Članci

Broj rezultata: 46

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

PLAĆA RADNIKA I/ILI DRUGO STALNO NOVČANO PRIMANJE KAO PREDMET OVRHE KOJU PROVODI POSLODAVAC

RADNO PRAVO 09/17

U članku se analizira ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, uz naglasak na izmijene koje su u tom pogledu nastupile novim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona.

SAŽETAK:
Ovrhu na novčanoj tražbini radnika kao ovršenika uređuju zakoni, i to prije svega Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17) koji je u primjeni od 15. listopada 2012. te Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10 i 112/12) koji je pretežnim dijelom u primjeni od 1. siječnja 2011. Osim zakona, veliku važnost na ovom području imaju i podzakonski akti utemeljeni na prethodno spomenutim zakonima, od kojih je najvažniji Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 6/13).

Summary:
Execution of a monetary claim of employee as a debtor is governed by the acts, primarily the Enforcement Act (Official Gazette no. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17) which entered into force on 15th October 2012 and the Act on Execution of a Monetary Funds (Official Gazette 91/10 and 112/12), which is mainly in effect since 1 January 2011. In addition to the acts, there are also important by-laws in this area based on the aforementioned acts, of which the most important is the Ordinance on the manner and procedure for enforcing the execution of monetary funds (Official Gazette No. 6/13).

Ključne riječi: ovrha, ovrha na plaći, Ovršni zakon, rješenje o ovrsi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 11-26)

UDK: 331.2: 347.952

Ana Bačić, dipl. iur.

OVRHA TEMELJEM OBRAČUNA NEISPLAĆENE ILI DJELOMIČNO NEISPLAĆENE PLAĆE, NAKNADE PLAĆE ILI OTPREMNINE

RADNO PRAVO 09/17

U članku autorica objašnjava postupak ovrhe na temelju obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine.

SAŽETAK:
Dana 15. listopada 2012. godine stupila je na snagu odredba članka 209. Ovršnog zakona kojom je omogućeno ovrhovoditelju izravno od Fine zatražiti provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i to bez prethodnog provođenja sudskog ovršnog postupka, ali samo temeljem određenih, zakonom propisanih ovršnih isprava. Upravo na taj način omogućeno je radniku, kome poslodavac nije isplatio plaću, naknadu plaće ili otpremninu istu namiriti prisilnim putem, izravnom naplatom putem Fine. No, kako bi putem izravne naplate zatražio ovrhu na novčanim sredstvima svog poslodavca, potrebno je da radnik uz zahtjev za izravnu naplatu iz članka 209. Ovršnog zakona dostavi i obračun poslodavca o neisplaćenoj ili djelomično neisplaćenoj plaći/naknadi plaće odnosno obračun poslodavca o neisplaćenoj ili djelomično neisplaćenoj otpremnini i to u sadržaju koji je propisan Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je, odnosno koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja tog obračuna.
S obzirom da je dana 20. travnja 2017. godine stupio na snagu Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji donosi bitne izmjene u postupanju, potrebno je iste pobliže pojasniti, a kako bi se izbjegla situacija da Fina obračun poslodavca vrati radniku uz obrazloženje da isti nije u skladu s propisima koji se na obračun odnose.
Također, potrebno je naglasiti da radnik izravnu naplatu može zatražiti samo temeljem obračuna poslodavca koji je izdan nakon 15. listopada 2012. godine. Ako raspolaže obračunom poslodavca koji je izdan prije 15. listopada 2012. godine potrebno je da radnik temeljem takvog obračuna kao ovršne isprave zatraži pokretanje ovršnog postupka pred sudom, a radi donošenja rješenja o ovrsi koje će potom sud dostaviti Fini na prisilnu naplatu.

Summary:

As of 15th October 2012, new regulation - article 209 of the Distraint Lawt was ruled. This article enables a creditor to request enforcement from Fina directly, without previous court procedure (but for certain enforcement acts that are listed in the article). According to this rule, any employee that has not received his due wage can settle his claim through enforcement process according article 209 of the Distraint Law, but it is neccessary to present to Fina a specially designated form - Request for direct enforcement, and a Calculation of wage in a form ruled by a special Book of regulations on content of calculation of wage, that was valid on the date of issuing of the Calculation.

Since new Book of regulations was ruled and in power from 20th April this year, with many important changes in procedure, it is neccessary to take a closer look in it, to prevent situations that Fina will not process the submitted Calculation of wage because it was presented in a form that is not valid concerning the date when Calculation was issued.
Moreover, it is important to point out that enforcement is possible only based on Calculations issued after 15th October 2012. If issued earlier, employee would have to start procedure of enforcement in the court. The enforcement in Fina would be possible after receiving court decision.

Ključne riječi: obračunske liste, ovrha, Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine

Ana Bačić, dipl. iur. 

RADNO PRAVO 9/2017 (str. 27-34)

UDK: 331.2: 347.952

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

ZAKON O OSIGURANJU RADNIČKIH TRAŽBINA

RADNO PRAVO 10/17

U članku se prikazuju novosti koje nam donosi novi Zakon o osiguranju radničkih tražbina, čijim stupanjem na snagu je zamijenjen dotadašnji Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.

SAŽETAK:
Zakonom o osiguranju radničkih tražbina utvrđuju se pravna pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i blokade računa poslodavca zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, utvrđuju vrste i opseg zaštićenih prava, uređuje djelatnost, način upravljanja i obavljanja djelatnosti Agencije za osiguranje radničkih tražbina, te određuju uvjeti, postupak i izvori sredstava za ostvarenje zaštite prava.

Summary:
The Act on the Protection of Workers' Claims establishes legal rules on the protection of material rights deriving from labour relations in the case of bankruptcy proceedings against the employer and blocking of the employer's account due to the inability of enforced payment, determination of the type and scope of the protected rights, regulation of activity and performance of activities of the Agency for the Protection of Workers' Claims, and determination of the conditions, procedure and sources of funds for the realization of the protection of rights.

Ključne riječi: Zakon o osiguranju radničkih tražbina, stečaj poslodavca, blokada računa poslodavca, neisplata plaće

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 3-11)

UDK: 349.2:368

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

NEŠTO VIŠE O ODLUCI USRH U-II-240/14 TE PROMJENI U OSOBI VJEROVNIKA ODNOSNO DUŽNIKA U POSTUPKU OVRHE NA PLAĆI TEMELJEM IZJAVE RADNIKA O SUGLASNOSTI ZA ZAPLJENU PLAĆE

RADNO PRAVO 10/17

U članku se pojašnjavaju posljedice odluke USRH pod brojem U-II-240/2014 na izjave o suglasnosti za zapljenu plaće, te analiziraju zakonske izmjene kod promjene u osobi vjerovnika odnosno dužnika u postupku ovrhe na plaći temeljem izjave radnika o suglasnosti za zapljenu plaće.

SAŽETAK:

Ustavni sud RH pod brojem U-II-240/2014 dana 11. srpnja 2017. donio je Odluku koja je 13. rujna 2017. objavljena u Narodnim novinama. Njome je ukinut čl. 26. st. 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 6/13, 92/17) pa je potrebno utvrditi kako ova Odluka utječe na provedbu ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima.
Osim toga, u praksi se pojavljuju razne dvojbe vezano uz promjenu vjerovnika odnosno dužnika te ovrhovoditelja i ovršenika u postupku ovrhe na plaći kod poslodavca temeljem suglasnosti za zapljenu plaće pa je i tom području potrebno posvetiti posebnu (dodatnu) pažnju.

Summary:
The Constitutional Court of the Republic of Croatia, under number U-II-240/2014, on 11 July 2017 published a Decision which was issued in the Official Gazette on 13th September 2017. It made voidable Art. 26, para. 3. of Ordinance on the manner and procedure for enforcing the execution on money assets (Official Gazette 6/13, 92/17), it is necessary to ascertain how this Decision affects the execution on salary and other fixed income monetary earnings.
In addition, in practice, there are various doubts regarding the change of creditor or debtor and the execution-creditor and execution-debtor in the execution procedure at the employer on the basis of consent for the confiscation of wages, so it is required to pay special attention.

Ključne riječi: Odluka USRH U-II-240/14, izjave o suglasnosti za zapljenu plaće, ovrha

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017 (str. 12-17)

UDK: 349.2: 347.952

Doc. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.

ŠTO JE NOVO U OVRSI NA PLAĆI TE NOVČANOJ TRAŽBINI PO RAČUNU?

RADNO PRAVO 10/17

U radu se analiziraju najvažnije izmjene i dopune Ovršnog zakona iz 2017. godine (ZIDOZ 17) u ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika, i to ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanoj tražbini po računu ovršenika. Uzet će se u obzir, također, i novine u odnosu na naplatu zadužnice.

SAŽETAK:
14. srpnja 2017. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN RH, br. 73/2017) koji ima za cilj, među ostalim, poboljšati položaj ovršenika, posebice u ovrsi na novčanoj tražbini te ovrsi na nekretnini koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba. Osim u ovrsi radi naplate novčane tražbine, novine se očituju i kod pojedinih općih ovršnih instituta, ali i u propisivanju implementacijskih odredaba za Uredbu (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima.

Summary:
On July 14, 2017, the Act on Amendments to the Execution Act (Official Gazette, No. 73/2017) was adopted, which aims, inter alia, to improve the position of execution debtor, in particular in the execution of monetary claims and the execution of real estate that is necessary to satisfy its basic living needs. Except execution process for the purpose of payment of monetary claims, news are also manifested on some general enforceable institutes, but also in the prescribing of implementing provisions for Regulation (EU) No. 655/2014 of the European Parliament and of the Council of 15 May 2014 on the establishment of a European Account Block Order Procedure to simplify cross-border debt payment in civil and commercial matters.

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanoj tražbini po računu, ograničenje ovrhe, zapljena po pristanku dužnika, izravna naplata, zadužnica, Agencija, Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2017.

Doc. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2017

UDK: 347.952

Dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

RAZLOZI I SADRŽAJ IZMJENA ZAKONA O RADU

RADNO PRAVO 11/17

Autor u članku objašnjava razloge značajnih izmjena malog broja odredbi Zakona o radu (čiji osnov i sadržaj se objašnjava u nastavku).

SAŽETAK:
Vlada Republike Hrvatske predložila je Hrvatskom saboru Zakon o izmjenama Zakona o radu. Osnov za izmjene Zakona o radu su, prvenstveno u činjenici da je 2015. godine donesena Direktiva (EU) 2015/1794 koja se odnosi na pomorce, a neke koje je u pravni poredak Republike Hrvatske „unio" Zakon 2014. godine su izmijenjene, pa je trebalo uskladiti hrvatsko radno zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU. Drugi razlog je u činjenici da praksa nije prihvatila radnopravni institut arbitraže u neuspjelom suodlučivanju radničkog vijeća s poslodavcem odnosno suglasnosti sindikata s poslodavčevim odlukama pa se „vratilo" na zakonska rješenja iz 2009. godine.

Summary:
The Government of the Republic of Croatia proposed to the Croatian Parliament and the Croatian Parliament accepted and passed the Act on Amendments to the Labour Law. The basis for the amendments to the Labour Act is primarily in the fact that the Directive (EU) 2015/1794 as regards seafarers has been adopted, and some provisions that have "amended" the Labour Act of the Republic of Croatia in 2014 have been amended, so the Croatian labour legislation had to be harmonized with the EU acquis. The second reason is that the practice has not accepted the labour law institute of arbitration in the cases of failure of the workers council to agree with the employer, ie the union's agreement with the employer's decisions, so it went "back" to the 2009 state of legal regulations.

Ključne riječi: Zakon o radu, izmjene, direktive EU, arbitraža, radničko vijeće, sindikat, sudska nadležnost

Dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 34.03

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac, dipl. iur.

PRAVNO UREĐENJE ŠTRAJKA I RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA U REPUBLICI HRVATSKOJ (II. dio)

RADNO PRAVO 11/17

U ovom broju nastavljamo s prikazom pravnog uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih sporova u Republici Hrvatskoj. Štrajk, kao industrijska akcija, predstavlja borbeni način rješavanja kolektivnih radnih sporova, i to takav način koji, zbog elemenata u svojoj provedbi i mogućih posljedica provedbe, zahtjeva specifičnu odmjerenost uređenja, što se uzima u obzir pri zakonskom uređenju. Sadržaj i problematika štrajka ovime se tematizira ponajprije s obzirom na zakonsko uređenja Zakonom o radu, a potom i podzakonskim aktima proizašlim iz Zakona o radu.

