. Više o navedenoj problematici možete pročitati u nastavku ovog članka.

Sažetak:

Zaposlenici javnih službi „zatrpali“ su općinske sudove s tisućama tužbi kojima traže povećanje osnovice plaća, a rješenje se traži kroz postojeću mogućnost delegiranja navedenih radnih (i drugih) sporova na rad sudskim savjetnicima odnosno državnim službenicima. S jedne strane, judikatura ECHRa navodi kako država članica uživa „široko polje procjene“ na koji način će određeno pitanje urediti, imajući u vidu činjenicu da nacionalne vlasti najbolje poznaju svoju državu kao i ostale okolnosti od značaja za donošenje konkretnog zakona i da samim tim najbolje može procijeniti koje zakonsko rješenje je najadekvatnije. S druge strane, to je velika prednost koju uživaju nacionalne države, ali samim time i odgovornost za izbor najadekvatnijeg zakonskog rješenja. Stoga mogući pravni prijepori oko uloge sudskog savjetnika u radnim sporovima, kao osobe koja sudi i samostalno donosi Nacrt odluke, predstavlja legitimni temelj za analizu takvog rješenja kroz prizmu pravnog standarda „zakonom ustanovljenog sud“ sukladno odredbama čl. 6., st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 29., 115. i 118. Ustava Republike Hrvatske.

Summary:
Employees of public services have "overwhelmed" the municipal courts with thousands of lawsuits seeking an increase in the salary base, and a solution is sought through the existing possibility of delegating these labour (and other) disputes to judicial advisers. On the one hand, the ECHR's jurisprudence states that a Member State enjoys a "wide field of assessment" of how to deal with a particular issue, given that national authorities know their country best and other circumstances relevant to the enactment of a particular law and can assess which legal solution is most appropriate. On the other hand, it is a great advantage enjoyed by nation states, but also a responsibility to choose the most adequate legal solution. Therefore, possible legal disputes over the role of a court advisor in labour disputes, as a person who judges and independently adopts the Draft Decision, is a legitimate basis for analysing such a solution through the prism of the legal standard "court established by law" in accordance with Art. 6, par.1 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and Art. 29, 115 and 118 of the Constitution of the Republic of Croatia.

Ključne riječi: reforma, radni sporovi, sudski savjetnici

Josip Dešić, mag. iur. 
izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur. 

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 331.109: 347.91

U članku se analizira pravo na štrajk prema ustavnom i zakonskom okviru u Republici Hrvatskoj i sudskoj praksi. Ujedno se daje prikaz prava na štrajk u državnoj i javnoj službi i analiziraju možebitne odredbe o ograničenju prava na štrajk u djelatnostima koje one obavljaju.

Sažetak:

Pravo na štrajk svrstano je u „drugu generaciju ljudskih prava“, za razliku od slobode udruživanja i udruživanja u sindikate koji ulaze u „prvu generaciju ljudskih prava“. Pravo na štrajk i druge industrijske akcije izvodi se iz Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava, te u Konvenciji MOR-a br. 98 o pravu na organiziranje i slobodno kolektivno pregovaranje, a u Republici Hrvatskoj iz ustavnih odredbi Ustava RH i Zakona o radu.

Summary:

The right to strike is classified as the "second generation of human rights", in contrast to the freedom to associate and join unions that are part of the "first generation of human rights". The right to strike and other industrial actions is derived from the International Labour Organization Convention no. 87 on trade union freedoms and the protection of trade union rights, and in the ILO Convention no. 98 on the right to organize and free collective bargaining, and in the Republic of Croatia from the constitutional provisions of the Constitution of the Republic of Croatia and the Labour Act.

Ključne riječi: pravo na štrajk, javne ustanove, ograničenja

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 4/2022

UDK: 349.2: 331.109.32

U ovom će radu biti prikazana pravna argumentacija iz predmeta Bačić protiv Hrvatske, zatim relevantna praksa domaćih sudova kao i analiza primjene pravnih shvaćanja u konkretnim situacijama, a sve kako bi se lakše primjenjivala u sudskim sporovima vezanim uz pravne posljedice (ne)prijave tražbine u stečajnom postupku.

Sažetak:
Iz prakse ESLJP-a i prakse domaćih sudova proizlazi da okončanje parničnog postupka odlukom procesnopravne prirode na štetu tužitelja kao vjerovnika, a zbog propusta vjerovnika da prijavi tražbinu u stečajnom postupku, samo po sebi ne predstavlja povredu prava na pošteno suđenje. Riječ je o prihvatljivom ograničenju „prava na sud“ jer ne umanjuje pristup sudu na takav način ili do takve mjere da bi time bila narušena sama bit „prava na sud“. Ograničenje će narušiti samu bit „prava na sud“ kada ne teži legitimnom cilju te kada ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

Summary:
It follows from the case law of the ECHR and the case law of domestic courts that the termination of civil proceedings by a procedural decision to the detriment of the plaintiff as a creditor, and due to the creditor's failure to file for bankruptcy, does not in itself violate the right to a fair trial. This is an acceptable restriction on the "right to a court" because it does not reduce access to court in such a way or to such an extent that the very essence of the "right to a court" would be violated.

Ključne riječi: pravo na pristup sudu, stečajni postupak, sudska praksa, ESLJP

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2022

UDK: 379.54

U ovom radu bavimo se istraživanjem fenomena mobinga koji predstavlja specifičan oblik diskriminacije i ozbiljno narušavanje ljudskih prava. Osim kratkog teorijskog dijela, pojam mobinga analizirat će se kroz rezultate empirijskog istraživanja kojim se nastojalo ispitati pojavu mobinga u radnom okruženju.  Sudjelovanje u istraživanju bilo je u potpunosti anonimno, a isto je provedeno u Republici Hrvatskoj, tijekom razdoblja od 30. lipnja do 12. rujna 2021. godine. 

Sažetak:

Mobing ima svoje uzroke, faze, vrste, kao i preventivne mjere kojima ga se nastoji suzbiti. Kao najučinkovitija mjera za suzbijanje mobinga pojavljuje se zakon. Nije ni malo dvojbeno da već samo postojanje prava i pravnog poretka čini conditio sine qua non pravednosti. To je determinanta pravne države i pravne sigurnosti građana. Naime, kada govorimo o suzbijanju mobinga nedvojbeno je da je strah od sankcije bitan, a možda i najvažniji čimbenik odvraćanja zlostavljača od činjenja protupravnih, ali i nemoralnih radnji koje spadaju u korpus nedozvoljenih radnji kojima se vrši mobing.

Summary:
Mobbing has its causes, stages, types, as well as preventive measures that seek to combat it. The law is emerging as the most effective measure to combat mobbing. It is not doubtful that the very existence of law and the legal order constitutes a conditio sine qua non of justice. It is a determinant of the rule of law and the legal security of citizens. Namely, when we talk about combating mobbing, there is no doubt that the fear of sanctions is important, and perhaps the most important factor in deterring abusers from committing illegal, but also immoral acts that belong to the corpus of illegal acts of mobbing.

Ključne riječi: mobing, zlostavljanje, žrtva, radno mjesto, ljudska prava

izv. prof. dr. sc. Milorad Ćupurdija, dipl. iur.
Zvjezdana Stošić, struč. spec. oec.

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 331.4:156.9

U članku se obrađuje pitanje što je opći akt iz članaka 20. i 21. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te kako se donosi – kao pravilnik o radu ili na drugi način, te je li o tom aktu potrebno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. 

Sažetak: 
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti obvezuje poslodavca koji zapošljava najmanje 50 radnika da donese opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupak imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika. Iako se nigdje ne koristi definiran izraz „opći akt“, autor je mišljenja da se taj akt treba tretirati kao pravilnik o radu jer sadržajno odgovara onome što Zakon o radu u članku 26. navodi kao sadržaj pravilnika. Stoga se takav opći akt treba donijeti i objaviti kao pravilnik o radu.
Budući se isti akt primarno i u najvećem dijelu odnosi na zaposlene radnike, pravne osobe s javnim ovlastima ne trebaju provoditi savjetovanje sa  zainteresiranom javnošću sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, a što svojim mišljenjem potvrđuje i Ured Povjerenika za informiranje. 

Summary:
The Act on the Protection of Reporters of Irregularities obliges an employer who employs at least 50 workers to pass a general act regulating the procedure for internal reporting of irregularities and the procedure for appointing a trusted person and his deputy. Although the defined term "general act" is not used anywhere, the author is of the opinion that this act should be treated as an ordinance because it corresponds in content to what the Labour Act states in Article 26 as the content of the ordinance. Therefore, such a general act should be adopted and published as an ordinance.

Ključne riječi: opći akt, pravilnik o radu, zaštita prijavitelja nepravilnosti, objava pravilnika o radu, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću

Krešimir Rožman, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 343.14 -051

U članku se iznosi prikaz novih odredbi novele Stečajnog zakona, s posebnim osvrtom na odredbe koje se odnose na prava radnika.

Sažetak:
Položaj radnika u stečajnom postupku određuju relevantne odredbe Stečajnog zakona (NN, br. 71/15, 104/17 i 36/22 (stupio na snagu 31. 03.2022), prvenstveno čl. 191. kroz posebne odredbe o ugovoru o radu. Cilj je novele Stečajnog zakona iz 2022. implementirati rješenja Direktive o restrukturiranju i nesolventnosti koja se tiču i zaštite radnika te kroz revidiranje mjera financijskog i operativnog restrukturiranja spasiti posrnulog dužnika, paralelno čuvajući radna mjesta. Na taj način nova rješenja predstečajnog postupka, stečajnog plana, osobne uprave te postupka oslobođenja od preostalih obveza obavljaju i socijalnu funkciju pokušajem da se u najvećem broju slučajeva sačuva postojeća zaposlenost. Uz prikaz i analizu novih odredbi Novele koje se tiču prava radnika opravdano je postaviti pitanje - treba li cilj stečajnog zakonodavstva biti i zaštita radnika na teret uspješnosti potencijalne reorganizacije ili je cilj stečaja samo i isključivo ekonomski racionalno razrješenje pojedinačnog slučaja?

Summary:
The position of employees in bankruptcy proceedings is determined by the relevant provisions of the Bankruptcy Act (OG, no. 71/15, 104/17 and 36/22 (enters into force on 31 March 2022), primarily Article 191 through special provisions on the employment contract. Aim of the Amendments to the Bankruptcy Act of 2022 was to implement the solutions of the Directive on Restructuring and Insolvency concerning the protection of workers and, through the revision of financial and operational restructuring measures, to save the stumbled debtor, while preserving jobs. In this way, the new solutions of the pre-bankruptcy procedure, the bankruptcy plan, the personal administration and the procedure of release from the remaining obligations begins to perform a social function by trying to preserve the existing employment in most cases. Along with the presentation and analysis of the new provisions of the Novella concerning workers' rights, it is justified to ask the question - should the aim of bankruptcy legislation be to protect workers at the expense of successful reorganization or is the goal of bankruptcy only and exclusively economically rational resolution of individual cases?

Ključne riječi: Direktive o restrukturiranju i nesolventnosti, Novela Stečajnog zakona 2022., dodatna prava radnika

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur. 
Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 347.736

U članku se iznosi sveobuhvatan prikaz prekršajne odgovornosti poslodavca u vezi radnih odnosa, na način da se prvo navode prekšaji koji se odnose na sve poslodavce, a potom samo prekršaji koji se odnose na poslodavce iz javnog sektora.

Sažetak:

Postoji iznimno veliki broj prekršaja poslodavaca propisan raznim zakonima. Pri tome mislimo samo na prekršaje vezane za prava i ovlasti poslodavca, a ne i na druge prekršaje koje pojedini poslodavci, pravne ili fizičke osobe mogu učiniti obavljajući svoju djelatnost ili na drugi način, a koji nisu prekršaji poslodavca. Naravno, najveći broj prekršaja poslodavaca propisan je Zakonom o radu, ali postoji i čitav niz prekršaja iz drugih zakona koji se odnose na poslodavce. Veliki broj prekršaja iz posebnih zakona odnosi se na sve poslodavce (npr. prekršaji iz Zakona o zaštiti na radu, Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o doprinosima i drugi).

Summary:
There is a large number of employers' misdemeanors prescribed by various statutes. We are referring only to misdemeanors related to the rights of the employer, and not to other violations that individual employers, legal or natural persons may commit while performing their activities or in another way, which are not misdemeanors of the employer. Of course, the largest number of misdemeanors by employers is prescribed by the Labour Act, but there is also a whole series of misdemeanors from other acts that relate to employers. A large number of misdemeanors from special acts apply to all employers (e.g. misdemeanors from the Occupational Health and Safety Act, the Pension Insurance Act, etc.).

Ključne riječi:prekršaji, odgovornost poslodavca, radni odnosi

Krešimir Rožman, mag. iur.
Hrvoje Orešić, mag. iur.

RADNO PRAVO 7/8-2022

UDK: 349.2: 343

Sadržaj ovoga rada ukazuje na neke manjkavosti koje se mogu „pripisati“ redaktorima zbog neadekvatnostni subjektivnih pretpostavki nomotehničkog karaktera, vidljive u Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti „NN“ 46/22 od 15.4.2022.

Sažetak:
Najsloženiji i najzahtjevniji dio pravnog stvaranja je „stvaranje novoga prava“. To je proces i odnos brojnih subjekata koji se javljaju s adresantom, tvorcem pravne norme. U strukturi svake pravne norme nalazi se njena hipoteza, dispozicije i sankcije. Dispozicija i sankcija mora biti vidljiva, precizna (jasna) i primjenjiva (životna). Trebalo bi veće istraživanje da se ukaže na nomotehničke manjkavosti zakona koji su stupili na snagu. Posebno se to odnosi na one koji su doneseni u postupku usklađivanja zakonodavstva države Republike Hrvatske s direktivom (direktivama) i drugim vrelima prava kao dio pravne stečevine EU.

Summary:
The most complex and demanding part of legal creation is the "creation of new law". It is a process and a relationship between numerous entities that appear with the addressee, the creator of the legal norm. The structure of each legal norm contains its hypothesis, dispositions and sanctions. The disposition and sanction must be visible, precise (clear) and applicable. More research would be needed to point out the nomotechnical deficiencies of the law that came into force. This especially applies to those adopted in the process of harmonizing the legislation of the Republic of Croatia with the directive(s) and other sources of law as part of the EU acquis.

Ključne riječi: stvaranje novih pravnih normi, subjektivne nomotehničke pretpostavke, redaktor, manjkavosti, zakon

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 7/8-2022

UDK: 340.11

U članku se na detaljan način analizira pojam priziva savjesti, prikazuje se način na koji je domaći zakonodavac uredio navedeno područje, te se daju određene smjernice za unaprijeđenje domaće prakse o prizivu savjesti.

Sažetak: 
Iako se u domaćem pravu priziv savjesti ne kvalificira kao oblik prilagodbe uvjeta radnicima čijoj se vjeri ili uvjerenjima protivi obavljanje određenih poslova na njihovim radnim mjestima, zbog sadržaja koncepta priziva savjesti koji koincidira sa sadržajem koncepta razumne prilagodbe u okviru antidiskriminacijskog radnog prava, trebalo bi se prizivu savjesti pristupiti kao obliku razumne prilagodbe. Važna posljedica takvog pristupa bila bi jasnoća do koje je granice poslodavac obvezan ići da bi uvjete rada prilagodio takvim radnicima, odnosno, što se u tom kontekstu smatra razumnim, a što nerazumnim. Autorica u radu argumentira da je nužna i moguća koegzistencija priziva savjesti i prava pacijenata na zdravstvene usluge (uključujući i pravo žene na prekid trudnoće) te da je svaka isključivost u tom kontekstu nezakonita, nepravična i nepotrebna.

Summary: 
Although in domestic law conscientious objection is not qualified as a form of reasonable accommodation for religious workers, due to the content of the concept of a conscientious objection which coincides with the content of the concept of reasonable accommodation in the framework of anti-discrimination labour law, conscientious objection should be considered as a form of reasonable accommodation. An important consequence of such an approach would be the clarity to which limit the employer must go in order to adapt the working conditions to religious workers, i.e., what is considered reasonable and what is unreasonable in that context. In the paper, the author argues that it is necessary and possible to reconcile the conscientious objection with a woman's right to terminate a pregnancy, and that any exclusivity in this context is illegal, unfair, and unnecessary.

Ključne riječi: priziv savjesti, radnik, vjernik, razumna prilagodba

prof. dr. sc. Ivana Grgurev, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2022

UDK: 349.2:172.3

U nastavku slijedi prikaz radnog spora i argumenacije kojom su se rukovodili prvostupanjski i drugostupanjski sud u donošenju odluke o postojanju indirektne diskriminacije na temelju obiteljskog statusa i materinstva.

Sažetak: 
U medijima je dosta pažnje privukla odluka Županijskog suda u Zagrebu kojom je, prema dostupnim podacima, po prvi put neki radnik u radnom sporu uspio dokazati da je diskriminiran zbog češćih odlazaka na bolovanja koja su uzrokovana potrebom njege bolesnog djeteta. U okolnostima ovog slučaja pravomoćnom presudom utvrđeno je postojanje indirektne diskriminacije na temelju obiteljskog statusa i materinstva. No, radnica koja je podnijela tužbu nije u cijelosti uspjela u ovom sporu. 

Summary:
The decision of the County Court in Zagreb attracted a lot of attention in the media, according to available data, for the first time a employee in a labour dispute was able to prove that she was discriminated against due to more frequent sick leave caused by the need to care for a sick child. In the circumstances of this case, the final judgment established the existence of indirect discrimination based on family status and maternity. However, the employee who filed the lawsuit was not entirely successful in this dispute.

Ključne riječi: diskriminacija, sudska praksa, neizravna diskriminacija

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2022

UDK: 349.2-055.26

U članku se nudi prikaz posljednjih izmjena Pravilnika o porezu na dohodak, te se polemizira je li donositelj propisa imao na umu i sve nedostatke toga propisa (u prvom redu nižih uplata u mirovinski i zdravstveni sustav) koji nastaju kao posljedica povećanja neoporezivih iznosa koje poslodavci mogu isplatiti radnicima.

Sažetak:

Pravilnik o porezu na dohodak omogućuje veliki broj neoporezivih isplata sa znatnim iznosima, što se u praksi masovno koristi. Takve mogućnosti neoporezivog plaćanja koriste poslodavcima da za isti ukupni iznos radnicima isplate nešto veći neto iznos primanja, što naravno na drugoj strani znači da za isti iznos koji poslodavac za njih odvaja radnici na ruke prime nešto više nego da je sve oporezivo. Međutim, s druge strane to ima i svoje značajne nedostatke. U prvom redu, na navedeni način manje se uplaćuje u mirovinski i zdravstveni fond. Posljedično, to utječe na visinu mirovine koju će radnici kasnije primati. Također, navedeni iznosi ne ulaze u prosjek plaće za naknade plaća, što u slučaju primanja naknade plaće radnicima takve naknade ispadnu niže. Isto tako, za ove naknade ne daju se obračuni plaće niti obračuni neisplaćenih plaća koji su ovršne isprave pa ih radnici ne mogu koristiti.

Summary:
The Income Tax Ordinance allows a large number of tax-free payments which is often used in practice. Such non-taxable payment options are used by employers to pay workers a slightly higher net income for the same total amount, which means on the other hand that for the same amount that the employer sets aside for them, the employees receive a little more than if everything were taxable. However, on the other hand, it also has its significant drawbacks. First of all, in the mentioned way, less is paid into the pension and health fund. Consequently, this affects the amount of pension that employees will receive later in retirement.

Ključne riječi: neoporezive isplate, plaća, neto primanja

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 11/2022

UDK: 331.105: 061.1

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN, br. 46/22) ustanovljuje jasne kanale prijave nepravilnosti, unutar i izvan organizacije, uz osiguravanje povjerljivosti. Od Zakona se očekuje da će osigurati veću pravnu sigurnost prijaviteljima nepravilnosti (zviždačima). Međutim, sam zakon neće biti dovoljan ukoliko ne dođe do jačanja svijesti o nužnosti sigurnog prijavljivanja nepravilnosti kao jednog od ključnih čimbenika za razotkrivanje korupcije.

Sažetak: 
Korupcija kao negativna društvena pojava koja je s različitim intenzitetom prisutna u svim državama svijeta te kojoj je zbog njene složenosti, različitih pojavnih oblika, tajnovitosti, stalnim usavršavanjem metoda djelovanja i drugih obilježja teško odrediti sadržaj i univerzalnu definiciju. Praksa je pokazala da se korupcija u velikoj mjeri ne prijavljuje zbog straha osobe od moguće osvete od strane prijavljenih ili osude radne okoline. Takvo ponašanje proizlazi iz stvorenog dojma o sporosti i neučinkovitosti sustava glede  adekvatnog odgovora na koruptivne radnje. Nepovjerenje u institucije države direktno ugrožava sigurnost svakog građanina u njegovim pravima i obvezama. Time se direktno ugrožava jednakopravnost kao osnovni postulat pravne države. Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji je objavljen 15. travnja 2022. godine u “Narodnim novinama“ (br. 46/22),  a stupio na snagu 23. travnja 2022. godine donesen je prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. U radu se kroz analizu ovog zakona pokušava odgovoriti u kojoj mjeri će isti pridonijeti jačanju pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti i podizanju javne svijesti građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa. Ovo se prije svega odnosi na promišljanje regulativne moći navedenog zakona koji ovisi od društvenih i političkih odnosa, funkcioniranja pravne države, pravne kulture, učinkovitosti i povjerenja građana u institucionalnu vladavinu i drugih čimbenika.

Summary:
Corruption as a negative social phenomenon which is present with varying intensity in all countries of the world and which, due to its complexity, various forms, secrecy, constant improvement of methods of operation and other features, is difficult to determine the content and universal definition. Practice has shown that corruption is largely unreported due to the person's fear of possible revenge by those reported. Such behavior stems from the created impression of the slowness and inefficiency of the system in terms of adequate response to corrupt actions. Distrust in state institutions directly threatens the security of every citizen in his rights and obligations. This directly threatens equality as the basic postulate of the rule of law.

Ključne riječi: korupcija, nepravilnost, prijavitelj nepravilnosti, zaštita

izv. prof. dr. sc. Milorad Ćupurdija, dipl. iur.

RADNO PRAVO 2/2023

UDK: 343.352

U članku se obrađuje članak 19.b Zakona o radu koji regulira dužnosti poslodavca radi posebne zaštite djeteta i maloljetnika. 

Sažetak:
Odredbom članka 19.b Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) propisana je dužnost poslodavca da ako radnici kod njega dolaze u okviru posla u kontakt s djecom ili maloljetnicima mora voditi računa da nisu osuđeni za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode, odnosno spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, ili da se protiv njih ne vodi kazneni postupak za ta kaznenih djela.
Poslodavac može za kandidata za posao i radnika tražiti potvrdu da se ne vodi postupak, a potvrdu o nekažnjavanju može tražiti uz suglasnost radnika. 
Ako postoji osuda za takvo djelo ili se vodi postupak poslodavac mora onemogućiti neposredni kontakt s djetetom ili maloljetnikom, što ako poslodavac nema drugih mogućnosti može dovesti i do otkaza ugovora o radu. 
Ono što zakonodavac nije rješio i što ostaje pravni problem za poslodavce je ako radnik odbija dati suglasnost za traženje potvrde o nekažnjavanju, radi u neposrednom kontaktu s djecom ili maloljetnicima, u kojem slučaju poslodavac ne zna je li radnik kažnjavan ili ne. 

Summary:
Article 19.b of the Labour Act (Official Gazette 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) prescribes the employer's duty that if employees come into contact with children or minors as part of their work, they must take care that they have not been convicted of any criminal offenses against sexual freedom, i.e. sexual abuse and exploitation of a child, or that no criminal proceedings are being conducted against them for these criminal offences.
The employer can ask for a certificate for the job candidate and the worker that no proceedings are being conducted, and he can ask for a certificate of non-punishment with the consent of the worker.
If there is a conviction for such an offense or proceedings are being conducted, the employer must prevent direct contact with the child or minor, which, if the employer has no other options, may lead to the termination of the employment contract.
What the legislator did not solve and what remains a legal problem for employers is if the worker refuses to give consent to request a certificate of non-punishment, works in direct contact with children or minors, in which case the employer does not know whether the worker has been punished or not.

Ključne riječi: zaštita djeteta i maloljetnika, potvrda o nekažnjavanju, vođenje kaznenog postupka, neposredni kontakt

Krešimir Rožman, „Radno pravo“ 
dr.sc. Bruno Moslavac, općinski državni odvjetnik

RADNO PRAVO 5/2023

UDK: 349.2-053.5

U članku analizira i raspravlja o području primjene te karakteristikama određenih posebnih pravila koja se primjenjuju u parnici iz radnog odnosa.

Sažetak:
Zakon o parničnom postupku (ZPP) sadrži posebna pravila relevantna za parnice iz radnog odnosa, kojima treba pridodati, u prvom redu, specifična postupovnopravna rješenja Zakona o radu. Karakteristike su posebnih pravila ZPP-a za postupak u parnici iz radnog odnosa u osnaženom načelu hitnosti u postupanju suda. Uz propisivanje rokova za pojedine stadije i podstadije parničnog postupka, bitna su rješenja o oficijelnim ovlastima suda u određivanju privremenih mjera te o mogućnosti da sud odluči da žalba ne zadržava ovrhu odluke. Tomu treba pridodati novine, unesene pojedinim novelama ZPP-a u opća pravila, a koje su od značenja i za parnice iz radnog odnosa, oko pitanja upravljanja postupkom te revizibilnosti pojedinih od tih predmeta. Cilj rada je analizirati i raspraviti područje primjene te karakteristike određenih posebnih pravila koja se primjenjuju u parnici iz radnog odnosa. 

Summary:
The Civil Procedure Act (CPA) contains special rules relevant to labour disputes, to which specific procedural solutions of the Labour Act should be added, first of all. The special rules of the CPA for labour disputes are characterised by the strengthened principle of urgency in court management. In addition to prescribing deadlines for certain stages and substages of the litigation, provisions on the official powers of the court in determining temporary measures and on the possibility that the court decides that the appeal does not stay the enforcement of the decision are also important. To this should be added the novelties, introduced by individual amendments of the CPA to the general rules, which are of significance also for labour disputes, and which concern the issue of case management and the admissibility of the second appeal in some of these cases. The aim of the paper is to analyse and discuss the scope and characteristics of certain special rules that are applied in labour disputes.

Ključne riječi: radni spor, parnica, Zakon o parničnom postupku

izv. prof. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2023

UDK: 349.2: 347.931

U članku se razmatra ujecaj europskih propisa na korištenje rodiljnog dopusta. Naime, u slučaju da je radnica prije zaposlenja u Republici Hrvatskoj određeno vrijeme radila kod poslodavca sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije (EU), Europskog ekonomskog prostora (EEP) ili u Švicarskoj, radni odnos iz druge države članice može utjecati na korištenje rodiljnog dopusta u Republici Hrvatskoj.

Sažetak:
Primjenjujući „Načelo asimilacije činjenica“, kod odlučivanja o pravu na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta radnice, koja je prije zaposlenja u Republici Hrvatskoj radila i u drugoj državi članici EU/EEP/Švicarskoj, uzet će se u obzir sve plaće koje su joj isplaćene u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je otvorila rodiljni dopust. To znači da će joj se, pored plaća isplaćenih od strane hrvatskog poslodavca, priznati i plaće koje joj je isplatio poslodavac druge države članice prema uredno potpisanim i ovjerenim potvrdama o plaći propisanim zakonodavstvom te druge države članice, a ako su one isplaćene u navedenom šestomjesečnom razdoblju.

Summary:
Applying the "Principle of assimilation of facts", when deciding on the right to compensation of wages during maternity leave of a worker who, before employment in the Republic of Croatia, also worked in another EU/EEA/Switzerland member state, all wages paid to her in the last six months before the month in which she started maternity leave will be considered. This means that, in addition to the wages paid by the Croatian employer, the wages paid to her by the employer of another member state will also be recognized according to the signed and certified salary certificates prescribed by the legislation of that other member state, and if they were paid in the specified six-month period.