SAŽETAK:
Autor u radu prikazuje pravno uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih sporova u Republici Hrvatskoj, postojeće stanje toga pravnog uređenja i prijedloge kojima bi se to uređenje moglo unaprijediti odnosno s njim povezana otvorena pitanje bolje urediti. Štrajk, povijesno, predstavlja institut presudan u razvitku radnog prava, osmišljen i proveden kao sredstvo umanjivanja posljedica stvarne nadređenosti poslodavaca radnicima u radnom odnosu. Istovremeno, štrajk, kao način rješavanja radnih sporova, u praktičnom pogledu, predstavlja jedinstven, borbeni, način rješavanja sporova koji su nastali oko usuglašavanja interesa – kolektivnih interesnih radnih sporova. Moguće posljedice provođenja štrajka, a koji silinom može uvelike narušiti okvir postojanja radnih odnosa kod poslodavaca, pritom zahtijevaju razvitak faza koje štrajku prethode, a čime štrajk dobiva značaj ultima ratio sredstva u rješavanju kolektivnih radnih sporova.

Postojeće zakonsko uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih radnih sporova datira iz 2014. godine, kada je donesen aktualni Zakon o radu, a koje uređenje bitnije ne odudara od uređenja i praksa razvijenih u posljednjih dvadesetpet godina. Također, relevantno je podzakonsko uređenje Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima, a koji je donesen krajem 2015. godine.

Summary:
In this work author gives the overview of legal regulation of strike and other methods of collective labour dispute resolution in Republic of Croatia, explaining the current situation of the regulation with proposals to improve this regulation i. e. to better regulate open issues related to the regulation. Strike, historically, represents the legal instrument that was quintessential for the development of labour law, designed and implemented as means of reducing the consequences of factual supremacy of employers to workers in labour relationship. At the same time strike, as a method of labour dispute resolution, in a practial way, represents a unique, conflictual, method of resolution of disputes appearing regarding the interest reconciliation – collective interest labour disputes. The possible consequences of striking, that may in its force greatly ruin the framework of existence of labour relationships at an employer, at the same time require the development of phases preceeding a strike, therefore making a strike an ultima ratio method of collective labour dispute resolution.

The existing legal regulation of strike and other methods of collective labour disputes resolution dates from 2014 when the present Labour Act was passed, and this regulation does not substantially differ from the regulation and practices appearing in the last twentyfive years. Furthermore, the relevant substatutory regulation of the Bylaw on Manner of Selection of a Conciliator and Carrying Out Conciliation Procedure in Collective Labour Disputes was passed at the end of 2015.

Ključne riječi: radni spor, kolektivni radni spor, štrajk

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac, dipl. iur.
Docent na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.109.32

Marina Gruban Jelečević, dipl. iur.; Zrinka Kirin, mag. iur.

PRIVREMENO UDALJENJE RADNIKA S POSLA PO ZAKONU O RADU - PREVENTIVNA ZAŠTITA POSLODAVCA ILI PREURANJENO SANKCIONIRANJE RADNIKA?

RADNO PRAVO 11/17

U tekstu se obrađuje institut privremenog udaljenja radnika s posla po ZOR-u kojim se zadire u radnikovo pravo na rad i pravednu naknadu za rad, zbog čega je od posebne važnosti da se navedeni institut sustavno i cjelovito zakonski normira kako bi se za obje ugovorne strane postigao visoki stupanj pravne sigurnosti.

SAŽETAK:
Privremeno udaljenje radnika s posla po Zakonu o radu (dalje u tekstu: ZOR) je institut kojim se s jedne strane štiti nesmetano odvijanje poslovnog procesa i interesi poslodavca, a s druge strane se ograničava radnikovo pravo na rad i pravednu naknadu za rad. Koautorice u ovom radu daju detaljan prikaz uređenja ovog instituta te skreću pozornost na podnormiranost s ciljem uklanjanja postojećih nedostataka i uvođenja novog zakonodavnog okvira koji bi zadovoljio interese obiju strana u radnom odnosu. U ovom radu daje se pregled dosadašnje sudske prakse s kritičkim osvrtom na istu zbog nastojanja sudova da pomire različite interese poslodavaca i radnika donoseći odluke koje su na rubu ili čak i izvan zakonodavnog okvira.

Summary:

Suspension of an employee from work that is regulated by the Labour Act is an institute that, on one hand, ensures that a business process is conducted with no disturbances and an institute that protects interests of an employer. On the other hand, suspension limits the employee’s right to work and right to a fair remuneration. In this paper coauthors give a detailed overview of legal regulation of this institute, indicating that the institute is under regulated and that the present disadvantages should be removed by new regulation which would satisfy interests of both contractual parties in the working relations. This paper contains an overview of recorded court decisions with a critical review because courts intent to reconcile different interests of employers and employees by bringing decisions that are on the edge or even beyond legal framework.

Ključne riječi: pravo na rad, privremeno udaljenje radnika, naknada plaće, izvanredni otkaz, savjetovanje prije donošenja odluke

Marina Gruban Jelečević, dipl. iur.
Zrinka Kirin, mag. iur.
Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 349.22: 331.108.6

Mr. sc. Iris Gović

OVRHA NA PLAĆI RADNIKA U SVJETLU NOVOG OVRŠNOG ZAKONA

RADNO PRAVO 12/11

OVRHA NA PLAĆI RADNIKA U SVJETLU NOVOG OVRŠNOG ZAKONA

MR. SC. IRIS GOVIĆ

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Autorica u ovom radu obrađuje institut ovrhe na plaću prema aktualnom Ovršnom zakonu, uspoređujući ga i s prethodnim zakonskim uređenjem te upućujući i na relevantne odredbe drugih zakona.

SAŽETAK

U posljednjih nekoliko godina izmijenjeni su i dopunjeni najznačajniji zakoni uređuju institut ovrhe na plaću, kako s ciljem povećanja efikasnosti vođenja radnih sporova i ovršnih postupaka temeljem odluka donesenih unutar tih sporova, tako i uvažavajući određenu nužnu razinu štićenja ovršenika s ciljem osiguranja njegove egzistencije. U radu se obrađuje Ovršni zakon kojim je zamijenjen raniji Ovršni zakon, a također i relevantne odredbe Obiteljskog zakona, Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te i drugih relevantnih zakona i podzakonskih akata. Sadržajno se obrađuje aktualno stanje u pogledu ovrhe na plaći radnika, uz usporedbu s prethodnim uređenjem i uputu na relevantno razlikovanje.

Ključne riječi: ovrha na plaći radnika, plaća, radnik, Ovršni zakon

Radno pravo 12/2011

UDK 349.232:347.952

Marija Butković, dipl. iur.

NOVI PRAVILNIK O SADRŽAJU I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE O RADNICIMA

RADNO PRAVO 05/15

Autorica članka pojašnjava novosti koje donose najnovije izmjene novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.

SAŽETAK:

U Narodnim novinama br. 32 od 20. ožujka 2015. godine objavljen je novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima koji je stupio na snagu 28. ožujka 2015. godine.

Stupanjem na snagu novog Pravilnika prestao je važiti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 37/11). Novi se Pravilnik primjenjuje u svim slučajevima u kojima posebnim propisom nije drugačije određeno.

Summary:

In the Official Gazette no. 32 of 20 March 2015, a new Ordinance on the content and method of keeping records of workers, which entered into force on 28 March 2015, has been published.

By entering into force of the new Ordinance, the Ordinance on the content and method of keeping records of workers (Official Gazette No. 37/11) expired. The new Ordinance shall apply in all cases unless a special regulation provides otherwise.

Ključne riječi: evidencija o radnicima poslodavca, evidencija o radnom vremenu, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.108

KREŠIMIR ROŽMAN

PRAVA DUŽNOSNIKA PO PRESTANKU DUŽNOSTI

RADNO PRAVO 11/11

SAŽETAK

Državni dužnosnici, nakon prestanka dužnosti, imaju pod propisanim uvjetima pravo na naknadu plaće u trajanju do jedne godine od dana prestanka dužnosti te pravo povrata na posao kod ranijeg poslodavca. Dok je pravo na naknadu plaće razumljivo, pa i nužno, pravo koje osigurava država iz svojih sredstava, i koje jamči materijalnu sigurnost državnom dužnosniku nakon prestanka dužnosti do čega, u pravilu, dolazi bez njegove volje, naravno najčešće nakon izbora, pravo povrata na rad stvara vrlo je osjetljiva materija, jer se to pravo ostvaruje na teret poslodavca, a ne na teret države.

Ključne riječi: dužnosnici, Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika, Zakon o postupku primopredaje vlasti

Radno PRAVO 11/2011

Detaljnije

PRAVA DUŽNOSNIKA PO PRESTANKU DUŽNOSTI

KREŠIMIR ROŽMAN

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA

Tema ovog stručnog rada su prava dužnosnika nakon prestanka dužnosti. Autor obrađuje pravo dužnosnika na naknadu plaće i pravo povrata na rad kod poslodavca odnosno u državnu službu.

SAŽETAK

Državni dužnosnici, nakon prestanka dužnosti, imaju pod propisanim uvjetima pravo na naknadu plaće u trajanju do jedne godine od dana prestanka dužnosti te pravo povrata na posao kod ranijeg poslodavca. Dok je pravo na naknadu plaće razumljivo, pa i nužno, pravo koje osigurava država iz svojih sredstava, i koje jamči materijalnu sigurnost državnom dužnosniku nakon prestanka dužnosti do čega, u pravilu, dolazi bez njegove volje, naravno najčešće nakon izbora, pravo povrata na rad stvara vrlo je osjetljiva materija, jer se to pravo ostvaruje na teret poslodavca, a ne na teret države.

Ključne riječi: dužnosnici, Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika, Zakon o postupku primopredaje vlasti

Radno PRAVO 11/2011

1. UVOD

Državni dužnosnici, nakon prestanka dužnosti, imaju pod propisanim uvjetima pravo na naknadu plaće u trajanju do jedne godine od dana prestanka dužnosti te pravo povrata na posao kod ranijeg poslodavca. Dok je pravo na naknadu plaće razumljivo, pa i nužno, pravo koje osigurava država iz svojih sredstava, i koje jamči materijalnu sigurnost državnom dužnosniku nakon prestanka dužnosti do čega, u pravilu, dolazi bez njegove volje, naravno najčešće nakon izbora, pravo povrata na rad stvara vrlo je osjetljiva materija, jer se to pravo ostvaruje na teret poslodavca, a ne na teret države.

Prema odredbi članka 1. Zakona obvezama i pravima državnih dužnosnika[1], a radi se o zakonu koji je s čak 19 izmjena i dopuna jedan od najviše mijenjanih zakona u Republici Hrvatskoj, državni dužnosnici su:

predsjednik Republike Hrvatske;predsjednik i potpredsjednici Hrvatskoga sabora;zastupnici u Hrvatskom saboru;predsjednik i članovi Vlade Republike Hrvatske;predsjednik, zamjenik predsjednika i suci Ustavnog suda Republike Hrvatske;predsjednik, potpredsjednici i članovi Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske;glavni inspektor Državnog inspektorata;glavni državni revizor i njegovi zamjenici;pučki pravobranitelj i njegovi zamjenici;tajnik Hrvatskoga sabora;tajnik Vlade Republike Hrvatske;glavni tajnik Ustavnog suda Republike Hrvatske;tajnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske;zamjenik tajnika Hrvatskoga sabora;državni tajnici;pravobranitelj za djecu i njegovi zamjenici;pravobranitelj za ravnopravnost spolova i njegovi zamjenici;pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici;ravnatelji državnih upravnih organizacija;predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju[2];ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje;direktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje;glavni državni rizničar;predstojnik ureda predsjednika Hrvatskoga sabora, ravnatelji agencija i direkcija Vlade Republike Hrvatske te ravnatelji zavoda koje imenuje Vlada Republike Hrvatske; idužnosnici u Uredu predsjednika Republike koje imenuje Predsjednik Republike Hrvatske sukladno odredbama posebnog zakona.[3]

2. Prava po prestanku dužnosti

2.1. Pravo na naknadu plaće

Sukladno odredbama članaka 15. do 15.c Zakona, po prestanku obnašanja dužnosti dužnosnici imaju pravo na naknadu plaće do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ispunjenja uvjeta za mirovinu, a najdulje do jedne godine. Naknada plaće za prvih šest mjeseci od dana prestanka obnašanja dužnosti iznosi onoliko iznosi plaća koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci 50% toga iznosa.

Iznimno od prethodne odredbe, dužnosnik kome nakon prestanka obnašanja dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu po općim propisima nedostaje manje od godinu dana, ima pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu, ali ne duže od godinu dana.