Ključne riječi: rodiljne i roditeljske potpore, rodiljni dopust, naknada plaće

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 5/2023

UDK: 349.2-055.26

Sažetak:
Razne oblike ponašanja na radnom mjestu kojima jedna osoba (ili skupina njih) sustavno psihički zlostavlja, ponižava, maltretira radnika na radnom mjestu s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, pravna doktrina naziva mobingom. Iako je zakonska normativa u hrvatskom pravu nedorečena kako po osnovu jasnog pojmovnog određenja i zaštite od mobinga, tako i po osnovu odgovornosti za štete koje su u uzročnoposljedičnoj vezi s ovom štetnom radnjom radniku nastale na radu i u vezi s radom, u sudskoj praksi su zauzeta pravna shvaćanja prema kojima radnik ostvaruje zaštitu od mobinga i popravljanje štete nastale posljedicom ove štetne radnje. Pritom je, kako u pravnoj doktrini tako i u sudskoj praksi, više otvorenih pitanja koja se u ovom radu analiziraju kroz tumačenje opće i posebne zakonske normative koja se na ove pravne odnose može primijeniti.

Summary:

Various forms of workplace behavior in which one person (or a group of them) systematically psychologically abuses / humiliates, harasses/ a worker at his workplace with the aim of endangering his reputation, honor, human dignity and integrity, the legal doctrine calls mobbing. Although the legal norms in Croatian law are vague, both on the basis of a clear conceptual definition and protection against mobbing, as well as on the basis of liability for damages which are in a causal connection with this harmful action which occured to a worker at work and in connection with the work, in judicial practice a certain legal understandings have been taken according to which the worker achieves protection against mobbing and repairing the damage caused as a result of this harmful action. At the same time, both in legal doctrine and in judicial practice, there are several open questions that are analyzed in this paper through the interpretation of general and special legal norms that can be applied to these legal relations.

Ključne riječi: mobing, zaštita od mobinga na radu i u vezi s radom, odgovornost za štetu uzrokovanu mobingom na radu i u vezi s radom 

dr. sc. Trpimir Perkušić, mag. iur.
viši asistent na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

RADNO PRAVO 6/2023

UDK: 331.44

U članku autor obrađuje pravilnik o radu te analizira što se sve može smatrati pravilnikom o radu a što ne. Posebno obrađuje opće akte prema posebnim propisama s aspekta da li se moraju donositi u postupka kao pravilnici o radu. 

Sažetak: 
Opći akti odnosno pravilnici koji se kod poslodavca donose temeljem posebnih propisa nisu pravilnici o radu. Stoga se ne moraju donositi u proceduri po kojoj se donosi pravilnik o radu (savjetovanje, stupanje na snagu, objava), zbog čega niti njihovo nedonošenje ili manjkav sadržaj ne može dovesti do upravne mjere iz članka 226. st. 1. t. 18. Zakona o radu, niti propust nesavjetovanja s radničkim vijećem ne može predstavljati prekršaj iz članka 228. st. 1. t. 28. Zakona o radu, jer se prekršaj odnosi na nesavjetovanje o pravilniku o radu iz članka 26. st. 1. Zakona o radu, a ne o općim aktima iz posebnih zakona. Međutim, preporučljivo je da se o navedenim općim aktima poslodavac ipak savjetuje s radničkim vijećem jer time pokazuje suradljivost s radnicima i njihovim predstavnicima, što poboljšava odnose i olakšava primjenu. 

Summary:
General acts or regulations adopted by the employer based on special regulations are not labour regulations. Therefore, they do not have to be adopted in the procedure according to which the ordinance on work is adopted (consultation, entry into force, publication), which is why even their non-adoption or deficient content cannot lead to an administrative measure from article 226, paragraph 1, point. 18 of the Labour Act, nor failure to consult with the works council can constitute a violation from article 228, paragraph 1, point. 28 of the Labour Law, because the offense refers to failure to consult on the labor regulations from article 26, paragraph 1 of the Labour Act, and not about general acts from special laws. However, it is recommended that the employer still consults with the workers' council about the aforementioned general acts, as this shows cooperation with the workers and their representatives, which improves relations and facilitates application.

Ključne riječi: pravilnik o radu, opći akt, statut, pravilnik o organizaciji i sistematizaciji, savjetovanje, stupanje na snagu, objava, prekršaj, upravna mjera, radničko vijeće

Krešimir Rožman, mag. iur.
urednik "Radnog prava"

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 391:22

Organizacija svakog dopuštenog odnosno zakonitog štrajka zahtjeva određene vještine organizatora, a pravosuđe kao djelatnost od velikog značaja za svakodnevni život građana i premreženo brojnim interesima, stavlja na kušnju gotovo u jednakoj mjeri sve sudionike tripartitnog socijalnog dijaloga.

Sažetak:
Proglas štrajka državnih službenika i namještenika zaposlenih u sudovima i državnim odvjetništvima u sadržaju je imao osnovnu intenciju povećanje plaće, naknadno proglašenu gospodarskim i socijalnim interesom štrajkaša, uz koje obrazloženje je navedena kolektivna akcija radnika ocjenjena zakonitom od strane nadležnih sudova.
Dopuštenost štrajka u biti ovisi od poštivanja zakonom propisane procedure organizacije i provedbe, što je obilno bilo prepušteno improvizaciji u promatranom štrajku zaposlenih u pravosuđu, pri čemu se ne treba skrivati iza sudske odluke da je štrajk dopušten, budući da ista također sadrži određene nelogičnosti. Neposredna provedba štrajka izazov je za svaki sindikat i članove, što se mogu zapaziti kroz okolnost nepostojanja smišljenog plana organizatora, nesnalaženja u osnovnim propisima što uređuju materiju štrajka, nerealnim zahtjevima upravljenim prema poslodavcu, prekidanjem štrajka zbog odlaska na godišnji odmor te u konačnici obrazloženja odluke o prekidu štrajka, usprkos činjenici da cilj nije ostvaren.
Autor u ovome radu navodi i pojašnjava relativno brojne nezakonitosti koje su obilježile štrajk državnih službenika i namještenika zaposlenih u pravosudnim tijelima, približava proklamirane ciljeve štrajka uz objašnjenje elemenata sa kojima se rukovodio sud prilikom ocjene da je štrajk zakonit odnosno dopušten te ukazuje na legitimnost odluke da se uredno evidentira vrijeme provedeno u štrajku, radi potencijalnog neplaćanja nerada.
Zaključno se ukazuje da štrajk zaposlenih u pravosuđu obilježen već u startu stihijskom organizacijom i lošom provedbom što je rezultiralo brojnim nezakonitostima, među kojima se ističu korištenje stanke bez zakonske osnove, prekidanje štrajka radi korištenja tzv. starog godišnjeg odmora i odlaska na godišnji odmor za aktualnu kalendarsku godinu, pokušaje pojedinih sindikalnih povjerenika da utječu na drugog poslodavca zbog nerazumijevanja samostalnosti državnog odvjetništva u odnosu na sud te temeljnog zakonskog uvjeta da se sindikalni povjerenik  može biti jedino radnik zaposlen kod konkretnog poslodavca, traženje plaćenog dopusta radi odlaska na prosvjed usred štrajka što je samo po sebi nezakonito, zahtjeva sindikata da se ne evidentiraju sati provedenih u štrajku zbog bojazni od neplaćanja vremena provedenog u štrajku sve do uvjetno rečeno pregovaranja o nužnim poslovima kada je štrajk bio naveliko u tijeku.

Summary:

The announcement of a strike by civil servants and employees employed in courts and public prosecutors' offices had for main cause wage increase. That was subsequently declared to be in the economic and social interest of the strikers, with the explanation given that the collective action of the workers was deemed legal by the courts in charge.
Legitimacy of a strike essentially depends on compliance with the legally prescribed procedure of organization and implementation, which was largely left to improvisation in the observed strike of employees in the judiciary, whereby one should not hide behind the court decision that the strike is rightful, since those court decisions also contains certain illogicalities. Realization of a strike in practice is a challenge for every union, which fact is clearly visible in the absence of a well-thought-out plan by the organizers, inconsistencies in the basic regulations governing the matter of the strike, unrealistic demands toward employer, the disruption of the strike due to going on vacation, and ultimately the explanation of the decision for ending the strike, even though the main goal was not achieved.
In this paper, the author clarifies the relatively numerous illegalities that characterized the strike of civil servants and employees employed in judicial bodies, approaches the proclaimed goals of the strike with an explanation of the elements with which the court was guided when assessing whether the strike was legal or permissible, and points to the legitimacy of the decision to duly records the time spent on strike, for potential non-payment of non-work.
In conclusion, it is indicated that the strike of employees in the judiciary was characterized from the start by improvisation and poor implementation, which resulted in numerous illegalities, among which the use of a break without a legal basis, the termination of the strike for the use of the so-called "old" annual leave and going on annual leave, attempts by individual trade union commissioners to influence another employer due to a lack of understanding of the independence of the public prosecutors' office in relation to the court and the basic legal condition that a trade union commissioner can only be a worker employed by a specific employer, seeking paid leave in order to go to a protest in the middle of a strike which in itself is illegal, the union's request not to record the hours spent on strike due to fear of not being paid for the time spent on strike, until conditionally negotiations on necessary jobs when the strike long lasted.

Ključne riječi: štrajk, pravosuđe, nužni poslovi, evidencija radnog vremena, socijalna prava

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 331.109.32: 342

U radu se analizira regulatorni okvir mjerodavan za položaj radnika u postupku preuzimanja, ali i u postponudbenom periodu kada se treba provesti ono što je ponuditelj naznačio u ponudi za preuzimanje. Ističe se da temeljna prava radnika u postupcima preuzimanja usvojena Direktivom o ponudama za preuzimanje ne pružaju radnicima adekvatnu zaštitu. Također, iznose se rezultati istraživanja o korištenju radnika pravima koja su im dana u postupcima preuzimanja na hrvatskom tržištu kapitala.  

Sažetak: 
Jedan od načina stjecanja glasačke kontrole nad dioničkim društvom je kroz provođenje korporativne akvizicije preuzimanja dioničkog društva. Stjecanjem glasačke kontrole većinski dioničar stječe mogućnost utjecati na donošenje ključnih odluka u društvu čime može značajno utjecati na položaj ne samo manjinskih dioničara, već i znatno šireg kruga osoba. Nesporno je da provođenje ove korporativne akvizicije značajno utječe na položaj radnika, stoga se u radu analizira regulatorni okvir kojim je uređen položaj radnika u postupcima preuzimanja u europskom i hrvatskom zakonodavstvu. Analizirana rješenja uspoređuju se s rješenjima zauzetima u slovenskom i francuskom zakonodavstvu. Dok je slovensko zakonodavstvo usvojilo rješenja koja su vrlo slična hrvatskom, francuski je zakonodavac dao veća prava radnicima kako u postupku preuzimanja, tako i u postponudbenom periodu. U radu se iznose i rezultati provedenog istraživanja na hrvatskom tržištu kapitala o korištenju radnika pravima koja su im dana Zakonom o preuzimanju dioničkih društava. Zaključuje se da se radnici koriste navedenim pravima, međutim u nedovoljnoj mjeri. 

 Summary:

Takeover bid is one of the main methods of acquiring voting control in a listed company. By acquiring voting control, the majority shareholder gains the power to influence or determine corporate decisions, which can significantly affect not only the position of shareholders, but also the position of a much wider circle of stakeholders. It is not to be disputed that takeovers significantly affect workers’ positions; therefore the paper analyses the regulatory framework governing the position of workers in takeover procedures in European and Croatian law. The analysed solutions are compared with the solutions adopted in Slovenian and French law. While Slovenian legislation has adopted solutions that are very similar to Croatian, the French legislator has given greater rights to workers both in the takeover procedure and in the post-bid period. The paper also presents the results of a survey conducted on the Croatian capital market on the use of workers' rights granted them by the Croatian Takeover Act. It is concluded that workers exercise these rights, but to an insufficient extent.

Ključne riječi: preuzimanje dioničkih društava, ponuda za preuzimanje, položaj radnika, prava radnika, Direktiva o ponudama za preuzimanje, Zakon o preuzimanju dioničkih društava

izv. prof. dr. sc. Antonija Zubović, dipl. iur.
Katedra za trgovačko pravo i pravo društava, Pravni fakultet u Rijeci 

RADNO PRAVO 11/2023

UDK: 331.106.2

U članku se iznose zakonske pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz, navode se neopravdani razlozi za osobno uvjetovani otkaz prema sudskoj praksi, te kriteriji razlikovanja osobno uvjetovanog otkaza od otkaza zbog skrivljenog ponašanja. Također, autor navodi i brojne slučajeve iz sudske prakse. 

Sažetak:

Člankom 115. stavak 1. točka 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Iz navedenog proizlazi da Zakon o radu za ovu vrstu otkaza predviđa dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene: da radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, te da uzrok neizvršavanja obveza jesu trajne osobine ili sposobnost radnika.

Summary:
Article 115, paragraph 1, point 2 of the Labour Act stipulates that the employer may cancel the employment contract with a prescribed or agreed notice period if he has a justified reason for doing so in the event that the employee is unable to properly perform his/her obligations from the employment relationship due to certain permanent traits or abilities (personally conditioned dismissal). The Labour Act for this type of dismissal foresees two assumptions that must be cumulatively fulfilled: that the employee cannot properly fulfill his obligations from the employment relationship, and that the cause of non-fulfillment of obligations is the permanent characteristics or ability of the employee.

Ključne riječi: osobno uvjetovani otkaz, razlozi, sudska praksa

Darko Milković, dipl. iur.
sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednik Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 12/2023

UDK: 349.22

U članku se, uz brojne primjere iz sudske prakse hrvatskih sudova i sudske prakse Suda EU, daju odgovori na određena sporna pitanja do kojih dolazi prilikom prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca.

Sažetak:
Prema zakonskoj odredbi ZR-a, ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje prenesene gospodarske djelatnosti. Načelno, smisao instituta prijenosa ugovora o radu jest sačuvati kontinuitet radnog odnosa i pri tome očuvati sva prava radnika po prenesenom ugovoru uz istovremeno zabranjivanje otkazivanja ugovora samo zbog prijenosa.

Summary:
According to the legal provision of the Labour Act, if a company, a part of a company, an economic activity or a part of an economic activity is transferred to a new employer through a change of status or a legal transaction, and which retains its economic integrity, all employment contracts of workers working in the company or part of the company are also subject of the transfer, i.e. which are related to the performance of the transferred economic activity. In principle, the meaning of the institute of the transfer of the employment contract is to preserve the continuity of the employment relationship and at the same time to preserve all the rights of the employee under the transferred contract while at the same time prohibiting the termination of the employment contract just because of the transfer.

Ključne riječi: prijenos ugovora o radu, pretpostavke, sudska praksa

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2023

UDK: 349.22

U članku se analiziraju mogućnosti dostave elektroničkim putem u radnim odnosima. Polazi se od određenja instituta dostave prema Zakonu o radu, iznose se kriteriji za upotrebu elektroničke dostave u skladu s Direktivom 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji, te se prikazuje nekoliko praktičnih primjera dostave elektroničkim putem (dostava otkaza ugovora o radu, dostava obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, te dostava pravilnika o radu).

Sažetak:
S obzirom na sve veću upotrebu digitalnih komunikacijskih alata, prema uvodnoj odredbi Direktive 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji, informacije koje se dostavljaju u pisanom obliku mogu se dostaviti u elektroničkom obliku (toč. 24). Nadalje, članak 3. Direktive određuje da poslodavac svakom radniku potrebne informacije daje u pisanom obliku. Dakle, prema navedenom članku informacije će dobiti svaki radnik, odnosno svaki radnik ih mora dobiti pojedinačno. Alternativno, informacije se mogu dostaviti i u elektroničkom obliku, i to ispunjavanjem tri kumulativna kriterija: da su elektroničke informacije dostupne radniku, da ih radnik može pohraniti i ispisati, te da poslodavac može zadržati dokaz o prijenosu ili primanju tako dostavljenih informacija.

Summary:
In view of the increasing use of digital communication tools, according to the introductory provision of Directive 2019/1152 of the European Parliament and of the Council of June 20, 2019 on transparent and predictable working conditions in the European Union, information submitted in written form may be submitted in electronic form. Furthermore, article 3 of the Directive stipulates that the employer shall provide each worker with the information required in writing. Therefore, according to the mentioned article, each worker will receive the information individually. Alternatively, the information can be submitted in electronic form, by fulfilling three cumulative criteria: that the electronic information is available to the worker, that the worker can store and print it, and that the employer retains proof of transmission or receipt of the information thus submitted.

Ključne riječi: dostava, elektronički oblik, radni odnosi, kriteriji

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 12/2023

UDK: 349.2: 004

OVRHA NA PLAĆI RADNIKA U SVJETLU NOVOG OVRŠNOG ZAKONA

MR. SC. IRIS GOVIĆ

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Autorica u ovom radu obrađuje institut ovrhe na plaću prema aktualnom Ovršnom zakonu, uspoređujući ga i s prethodnim zakonskim uređenjem te upućujući i na relevantne odredbe drugih zakona.

SAŽETAK

U posljednjih nekoliko godina izmijenjeni su i dopunjeni najznačajniji zakoni uređuju institut ovrhe na plaću, kako s ciljem povećanja efikasnosti vođenja radnih sporova i ovršnih postupaka temeljem odluka donesenih unutar tih sporova, tako i uvažavajući određenu nužnu razinu štićenja ovršenika s ciljem osiguranja njegove egzistencije. U radu se obrađuje Ovršni zakon kojim je zamijenjen raniji Ovršni zakon, a također i relevantne odredbe Obiteljskog zakona, Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te i drugih relevantnih zakona i podzakonskih akata. Sadržajno se obrađuje aktualno stanje u pogledu ovrhe na plaći radnika, uz usporedbu s prethodnim uređenjem i uputu na relevantno razlikovanje.

Ključne riječi: ovrha na plaći radnika, plaća, radnik, Ovršni zakon

Radno pravo 12/2011

UDK 349.232:347.952

Autorica članka pojašnjava novosti koje donose najnovije izmjene novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.

SAŽETAK:

U Narodnim novinama br. 32 od 20. ožujka 2015. godine objavljen je novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima koji je stupio na snagu 28. ožujka 2015. godine.

Stupanjem na snagu novog Pravilnika prestao je važiti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 37/11). Novi se Pravilnik primjenjuje u svim slučajevima u kojima posebnim propisom nije drugačije određeno.

Summary:

In the Official Gazette no. 32 of 20 March 2015, a new Ordinance on the content and method of keeping records of workers, which entered into force on 28 March 2015, has been published.

By entering into force of the new Ordinance, the Ordinance on the content and method of keeping records of workers (Official Gazette No. 37/11) expired. The new Ordinance shall apply in all cases unless a special regulation provides otherwise.

Ključne riječi: evidencija o radnicima poslodavca, evidencija o radnom vremenu, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.108

SAŽETAK

Državni dužnosnici, nakon prestanka dužnosti, imaju pod propisanim uvjetima pravo na naknadu plaće u trajanju do jedne godine od dana prestanka dužnosti te pravo povrata na posao kod ranijeg poslodavca. Dok je pravo na naknadu plaće razumljivo, pa i nužno, pravo koje osigurava država iz svojih sredstava, i koje jamči materijalnu sigurnost državnom dužnosniku nakon prestanka dužnosti do čega, u pravilu, dolazi bez njegove volje, naravno najčešće nakon izbora, pravo povrata na rad stvara vrlo je osjetljiva materija, jer se to pravo ostvaruje na teret poslodavca, a ne na teret države.

Ključne riječi: dužnosnici, Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika, Zakon o postupku primopredaje vlasti

Radno PRAVO 11/2011

U članku autor iznosi novosti koje nam donosi novi Stečajni zakon, s posebnim osvrtom na položaj radnika i načine osiguranja svojih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca. U završnom dijelu rada navode se relevantni slučajevi iz sudske prakse.

SAŽETAK:
Stečajni zakon iz 1996. godine izmijenjen je i dopunjen sedam puta, sve s ciljem stvaranja uvjeta za učinkovitiju provedbu stečajnog postupka. Potreba za donošenjem novog Stečajnog zakona iz 2015. godine proizašla je iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema insolventnosti poslovnih subjekata u vremenu izrazite gospodarske krize, kao i problema koji su se pojavili u njegovoj dosadašnjoj primjeni. U ovom radu analiziraju se odredbe novog Stečajnog zakona referentne za pravni položaj radnika u stečajnom postupku.

Summary:
The Bankruptcy Act was amended seven times since its adoption in 1996., with the aim to create the conditions for effective implementation of the bankruptcy proceedings. The need for a new Bankruptcy Act in 2015 arised from the need of a more effective solution to the insolvency problems of bussiness entities during a period of extreme economic crisis, as well as the problems that arised during its previous uses. This paper analyzes the provisions of the new Bankruptcy Act that are relevant to the legal status of workers in a bankruptcy proceeding.

Ključne riječi: stečaj, insolventnost, Stečajni zakon, Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca

dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
profesor visoke škole (naslovno zvanje), pročelnik Upravnog studija Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 349.2: 347.736

U članku se analiziraju direktive europske pravne stečevine implementirane u pravni poredak RH, koje reguliraju sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskim trgovačkim društvima (SE) i europskoj zadruzi (SCE).

SAŽETAK:

U ""Narodnim novinama"" broj 93/14 objavljen je Zakon o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskom društvu (SE) i u europskoj zadruzi (SCE). Zakon je stupio na snagu 07. 08. 2014. god. Na ovaj način u pravni sustav RH ušla su pravna pravila (pravna stečevina EU) koja se odnose na sudjelovanje radnika u odlučivanju u SE i SCE (Uredba Vijeća 2157/2001/EZ od 08. 10. 2001; Direktiva Vijeća 2001/86/EZ od 08. 10. 2001. i Direktiva Vijeća 2003/72/EZ od 22. srpnja 2003.).
Zakon upotpunjuje radno zakonodavstvo u kome se na razini Europe uvode različiti oblici participacije (sudjelovanja) radnika u odlučivanju u europskim trgovačkim društvima i europskoj zadruzi. Radnici zaposleni u RH u tim subjektima (prvenstveno onima koji imaju tu sjedište) osigurano je pravo na izbor predstavnika u pregovaračke odbore, vijeća radnika, obavješćivanje i suodlučivanje različitih oblika.
O tim i drugim pitanjima, s pozivom na Zakon i druge izvore Europskog prava piše se u ovome članku.

Summary:

In the ""Official Gazette"" No. 93/14, the Act on the participation of workers in decision-making in the European company (SE) and in the European Cooperative Society (SCE) was published. The Act entered into force on 7th of August, 2014. By this, in Croatian legal system the legal rules has entered (acquis communautaire) relating to employee participation in decision-making in the SE and SCE (Council Regulation 2157/2001/EC of 10th of October, 2001; Council Directive 2001/86/EC of 8th of October, 2001 and Council Directive 2003/72/EC of 22nd of July, 2003).

Law complements the labour legislation which, on the level of Europe, introduces various forms of participation (involvement) of workers in decision-making in European companies and European cooperative societies. Workers employed in the Republic of Croatia in these entities (primarily those with the headquarters in respective country) have secured right to elect theirs representative in the negotiating committees and in the works council´s, right to be informed and to have different types of co-determination rights.

These and other issues, with reference to the Act and other sources of European law, are the subject of this article.

Ključne riječi: suodlučivanje, europsko društvo, europska zadruga, poslodavci, radnici

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. pravnik
Znanstveni savjetnik (u trajnom zvanju) iz Rijeke

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.107

Može li se zaključiti da sudjelovanje radnika na predizbornim aktivnostima tijekom bolovanja ima značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu? O tom pitanju više u nastavku ovog članka.

SAŽETAK:
U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-može li sudjelovanje radnika u predizbornim aktivnostima imati značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, te se ističu razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem sudjelovanje radnika u predizbornim aktivnostima tijekom bolovanja, može imati značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue - whether workers participation in election activities have meaning of a serious breach arising from employment and be the reason for an extraordinary termination of the employment contract, and highlights the reasons that justify the conclusion according to which workers participation in election activities during sick leave, can indicate a serious breach arising from employment and be the reason for an extraordinary termination of the employment contract.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ugovora o radu, sudjelovanje radnika u predizbornim aktivnostima tijekom bolovanja kao moguća osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 10/2016

UDK: 349.2:324

Autor u ovome radu razrađuje Novelu Zakona o parničnom postupku u odnosu na radne sporove male vrijednosti. U drugom nakon prvog uvodnog dijela razrađuje se Novela Zakona o parničnom postupku u postupku u sporovima male vrijednosti. Treći dio odnosi se na postupak u parnici iz radnog odnosa. Naposljetku, u četvrtom dijelu ukazuje se na radni spor u svjetlu stupanja na snagu Novele Zakona o parničnom postupku.

Sažetak:
Stupanjem na snagu Novele Zakona o parničnom postupku, kako u postupku male vrijednosti, tako i u radnom sporu nastupaju promjene, kojima se prevenira odugovlačenje postupka, a parničnim strankama nameće procesna disciplina. U radnom sporu kao parnične stranke, nastupaju, s jedne strane poslodavac, a s druge strane radnik. Što se tiče radnog spora, isti ima određenu posebnost kod tereta dokazivanja. Pa tako članak 131. Zakona o radu regulira teret dokazivanja u radnim sporovima.

Ključne riječi: Zakon o parničnom postupku, sporovi male vrijednosti, radni spor, teret dokazivanja

Summary:
The entry into force of the Amendments to the Civil Procedure Act led to changes, both in the proceedings of low value and in the employment relationship, which prevent stalling the proceedings, and imposes procedural discipline on the parties to the procedure. The parties to the proceedings in labour dispute are, on the one hand, employer, and on the other, worker. Labour dispute has a certain specificity in terms of burden of proof. Hence, the Article 131 of the Labour Act stipulates burden of proof in labour disputes.

Kristian Plazonić
Odvjetnik u Rijeci

Radno pravo 02/2014

UDK 347.91:349.2

Autor u ovome radu razrađuje pravo na jubilarnu nagradu. U drugom nakon prvog uvodnog dijela razrađuju se pretpostavke i visine iznosa kod ostvarenja prava na jubilarnu nagradu. Treći dio odnosi se na tužbu radi isplate jubilarne nagrade. U tom dijelu uz ogledni primjerak tužbe ukazuje se i na to kakav treba biti sadržaj takve tužbe. Četvrti dio ukazuje na razradu jubilarne nagrade u nekim značajnim kolektivnim ugovorima. Naposljetku, u petom dijelu daje se prikaz sudske prakse.

Sažetak:

Jubilarna nagrada vrlo je često materijalno pravo u Republici Hrvatskoj, iako je Zakon o radu ne poznaje. Međutim, jubilarna nagrada je ugovorena u velikom broju kolektivnih ugovora, a porezni propisi predviđaju neoporezivi iznos za isplatu jubilarne nagrade.
Tužba za isplatu jubilarne nagrade predstavlja jednostavniju vrstu tužbi iz radnizh odnosa.

Ključne riječi: jubilarna nagrada, pravo iz kolektivnog ugovora, tužba za isplatu jubilarne nagrade

Kristian Plazonić
Odvjetnik u Rijeci
Radno pravo 7-8/2013
UDK349.232

U radu se analizira pravo radnika na obavješćivanje i savjetovanje u poduzeću u aktima Europske unije, te najvažnijem socijalnom aktu Vijeća Europe – Europskoj socijalnoj povelji.

Sažetak
Pravo radnika na obavješćivanje i savjetovanje jedno je od najfragmantiranijih prava u zakonodavstvu Europske unije, a što dovodi do zbunjenosti, pravne nesigurnosti i loše provedbe. Shvaćena je potreba za boljom regulacijom s naglaskom odmaka od kvantitative prema kvaliteti te učinkovitosti. Sadržaj i opseg prava na obavješćivanje i savjetovanje iz odredbi Europske socijalne povelje, proizlazi iz cjelovitosti pristupa tekstu povelje, normativnog i provedbenog djelovanja te izvješća o prihvaćenim odredbama Povelje država potpisnica, kao i iz izraženih stavova Europskog odbora za socijalna prava, osobito onih izraženih u obrascu izvješća (Form for the reports to be submitted in pursuance of the European Social Charter) i zaključaka (Conclusions). Ukazuje se nužnost ekstenzivnog tumačenja odredbi, te na uvjetovanost usklađenog normativno-pravnog stanja zahtijeva i učinkovite praktične provedbe te odgovarajuće ekonomske i socijalne politike države potpisnice.