Dakle, najdulje trajanje naknade plaće iznosi godinu dana. Pri tome, kako je propisano ne radi se o naknadi plaće koju je primao dužnosnik nego o naknadi plaće u visini koju ostvaruje dužnosnik na istoj dužnosti u vrijeme primanje naknade, koja prema tome može biti veća ili manja od plaće koju je dužnosnik primao za vrijeme svojeg mandata.

Zakon ne rješava situaciju visine naknade u slučaju kada nakon prestanka mandata dođe do ukidanja tog dužnosničkog mjesta, tj. kada se ono potpuno ukida ili se pak pretvara u službeničko radno mjesto (kao što je to bio slučaj, primjerice, s pomoćnicima ravnatelja državnih upravnih organizacija). Mišljenja smo da u takvom slučaju bivši državni dužnosnik ima pravo na naknadu plaće sukladno svojoj plaći koju je dobivao dok je bio dužnosnik jer više nema dužnosničkog mjesta prema kojem bi se naknada plaće određivala.

Isto rješenje, prema našem mišljenju, vrijedilo bi i u slučaju da neko dužnosničko mjesto postane volontersko tj. bez plaće[4] (bez obzira što nema nikakvih naznaka da bi se to u praksi dogodilo). Naime, pravo na naknadu plaće određeno je dužnosnicima radi njihove zaštite nakon prestanka dužnosti, s obzirom da dužnost obavljaju profesionalno što znači da su napustili svoj posao. Stoga ukidanje plaće za istovjetno dužnosničko mjesto, a nakon što su oni prestali biti dužnosnici, ne bi smjelo utjecati na njihovo pravo na naknadu plaće. Ovo osobito imajući u vidu da bi eventualno volontersko obavljanje dužnosti značilo i činjenicu da takvi dužnosnici ne bi niti prekidali svoj prethodno radni odnos, pa se prestankom dužnosti ne bi niti našli u istovjetnoj situaciji kao i dužnosnici koji su svoj radni odnos odnosno službu prekinuli.

Međutim, dužnosnici nemaju pravo na naknadu u svakom slučaju budući da su odredbama članka 15.a, 15.b i 15.c Zakona propisani dodatni uvjeti pod kojima se to pravo ostvaruju.

Tako pravo na naknadu ne može ostvariti državni dužnosnik razriješen dužnosti zbog ranijeg postojanja činjenica koje su mu bile poznate ili su mu morale biti poznate u vrijeme njegova imenovanja na dužnost, a koje nije predočio predlagatelju, no za koje je mogao pretpostaviti da bi bile objektivna zapreka njegovu imenovanju na dužnost.

Isto tako navedeno pravo ne može ostvariti dužnosnik koji je razriješen dužnosti zbog pravomoćne osude radi počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, Republike Hrvatske i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, odnosno ako je pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, neovisno o kojem se kaznenom djelu radi.

Na koncu pravo na naknadu ne može ostvariti dužnosnik koji bude razriješen dužnosti na svoj osobni zahtjev ako nije proveo na radu kao državni dužnosnik najmanje godinu dana.

Navedeni izuzeci propisani su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika[5]. Ranije su dužnosnici imali pravo na naknadu cijele plaće jednu godinu, a izuzetak da pravo na naknadu nema dužnosnik koji je na osobni zahtjev razriješen dužnosti prije nego što je kao dužnosnik proveo jednu godinu, bila je motivirana slučajem osobe koja je kao državni dužnosnik dala ostavku svega nekoliko dana nakon imenovanja i uživala naknadu pune plaće cijelu godinu.

2.2. Pravo povrata na rad

Pravo povratka na rad dužnosnika nakon prestanka obnašanja dužnosti propisano je Zakonu o postupku primopredaje vlasti[6]. Uvrštavanje prava povrata na rad u Zakon o postupku primopredaje vlasti svakako nije "sretno" rješenje, jer niti po nazivu niti po ostalom svojem sadržaju to nije normativni koji bi trebao uređivati ova prava. Umjesto toga pravo povrata na rad trebala bi biti materija izvornog Zakona.

Zakonom o postupku primopredaje vlasti posebno se uređuje pravo povrata na rad dužnosnika koje je prije stupanja na tu dužnost bio državni službenik, te ostalih dužnosnika.

Razriješeni dužnosnik koji je radio kod poslodavca, a nije bio državni službenik, ima sukladno odredbi članka 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti, pravo povratka na rad na poslove na kojima je radio prije imenovanja ili na druge odgovarajuće poslove kod poslodavca kod kojeg je radio prije imenovanja na dužnost. Zahtjev za povratak na rad razriješeni dužnosnik mora podnijeti najkasnije u roku 30 dana od prestanka dužnosti. Ugovorom između dužnosnika koji stupa na dužnost i bivšeg poslodavca pobliže će se odrediti uvjeti i rokovi ostvarivanja prava povratka.

Iako odredba stavka 1. ovoga članka daje izričito pravo dužnosniku da se vrati na rad kod ranijeg poslodavca, odredbe stavaka 2. i 3. istoga članka postavljaju jasne uvjete – da se dužnosnik mora podnijeti zahtjev u roku 30 dana od dana prestanka dužnosti i da se ugovorom između dužnosnika koji stupa na dužnost i poslodavca pobliže odrede uvjeti i rokovi ostvarivanja prava povratka.

Dakle, dužnosnik mora u roku 30 dana od prestanka dužnosti postaviti zahtjev za povrat, a u slučaju da taj rok propusti, ne bi prema našem mišljenju više imao pravo zahtijevati povratak, tj. poslodavac ne bi imao obvezu ga vratiti.

Tu se pojavljuje pitanje kada se dužnosnik nakon postavljanja zahtjeva mora stvarno i vratiti na rad. Tu je naravno mogući dogovor poslodavca i dužnosnika u kojem slučaju će to biti rok o kojem su se dogovorili.

Međutim, ako se dogovor ne postigne, mišljenja smo da bi to bilo najkasnije u roku od 30 dana od prestanka dužnosti. Dakle, ako dužnosnik postavi zahtjev prije isteka 30 dana, imao bi pravo, ali i obvezu, početi raditi najkasnije po isteku tih 30 dana. Ako postavi zahtjev baš zadnji, trideseti dan, imao bi pravo i obvezu početi raditi odmah sljedećeg dana. Prema tome i poslodavac i dužnosnik bi mogli odbijati početak rada do tridesetog dana, ali ne i nakon toga. Nakon toga, ako nisu sporazumno drukčije odredili, poslodavac bi mogao smatrati da dužnosnik nije došao raditi (ako je poslodavac zahtijevao taj rok). S druge strane, isto tako bi dužnosnik mogao smatrati da poslodavac odbija izvršiti svoju obvezu ako ga neće primiti na rad najkasnije nakon tridesetog dana. O pravima koja pri tome obojica imaju bit će riječi u nastavku teksta.

Kod roka od 30 od dana prestanka dužnosti, treba samo spomenuti situaciju ako je dužnosnik imao više uzastopnih dužnosti, istih ili različitih. Po našem mišljenju ako su te dužnosti bile u kontinuitetu, ima pravo povrata nakon prestanka posljednje dužnosti, neovisno koliko su prethodne sve te dužnosti trajale.

Drugi još važniji uvjet za pravo dužnosnika na rad je postojanje ugovora o povratu s poslodavcem. Naime, kao što je prethodno navedeno, Zakon o postupku primopredaje vlasti u odredbi članka 9. stavka 3. navodi da će se ugovorom između dužnosnika koji stupa na dužnost i bivšeg poslodavca pobliže odrediti uvjeti i rokovi ostvarivanja prava povratka.

Sukladno tome ugovor mora biti sklopljen unaprijed (tako "dužnosnik koji stupa na dužnost"). Iako s obzirom na stipulaciju odredbe članka 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti na prvi pogled izgleda da dužnosnik u svakom slučaju ima pravo povrata na rad kod poslodavca, čak i ako ne bi imao ugovor, s obzirom da se njime samo uređuju detalji, pa bi se moglo tumačiti da on nije nužan, držimo da to nije tako nego da je postojanje toga ugovora neophodan uvjet za ostvarenje prava povrata. Naime, kao prvo to Zakon o postupku primopredaje vlasti jasno propisuje u odredbi stavka 3. članka 9. Osim toga takva odredba ima jasnu svrhu – da poslodavcu omogući da zna svoju situaciju, da si može planirati organizaciju rada, da zna da li zapošljava zamjenskog radnika jer će se dužnosnik vratiti, ili radnika za stalno ako se to ne očekuje, da zna je li to povrat na ranije poslove, ili pak druge odgovarajuće poslove. Bez takvog, unaprijed ugovorenog rješenja, ovo pravo bi bilo neprihvatljiv teret za poslodavca, jer tada ne bi znao ima li dužnosnik uopće namjeru vratiti se, kako zapošljavati zamjenske radnike, da li će dužnosnik vratiti na svoje ili odgovarajuće poslove.

Naravno, nakon toga može postaviti pitanje u čemu je onda uopće pravo dužnosnika da se vrati, ako mora prethodno sklopiti ugovor s poslodavcem?

Pravo je u tome da je poslodavac obvezan sklopiti takav ugovor ako radnik – budući dužnosnik to traži. Uvjeti na koje poslodavac mora tada pristati su da se dužnosnik ima pravo vratiti na rad, da se ima pravo vratiti ili na svoje ili odgovarajuće poslove i da se mora javiti u roku 30 dana, odnosno početi raditi nakon isteka toga roka. Sve druge uvjete poslodavac nije dužan prihvatiti. Dakle, ako radnik – budući dužnosnik traži sklapanje takvog ugovora poslodavac je to obvezan prihvatiti, a u protivnom radnik bi mogao to sudski zahtijevati, odnosno ako je poslodavcu podnio takav prijedlog ugovora, a poslodavac ga odbio sklopiti, po prestanku dužnosti dužnosnik bi imao pravo povrata na rad i bez ugovora jer ugovor nije sklopljen bez njegove krivnje.

S druge strane niti poslodavac niti radnik – budući dužnosnik nemaju pravo zahtijevati nikakve dodatne uvjete, ali naravno sporazumno ih mogu ugovoriti (primjerice, dulji rok za početak rada, a mogu isto tako dogovoriti da se dužnosnik vraća isključivo na svoje poslove, a ne na druge odgovarajuće poslove i sl.).

Zaključno mislimo da dužnosnici koji su to postali nakon stupanja na snagu Zakona o postupku primopredaje vlasti, a koji su s poslodavcem ugovorili povrat na rad, imaju se pravo i vratiti sukladno tome ugovoru. S druge strane dužnosnici koji su propustili sklopiti takav ugovor nemaju pravo zahtijevati povrat na rad, jer su propustili učiniti ono što Zakon o postupku primopredaje vlasti postavlja kao uvjet za taj povrat.

Hoće li se dužnosnik vratiti na svoje ili odgovarajuće poslove zavisi od toga kako je ugovorom iz odredbe stavka 3. članka 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti ugovoreno. Ako su poslodavac i dužnosnik sklopili ugovor a da to pitanje nisu riješili, mislimo da tada dužnosnik nema pravo zahtijevati povrat baš na svoje poslove, nego mora prihvatiti i druge odgovarajuće poslove.

Treba li se nakon povrata na rad sklopiti novi ugovor o radu, ili se nastavlja postojeći? Naravno, ako se radi o povratu na druge odgovarajuće poslove jasno je da se to treba ugovorom riješiti, jer je to nova bitna okolnost. Ako se pak radi o povratu na postojeće poslove to ovisi o rješenju pitanja radi li se ovdje o mirovanju prava za vrijeme obavljanja dužnosti te ponovnoj aktivaciji istoga ugovora o radu, ili o prestanku ugovora o radu te pravu na sklapanje novog ugovora o radu nakon prestanka dužnosti.

U praksi se u pravilu, ili gotovo uvijek, ugovara mirovanje prava, koji pojam predviđa i omogućava i Zakon o radu[7], u odredbi članka 66. stavka. 2.: "Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.", a takvo rješenje bilo je propisano i ukinutom odredbom članka 227. ranijeg Zakona o radu[8].