Ključne riječi: pravo na obavješćivanje i savjetovanje u poduzeću, Europska unija, Vijeće Europe, Europska socijalna povelja, usklađenost država članica

Summary
The right of workers to information and consultation is one of the most fragmented rights in the European Union law, which leads to confusion, legal uncertainty and poor implementation. There is an understanding of the need for better regulation with the focus on the shift from quantity to quality and efficiency. The content and scope of the right to information and consultation from the provisions of the European Social Charter arises from the integrity of the approach to the text of the Charter, normative activities and activities related to the implementation, and the report on the accepted provisions of the Charter by the signatory countries, as well as from the expressed positions of the European Committee for Social Rights, especially those expressed in the form for the reports to be submitted in pursuance of the European Social Charter and conclusions. It points to the necessity of extensive interpretation of the provisions, and to the conditions of the harmonized normative and legal situation of the demand and efficient implementation in practice, as well as relevant economic and social policy of the signatory country.

Autorica u članku analizira sudsku praksu Visokog upravnog suda RH u predmetima vođenim proteklih godina povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te isplate primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

SAŽETAK:

Od osnivanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zaštita prava na suđenje u razumnom roku uređena je, između ostalog, s dva različita Zakona o sudovima, i to Zakonom o sudovima („Narodne novine"", br. 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 122/10. - pročišćeni tekst, 27/11., 57/11. i 130/11.,) do 14. ožujka 2013. i Zakonom o sudovima („Narodne novine"", br. 28/13.), odnosno Zakonom o sudovima („Narodne novine"", br. 28/13., 33/15. i 82/15.), nakon toga. Prvi zakon sadržavao je jedno pravno sredstvo za zaštitu ovog prava - zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok drugi sadržava dva - zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Do 14. ožujka 2013. Visoki upravni sud Republike Hrvatske zaprimio je 31 zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a od navedenog datuma zaprimio je 94 zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, devet žalbi protiv odluke prvostupanjskog upravnog suda o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te 12 zahtjeva za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
O gotovo svim zaprimljenim zahtjevima i žalbama Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučio je do 1. rujna 2015., i to na nekoliko načina koji su prikazani kroz citirana rješenja u ovom radu. Iz navedenih rješenja proizlazi da je taj sud svoja stajališta velikim dijelom formirao prihvaćanjem dotadašnje prakse Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Summary:

Since the establishment of the High Administrative Court of the Republic of Croatia, protection of the right to trial within a reasonable time is regulated by, among other things, two different Acts, namely Law on Courts (""Official Gazette"", no. 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 122/10. - consolidated text, 27/11., 57/11. and 130/11.,) of 14 March 2013 and the Law on Courts (""Official Gazette"", no. 28/13.), and after that the Law on Courts (""Official Gazette"", no. 28/13., 33/15., and 82/15.). The first Act contained a remedy for the protection of this right - the request for the protection of the right to trial within a reasonable time, while the other contains two - a request for protection of the right to trial within a reasonable time and a request for payment of adequate compensation for the violation of the right to trial within a reasonable time .

Until 14 March 2013, the High Administrative Court of the Republic of Croatia received a 31 request for protection of the right to trial within a reasonable time, and from this date has received 94 requests for the protection of the right to trial within a reasonable time, nine complaint against the decisions of the first instance of the administrative court on request for protection of the right to trial within a reasonable time, and 12 requests for the payment of appropriate compensation for the violation of the right to trial within a reasonable time.

On almost all received requests and appeals to the High Administrative Court of the Republic of Croatia were decided by 1 September 2015 in several ways that have been shown through solutions cited in this article. These solutions show that this Court largely formed his opinions by adopting the existing practice of the European Court of Human Rights and the Croatian Constitutional Court.

Ključne riječi: suđenje u razumnom roku, primjerena naknada, Visoki upravni sud RH, Zakon o sudovima

Franciska Dominković, dipl. iur.
Sudska savjetnica, Visoki upravni sud Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 2/2016

UDK: 347.93

Autorica u članku obrađuje ovrhe na plaći radnika i Ovršni zakon, koji je objavljen Narodnim novinama br. 112/12 dana 12. listopada 2012. a stupio na snagu dana 15. listopada 2012.

Sažetak:

U Narodnim novinama br. 112/12 dana 12. listopada 2012. objavljen je najnoviji Ovršni zakon (dalje u tekstu: OZ/12). Zakon je stupio na snagu dana 15. listopada 2012.
Tim Zakonom uređuje se postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a isto tako se uređuju i materijalnopravni odnosi koji se zasnivaju na temelju prethodno navedenih ovršnih postupaka i postupaka osiguranja.
Prema Prijelaznim i završnim odredbama tog OZ/12 postupci u tijeku dovršavaju se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu toga Zakona, ali postoje i iznimke.

Ključne riječi: Ovršni zakon, ovrha, tražbina, postupak osiguranja, ovrha na plaći radnika

Summary:

The Official gazette No. 112/12 on 12 October 2012 published the latest Execution Act (hereinafter OZ/12). The Act entered into force on 15 October 2012.
The Act regulates the procedure in which courts and notaries conduct involuntary collection of claims on the basis of enforcement title documents and trustworthy documents (execution procedure) and the procedure in which courts and notaries conduct the securing of claims (security procedure), unless determined otherwise by a special law. It also regulates material and legal relations that are established on the basis of the above mentioned execution procedures and security procedures.
In line with the transitional and final provisions of the OZ/12, currently running proceedings shall be concluded according to the provisions of the law applicable before the entry into force of this act, but there are exceptions.

Autor u članku obrađuje dokazna sredstva podobna za dokazivanje privremene nesposobnosti za rad radnika kroz slučaj iz sudske prakse, kao i način na koji bi trebalo postupiti u sudskom sporu, uz osvrt na sudske odluke.

SAŽETAK:

U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-može li radnik dokazivati opravdanost privremene nenazočnosti na radu samo potvrdom nadležnog liječnika, te se iznose razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem nedostavljanje poslodavcu liječničke potvrde o privremenoj nesposobnosti radnika za rad, ne sprječava radnika, da u radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, drugim dokaznim sredstvima dokazuje opravdanost izostanka s posla zbog bolesti ili ozljede.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue - whether an employer could reasonably prove his temporary absence from workplace only with a certificate issued by a competent doctor, and presents the reasons that justify the conclusion according to which failure of delivery of a medical certificate of temporary inability of employee for work, does not prevent employee in a labour dispute which concearns wrongful termination of employment contract to prove with other types of evidence his temporary absence from workplace due to illness or injury.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ugovora o radu, privremena nesposobnost radnika za rad zbog bolesti ili ozljede, dokazivanje privremene nesposobnosti radnika za rad zbog bolesti ili ozljede

Dr. sc. Ivan Kaladić
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 331.473

Tema ovog rada je sudski raskid ugovora o radu. Autori obrađuju osnovno o sudskom raskidu, dan prestanka ugovora o radu, tijek sudskog postupka i naknadu štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu. Također donose pregled sudske prakse.

Sažetak

Prestanak ugovora o radu odlukom nadležnog suda (ili uobičajeno sudski raskid ugovora o radu) predstavlja jedan od sedam načina koji su u hrvatskom radnom zakonodavstvu navedeni kao načini prestanka ugovora o radu. Da bi uopće moglo doći do odlučivanja suda o prestanku ugovora o radu, prethodno je potrebno da sud utvrdi da je riječ o nedopuštenom otkazu ugovora o radu, da postoji prijedlog jedne od strana u sporu da sud prekine radni odnos i da postoje okolnosti koje na temelju ocjene suda ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć. Prilikom postupanja suda po pitanju određivanja prestanka radnog odnosa, sud će, na zahtjev radnika, dosuditi radniku i naknadu štete. Specifičnog takvih sudskih predmeta ja da sud uz tužbu radnika o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu najčešće odlučuje i o poslodavčevoj protutužbu kojom se traži sudski raskid ugovora o radu (međutim isto može biti i na zahtjev radnika, međutim što je u praksi znatno rjeđe), i potom još o visini zahtjeva radnika za naknadom štete.

Ključne riječi: radni odnosi, ugovor o radu, sudski raskid, naknada štete, tužba, protutužba

Summary

The termination of employment contract by the court decision is the one of seven ways that are in the Croatian labor legislation listed as ways of employment contract termination. That could possibly come to the court decision on employment termination, it is required that the court determines that termination of employment contract is illegal, that there is a request of one of the parties that the court terminate the contract relationship and that there are circumstances which, under court's assessment, indicates that further continuation of employment relationship is not possible. During the court proceeding on the issue of determining the termination of employment, the court shall, upon the request of employee, award damages to the employee.

For such court cases is specific that together with the employee's claim about the inadmissibility of employment contract termination, court usually decides on employer's counterclaim in which employer requests the termination of the employment contract (but employee also might put such a request, however this is very rare), and then yet court should decide upon the workers' demands for damage compensation.

Prof.dr.sc. VILIM HERMAN

Pravni fakultet Osijek

mr.sc. TOMISLAV STRNIŠČAK

Rescon d.o.o., Čakovec

Radno pravo 5/2012

UDK 349.22:331.108.6

Tema ovog stručnog rada je novela Ovršnog zakona – Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine 93/14), kojim unesen cijeli niz novih ovršnopravnih rješenja u hrvatski pravni sustav.

Sažetak:
U Narodnim novinama br. 93 od 30. srpnja 2014. godine objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (ZiDOZ) koji je stupio na snagu 01. rujna 2014. godine. Navedenim je izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji se ionako počesto mijenja, unesen cijeli niz novih ovršnopravnih rješenja u hrvatski pravni sustav, pa tek preostaje vidjeti kako će isti zaživjeti u praksi i da li će uroditi toliko željenim pojednostavljenjem i ubrzanjem ovršnog postupka u cjelini. Neka od rješenja drastično se razlikuju od prijašnjih, neka su tek «kozmetičke» prirode, a neki su pravni instituti poput prokazne izjave i prokaznog popisa imovine potpuno ukinuti.

Ključne riječi: Ovršni zakon, Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, ovršenopravno rješenje, ovršenik, primanja koja su izuzeta od ovrhe

Summary:
The Act on Amendments to the Execution Act was published in the Official gazette no. 93 of 30 July 2014. The Act entered into force on 1 September 2014. The mentioned amendments to the Execution Act, which is in any case amended rather frequently, introduced a number of new rules on execution in the Croatian legal order, and it remains to be seen how they will function in practice and whether they will result in much desired simplification and speeding up of the execution procedure in general. Some of the provisions are drastically different from the former ones, some are merely „cosmetic"" in nature, and some legal institutes, such as statement on assets, have been completely abolished.

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2014

UDK: 347.952

U članku autor obrađuje različite aspekte sudske zaštite od otkaza u radnopravnim sporovima. Obrađuje zahtjeve radnika koji u prvom redu idu na utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, ali i sporedne zahtjevi kojima se ostvaruje svrha radno pravnog statusa i položaja radnika. S druge strane zaštite prava iz ugovora o radu kao mogućnost zaštite od nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je izjavio radnik uz daljnju primjenu obvezno pravnih pravila.

Sažetak

U parnicama radi ostvarenja zaštite prava iz radnog odnosa susrećemo se s različitim zahtjevima radi ostvarenja subjektivnog prava radnika, ali i poslodavca. Njihov položaj u radno pravnom odnosu je različit i radnik kao slabija stranka ugovora o radu ima i drugačiji položaj u takvoj vrsti spora. S obzirom na različitost postupanja poslodavca u donošenju odluka kojima se može utjecati na položaj , prava i obveze radnika, postoje i različiti načini ostvarenja sudske zaštite, pa se uz osnovni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu postavljaju i sporedni zahtjevi kojima se ostvaruje svrha radno pravnog statusa i položaja radnika. Položaj poslodavca u radnom sporu nešto je drugačije postavljen i on se uglavnom veže uz ostvarenje zaštite prava iz ugovora o radu kao mogućnost zaštite od nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je izjavio radnik, uz daljnju primjenu obvezno pravnih pravila.

Ključne riječi: poslodavac, radnik , otkaz, sadržaj ostvarivanja sudske zaštite, sporedni zahtjev, naknada štete.

Radno pravo 2/2012

UDK 349.22

SUMMARY

In law suits in order to achieve the protection of rights arising from the employment relationship we face various requests to achieve subjective rights of workers, but also of employers. Their position in the labour law relationship is different and the worker as a weaker party to an employment contract also has a different position in such dispute. Given the diversity of actions of employers in making decisions that may affect the status, rights and obligations of workers, there are also different ways of achieving legal protection, so apart from the basic requirement for establishing the unlawfulness of the decision on the termination of the employment contract there are also side requirements that achieve the purpose of the labour law status and position of workers. The position of the employer in the labour dispute is set somewhat differently and is mostly associated with the achievement of protection of rights arising from the employment contract as a possibility of protection against unlawful extraordinary termination of the employment contract stated by worker, with the further implementation of the mandatory legal rules.

Radno pravo 2/2012

UDK 349.22

GORAN MILAKOVIĆ, dipl.iur.

ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU

SAŽETAK

Prvi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti u Republici Hrvatskoj je donesen 2003. godine te je imao ukupno šest novela. Od ove je godine na snazi novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa kojim se nastojalo efikasnije riješiti pitanje sukoba interesa javnih dužnosnika. Cilj je ovakvog uređenja stvoriti potrebne uvjete da sukob interesa, u smislu stavljanja privatnih interesa javnih dužnosnika iznad javnog interesa, bude sveden na minimalnu razinu, što je bitan element u borbi protiv korupcije i zlorabi obnašanja vlasti.

Ključne riječi: Zakon o sprječavanju sukoba interesa, sukob interesa, dužnosnik, korupcija

Radno PRAVO 10/2011

U ovome članku autor obrađuje vrste rokova, njihove pravne učinke kao i na posljedice propuštanja pojedinih rokova u radnim sporovima.