S druge strane Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva tumači da mirovanje prava nije moguće ako se vrijeme tog mirovanja radi kod drugog poslodavca polazeći od toga da kod mirovanja prava postoji ugovor o radu i radni odnos, ali samo miruju prava. Stoga postojanje jednog radnog odnosa s punim radnim vremenom, po mišljenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, isključuje istovremeno postojanje drugog radnog odnosa, iako za to vrijeme miruju prava prethodnog radnog odnosa.[9]

Uz uvažavanje ovakvog stajališta Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, za koje je moguće naći protuargumente, mislimo da bi mirovanje prava ipak bilo moguće kod dužnosnika za vrijeme obavljanja dužnost. Naime, iako uz obavljanje dužnosti u pravilu ide stanovita vrsta radnog odnosa, ipak se primarno radi o obavljaju dužnosti po posebnim propisima, gdje je eventualni radni odnos (koji nije do kraja niti definiran niti jasan) samo dodatni element u obavljanju dužnosti. Stoga mislimo da se kod dužnosnika radi o mirovanju radnog odnosa za vrijeme obavljanja dužnosti, a ne mirovanju radnog odnosa za vrijeme obavljanja drugog radnog odnosa. Da obavljanje dužnosti nije nipošto istovjetno obavljanju radnog odnosa govori u prilog i činjenica da dužnosnik može biti osoba koja ima utvrđenu opću nesposobnost za rad i koja prema Zakonu o radu ne bi mogla biti u radnom odnosu.

Dakle, mislimo da se ovdje ipak može raditi o mirovanju prava i aktiviranju toga prava prilikom povrata dužnosnika na rad. Ovo osobito ako je na taj način i sklopljen ugovor o povratu iz odredbe stavka 3. članka 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti. Isto mislimo da bi se trebalo tumačiti ako poslodavac i radnik – budući dužnosnik nisu ništa kod toga precizirali da se tada radi o mirovanju prava.

No, s druge strane isto tako mislimo da ako su poslodavac i radnik – budući dužnosnik u tom ugovoru ugovorili upravo da radniku prestaje radni odnos danom stupanja na dužnost ali da će se sklopiti novi ugovor za iste ili odgovarajuće poslove po prestanku dužnosti, to bi također bilo valjano ugovaranje, jer su to stranke htjele, a time se ipak osigurava prava dužnosniku na povrat na rad.

S obzirom da kod prava povrata na rad radi o pravu dužnosnika, on to pravo ne mora iskoristiti, pa se ne mora vratiti, zbog čega se može desiti da se i ne javi pa protekom roka od 30 dana gubi to pravo. Međutim, pitanje što u tome slučaju treba učiniti poslodavac. Naime, ako bi se radilo o mirovanju prava sam nedolazak dužnosnika nije poseban način prestanka ugovora o radu, tj. kao što niti drugi nedolazak nakon neplaćenog dopusta s mirovanjem prava ne predstavlja sam po sebi prestanak radnog odnosa. Stoga smo mišljenja ako se radi o mirovanju prava da bi u tome slučaju poslodavac radniku bivšem dužnosniku koji se nije javio o roku 30 dana, trebao dati izvanredni otkaz zbog nedolaska na posao (ako to naravno ne bi riješili sporazumno). Naime, u mirovanju prava ugovor o radu odnosno radni odnos postoji, samo miruje, a ako postoji treba i prestati. S obzirom da neiskorištavanje prava dužnosnika da se vrati ne predstavlja propisan način prestanka radnog odnosa, tj. ugovora o radu, ugovor treba prestati na drugi zakonom propisani način. Dakle, otkazom ili sporazumom.

Ako bi se pak radilo o tome da je ugovorom o povratu ugovoren prestanak ugovora i obveza sklapanja novog, tada poslodavac ne mora učiniti ništa jer ugovora više nema, pa samo može odbiti dužnosnika ako se dužnosnik javi nakon proteka roka od 30 dana.

Na iste načine poslodavac bi trebao postupati i ako se dužnosnik javi u roku 30 dana, ali odbija doći raditi najkasnije po isteku tridesetog dana.

U obrnutom slučaju, tj. da poslodavac odbija primiti dužnosnika, ako se radi o mirovanju prava, dužnosnik bi trebao sudski zatražiti izvršenje te obveze, odnosno osporavati otkaz, polazeći od toga da bi onemogućavanje rada nakon isteka mirovanja prava moglo značilo faktički otkaz (nenapisan, neobrazložen itd.).

Ako bi se radilo o ugovorenom prestanku s pravom povrata, tj. s pravom sklapanja novog ugovora, što bi značilo da je ugovor o povratu jedna vrsta predugovora, tada bi dužnosnik samo mogao tražiti izvršenje tj. sklapanje ugovora o radu.

2.3. Odgovarajući poslovi

Do primjene odredbi o povratu na druge odgovarajuće poslove će doći ako je to tako ugovoreno ugovorom o povratu ili u vezi toga nije ugovoreno ništa, pa se primjenjuje zakonska odredba. Ako je ugovorom o povratu ugovoreno da će se dužnosnik vratiti isključivo na svoje ranije poslove, tada se on ima pravo vratiti baš na te poslove jer je tako s poslodavcem ugovorio.

Koji se poslovi smatraju odgovarajući činjenično je pitanje. Naravno bilo bi dobro da je to u ugovoru o povratu precizirano, ali ako nije procjenjivat će se za svaki slučaju zasebno vodeći računa o stručnoj spremi, znanju i iskustvu dužnosnika te djelatnosti i organizaciji rada kod poslodavca. No, ipak možemo reći da bi se radilo o poslovima u okviru dužnosnikove stručne spremi i znanja i iskustva koje ima.

S obzirom da se radi o drugim poslovima, kao što je rečeno u prethodnom dijelu teksta, neophodno je to ugovorno riješiti. Dakle, poslodavac je dužan dužnosniku ponuditi takav ugovor. Koje su posljedice ako dužnosnik odbije ugovor?

Ako se radi o mirovanju pravu, poslodavac dužnosniku u stvari nudi izmjenu postojećeg ugovora koji je u mirovanju. U slučaju da dužnosnik to odbije, po našem mišljenju poslodavac bi mu trebao dati otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

Ako je bio ugovoren prestanak ugovora o radu i sklapanje novog ugovora, poslodavac bi jednostavno dužnosniku trebao ponuditi sklapanje takvog novog ugovora te ukoliko dužnosnik odbije to prihvatiti ugovor nije sklopljen, ali bi dužnosnik mogao zahtijevati sklapanje drugog ugovora, ako bi dokazao da ponuđeni poslovi nisu odgovarajući.

2.4. Što ako poslodavac nema nikakvih poslova

U tome slučaju, ako se radi o mirovanju prava poslodavac bi trebao dužnosnika primiti i nakon toga bi mu mogao dati otkaz kao i svakom drugom radniku.

Ako je bio ugovoren prestanak ugovora o radu, poslodavac bi se mogao pozvati na nemogućnost ispunjenja, ali kako se ovdje ipak radi o posebnom propisu mislimo da bi bilo ispravnije dužnosnika primiti tj. sklopiti s njime ugovor i nakon toga mu otkazati.

2.5. Prava dužnosnika koji su to postali prije stupanja na snagu Zakona o postupku primopredaje vlasti

Kao prvo mišljenja smo da se pravo povrata na rad iz odredbe članka 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti, ne odnosi na dužnosnika koji su to postali prije stupanja na snagu Zakona o postupku primopredaje vlasti, jer on ne djeluje retroaktivno.

Kod toga valja znati da je ranijim Zakonom o radu bilo propisano pravo povrata na rad dužnosnika koje se ostvarivalo kroz mirovanje prava.[10] Prema tome, dužnosnici koji su to postali u to vrijeme, mogli su isto pravo ostvariti po tome zakonu, s time to je bilo ograničeno na jedan mandat, dakle nije se primjenjivalo ako je dužnosnik bio ponovno izabran, osim ako ukupno mirovanje prava nije bilo duže od pet godina.

Ova odredba ranijeg Zakona o radu prestala je važiti dana 19. srpnja 2003. godine stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu[11]. S obzirom da je Zakon o postupku primopredaje vlasti stupio na snagu dana 19. srpnja 2004. godine dužnosnici koji s to postali u razdoblju između ta dva zakona, dakle između dana 19. srpnja 2003. godine i dana 19. srpnja 2004. godine nisu imali nikakvo zakonsko pravo povrata na rad. Jedino su to mogli riješiti ugovorom s poslodavcem, pri čemu to poslodavac nije bio obvezan učiniti.

2.6. Povrat državnih službenika

Prema odredbi članka 8. Zakona o postupku primopredaje vlasti, razriješeni dužnosnik koji ne bude ponovno imenovan na dužnost koju je obnašao ili na drugu dužnost, a koji je prije imenovanja bio državni službenik, ima pravo rasporeda, bez natječaja, u državno tijelo u kojem je bio u službi prije imenovanja na dužnost, ili u drugo državno tijelo, ukoliko postoji slobodno službeničko mjesto za koje ispunjava propisane stručne uvjete. Zahtjev za raspored razriješeni dužnosnik mora podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka dužnosti, čelniku tijela u kojem je bio u službi prije imenovanja.

Dakle, dužnosnik koji je bio državni službenik, ako podnese zahtjev u roku od 30 dana, ima jedno vrlo uvjetno pravo vratiti se u državnu službu. Naime, kao što je navedeno, to pravo ima "ako postoji slobodno službeničko mjesto za koje ispunjava propisane stručne uvjete". Ako takvog slobodnog mjesta nema dužnosnik se neće moći vratiti.

Međutim to nije ograničeno samo na to tijelo iz kojega je došao nego na sva državna tijela. Prema tome dužnosnik bi treba zahtjev podnijeti tijelu u kojem je imao službu, a to tijelo bi, ako kod njih nema slobodnih mjesta, zahtjev trebalo proslijediti svim državnim tijelima i tek ako nigdje nema slobodnog mjesta, ne bi moglo doći do primjene povrata dužnosnika. Pri tome da nije određen nikakav rok u kojem se dužnosniku treba odgovoriti. S obzirom da je to znatno složeniji postupak (pronaći slobodno mjestu u svim državnim tijelima) nego vratiti se kod jednog poslodavca, ne bi se po našem mišljenju moglo tumačiti da se to mora obaviti najkasnije nakon isteka roka za javljanje, tj. 30 dana, jer se dužnosnik može javiti upravo tridesetog dana, a ne može mu se odgovoriti već sljedeći dan.

Odgovarajući mjesto kako ga definira ovaj članak značilo bi svako službeničko mjesto za koje dužnosnik ima uvjete, a to može značiti i znatno niži službenički rang od onoga koji dužnosnik imao prije stupanja na dužnost.

3. ZAKLJUČNE NAPOMENE

Pravo povratka dužnosnika na rad nakon prestanka obavljanja dužnosti otvara iznimno mnogo pitanja, dvojbi i nejasnoća, što je u prvom redu uzrokovano nejasnim odnosno nedovoljnim zakonskim odredbama. Valja reći da usporedivši postojeću odredbu članka 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti, s ukinutom odredbom članka 227. ranijeg Zakona o radu, vidimo da je ranija odredba bila puno detaljnija i preciznija pa je stvarala manje pravnih dvojbi.

Stoga bi po našem mišljenju navedene odredbe trebalo izmijeniti i pojasniti kako bi se otklonile dvojbe koje su istaknute i u ovom tekstu.

Činjenica da usprkos tako nejasnoj zakonskoj odredbi nema sporova (koliko je autoru poznato) posljedica je vjerojatno malog broja slučajeva[12] i okolnosti da dužnosnici vjerojatno ipak sve s poslodavcem uspiju sporazumno riješiti, odnosno da izabiru drugo pravo umjesto povrata na rad (pravo na naknadu ili mirovinu ako na nju imaju pravo). Međutim, to ipak ne mijenja na stvari činjenicu da propis treba učiniti jasnim i preciznim.

POPIS LITERATURE

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 60/08).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 30/04).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 139/10).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine 114/03).

Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 141/06).

Zakon o postupku primopredaje vlasti (Narodne novine 94/04, 17/07 i 91/10).

Zakon o prestanku važenje Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Narodne novine 139/10).

Zakon o radu (Narodne novine 147/09 i 61/11).

Zakon o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95 - ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-2766/2003 i dr. od dana 24. svibnja 2005. godine).

Zakon obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 163/03, 16/04, 30/04, 121/05, 151/05, 141/06, 17/07, 82/07, 107/07, 60/08 i 38/09).

[1] Zakon obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 163/03, 16/04, 30/04, 121/05, 151/05, 141/06, 17/07, 82/07, 107/07, 60/08 i 38/09) (u daljnjem tekstu. Zakon).

[2] Poslove Hrvatskog fonda za privatizaciju sada obavlja Agencija za upravljanje državnom imovinom.