Sažetak:

Radni sporovi specifični su po kratkim rokovima koje često prati pravna posljedica gubitka ovlaštenja na poduzimanje daljnjih parničnih radnji. Posebnu pozornost kod računanja rokova stranke radnog spora trebaju posvetiti računanju roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, a posljedično i tužbe. Nepravilno računanje roka od kojeg teče pravo radnika kao stranke radnog spora za zaštitu povrijeđenog prava, često dovodi do naknadne nemogućnosti ostvarenja radnopravne zaštite, jer su nastupili razlozi za odbacivanje tužbe. Osim toga, važan rok koji može utjecati na gubitak daljnjih procesnih ovlaštenja vezan je za računanje roka za podnošenje žalbe, posebice za stranke koje ne pristupe ročištu za objavu presude, a uredno su o njemu obaviještene.

Ključne riječi: radni sporovi, prekluzija, naknada štete iz radnog odnosa, rokovi, pravni učnici, propuštanje rokova, zahtjev za zaštitu prava, tužbe

Summary:

Labour disputes are specific in terms of short deadlines that are often followed by legal consequence of the loss of authority to take further steps in the legal proceedings. In calculating the deadlines, the parties to the labour dispute should pay special attention to calculating the deadline for filing the request for protection of rights, and consequently for the complaint. Wrong calculation of deadline from which runs worker’s right as a party to the labour dispute to protection of the violated right often leads to subsequent impossibility of employment protection, due to the appearance of reasons for the rejection of complaint. Besides, important deadline which may affect the loss of further litigation authorities is linked to the calculation of deadline for filing a complaint, especially for parties who do not appear at the hearing when the judgement is given, and they have been duly informed about it. 

Goran Milaković
Sudac Županijskog suda u Bjelovaru i predavač u Pravosudnoj akademiji

Radno pravo, 12/2013

UDK 331.109

Autorica prikazuje novosti koje donosi nova izmjena Ovršnog zakona, u dijelu koji se odnosi na ovrhu na novčanim sredstvima, te njihov utjecaj na rad Fine u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

SAŽETAK:
Od siječnja 2011. godine, kada je Financijskoj agenciji dodijeljena provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, pa do danas, dogodilo se nekoliko izmjena Ovršnog zakona, a sve s ciljem unapređenja i postizanja efikasnosti i učinkovitosti u postupku ovrhe. Zadnjim izmjenama Ovršnog zakona najvećim dijelom učinjena je promjena u ovrsi na nekretninama. U postupak ovrhe na nekretninama uvedena je Financijska agencija koja provodi prodaju nekretnina elektroničkom javnom dražbom čime je omogućena veća transparentnost postupka prodaje nekretnina.
Nadalje su ovim zakonskim izmjenama učinjene promjene vezane za institut dostave u ovršnom postupku i postupku provedbe ovrhe, uvedeno je jasno razgraničenje zahtjeva za naknadu nastalih troškova i zahtjeva predvidivih troškova postupka, a na koji način je ovršeniku omogućeno da zna koja je visina troška koju je dužan namiriti. Intervenirano je u sam sadržaj javnobilježničkog rješenja o ovrsi te isto sada sadrži upozorenje i uputu ovršenicima koji su ujedno korisnici primanja i naknada izuzetih od ovrhe kada, kako i na koji način da zatraže otvaranje zaštićenog računa. Proširen je opseg primanja i naknada izuzetih od ovrhe, a u ovrsi na novčanoj tražbini po računu prijenos novčanih sredstava se ne može više vršiti na račun određen u rješenju već isključivo na ovrhovoditeljev račun. Iznimno, se iznos troškova postupka po prijedlogu ovrhovoditelja može prenijeti na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik. Izmijenjen je rok zapljene novčanih sredstava sa trideset na šezdeset dana, a na koji način je omogućeno ovršenicima da ostvare svoju pravnu zaštitu.
Kako bi se spriječilo postupanje sa krivotvorenim zadužnicama izmijenjen je i način postupanja sa zadužnicama, uvedena je nova vrsta osnove za plaćanje kojom se može zatražiti izravna naplata putem Financijske agencije, institut dostave primjenjuje se i kod izravne naplate kako bi se ovršenike obavijestilo da je protiv njih zatražena ovrha, a sve s ciljem ostvarenja pravne zaštite u slučaju kada je ovrha nedopuštena. Radi zaštite prava radnika, prisilna naplata temeljem obračuna poslodavca dobiva prioritet u naplati.
Iz navedenog razvidno je da je zakonodavac imao u vidu postizanje veće pravne sigurnosti u provedbi ovrhe, zaštitu dostojanstva ovršenika, s jedne strane te zaštitu prava vjerovnika i mogućnost ostvarenja njihove tražbine na jednostavniji, brži i učinkovitiji način s druge strane.

Summary:

From January 2011, when the Financial Agency was assigned the implementation of the execution debtor' funds, a few changes of an distraint law happened until today, all with the aim of improving and achieving efficiency and effectiveness in foreclosure. The latest amendments of an distraint law were mainly related to the changes of a real estate execution. The financial agency was introduced in foreclosure proceedings on real estate, which conducts real estate electronic public auction that enables greater transparency of the property sale.

In addition, with this legal amendments, changes related to the delivery institute in foreclosure proceedings and the enforcement procedure have been made, which leads to a clear delimitation of incurred and expected costs on the reimbursement request in the application process. The execution debtor has the opportunity to find out the cost level, that is required to settle. It was intervened in the content of a notarial decision for execution, which now also includes a warning and instruction to the debtors who are also beneficiaries which receives benefits and fees exempted from foreclosure. Instructions specifiy time and a way how to request the opening of a protected account. The scope of income and benefits exempted from foreclosure is expanded, and funds transfers by account related to the financial claim foreclosure, can no longer be made to the account specified in the decision, apart from an execution creditor's account. Exceptionally, at the proposal of the execution creditor, the amount of the costs of the proceedings, may be transferred to the lawyer's account who represents the execution creditor as a proxy.  The deadline for a funds distraint, has been changed from thirty to sixty days, which now  enables legal protection to the debtors.

A new way of dealing with promissory notes has been amended in order to prevent treatment of forged promissory notes, like a new kind of basis for the direct payment by the Financial Agency, which applies to the delivery institute during the direct payment, in order to inform the execution debtor that execution has been requested against them, all with the goal of achieving legal protection in case the illegal enforcement. To protect the rights of workers, enforced collection based on the employer's calculation gets priority in payments.

From the above mentioned, it is obvious that the legislator had in mind to achieve greater legal certainty in the enforcement implementation, the dignity protection of the debtor' execution on one hand, and the protection of creditor rights and the possibility to realize their claims in a simpler, faster and more efficient way, on the other side.

Ključne riječi: ovrha na novčanim sredstvima, Financijska agencija, Ovršni zakon

Sandra Cindrić, dipl. iur.
FINA, viši specijalist za pravnu podršku

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 347.952:336

Autor članka analizira sudsku presudu čiji je predmet pitanje opravdava li ostanak na radnom mjestu radnika nakon isteka radnog vremena zakašnjavanje istog radnika na posao.

SAŽETAK:

U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-opravdava li rad radnika nakon isteka radnog vremena zakašnjavanje radnika na posao, te se navode razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem radnikov rad nakon isteka radnog vremena bez odobrenja poslodavca, ne opravdava zakašnjavanje radnika na posao u vrijeme određeno odlukom poslodavca o rasporedu radnog vremena, te da zakašnjavanje na posao ima značaj kršenja obveze iz radnog odnosa, koje može biti opravdani razlog za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue – if the lateness on workplace can be justified by overtime work of the employees. The article also highlights the reasons that justify the conclusion according to which employees work after working hours without approval of the employer, does not justify the lateness of employees on the workplace at the time specified by the employer´s decision on the schedule of working hours, and also, lateness on workplace has the character of violations of employment obligations, which may be a legitimate reason for a termination of employment contract due to the employee's misconduct.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, kašnjenje na posao kao kršenje obveze iz radnog odnosa

Dr. sc. Ivan Kaladić
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 6/2015.

UDK: 349.233

PRAVNI FAKULTET U RIJECI

SAŽETAK

Zakon o sestrinstvu usklađen je sa zakonodavstvom Europske unije. Pored ostalog, za državljane država–članica Europske unije propisane su olakšavajuće okolnosti za obavljanje pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita. Izmijenjene su odredbe koje se odnose na obrazovanje, djelokrug i kompetencije medicinskih sestara. Jamči se priznavanje diploma svakoj medicinskoj sestri stečenih u državama-članicama Europske unije. Precizira se temeljna i druga naobrazba kao i nastavak obrazovanja. Definirani su pojmovi teoretske i kliničke izobrazbe, ali i pravo na trajno stručno usavršavanje medicinskih sestara. Detaljnije su utvrđene ovlasti Hrvatske komore medicinskih sestara.

Ključne riječi: Zakon o sestrinstvu, sestrinstvo, obrazovanje, kompetencije, sestrinska njega, zdravstvena njega

Radno PRAVO 10/2011

U članku autor prikazuje nadzor primjene propisa u radnim odnosim u svijetlu novih propisa koji reguliraju to područje, a koji su doneseni u posljednje dvije godine.

SAŽETAK:

Stupanjem na snagu izmjena i dopuna propisa kojima se uređuje ustrojstvo i djelokrug tijela državne uprave, novih propisa kojima se uređuje ustrojstvo, dužnosti i ovlasti inspektora rada te novih propisa u području rada i zaštite na radu nastupile su značajne promjene u ustrojstvu, ali i djelovanje inspektora rada u nadzoru primjene propisa o radnim odnosima. Koncem 2013. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Narodne novine br. 148/13), a tijekom 2014. stupili su na snagu Zakon o Inspektoratu rada (Narodne novine br.19/14), Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14), Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14 i 118/14), ali i više drugih propisa u području rada. Ti propisi donijeli su značajne promjene u području rada, uključujući i promjene u pogledu inspekcijskog nadzora nad primjenom propisa o radnim odnosima.

Summary:

The entry into force of amendments to regulations governing the structure and competence of the state administration bodies, new regulations governing the organization, duties and powers of labour inspectors and new regulations in the area of occupational health and safety, has led to significant changes in the organization, but also work of labour inspectors in the monitoring of the implementation of the regulations on employment relations. At the end of 2013 the Act on Amendments to the Act on the Organisation and Scope of Ministries and Other Central State Administration Bodies (Official Gazette 148/13) came into force, and in 2014 the Labour Inspectorate Act (Official Gazette19/14), the Labour Act (Official Gazette 93/14), the Occupational Health and Safety Act (Official Gazette 71/14 and 118/14) came into force, as well as a number of other regulations in the field of labour. These regulations have brought significant changes in the area of labour, including changes in the terms of the inspection supervision over the implementation of the regulations on employment relations.

Ključne riječi: ustrojstvo i ovlasti inspektora rada, upravne mjere, prekršajne odredbe

Ilija Tadić, dipl. iur.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Inspektorat rada

RADNO PRAVO 11/2014

UDK: 349.22

Radno mjesto danas predstavlja svjetlo u životu svakog građanina koji je zaposlen, a zaštita temeljnog radničkog prava na rad treba biti misao vodilja svih društvenih struktura prilikom djelovanja javne vlasti i društva u dovođenju u red svojih građana.

SAŽETAK:
U uvjetima današnjeg života, nazovimo ih postrecesijskim, radno mjesto postalo je lukzus, dostupan relativno malobrojnima, uz stalne kritike mnogobrojnih, pri čemu se premalo pažnje posvećuje činjenici da je pravo na rad temeljno ljudsko i ustavno pravo čovjeka.
U ovome radu autor analizira karakteristične pojave ugrožavanja radnih mjesta radnika i službenika, prikazuje životne situacije u kojima dolazi do nepoštovanja prava na rad i ukazuje na rješenja uočenih problema, prvenstveno kroz drugačiji pristup već postojećim institutima radnog prava poput stručnog osposobljavanja za rad i kroz potrebu mijenjanja dosadašnje sudske prakse u uvjetima gdje dolazi do kolizije općeg, javnog interesa, zahtjeva kaznenog postupka i prava na rad radnika.
Zaključno se upućuje na potrebu poklanjanja pažnje etičnosti rada, davanju prednosti očuvanju radnog mjesta i radnog odnosa pred zahtjevom za osiguranje nazočnosti osumnjičenika za potrebe kaznenog postupka te naglašavanju značaja dostojanstvenog rada, ustavno proklamiranog koncepta koji već desetljećima teži postati radnopravnim načelom.

Summary:
In the conditions of modern life, let's call it post-recession, the workplace became luxury, available relatively to minority, with the constant criticism of many, with too little attention paid to the fact that the right to work is a fundamental human and constitutional right of people.
In this paper the author analyzes the characteristic appearance of compromising the jobs of workers and employees, shows the life situations in which there is a failure to respect the right to work and point to solutions identified problems, primarily through a different approach to existing institutes of labor law, such as vocational training for the operation and the need to change previous case law in conditions where a conflict of general, public intersa, application of the criminal proceedings and the right to work of workers.
Finally, author is referring to the need of giving attention to the ethics of work, giving the benefits of saving jobs and employment before the application for ensuring the presence of the suspect for the purposes of criminal proceedings and emphasize the importance of decent work, the proclaimed constitutional concept, which for decades tends to become the principle of labor law.

Ključne riječi: pravo na rad, stručno osposobljavanje za rad, radno mjesto, otkaz, etičnost rada

Mr. sc. BRUNO MOSLAVAC, dipl. iur.
Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 349.22

Broj prekršajnih postupaka koji se vode pred prekršajnim sudovima povodom optužnih prijedloga podnijetih zbog prekršaja počinjenih u vezi s radnim odnosima i pravima radnika koja proistječu iz radnog odnosa, svakako upućuje na značaj teme obrađene u ovom radu. Očekujući da će rad poslužiti u primjeni prvenstveno kolegama pravnicima, te drugim strukama koje se bave ljudskim resursima, ali i laicima koji imaju interes za temu, obrađena su pitanja koja se najčešće pojavljuju u provođenju prekršajnih postupka zbog prekršaja iz radnih odnosa. S obzirom da se poslodavci pojavljuju kao najčešći počinitelji prekršaja iz radnih odnosa, rad je pisan pretežito iz gledišta položaja okrivljenika u prekršajnom postupku. Radom su pretežito obuhvaćene odredbe Prekršajnog zakona kojim su uređeni pojmovi prekršaja i temeljne svrhe primjene prekršajnih sankcija i prekršajnog postupka s osvrtom na praksu prekršajnih sudova i stavove istaknutih pravnih teoretičara i pravnih stručnjaka. U tom smislu u radu je dano određenje pojma prekršaja općenito i načela prekršajnog postupka, tijek prekršajnog postupka, nadležnost prekršajnih sudova i tijela državne uprave u provođenju prekršajnog postupka, kazne i kažnjavanje, oduzimanje imovinske koristi, izvršenje odluka donijetih u prekršajnom postupku, te određenje zastare i nastup rehabilitacije.

SAŽETAK:
Pravo na rad, kao ustavna kategorija, zaštićeno je zakonima koji sadržavaju odredbe o obvezama poslodavaca prema radnicima te o pravima radnika iz drugih područja, a koja proizlaze iz radnog odnosa. Propuštanje ispunjenja pojedinih obveza propisanih zakonom, pravilnikom, kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se štite prava radnika, predstavlja prekršaj i kao takav je propisan posebnim zakonima. Najviše prekršaja je propisano Zakonom o radu, s kojim često dolaze i prekršaji propisani Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Summary:
The right to work as a constitutional right is protected by laws containing provisions of employers obligations to workers and workers' rights in other areas, arising from employment. Failure to fulfill certain obligations laid down by law, regulation, collective agreement, employment contract or any other act to protect workers' rights, is a misdemeanor and as such is regulated by special laws. Most misdemeanors are prescribed by the Labour Act, with which often come misdemeanors prescribed by the Pension Insurance Act and the Act on Compulsory Health Insurance.

Ključne riječi: prekršajni postupak, načela prekršajnog postupka, Prekršajni zakon

Zdravka Jagić, dipl. iur.
Prekršajni sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2017

UDK: 349.2:347.9

Autorica u članku analizira odredbe Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, s posebnim osvrtom na najnoviju novelu istog, pritom ukazujući na neke nejasnoće koje su i dalje ostale prisutne.

SAŽETAK:
S obzirom na donošenje novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, koji je objavljen u Nar. nov., br. 32/15 i koji se primjenjuje od 28.3.2015., a i s obzirom na nedavno donesen Pravilnik o izmjeni i dopuni tog Pravilnika (Narodne novine, br. 97/15), koji je stupio na snagu 19.9.2015., u ovom članku donosimo pregled novina koje utječu na vođenje evidencije o radnicima i drugim propisanim osobama, kao i o radnom vremenu. U članku se ujedno ukazuje na neke nejasnoće, propuste i nelogičnosti koje su i dalje prisutne u Pravilniku.

Summary:
Considering the adoption of the new Ordinance on the content and method of keeping records of workers, which was published in the Official Gazette, no. 32/15 and is applied from 28.03.2015., and also with regard to the recently adopted Ordinance on the amendments to the Ordinance on the content and method of keeping records of workers (Official Gazette, no. 97/15), which enter into force on September 19th, 2015, this paper presents an overview of amendments that affect the maintence of records of workers and other prescribed persons, as well as maintence of working hours. The paper also points to some ambiguities, omissions and lack of logic that are found in the Ordinance.

Ključne riječi: evidencija o radnicima, evidencija o radnom vremenu, Zakon o radu, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

Biljana Barjaktar, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 349.235

U nastavku se izlažu procesne odredbe koje se odnose na zaštitu od diskriminacije, uznemiravanja i mobinga, uz navođenje relevantnih presuda iz domaće sudske prakse.

SAŽETAK:
Posebne procesne odredbe relevantne za zaštitu od diskriminacije, uznemiravanja i mobinga sadržane su u Zakonu o radu (ZR) , Zakonu o suzbijanju diskirminacije (ZSD) , Zakonu o ravnopravnosti spolova (ZRS) , Zakonu o parničnom postupku (ZPP) ...
Kako je u posljednje vrijeme sve više sudskih odluka u kojima se zauzimaju pravni stavovi kojim se odnosna pitanja koja se vezano uz primjenu nabrojanih zakona pojavljuju, te odluke zaslužuju posebnu pažnju.
O njima kao i zakonskim odredbama na kojima se temelje biti će govora u nastavku ovog rada.

Summary:
Special procedural provisions relevant to the protection of discrimination, harassment and mobbing are contained in the Labour Act, the Anti-Discrimination Act, the Act on Gender Equality, the Civil Procedure Act (CPA) ...
In recent years many court decisions which are related to the implementation of the abovementioned acts occur, and that´s why these decisions deserve special attention.
About that, as well as the legal provisions on which they are based, will be discussed in this paper.

Ključne riječi: diskriminacija, mobbing, sudska praksa

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2017

UDK: 331.44

Autor obrađuje novelu Zakona o parničnom postupku iz 2011., s posebnim osvrtom na utjecaj odredbi iz te novele na radne sporove.

SAŽETAK

Na sjednici od 13. svibnja 2011. Hrvatski Sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku[1] po hitnom postupku, uz obrazloženje da se tim zakonom hrvatsko zakonodavstvo dodatno usklađuje se propisima Europske unije.

U ovom se radu navedeni Zakon promatra prvenstveno s aspekta utjecaja njegovih odredbi na postupke u parnicama iz radnih odnosa. Riječ je o novinama koje se odnose na nadležnost općinskih sudova, iznimki od pravila da se tužbeni zahtjevi za novčane tražbine koje se utvrđuju u bruto iznosu moraju utužiti u tom iznosu, te o novom pravilu da sud drugog stupnja u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjsku presudu smije ukinuti samo jedanput.

Ključne riječi: izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, postupci u parnicama iz radnih odnosa, radni sporovi

Radno pravo 7-8/2011

UDK 347.918:349.2

DARKO MILKOVIĆ

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

[1] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 57/11) (u daljnjem tekstu: Novela ZPP-a).

Autor u ovome radu razrađuje prava iz putnog naloga. U drugom nakon prvog uvodnog dijela razrađuju se pojam i pretpostavke ostvarenja prava na putnog naloga. Treći dio odnosi se na tužbu radi isplate putnog naloga. U tom dijelu uz ogledni primjerak tužbe ukazuje se i na to kakav treba biti sadržaj takve tužbe.
Naposljetku, u četvrtom dijelu daje se prikaz prava iz putnog naloga u nekim značajnim kolektivnim ugovorima.

Sažetak:
Poslodavac putnim nalogom upućuje radnika na službeno putovanje. Putnim nalogom radnik može biti upućen da službeno putovanje odradi, ne samo u Hrvatskoj, nego i u inozemstvu. Tako dostavljen putni nalog radniku mora biti pečatiran i potpisan od strane poslodavca. Nakon obavljenog službenog puta radnik pravi obračun službenog putovanja te ga dostavlja poslodavcu radi isplate istog. Najbitnija dva prava iz putnog naloga koja se moraju isplatiti radniku su dnevnica i naknada prijevoznih troškova. Dakako, može postojati i pravo na isplatu plaćene cestarine, plaćenog hotelskog smještaja i drugi potrebni izdaci.

Ključne riječi: putni nalog, službeno putovanje, dnevnica, troškovi puta, tužba

Summary:
By way of travel orders, the employer sends a worker on a business trip. Travel orders may serve to send a worker on a business trip not only in Croatia, but also abroad. Such submitted travel order form has to be stamped and singed by the employer. Upon the return from a business trip, a worker makes a settlement of accounts of a business trip and submits it to the employer for the payment thereof. The two most important rights from the travel orders that have to be paid to the worker are the per diem and reimbursement of travel costs. Of course, there may also be an entitlement to reimbursement of tolls paid, hotel accommodation and other necessary expenses.

Kristian Plazonić
Odvjetnik u Rijeci

Radno pravo 01/2012
UDK 349.2

Autor članka na temelju sudskih presuda hrvatskih sudova određuje trenutak do kojeg se moraju ispuniti razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

SAŽETAK:

U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-kada se trebaju ostvariti razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, da bi otkaz bio dopušten, te se navode razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem se za dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu zbog prestanka potrebe za radom radnika iz gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, zahtijeva da su razlozi za otkaz nastali do donošenja odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue: until when the reasons for the notice due to business reasons need to be realised in order to be valid. The article also states the reasons that justify the conclusion according to which the validity of a regular notice of the employment contract due to the economic, technical or organizational reasons, requires that those reasons for the cancellation have occurred up until the employer decision on termination of the employment contract.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, vrijeme ostvarenja razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 331.106.44

U nastavku se, radi boljeg shvaćanja mjesta i uloge ovrhe na nekretninama unutar općeg poreznog ovršnog postupka, najprije prikazuju osnove ovršnog postupka, a potom se detaljnije pristupa obradi ovršnog postupka nad nekretninama. Sve navedeno u svezi s prisilnim postupkom naplate poreza, mutatis mutandis, primjenjuje se i na sva ostala davanja u smislu čl. 2. St. 3. Općeg poreznog zakona: trošarine, carine, pristojbe, doprinose, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva ona davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela. U idućem broju časopisa nastavljamo s drugim dijelom članka.

SAŽETAK:
Ovršni postupak u poreznim predmetima u Republici Hrvatskoj uređen je Općim poreznim zakonom (u nastavku: OPZ) (Narodne novine, br. 115/16), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2017. Smisao ovršnog postupka propisanog OPZ-om treba tražiti u želji zakonodavca da porezni dug (dug poreznog obveznika na ime poreza i ostalih javnih davanja), u slučaju kada nije dobrovoljno i u predviđenom roku podmiren, naplati prisilnim putem –poduzimanjem određenih mjera u okviru ovršnog postupka. Može se kazati kako je ovršni postupak (ovrha) u poreznim stvarima postupak prisilne naplate dospjelog poreznog duga i duga po osnovi ostalih javnih davanja. Provođenju ovršnog postupka prethodi utvrđenje postojanja nepodmirenog duga na ime poreza i ostalih javnih davanja.

Summary:
Execution proceedings in tax matters in the Republic of Croatia is regulated by the General Tax Act (Official Gazette no. 115/16), which applies from 1 January 2017. The purpose of the execution procedure prescribed by General Tax Act should be sought in legislator´s preference that the tax debt (debt of taxpayer in taxes and other public contributions), when it is not voluntarily and in due time settled, should be paid by force – by undertaking certain measures in the framework of execution proceedings. It could be said that the execution proceedings (enforcement) in tax matters is the mandatory payment of due tax debt and debt incurred by other public charges. Implementation of the execution procedure is preceded by determination of the existence of unpaid tax debt and other public charges.

Ključne riječi: ovrha, porezni dug, Opći porezni zakon

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2017

UDK: 347.952

U ovom stručnom radu autor detaljno obrađuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Daje prikaz zatjeva za zaštite prava te svih sudskih postupaka iz radnih odnosa.

Sažetak:

Način ostvarivanja prava iz radnog odnosa ovisi o pravu čije se ostvarenje traži, kao i o tome koja kategorija radnika traži ostvarenje nekog svog prava. Naime, kad radnik potražuje neku novčanu isplatu poslodavca, tad se nije dužan prethodno obratiti poslodavcu kao kod ostvarenja prava kod otkaza ugovora o radu, ali niti sve kategorije radnika nemaju obvezu prethodnog obraćanja poslodavcu, o čemu ćemo kasnije više reći.

Dakle, načelno je pravilo da kad govorimo o ostvarivanju zaštite prava iz radnog odnosa, tad je potrebno imati u vidu da se zaštita pred sudom može ostvariti tek ako radnik nije uspio ostvariti svoja prava u mirnom postupku pred poslodavcem. Zaštita pred sudom ostvaruje se pokretanjem sudskog postupka, pri čemu odredbe Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku predstavljaju materijalnopravne i procesnopravne pretpostavke u zaštiti prava iz radnih odnosa. To znači da je u radnim sporovima potrebno istovremeno primjenjivati odredbe obaju zakona.

Ključne riječi: sudska zaštita, prava iz radnog odnosa, zahtjev za zaštitu prava, tužba, žalba, revizija, radnik, poslodavac

Summary:

The manner of exercising the rights arising from the employment relationship depends of the right the exercise of which is demanded, as well as of the fact which category of workers requests the exercise of a right. Namely, when a worker seeks a payment by the employer, he or she is not obliged to address the employer first as is the case with the exercise of rights in case of the cancellation of the employment contract, but not all the categories of workers have the obligation to address the employer first, however this issue will be addressed more thoroughly later on in the text. Thus, in principle, when we speak about the protection of rights arising from employment relationship, it is necessary to take into account the fact that the protection before the court can be achieved only if the worker did not manage to exercise his rights in the course of peaceful proceedings before the employer. The protection before the court is achieved by starting a court proceedings, while provisions of the Labour Code and the Civil Procedure Code are substantive and procedural legal requirements in the protection of rights arising from employment relationship. This means that in labour disputes the provisions of both laws should be applied at the same time.

DARKO MILKOVIĆ

Sudac i predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu

UDK 349.22

Radno pravo 7-8/2012

U članku autorica daje prikaz ovrhe na plaći radnika i ovrhe radi vraćanja na posao radnika. Obrazlaže odredbe ranijeg Ovršnog zakona, te novog Ovršnog zakona čije se većina odredbe će tek početi primjenjivati s 15. listopadom 2012.

Sažetak:

Raniji Ovršni zakon u primjeni je još od 12. kolovoza 1996. godine. Novi Ovršni zakon (samo) načelno je stupio na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, dakle, 18. prosinca 2010. godine, s obzirom da je objavljen u Narodnim novinama br. 139/10 od 10. prosinca 2010. godine.

No, većina njegovih odredaba trebala je stupiti na snagu tek 1. siječnja 2012. godine.