[3] Posljednje određenja obuhvata državnih dužnosnika učinjeno je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 60/08). Međutim, bitna promjena učinjena posljednjih godina jest ona iz Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 141/06) prema kojoj na dan stupanja na dužnost Vlade Republike Hrvatske nakon prvih sljedećih parlamentarnih izbora, a to su bili izbori 2007. godine, položaji tajnika ministarstva, zamjenika tajnika Vlade Republike Hrvatske, predstojnika ureda Vlade Republike Hrvatske, zamjenika državnog tajnika središnjega državnog ureda te zamjenika i pomoćnika ravnatelja državne upravne organizacije, postaju radna mjesta državnih službenika, a dotadašnji su položaji pomoćnika ministra ukinuti. Posljednja promjena nastupila je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 139/10) odnosno Zakonom o prestanku važenje Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Narodne novine 139/10) kojim zakonima je prestao postojati, kao samostalna pravna osoba, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, čime je prestala postojati i dužnost ravnatelja tog zavoda.

[4] Kako je to još u SR Hrvatskoj bilo za zastupnike tadašnjeg Sabora.

[5] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (Narodne novine 30/04).

[6] Zakon o postupku primopredaje vlasti (Narodne novine 94/04, 17/07 i 91/10).

[7] Zakon o radu (Narodne novine 147/09 i 61/11).

[8] Zakon o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95 - ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-2766/2003 i dr. od dana 24. svibnja 2005. godine).

[9] Za vrijeme korištenja prava na neplaćeni dopust radniku se ne prekida radni odnos već isti miruje s tim da poslodavac može odjaviti radnika iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja (bez obzira na dužinu neplaćenog dopusta).

Ako poslodavac izvrši odjavu radnika s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, za vrijeme korištenja prava na neplaćeni dopust radnik može sam sebi uplaćivati doprinose za mirovinsko osiguranje koristeći institut produženog mirovinskog osiguranja sukladno propisima iz područja mirovinskog osiguranja, a status osigurane osobe u sustavu zdravstvenog osiguranja može steći sukladno propisima iz područja zdravstvenog osiguranja.

Vrijeme neplaćenog dopusta za koje poslodavac radnika odjavi iz sustava mirovinskog osiguranja, a radnik si predmetne doprinose ne uplaćuje kroz institut produženog osiguranja, ne uračunava se u staž osiguranja kao mirovinski staž.

Obzirom da se za vrijeme korištenja prava na neplaćeni dopust radniku ne prekida radni odnos, poslodavac za vrijeme trajanja istog može radniku, sukladno odredbama ZOR-a, otkazati ugovor o radu.

Glede upita o neplaćenom dopustu za pola radnog vremena, mišljenja smo da isti ne bi bio moguć iz razloga jer se protivi duhu samog instituta. Naime, za vrijeme takvog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, odnosno u navedenom razdoblju niti radnik niti poslodavac nemaju obveze iz rada i po osnovi rada.

KLASA: 110-01/10-01/377, URBROJ: 526-08-01-01/2-10-2, od 28. rujna 2010.

[10] "Članak 227.

(1) Ugovor o radu zaposlenika koji je izabran u Sabor, dužnosnika kojeg je na dužnost imenovao Sabor, Predsjednik Republike, Vlada ili Ustavni sud, te župana, podžupana, gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika Grada Zagreba, a koji je kod istoga poslodavca prethodno radio najmanje godinu dana neprekidno, na njegov će zahtjev mirovati najdulje do prestanka mandata.

(2) Ako se zaposlenik i poslodavac drukčije ne sporazumiju, mirovanje će otpočeti petnaest dana nakon dostave zaposlenikova zahtjeva poslodavcu.

(3) Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka ima se pravo vratit na rad kod poslodavca kod kojeg je prethodno radio, ako o svojoj namjeri povratka obavijesti poslodavca najkasnije u roku mjesec dana od dana prestanka mandata.

(4) Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio ili na druge odgovarajuće poslove u roku mjesec dana od dana dostave obavijesti i stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodni trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, zaposleniku i stavka 1. ovoga članka, nakon povratka na rad razdoblje mirovanja radnog odnosa ubraja se u neprekinuto trajanje radnog od nosa.

(6) Ako je potrebno, zaposlenik iz stavka 1. ovog članka ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnici ili načinu rada.

(7) Bude li ponovno izabran ili imenovan na neku od dužnosti iz stavka 1. ovoga članka, zaposlenik nema prava iz prethodnih stavaka ovoga članka, osim ako ukupno razdoblje mirovanja ugovora o radu nije bilo duže od pet godina.

(8) Zaposlenik kojem je zbog izbora ili imenovanja iz stavka 1. ovoga članka, na razdoblje duže od pet godina radni odnos prestao, ima tijekom razdoblja od godine dana, od dana prestanka mandata, prednost pri zapošljavanju kod poslodavca kod kojeg je prije radio te ako bude ponovno zaposlen, ima sva prava koja je imao u vrijeme prvog izbora ili imenovanja."

[11] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine 114/03).

[12] Na to utječe i činjenica od 2004. godine u Republici Hrvatskoj nije bilo promjene vlasti na državnoj razini, pa je bilo vrlo malo slučajeva razriješenih dužnosnika.

Dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

PRAVNI POLOŽAJ RADNIKA U SLUČAJU STEČAJA POSLODAVCA PREMA NOVOM STEČAJNOM ZAKONU

RADNO PRAVO 09/15

U članku autor iznosi novosti koje nam donosi novi Stečajni zakon, s posebnim osvrtom na položaj radnika i načine osiguranja svojih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca. U završnom dijelu rada navode se relevantni slučajevi iz sudske prakse.

SAŽETAK:
Stečajni zakon iz 1996. godine izmijenjen je i dopunjen sedam puta, sve s ciljem stvaranja uvjeta za učinkovitiju provedbu stečajnog postupka. Potreba za donošenjem novog Stečajnog zakona iz 2015. godine proizašla je iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema insolventnosti poslovnih subjekata u vremenu izrazite gospodarske krize, kao i problema koji su se pojavili u njegovoj dosadašnjoj primjeni. U ovom radu analiziraju se odredbe novog Stečajnog zakona referentne za pravni položaj radnika u stečajnom postupku.

Summary:
The Bankruptcy Act was amended seven times since its adoption in 1996., with the aim to create the conditions for effective implementation of the bankruptcy proceedings. The need for a new Bankruptcy Act in 2015 arised from the need of a more effective solution to the insolvency problems of bussiness entities during a period of extreme economic crisis, as well as the problems that arised during its previous uses. This paper analyzes the provisions of the new Bankruptcy Act that are relevant to the legal status of workers in a bankruptcy proceeding.

Ključne riječi: stečaj, insolventnost, Stečajni zakon, Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca

dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
profesor visoke škole (naslovno zvanje), pročelnik Upravnog studija Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 349.2: 347.736

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU U EUROPSKOM DRUŠTVU (SE) I EUROPSKOJ ZADRUZI (SCE)

RADNO PRAVO 05/15

U članku se analiziraju direktive europske pravne stečevine implementirane u pravni poredak RH, koje reguliraju sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskim trgovačkim društvima (SE) i europskoj zadruzi (SCE).

SAŽETAK:

U ""Narodnim novinama"" broj 93/14 objavljen je Zakon o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskom društvu (SE) i u europskoj zadruzi (SCE). Zakon je stupio na snagu 07. 08. 2014. god. Na ovaj način u pravni sustav RH ušla su pravna pravila (pravna stečevina EU) koja se odnose na sudjelovanje radnika u odlučivanju u SE i SCE (Uredba Vijeća 2157/2001/EZ od 08. 10. 2001; Direktiva Vijeća 2001/86/EZ od 08. 10. 2001. i Direktiva Vijeća 2003/72/EZ od 22. srpnja 2003.).
Zakon upotpunjuje radno zakonodavstvo u kome se na razini Europe uvode različiti oblici participacije (sudjelovanja) radnika u odlučivanju u europskim trgovačkim društvima i europskoj zadruzi. Radnici zaposleni u RH u tim subjektima (prvenstveno onima koji imaju tu sjedište) osigurano je pravo na izbor predstavnika u pregovaračke odbore, vijeća radnika, obavješćivanje i suodlučivanje različitih oblika.
O tim i drugim pitanjima, s pozivom na Zakon i druge izvore Europskog prava piše se u ovome članku.

Summary:

In the ""Official Gazette"" No. 93/14, the Act on the participation of workers in decision-making in the European company (SE) and in the European Cooperative Society (SCE) was published. The Act entered into force on 7th of August, 2014. By this, in Croatian legal system the legal rules has entered (acquis communautaire) relating to employee participation in decision-making in the SE and SCE (Council Regulation 2157/2001/EC of 10th of October, 2001; Council Directive 2001/86/EC of 8th of October, 2001 and Council Directive 2003/72/EC of 22nd of July, 2003).

Law complements the labour legislation which, on the level of Europe, introduces various forms of participation (involvement) of workers in decision-making in European companies and European cooperative societies. Workers employed in the Republic of Croatia in these entities (primarily those with the headquarters in respective country) have secured right to elect theirs representative in the negotiating committees and in the works council´s, right to be informed and to have different types of co-determination rights.

These and other issues, with reference to the Act and other sources of European law, are the subject of this article.

Ključne riječi: suodlučivanje, europsko društvo, europska zadruga, poslodavci, radnici

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. pravnik
Znanstveni savjetnik (u trajnom zvanju) iz Rijeke

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.107

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.

SUDJELOVANJE RADNIKA U PREDIZBORNIM AKTIVNOSTIMA TIJEKOM BOLOVANJA KAO MOGUĆA OSOBITO TEŠKA POVREDA OBVEZE IZ RADNOG ODNOSA I RAZLOG ZA IZVANREDNI OTKAZ UGOVORA O RADU-OSVRT NA SUDSKE ODLUKE

RADNO PRAVO 10/16

Može li se zaključiti da sudjelovanje radnika na predizbornim aktivnostima tijekom bolovanja ima značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu? O tom pitanju više u nastavku ovog članka.

SAŽETAK:
U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-može li sudjelovanje radnika u predizbornim aktivnostima imati značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, te se ističu razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem sudjelovanje radnika u predizbornim aktivnostima tijekom bolovanja, može imati značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue - whether workers participation in election activities have meaning of a serious breach arising from employment and be the reason for an extraordinary termination of the employment contract, and highlights the reasons that justify the conclusion according to which workers participation in election activities during sick leave, can indicate a serious breach arising from employment and be the reason for an extraordinary termination of the employment contract.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ugovora o radu, sudjelovanje radnika u predizbornim aktivnostima tijekom bolovanja kao moguća osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 10/2016

UDK: 349.2:324


Kristian Plazonić

NOVELA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU U ODNOSU NA RADNE SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI

RADNO PRAVO 02/14

Autor u ovome radu razrađuje Novelu Zakona o parničnom postupku u odnosu na radne sporove male vrijednosti. U drugom nakon prvog uvodnog dijela razrađuje se Novela Zakona o parničnom postupku u postupku u sporovima male vrijednosti. Treći dio odnosi se na postupak u parnici iz radnog odnosa. Naposljetku, u četvrtom dijelu ukazuje se na radni spor u svjetlu stupanja na snagu Novele Zakona o parničnom postupku.

Sažetak:
Stupanjem na snagu Novele Zakona o parničnom postupku, kako u postupku male vrijednosti, tako i u radnom sporu nastupaju promjene, kojima se prevenira odugovlačenje postupka, a parničnim strankama nameće procesna disciplina. U radnom sporu kao parnične stranke, nastupaju, s jedne strane poslodavac, a s druge strane radnik. Što se tiče radnog spora, isti ima određenu posebnost kod tereta dokazivanja. Pa tako članak 131. Zakona o radu regulira teret dokazivanja u radnim sporovima.

Ključne riječi: Zakon o parničnom postupku, sporovi male vrijednosti, radni spor, teret dokazivanja

Summary:
The entry into force of the Amendments to the Civil Procedure Act led to changes, both in the proceedings of low value and in the employment relationship, which prevent stalling the proceedings, and imposes procedural discipline on the parties to the procedure. The parties to the proceedings in labour dispute are, on the one hand, employer, and on the other, worker. Labour dispute has a certain specificity in terms of burden of proof. Hence, the Article 131 of the Labour Act stipulates burden of proof in labour disputes.

Kristian Plazonić
Odvjetnik u Rijeci

Radno pravo 02/2014

UDK 347.91:349.2

Kristian Plazonić

PRAVO NA JUBILARNU NAGRADU IZ KOLEKTIVNIH UGOVORA I TUŽBA RADI ISPLATE JUBILARNE NAGRADE

RADNO PRAVO 07/13

Autor u ovome radu razrađuje pravo na jubilarnu nagradu. U drugom nakon prvog uvodnog dijela razrađuju se pretpostavke i visine iznosa kod ostvarenja prava na jubilarnu nagradu. Treći dio odnosi se na tužbu radi isplate jubilarne nagrade. U tom dijelu uz ogledni primjerak tužbe ukazuje se i na to kakav treba biti sadržaj takve tužbe. Četvrti dio ukazuje na razradu jubilarne nagrade u nekim značajnim kolektivnim ugovorima. Naposljetku, u petom dijelu daje se prikaz sudske prakse.

Sažetak:

Jubilarna nagrada vrlo je često materijalno pravo u Republici Hrvatskoj, iako je Zakon o radu ne poznaje. Međutim, jubilarna nagrada je ugovorena u velikom broju kolektivnih ugovora, a porezni propisi predviđaju neoporezivi iznos za isplatu jubilarne nagrade.
Tužba za isplatu jubilarne nagrade predstavlja jednostavniju vrstu tužbi iz radnizh odnosa.

Ključne riječi: jubilarna nagrada, pravo iz kolektivnog ugovora, tužba za isplatu jubilarne nagrade

Kristian Plazonić
Odvjetnik u Rijeci
Radno pravo 7-8/2013
UDK349.232

Ivan Čulo, dipl.iur, dipl.phil.

EUROPSKI OKVIR PRAVA RADNIKA NA OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE U PODUZEĆU, S POSEBNIM OSVRTOM NA ODREDBE EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE

RADNO PRAVO 04/13

U radu se analizira pravo radnika na obavješćivanje i savjetovanje u poduzeću u aktima Europske unije, te najvažnijem socijalnom aktu Vijeća Europe – Europskoj socijalnoj povelji.

Sažetak
Pravo radnika na obavješćivanje i savjetovanje jedno je od najfragmantiranijih prava u zakonodavstvu Europske unije, a što dovodi do zbunjenosti, pravne nesigurnosti i loše provedbe. Shvaćena je potreba za boljom regulacijom s naglaskom odmaka od kvantitative prema kvaliteti te učinkovitosti. Sadržaj i opseg prava na obavješćivanje i savjetovanje iz odredbi Europske socijalne povelje, proizlazi iz cjelovitosti pristupa tekstu povelje, normativnog i provedbenog djelovanja te izvješća o prihvaćenim odredbama Povelje država potpisnica, kao i iz izraženih stavova Europskog odbora za socijalna prava, osobito onih izraženih u obrascu izvješća (Form for the reports to be submitted in pursuance of the European Social Charter) i zaključaka (Conclusions). Ukazuje se nužnost ekstenzivnog tumačenja odredbi, te na uvjetovanost usklađenog normativno-pravnog stanja zahtijeva i učinkovite praktične provedbe te odgovarajuće ekonomske i socijalne politike države potpisnice.

Ključne riječi: pravo na obavješćivanje i savjetovanje u poduzeću, Europska unija, Vijeće Europe, Europska socijalna povelja, usklađenost država članica

Summary
The right of workers to information and consultation is one of the most fragmented rights in the European Union law, which leads to confusion, legal uncertainty and poor implementation. There is an understanding of the need for better regulation with the focus on the shift from quantity to quality and efficiency. The content and scope of the right to information and consultation from the provisions of the European Social Charter arises from the integrity of the approach to the text of the Charter, normative activities and activities related to the implementation, and the report on the accepted provisions of the Charter by the signatory countries, as well as from the expressed positions of the European Committee for Social Rights, especially those expressed in the form for the reports to be submitted in pursuance of the European Social Charter and conclusions. It points to the necessity of extensive interpretation of the provisions, and to the conditions of the harmonized normative and legal situation of the demand and efficient implementation in practice, as well as relevant economic and social policy of the signatory country.

Franciska Dominković, dipl. iur.

ZAŠTITA PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU U PRAKSI VISOKOG UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

RADNO PRAVO 02/16

Autorica u članku analizira sudsku praksu Visokog upravnog suda RH u predmetima vođenim proteklih godina povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te isplate primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

SAŽETAK:

Od osnivanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zaštita prava na suđenje u razumnom roku uređena je, između ostalog, s dva različita Zakona o sudovima, i to Zakonom o sudovima („Narodne novine"", br. 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 122/10. - pročišćeni tekst, 27/11., 57/11. i 130/11.,) do 14. ožujka 2013. i Zakonom o sudovima („Narodne novine"", br. 28/13.), odnosno Zakonom o sudovima („Narodne novine"", br. 28/13., 33/15. i 82/15.), nakon toga. Prvi zakon sadržavao je jedno pravno sredstvo za zaštitu ovog prava - zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok drugi sadržava dva - zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Do 14. ožujka 2013. Visoki upravni sud Republike Hrvatske zaprimio je 31 zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a od navedenog datuma zaprimio je 94 zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, devet žalbi protiv odluke prvostupanjskog upravnog suda o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te 12 zahtjeva za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
O gotovo svim zaprimljenim zahtjevima i žalbama Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučio je do 1. rujna 2015., i to na nekoliko načina koji su prikazani kroz citirana rješenja u ovom radu. Iz navedenih rješenja proizlazi da je taj sud svoja stajališta velikim dijelom formirao prihvaćanjem dotadašnje prakse Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Summary:

Since the establishment of the High Administrative Court of the Republic of Croatia, protection of the right to trial within a reasonable time is regulated by, among other things, two different Acts, namely Law on Courts (""Official Gazette"", no. 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 122/10. - consolidated text, 27/11., 57/11. and 130/11.,) of 14 March 2013 and the Law on Courts (""Official Gazette"", no. 28/13.), and after that the Law on Courts (""Official Gazette"", no. 28/13., 33/15., and 82/15.). The first Act contained a remedy for the protection of this right - the request for the protection of the right to trial within a reasonable time, while the other contains two - a request for protection of the right to trial within a reasonable time and a request for payment of adequate compensation for the violation of the right to trial within a reasonable time .

Until 14 March 2013, the High Administrative Court of the Republic of Croatia received a 31 request for protection of the right to trial within a reasonable time, and from this date has received 94 requests for the protection of the right to trial within a reasonable time, nine complaint against the decisions of the first instance of the administrative court on request for protection of the right to trial within a reasonable time, and 12 requests for the payment of appropriate compensation for the violation of the right to trial within a reasonable time.

On almost all received requests and appeals to the High Administrative Court of the Republic of Croatia were decided by 1 September 2015 in several ways that have been shown through solutions cited in this article. These solutions show that this Court largely formed his opinions by adopting the existing practice of the European Court of Human Rights and the Croatian Constitutional Court.

Ključne riječi: suđenje u razumnom roku, primjerena naknada, Visoki upravni sud RH, Zakon o sudovima

Franciska Dominković, dipl. iur.
Sudska savjetnica, Visoki upravni sud Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 2/2016

UDK: 347.93

Mr.sc. Iris Gović

OVRHA NA PLAĆI RADNIKA I NOVI OVRŠNI ZAKON

RADNO PRAVO 04/13

Autorica u članku obrađuje ovrhe na plaći radnika i Ovršni zakon, koji je objavljen Narodnim novinama br. 112/12 dana 12. listopada 2012. a stupio na snagu dana 15. listopada 2012.

Sažetak:

U Narodnim novinama br. 112/12 dana 12. listopada 2012. objavljen je najnoviji Ovršni zakon (dalje u tekstu: OZ/12). Zakon je stupio na snagu dana 15. listopada 2012.
Tim Zakonom uređuje se postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a isto tako se uređuju i materijalnopravni odnosi koji se zasnivaju na temelju prethodno navedenih ovršnih postupaka i postupaka osiguranja.
Prema Prijelaznim i završnim odredbama tog OZ/12 postupci u tijeku dovršavaju se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu toga Zakona, ali postoje i iznimke.

Ključne riječi: Ovršni zakon, ovrha, tražbina, postupak osiguranja, ovrha na plaći radnika

Summary:

The Official gazette No. 112/12 on 12 October 2012 published the latest Execution Act (hereinafter OZ/12). The Act entered into force on 15 October 2012.
The Act regulates the procedure in which courts and notaries conduct involuntary collection of claims on the basis of enforcement title documents and trustworthy documents (execution procedure) and the procedure in which courts and notaries conduct the securing of claims (security procedure), unless determined otherwise by a special law. It also regulates material and legal relations that are established on the basis of the above mentioned execution procedures and security procedures.
In line with the transitional and final provisions of the OZ/12, currently running proceedings shall be concluded according to the provisions of the law applicable before the entry into force of this act, but there are exceptions.

Dr. sc. Ivan Kaladić

DOKAZIVANJE PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI ZA RAD RADNIKA-OSVRT NA SUDSKE ODLUKE

RADNO PRAVO 02/15

Autor u članku obrađuje dokazna sredstva podobna za dokazivanje privremene nesposobnosti za rad radnika kroz slučaj iz sudske prakse, kao i način na koji bi trebalo postupiti u sudskom sporu, uz osvrt na sudske odluke.

SAŽETAK:

U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-može li radnik dokazivati opravdanost privremene nenazočnosti na radu samo potvrdom nadležnog liječnika, te se iznose razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem nedostavljanje poslodavcu liječničke potvrde o privremenoj nesposobnosti radnika za rad, ne sprječava radnika, da u radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, drugim dokaznim sredstvima dokazuje opravdanost izostanka s posla zbog bolesti ili ozljede.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue - whether an employer could reasonably prove his temporary absence from workplace only with a certificate issued by a competent doctor, and presents the reasons that justify the conclusion according to which failure of delivery of a medical certificate of temporary inability of employee for work, does not prevent employee in a labour dispute which concearns wrongful termination of employment contract to prove with other types of evidence his temporary absence from workplace due to illness or injury.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ugovora o radu, privremena nesposobnost radnika za rad zbog bolesti ili ozljede, dokazivanje privremene nesposobnosti radnika za rad zbog bolesti ili ozljede

Dr. sc. Ivan Kaladić
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 331.473

Prof.dr.sc. Vilim Herman, mr.sc. Tomislav Strniščak

SUDSKI RASKID UGOVORA O RADU KROZ DOSADAŠNJU PRAKSU SUDOVANJA

RADNO PRAVO 05/12

Tema ovog rada je sudski raskid ugovora o radu. Autori obrađuju osnovno o sudskom raskidu, dan prestanka ugovora o radu, tijek sudskog postupka i naknadu štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu. Također donose pregled sudske prakse.

Sažetak

Prestanak ugovora o radu odlukom nadležnog suda (ili uobičajeno sudski raskid ugovora o radu) predstavlja jedan od sedam načina koji su u hrvatskom radnom zakonodavstvu navedeni kao načini prestanka ugovora o radu. Da bi uopće moglo doći do odlučivanja suda o prestanku ugovora o radu, prethodno je potrebno da sud utvrdi da je riječ o nedopuštenom otkazu ugovora o radu, da postoji prijedlog jedne od strana u sporu da sud prekine radni odnos i da postoje okolnosti koje na temelju ocjene suda ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć. Prilikom postupanja suda po pitanju određivanja prestanka radnog odnosa, sud će, na zahtjev radnika, dosuditi radniku i naknadu štete. Specifičnog takvih sudskih predmeta ja da sud uz tužbu radnika o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu najčešće odlučuje i o poslodavčevoj protutužbu kojom se traži sudski raskid ugovora o radu (međutim isto može biti i na zahtjev radnika, međutim što je u praksi znatno rjeđe), i potom još o visini zahtjeva radnika za naknadom štete.

Ključne riječi: radni odnosi, ugovor o radu, sudski raskid, naknada štete, tužba, protutužba

Summary

The termination of employment contract by the court decision is the one of seven ways that are in the Croatian labor legislation listed as ways of employment contract termination. That could possibly come to the court decision on employment termination, it is required that the court determines that termination of employment contract is illegal, that there is a request of one of the parties that the court terminate the contract relationship and that there are circumstances which, under court's assessment, indicates that further continuation of employment relationship is not possible. During the court proceeding on the issue of determining the termination of employment, the court shall, upon the request of employee, award damages to the employee.

For such court cases is specific that together with the employee's claim about the inadmissibility of employment contract termination, court usually decides on employer's counterclaim in which employer requests the termination of the employment contract (but employee also might put such a request, however this is very rare), and then yet court should decide upon the workers' demands for damage compensation.