Kako je Zakonom o izmjenama Ovršnog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 12/12 od 26. siječnja 2012. godine ponovno odgođena primjena tih odredaba sve do 1. srpnja 2012. godine, a u Hrvatskom saboru izglasan je i Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona prema kojemu je primjena ponovno odgođena do 15. listopada 2012. godine, novi Ovršni zakon još uvijek se ne primjenjuje u njegovom pretežnom dijelu.

Iz novog Ovršnog zakona samo su neke odredbe, kao što su odredbe članka 91. i 92., članka 122. stavka 1., 2., 3. i 4., članka 124., 125. i 126., stupile na snagu 1. siječnja 2011. godine.

Ključne riječi: Ovršni zakon, odgoda primjene, ovrha na plaći, povrat radnika na rad

Summary:

The earlier Enforcement Act was in force as early as of 12 August 1996. The new Enforcement Act has (only) in principle come into force on the eight day of its publication in the Official gazette Narodne novine, hence on 18 December 2010, since it was published in Narodne novine No. 139/10 of 10 December 2010. However, the majority of its provisions came into force only on 1 January 2012. Since the Act on amendments to the Enforcement Act published in the Official gazette No 12/12 of 26 January 2012 again postponed the application of those provisions until 1 July 2012, and the Croatian Parliament adopted the Act on amendments to the Enforcement Act according to which its application was again postponed until 15 October 2012, the new Enforcement Act has still not come into force in its entirety. Only some provisions of the new Enforcement Act, such as Article 91 and 92, article 122, paragraph 1, 2, 3 and 4, Article 124, 125 and 126, came into force on 1 January 2011.

Mr.sc. IRIS GOVIĆ

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

UDK 347

Radno pravo 7-8/2012

Autor obrađuje izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku iz 2011., s posebnim osvrtom na postupak u parnicama iz radnih odnosa, vezano za izmjene u uređenju stvarne nadležnosti, izmjene vezane za utuženje neto iznosa te ograničenja mogućnosti ukidanja prvostupanjskih odluka. Izložen je i pregled ostalih izmjena i dopuna.

SAŽETAK

U radu se obrađuju novodonesene izmjene Zakona o parničnom postupku, koji je temeljni propis građanskog parničnog procesnog prava, i koji također uređuje i postupanje u radnim sporovima, parnicama iz radnih odnosa. S tim u vezi, napominje se da je došlo je do izmjena vezanih za stvarnu nadležnost sudova prilikom otvaranja stečajnih postupaka, zatim do izmjena vezanih za utuženje neto iznosa, a ograničena je i mogućnost ukidanja prvostupanjskih odluka.

Također je izložen i pregled ostalih izmjena i dopuna propisanih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koje također, makar i neizravno, utječu na postupke iz radnih odnosa.

Ključne riječi: izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, postupci u parnicama iz radnih odnosa, stvarna nadležnost, drugostupanjski postupak, utuživanje novčanog potraživanja u neto iznosu

Radno pravo 6/2001 UDK 347.91(497.5)

DOMAGOJ FRANJO FRNTIĆ

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

U članku se daje uvid u novosti koje je donio novi Zakon o područjima i sjedištima sudova, a kojim se ustrojava nova organizacija mreže sudova u Republici Hrvatskoj.

SAŽETAK:

Novim Zakonom o područjima i sjedištima sudova iz listopada 2014. ustanovljavaju se županijski, općinski, prekršajni, trgovački i upravni sudovi te se određuju područja njihove nadležnosti i sjedišta u kojima će djelovati. Novom organizacijom područje Republike Hrvatske dijeli se na 15 pravosudnih područja, i to tako da se ustanovljava 15 županijskih sudova, 24 općinska suda umjesto dosadašnjih 67, 22 prekršajna suda umjesto dosadašnjih 63, 8 trgovačkih umjesto dosadašnjih 7 i 4 upravna suda. Reforma mreže sudova gotovo je izjednačila broj županijskih i općinskih sudova, te smanjivanje broja prekršajnih sudova nije pratilo smanjivanje broja županijskih sudova iako je njih trebalo svesti na najviše 8-10 sudova. Novim Zakonom će se Općinskom radnom sudu u Zagrebu kao jedinom specijaliziranom sudu, smanjiti nadležnost jer će izgubiti nadležnost područja Novog Zagreba.

Summary:
The new Act on Areas and Seats of Courts from October 2014 has established the county court, municipal court, minor offence court, commercial court and administrative courts, and also defines their scope and territory in which they will operate. By new organization, Republic of Croatia is divided into 15 judicial areas, and is also established 15 county courts, 24 municipal courts instead of previous 67, 22 minor offence courts instead of the previous 63, 8 commercial courts instead of the previous 7, and 4 administrative courts. The reform of the courts almost equalized the number of county and municipal courts, while reducing the number of minor offence courts wasn´t followed by reduction in the number of county courts even though they should have been kept to a maximum of 8-10 courts. The new Act will reduce jurisdiction of the Municipal Labour Court in Zagreb, as the only specialized court, because it will lose jurisdiction of the area of the Novi Zagreb.

Ključne riječi: nadležnost sudova, organizacija sudstva, Zakon o područjima i sjedištima sudova

Renata Pražetina Kaleb, mag. iur.
sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i izmiriteljica Centra za mirenje pri HGK

RADNO PRAVO 7/2015

UDK: 347.962

U prvom dijelu članka autor navodi odredbe Zakona o radu koje uređuju sudsku nadležnost u pojedinim pitanjima ostvarivanja i zaštite prava radnika. U drugom dijelu rada navodi podijeljenost stvarne nadležnosti sudova u radnim sporovima, te konačno, u posljednjem dijelu rada ističe neke posebnosti radnih postupaka u radnim sporovima.

SAŽETAK:
Nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine"""", broj 57/11 - dalje: Novela ZPP/11) izgledalo je kako je uređena isključiva stvarna nadležnost općinskih sudova u radnim sporovima. Međutim, takav zaključak moguće je izvesti samo cjelovitim pregledom i drugih zakona koji na svoj način uređuju ovu materiju – Zakona o radu („Narodne novine"""", broj 93/14, dalje: ZOR), Zakona o ustanovama („Narodne novine"""", broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08), Zakona o sudovima („Narodne novine"""", broj 28/13) i Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine"""", broj 144/10 i 84/11), odnosno novog Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine"""", broj 128/14) koji ipak „razvodnjavaju"""" prvotni zaključak o ovom pitanju.

Summary:
After the adoption of the Act on Amendments to the Civil Procedure Act (""""Official Gazette"""", No. 57/11 - hereinafter: Novela ZPP/11) it looked like there is only regulated exclusive subject matter jurisdiction of municipal courts in labour disputes. However, such a conclusion can be carried out only with a comprehensive overview of other statutes which in its own way regulate these issues - the Labour Act (""""Official Gazette"""", No. 93/14, hereinafter: ZOR), the Law on Institutions (""""Official Gazette"""" No. 76/93, 29/97, 47/99 and 35/08), the Law on Courts (""""Official Gazette"""", No. 28/13) and the Law on Jurisdiction and Seats of Courts (""""Official Gazette"""", No. 144/10 and 84/11), or the new Law on Jurisdiction and Seats of Courts (""""Official Gazette"""", No. 128/14), which all nevertheless """"watering down"""" the original conclusion on this matter.

Ključne riječi: sudska nadležnost u radnim sporovima, Zakon o parničnom postupku, Zakon o radu, Zakon o ustanovama, Zakon o sudovima, Zakon o područjima i sjedištima sudova

dr. sc. Dragan Zlatović
viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 4/2015

UDK: 331.109.64: 347.9

U tekstu se obrađuje ustrojstvo te nadležnost Suda EU u pojedinim postupcima, s obzirom da će Sud EU, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, postati sudska instanca pred kojom će hrvatski građani, odnosno sve fizičke i pravne osobe, u nekom od propisanih postupaka imati mogućnost štititi prava koja proizlaze iz prava EU.

SAŽETAK
Pristupanjem u punopravno članstvo Europske unije Republika Hrvatska u potpunosti postaje dio vrijednosnog i pravnog sustava EU. Republika Hrvatska, kao država članica EU biti će dužna pravovremeno ispunjavati sve obveze koje proizlaze iz primarnog i sekundarnog zakonodavstva EU te poštivati pravni sustav EU, jer u protivnom može biti tužena pred Sudom Europske unije. Sud Europske unije postat će dodatna sudska instanca u pravosudnom sustavu pred kojom će hrvatski građani imati mogućnost štititi prava koja proizlaze iz prava Europske unije, a nacionalni sudovi će postati dio pravosudnog sustava Europske unije, koji će biti dužni osigurati da se pravo Europske unije u cijelosti poštuje i provodi.

Ključne riječi: Sud EU, sudska zaštita u EU, postupci pred Sudom EU

Summary
With the accession and the full membership of the European Union, the Republic of Croatia becomes in entirety a part of the value and legal system of the EU. As an EU Member State the Republic of Croatia will be obliged to timely meet all the requirements arising from the primary and secondary legislation of the EU and to respect the EU legal system, because on the contrary it may be sued before the Court of Justice of the European Union. The Court of Justice will become an additional judicial instance in the judiciary system before which the Croatian citizens will have the opportunity to protect their rights that arise from the European Union law, and the national courts will become a part of the judiciary system of the European Union, and will be obliged to ensure the full respect and implementation of the European Union law.

Radno pravo 02/2013

Marina Kasunić Peris, univ.spec.eu.stud.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
UDK 437.9 (4)

U ovom radu autorica nudi prikaz provedbe ovrhe na novčanoj tražbini, odnosno opisuje razliku između provedbe ovrhe na plaći i provedbe ovrhe na novčanim sredstvima te njihovoj međusobnoj povezanosti.

SAŽETAK:
Iako se ovrha provodi već dugi niz godina, značajna izmjena u provedbi ovrhe izvršena je 1. siječnja 2011. godine kada je ovrha na novčanim sredstvima koja se provodila putem banaka predana u ruke Financijske agencije (u daljnjem tekstu: Fina). Provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Fine zbunila je brojne poslodavce u provedbi ovrhe na plaći. Postavljaju se pitanja o povezanosti ta dva sustava provedbe ovrhe, da li postoji obveza obavještavanja Fine u slučaju kada ovrhu provodi i poslodavac, kako i što uplaćivati na „zaštićeni račun"" te brojna druga pitanja.

Summary:
Although the execution has been performing for years, significant changes in its implementation was made on 1 January 2011 when the execution of the monetary resources, previously conducted by the banks, was left to the Financial Agency (hereinafter: FINA). Implementation of execution on monetary resources through the Financial Agency confused a number of employers in the implementation of execution on the remuneration. There are some questions about the correlation between these two systems of execution, is there the Agency´s obligation to inform when the execution is carried out by the employer, in which way to do payment on the ""protected account"", as well as many other issues.

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanim sredstvima, zaštićeni račun, Ovršni zakon

Ana Bačić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 4/2016

UDK: 347.952

U članku se pojašnjava postupak provođenja arbitraže i mirenja u radnim sporovima, uz navođenje relevantne sudske prakse vezane uz pitanja ugovaranja arbitraže i mirenja.

SAŽETAK:
I Zakon o radu koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1996. do 1. siječnja 2010., kao i svaki kasnije doneseni i primjenjivani Zakon o radu, propisivali su mogućnost da rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa sporazumno povjere arbitraži, a kolektivnim ugovorom mogao se urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za rad arbitraže .
Ovakvo identično pravno uređenje po pitanju arbitraže i danas je na snazi .
Dakle, poslodavac i radnik kao stranke radnog odnosa mogu svoj spor sporazumno povjeriti arbitraži. To mogu učiniti prije nego li nastane spor, ali i naknadno.
S druge strane, mirenje u radnim sporovima nije bilo previđeno i prvim Zakonom o radu. Ono je uvedeno tek Zakonom o radu iz 2009. No, i prije Zakona o radu iz 2009. mirenje se moglo provoditi temeljem Zakona o parničnom postupku i Zakona o mirenju.

Summary:
The Labour Act which was in force from 1 January 1996 to 1 January 2010, as well as every other later adopted Labour Act, prescribed the opportunity for the parties to resolve their labour disputes by assigning mutual agreement to arbitration, while a collective agreement could regulate the structure, procedure and other issues relevant to arbitration.
The identical legal regulation of arbitration is still in force.
The employer and the employee, both parties of the employment contract, can assign their disputes to the arbitration. They can do this before a dispute arises, or afterwards.
On the other hand, conciliation in labour disputes has not been determined with the first Labour Act. It was introduced by the 2009´s Labour Act. But even before the 2009´s Labour Act, conciliation could be implemented on the basis of the Civil Procedure Act and the Act on Mediation.

Ključne riječi: arbitraža, mirenje, radni sporovi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 347.918

U pravnoj praksi, barem kod nas, relativno je učestalo pojavljivanje uvijek novih pitanja u tumačenju pojedinih propisa, te se u ovom radu osvrćemo na dvije takve teme.

SAŽETAK:

Govoreći o predmetnoj temi, karakteristično je da se, barem u jednom slučaju, radi o interpretaciji propisa koji je već duže na snazi. U drugom slučaju radi se o pojašnjenju prelaznih i završnih odredbi, a o čemu u konkretnom slučaju ovisi pitanje nadležnosti.
Zanimljivo je da se, uz spomenuto pitanje nadležnosti, jedna od analiziranih odluka odnosi i na pitanje aktivne legitimiranosti odnosno mogućnosti priznanja ius standi in iudicio, dakle može se reći da bi se radilo o temeljnim elementima (nadležnost i legitimiranost, tj. priznanje ius standi) svakog postupka.

Summary:
Speaking about the relevant matter, it is characteristic that, at least in one case, it is about an interpretation of the regulations which has been in force for a long period. Second case is about the explanation of the transitional and final provisions, and which in this particular case depends on the question of jurisdiction.
It is interesting that, along with the abovementioned question of jurisdiction, one of the analyzed decision applies to the question of active legitimation and possibility of recognition of ius standi in iudicio; therefore it might be said that they were based elements (jurisdiction and legitimation (acknowledgment) of ius standi) of each procedure.

Ključne riječi: nadomještanje suglasnosti, arbitraža, priznavanje aktivne legitimacije radničkog vijeća

Domagoj Franjo Frntić, dipl. iur.
predsjednik Općinskog radnog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 349.2:347.9