Prof.dr.sc. VILIM HERMAN

Pravni fakultet Osijek

mr.sc. TOMISLAV STRNIŠČAK

Rescon d.o.o., Čakovec

Radno pravo 5/2012

UDK 349.22:331.108.6

Marija Butković, dipl. iur.

NOVELA OVRŠNOG ZAKONA

RADNO PRAVO 10/14

Tema ovog stručnog rada je novela Ovršnog zakona – Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine 93/14), kojim unesen cijeli niz novih ovršnopravnih rješenja u hrvatski pravni sustav.

Sažetak:
U Narodnim novinama br. 93 od 30. srpnja 2014. godine objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (ZiDOZ) koji je stupio na snagu 01. rujna 2014. godine. Navedenim je izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji se ionako počesto mijenja, unesen cijeli niz novih ovršnopravnih rješenja u hrvatski pravni sustav, pa tek preostaje vidjeti kako će isti zaživjeti u praksi i da li će uroditi toliko željenim pojednostavljenjem i ubrzanjem ovršnog postupka u cjelini. Neka od rješenja drastično se razlikuju od prijašnjih, neka su tek «kozmetičke» prirode, a neki su pravni instituti poput prokazne izjave i prokaznog popisa imovine potpuno ukinuti.

Ključne riječi: Ovršni zakon, Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, ovršenopravno rješenje, ovršenik, primanja koja su izuzeta od ovrhe

Summary:
The Act on Amendments to the Execution Act was published in the Official gazette no. 93 of 30 July 2014. The Act entered into force on 1 September 2014. The mentioned amendments to the Execution Act, which is in any case amended rather frequently, introduced a number of new rules on execution in the Croatian legal order, and it remains to be seen how they will function in practice and whether they will result in much desired simplification and speeding up of the execution procedure in general. Some of the provisions are drastically different from the former ones, some are merely „cosmetic"" in nature, and some legal institutes, such as statement on assets, have been completely abolished.

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2014

UDK: 347.952

Goran Milaković

RAZLIČITI ASPEKTI SUDSKE ZAŠTITE OD OTKAZA

RADNO PRAVO 02/12

U članku autor obrađuje različite aspekte sudske zaštite od otkaza u radnopravnim sporovima. Obrađuje zahtjeve radnika koji u prvom redu idu na utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, ali i sporedne zahtjevi kojima se ostvaruje svrha radno pravnog statusa i položaja radnika. S druge strane zaštite prava iz ugovora o radu kao mogućnost zaštite od nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je izjavio radnik uz daljnju primjenu obvezno pravnih pravila.

Sažetak

U parnicama radi ostvarenja zaštite prava iz radnog odnosa susrećemo se s različitim zahtjevima radi ostvarenja subjektivnog prava radnika, ali i poslodavca. Njihov položaj u radno pravnom odnosu je različit i radnik kao slabija stranka ugovora o radu ima i drugačiji položaj u takvoj vrsti spora. S obzirom na različitost postupanja poslodavca u donošenju odluka kojima se može utjecati na položaj , prava i obveze radnika, postoje i različiti načini ostvarenja sudske zaštite, pa se uz osnovni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu postavljaju i sporedni zahtjevi kojima se ostvaruje svrha radno pravnog statusa i položaja radnika. Položaj poslodavca u radnom sporu nešto je drugačije postavljen i on se uglavnom veže uz ostvarenje zaštite prava iz ugovora o radu kao mogućnost zaštite od nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je izjavio radnik, uz daljnju primjenu obvezno pravnih pravila.

Ključne riječi: poslodavac, radnik , otkaz, sadržaj ostvarivanja sudske zaštite, sporedni zahtjev, naknada štete.

Radno pravo 2/2012

UDK 349.22

SUMMARY

In law suits in order to achieve the protection of rights arising from the employment relationship we face various requests to achieve subjective rights of workers, but also of employers. Their position in the labour law relationship is different and the worker as a weaker party to an employment contract also has a different position in such dispute. Given the diversity of actions of employers in making decisions that may affect the status, rights and obligations of workers, there are also different ways of achieving legal protection, so apart from the basic requirement for establishing the unlawfulness of the decision on the termination of the employment contract there are also side requirements that achieve the purpose of the labour law status and position of workers. The position of the employer in the labour dispute is set somewhat differently and is mostly associated with the achievement of protection of rights arising from the employment contract as a possibility of protection against unlawful extraordinary termination of the employment contract stated by worker, with the further implementation of the mandatory legal rules.

Radno pravo 2/2012

UDK 349.22

GORAN MILAKOVIĆ, dipl.iur.

ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

NOVI ZAKON O SPRJEČAVANJU SUKOBA INTERESA

RADNO PRAVO 10/11

SAŽETAK

Prvi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti u Republici Hrvatskoj je donesen 2003. godine te je imao ukupno šest novela. Od ove je godine na snazi novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa kojim se nastojalo efikasnije riješiti pitanje sukoba interesa javnih dužnosnika. Cilj je ovakvog uređenja stvoriti potrebne uvjete da sukob interesa, u smislu stavljanja privatnih interesa javnih dužnosnika iznad javnog interesa, bude sveden na minimalnu razinu, što je bitan element u borbi protiv korupcije i zlorabi obnašanja vlasti.

Ključne riječi: Zakon o sprječavanju sukoba interesa, sukob interesa, dužnosnik, korupcija

Radno PRAVO 10/2011

Goran Milaković

PREKLUZIJA OVLAŠTENJA U RADNIM SPOROVIMA

RADNO PRAVO 12/13

U ovome članku autor obrađuje vrste rokova, njihove pravne učinke kao i na posljedice propuštanja pojedinih rokova u radnim sporovima.

Sažetak:

Radni sporovi specifični su po kratkim rokovima koje često prati pravna posljedica gubitka ovlaštenja na poduzimanje daljnjih parničnih radnji. Posebnu pozornost kod računanja rokova stranke radnog spora trebaju posvetiti računanju roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, a posljedično i tužbe. Nepravilno računanje roka od kojeg teče pravo radnika kao stranke radnog spora za zaštitu povrijeđenog prava, često dovodi do naknadne nemogućnosti ostvarenja radnopravne zaštite, jer su nastupili razlozi za odbacivanje tužbe. Osim toga, važan rok koji može utjecati na gubitak daljnjih procesnih ovlaštenja vezan je za računanje roka za podnošenje žalbe, posebice za stranke koje ne pristupe ročištu za objavu presude, a uredno su o njemu obaviještene.

Ključne riječi: radni sporovi, prekluzija, naknada štete iz radnog odnosa, rokovi, pravni učnici, propuštanje rokova, zahtjev za zaštitu prava, tužbe

Summary:

Labour disputes are specific in terms of short deadlines that are often followed by legal consequence of the loss of authority to take further steps in the legal proceedings. In calculating the deadlines, the parties to the labour dispute should pay special attention to calculating the deadline for filing the request for protection of rights, and consequently for the complaint. Wrong calculation of deadline from which runs worker’s right as a party to the labour dispute to protection of the violated right often leads to subsequent impossibility of employment protection, due to the appearance of reasons for the rejection of complaint. Besides, important deadline which may affect the loss of further litigation authorities is linked to the calculation of deadline for filing a complaint, especially for parties who do not appear at the hearing when the judgement is given, and they have been duly informed about it. 

Goran Milaković
Sudac Županijskog suda u Bjelovaru i predavač u Pravosudnoj akademiji

Radno pravo, 12/2013

UDK 331.109

Sandra Cindrić, dipl. iur.

POSTUPANJE FINANCIJSKE AGENCIJE U PRIMJENI IZMJENA I DOPUNA OVRŠNOG ZAKONA

RADNO PRAVO 02/15

Autorica prikazuje novosti koje donosi nova izmjena Ovršnog zakona, u dijelu koji se odnosi na ovrhu na novčanim sredstvima, te njihov utjecaj na rad Fine u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

SAŽETAK:
Od siječnja 2011. godine, kada je Financijskoj agenciji dodijeljena provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, pa do danas, dogodilo se nekoliko izmjena Ovršnog zakona, a sve s ciljem unapređenja i postizanja efikasnosti i učinkovitosti u postupku ovrhe. Zadnjim izmjenama Ovršnog zakona najvećim dijelom učinjena je promjena u ovrsi na nekretninama. U postupak ovrhe na nekretninama uvedena je Financijska agencija koja provodi prodaju nekretnina elektroničkom javnom dražbom čime je omogućena veća transparentnost postupka prodaje nekretnina.
Nadalje su ovim zakonskim izmjenama učinjene promjene vezane za institut dostave u ovršnom postupku i postupku provedbe ovrhe, uvedeno je jasno razgraničenje zahtjeva za naknadu nastalih troškova i zahtjeva predvidivih troškova postupka, a na koji način je ovršeniku omogućeno da zna koja je visina troška koju je dužan namiriti. Intervenirano je u sam sadržaj javnobilježničkog rješenja o ovrsi te isto sada sadrži upozorenje i uputu ovršenicima koji su ujedno korisnici primanja i naknada izuzetih od ovrhe kada, kako i na koji način da zatraže otvaranje zaštićenog računa. Proširen je opseg primanja i naknada izuzetih od ovrhe, a u ovrsi na novčanoj tražbini po računu prijenos novčanih sredstava se ne može više vršiti na račun određen u rješenju već isključivo na ovrhovoditeljev račun. Iznimno, se iznos troškova postupka po prijedlogu ovrhovoditelja može prenijeti na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik. Izmijenjen je rok zapljene novčanih sredstava sa trideset na šezdeset dana, a na koji način je omogućeno ovršenicima da ostvare svoju pravnu zaštitu.
Kako bi se spriječilo postupanje sa krivotvorenim zadužnicama izmijenjen je i način postupanja sa zadužnicama, uvedena je nova vrsta osnove za plaćanje kojom se može zatražiti izravna naplata putem Financijske agencije, institut dostave primjenjuje se i kod izravne naplate kako bi se ovršenike obavijestilo da je protiv njih zatražena ovrha, a sve s ciljem ostvarenja pravne zaštite u slučaju kada je ovrha nedopuštena. Radi zaštite prava radnika, prisilna naplata temeljem obračuna poslodavca dobiva prioritet u naplati.
Iz navedenog razvidno je da je zakonodavac imao u vidu postizanje veće pravne sigurnosti u provedbi ovrhe, zaštitu dostojanstva ovršenika, s jedne strane te zaštitu prava vjerovnika i mogućnost ostvarenja njihove tražbine na jednostavniji, brži i učinkovitiji način s druge strane.

Summary:

From January 2011, when the Financial Agency was assigned the implementation of the execution debtor' funds, a few changes of an distraint law happened until today, all with the aim of improving and achieving efficiency and effectiveness in foreclosure. The latest amendments of an distraint law were mainly related to the changes of a real estate execution. The financial agency was introduced in foreclosure proceedings on real estate, which conducts real estate electronic public auction that enables greater transparency of the property sale.

In addition, with this legal amendments, changes related to the delivery institute in foreclosure proceedings and the enforcement procedure have been made, which leads to a clear delimitation of incurred and expected costs on the reimbursement request in the application process. The execution debtor has the opportunity to find out the cost level, that is required to settle. It was intervened in the content of a notarial decision for execution, which now also includes a warning and instruction to the debtors who are also beneficiaries which receives benefits and fees exempted from foreclosure. Instructions specifiy time and a way how to request the opening of a protected account. The scope of income and benefits exempted from foreclosure is expanded, and funds transfers by account related to the financial claim foreclosure, can no longer be made to the account specified in the decision, apart from an execution creditor's account. Exceptionally, at the proposal of the execution creditor, the amount of the costs of the proceedings, may be transferred to the lawyer's account who represents the execution creditor as a proxy.  The deadline for a funds distraint, has been changed from thirty to sixty days, which now  enables legal protection to the debtors.

A new way of dealing with promissory notes has been amended in order to prevent treatment of forged promissory notes, like a new kind of basis for the direct payment by the Financial Agency, which applies to the delivery institute during the direct payment, in order to inform the execution debtor that execution has been requested against them, all with the goal of achieving legal protection in case the illegal enforcement. To protect the rights of workers, enforced collection based on the employer's calculation gets priority in payments.

From the above mentioned, it is obvious that the legislator had in mind to achieve greater legal certainty in the enforcement implementation, the dignity protection of the debtor' execution on one hand, and the protection of creditor rights and the possibility to realize their claims in a simpler, faster and more efficient way, on the other side.

Ključne riječi: ovrha na novčanim sredstvima, Financijska agencija, Ovršni zakon

Sandra Cindrić, dipl. iur.
FINA, viši specijalist za pravnu podršku

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 347.952:336

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.

OPRAVDAVA LI RAD RADNIKA NAKON ISTEKA RADNOG VREMENA ZAKAŠNJAVANJE NA POSAO-OSVRT NA SUDSKE ODLUKE

RADNO PRAVO 06/15

Autor članka analizira sudsku presudu čiji je predmet pitanje opravdava li ostanak na radnom mjestu radnika nakon isteka radnog vremena zakašnjavanje istog radnika na posao.

SAŽETAK:

U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-opravdava li rad radnika nakon isteka radnog vremena zakašnjavanje radnika na posao, te se navode razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem radnikov rad nakon isteka radnog vremena bez odobrenja poslodavca, ne opravdava zakašnjavanje radnika na posao u vrijeme određeno odlukom poslodavca o rasporedu radnog vremena, te da zakašnjavanje na posao ima značaj kršenja obveze iz radnog odnosa, koje može biti opravdani razlog za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue – if the lateness on workplace can be justified by overtime work of the employees. The article also highlights the reasons that justify the conclusion according to which employees work after working hours without approval of the employer, does not justify the lateness of employees on the workplace at the time specified by the employer´s decision on the schedule of working hours, and also, lateness on workplace has the character of violations of employment obligations, which may be a legitimate reason for a termination of employment contract due to the employee's misconduct.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, kašnjenje na posao kao kršenje obveze iz radnog odnosa

Dr. sc. Ivan Kaladić
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 6/2015.

UDK: 349.233

PROF. DR. SC. MARINKO Đ. UČUR

ZAKON O SESTRINSTVU USKLAĐEN SA ZAKONODAVSTVOM EUROPSKE UNIJE

RADNO PRAVO 10/11

PRAVNI FAKULTET U RIJECI

SAŽETAK

Zakon o sestrinstvu usklađen je sa zakonodavstvom Europske unije. Pored ostalog, za državljane država–članica Europske unije propisane su olakšavajuće okolnosti za obavljanje pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita. Izmijenjene su odredbe koje se odnose na obrazovanje, djelokrug i kompetencije medicinskih sestara. Jamči se priznavanje diploma svakoj medicinskoj sestri stečenih u državama-članicama Europske unije. Precizira se temeljna i druga naobrazba kao i nastavak obrazovanja. Definirani su pojmovi teoretske i kliničke izobrazbe, ali i pravo na trajno stručno usavršavanje medicinskih sestara. Detaljnije su utvrđene ovlasti Hrvatske komore medicinskih sestara.

Ključne riječi: Zakon o sestrinstvu, sestrinstvo, obrazovanje, kompetencije, sestrinska njega, zdravstvena njega

Radno PRAVO 10/2011

Ilija Tadić, dipl. iur.

NADZOR PRIMJENE PROPISA O RADNIM ODNOSIMA

RADNO PRAVO 11/14

U članku autor prikazuje nadzor primjene propisa u radnim odnosim u svijetlu novih propisa koji reguliraju to područje, a koji su doneseni u posljednje dvije godine.

SAŽETAK:

Stupanjem na snagu izmjena i dopuna propisa kojima se uređuje ustrojstvo i djelokrug tijela državne uprave, novih propisa kojima se uređuje ustrojstvo, dužnosti i ovlasti inspektora rada te novih propisa u području rada i zaštite na radu nastupile su značajne promjene u ustrojstvu, ali i djelovanje inspektora rada u nadzoru primjene propisa o radnim odnosima. Koncem 2013. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Narodne novine br. 148/13), a tijekom 2014. stupili su na snagu Zakon o Inspektoratu rada (Narodne novine br.19/14), Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14), Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14 i 118/14), ali i više drugih propisa u području rada. Ti propisi donijeli su značajne promjene u području rada, uključujući i promjene u pogledu inspekcijskog nadzora nad primjenom propisa o radnim odnosima.

Summary:

The entry into force of amendments to regulations governing the structure and competence of the state administration bodies, new regulations governing the organization, duties and powers of labour inspectors and new regulations in the area of occupational health and safety, has led to significant changes in the organization, but also work of labour inspectors in the monitoring of the implementation of the regulations on employment relations. At the end of 2013 the Act on Amendments to the Act on the Organisation and Scope of Ministries and Other Central State Administration Bodies (Official Gazette 148/13) came into force, and in 2014 the Labour Inspectorate Act (Official Gazette19/14), the Labour Act (Official Gazette 93/14), the Occupational Health and Safety Act (Official Gazette 71/14 and 118/14) came into force, as well as a number of other regulations in the field of labour. These regulations have brought significant changes in the area of labour, including changes in the terms of the inspection supervision over the implementation of the regulations on employment relations.

Ključne riječi: ustrojstvo i ovlasti inspektora rada, upravne mjere, prekršajne odredbe

Ilija Tadić, dipl. iur.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Inspektorat rada

RADNO PRAVO 11/2014

UDK: 349.22

mr. sc. Bruno Moslavac

RADNO MJESTO U KONTEKSTU LUKSUZA I TEMELJNOG RADNIČKOG PRAVA

RADNO PRAVO 11/15

Radno mjesto danas predstavlja svjetlo u životu svakog građanina koji je zaposlen, a zaštita temeljnog radničkog prava na rad treba biti misao vodilja svih društvenih struktura prilikom djelovanja javne vlasti i društva u dovođenju u red svojih građana.

SAŽETAK:
U uvjetima današnjeg života, nazovimo ih postrecesijskim, radno mjesto postalo je lukzus, dostupan relativno malobrojnima, uz stalne kritike mnogobrojnih, pri čemu se premalo pažnje posvećuje činjenici da je pravo na rad temeljno ljudsko i ustavno pravo čovjeka.
U ovome radu autor analizira karakteristične pojave ugrožavanja radnih mjesta radnika i službenika, prikazuje životne situacije u kojima dolazi do nepoštovanja prava na rad i ukazuje na rješenja uočenih problema, prvenstveno kroz drugačiji pristup već postojećim institutima radnog prava poput stručnog osposobljavanja za rad i kroz potrebu mijenjanja dosadašnje sudske prakse u uvjetima gdje dolazi do kolizije općeg, javnog interesa, zahtjeva kaznenog postupka i prava na rad radnika.
Zaključno se upućuje na potrebu poklanjanja pažnje etičnosti rada, davanju prednosti očuvanju radnog mjesta i radnog odnosa pred zahtjevom za osiguranje nazočnosti osumnjičenika za potrebe kaznenog postupka te naglašavanju značaja dostojanstvenog rada, ustavno proklamiranog koncepta koji već desetljećima teži postati radnopravnim načelom.

Summary:
In the conditions of modern life, let's call it post-recession, the workplace became luxury, available relatively to minority, with the constant criticism of many, with too little attention paid to the fact that the right to work is a fundamental human and constitutional right of people.
In this paper the author analyzes the characteristic appearance of compromising the jobs of workers and employees, shows the life situations in which there is a failure to respect the right to work and point to solutions identified problems, primarily through a different approach to existing institutes of labor law, such as vocational training for the operation and the need to change previous case law in conditions where a conflict of general, public intersa, application of the criminal proceedings and the right to work of workers.
Finally, author is referring to the need of giving attention to the ethics of work, giving the benefits of saving jobs and employment before the application for ensuring the presence of the suspect for the purposes of criminal proceedings and emphasize the importance of decent work, the proclaimed constitutional concept, which for decades tends to become the principle of labor law.

Ključne riječi: pravo na rad, stručno osposobljavanje za rad, radno mjesto, otkaz, etičnost rada

Mr. sc. BRUNO MOSLAVAC, dipl. iur.
Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 349.22

Zdravka Jagić, dipl. iur.

POSTUPCI PRED PREKRŠAJNIM SUDOVIMA ZA PREKRŠAJE IZ RADNOG ODNOSA

RADNO PRAVO 03/17

Broj prekršajnih postupaka koji se vode pred prekršajnim sudovima povodom optužnih prijedloga podnijetih zbog prekršaja počinjenih u vezi s radnim odnosima i pravima radnika koja proistječu iz radnog odnosa, svakako upućuje na značaj teme obrađene u ovom radu. Očekujući da će rad poslužiti u primjeni prvenstveno kolegama pravnicima, te drugim strukama koje se bave ljudskim resursima, ali i laicima koji imaju interes za temu, obrađena su pitanja koja se najčešće pojavljuju u provođenju prekršajnih postupka zbog prekršaja iz radnih odnosa. S obzirom da se poslodavci pojavljuju kao najčešći počinitelji prekršaja iz radnih odnosa, rad je pisan pretežito iz gledišta položaja okrivljenika u prekršajnom postupku. Radom su pretežito obuhvaćene odredbe Prekršajnog zakona kojim su uređeni pojmovi prekršaja i temeljne svrhe primjene prekršajnih sankcija i prekršajnog postupka s osvrtom na praksu prekršajnih sudova i stavove istaknutih pravnih teoretičara i pravnih stručnjaka. U tom smislu u radu je dano određenje pojma prekršaja općenito i načela prekršajnog postupka, tijek prekršajnog postupka, nadležnost prekršajnih sudova i tijela državne uprave u provođenju prekršajnog postupka, kazne i kažnjavanje, oduzimanje imovinske koristi, izvršenje odluka donijetih u prekršajnom postupku, te određenje zastare i nastup rehabilitacije.

SAŽETAK:
Pravo na rad, kao ustavna kategorija, zaštićeno je zakonima koji sadržavaju odredbe o obvezama poslodavaca prema radnicima te o pravima radnika iz drugih područja, a koja proizlaze iz radnog odnosa. Propuštanje ispunjenja pojedinih obveza propisanih zakonom, pravilnikom, kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se štite prava radnika, predstavlja prekršaj i kao takav je propisan posebnim zakonima. Najviše prekršaja je propisano Zakonom o radu, s kojim često dolaze i prekršaji propisani Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Summary:
The right to work as a constitutional right is protected by laws containing provisions of employers obligations to workers and workers' rights in other areas, arising from employment. Failure to fulfill certain obligations laid down by law, regulation, collective agreement, employment contract or any other act to protect workers' rights, is a misdemeanor and as such is regulated by special laws. Most misdemeanors are prescribed by the Labour Act, with which often come misdemeanors prescribed by the Pension Insurance Act and the Act on Compulsory Health Insurance.

Ključne riječi: prekršajni postupak, načela prekršajnog postupka, Prekršajni zakon

Zdravka Jagić, dipl. iur.
Prekršajni sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2017

UDK: 349.2:347.9

Biljana Barjaktar, dipl. iur.

SADRŽAJ I NAČIN VOĐENJA EVIDENCIJE O RADNICIMA I NOVINE KOJE DONOSI NOVELA PRAVILNIKA

RADNO PRAVO 11/15

Autorica u članku analizira odredbe Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, s posebnim osvrtom na najnoviju novelu istog, pritom ukazujući na neke nejasnoće koje su i dalje ostale prisutne.

SAŽETAK:
S obzirom na donošenje novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, koji je objavljen u Nar. nov., br. 32/15 i koji se primjenjuje od 28.3.2015., a i s obzirom na nedavno donesen Pravilnik o izmjeni i dopuni tog Pravilnika (Narodne novine, br. 97/15), koji je stupio na snagu 19.9.2015., u ovom članku donosimo pregled novina koje utječu na vođenje evidencije o radnicima i drugim propisanim osobama, kao i o radnom vremenu. U članku se ujedno ukazuje na neke nejasnoće, propuste i nelogičnosti koje su i dalje prisutne u Pravilniku.

Summary:
Considering the adoption of the new Ordinance on the content and method of keeping records of workers, which was published in the Official Gazette, no. 32/15 and is applied from 28.03.2015., and also with regard to the recently adopted Ordinance on the amendments to the Ordinance on the content and method of keeping records of workers (Official Gazette, no. 97/15), which enter into force on September 19th, 2015, this paper presents an overview of amendments that affect the maintence of records of workers and other prescribed persons, as well as maintence of working hours. The paper also points to some ambiguities, omissions and lack of logic that are found in the Ordinance.

Ključne riječi: evidencija o radnicima, evidencija o radnom vremenu, Zakon o radu, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

Biljana Barjaktar, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 349.235

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

PROCESNA PITANJA U SPOROVIMA ZA ZAŠTITU OD DISKRIMINACIJE/UZNEMIRAVANJA I MOBINGA S OSVRTOM NA RECENTNU SUDSKU PRAKSU

RADNO PRAVO 03/17

U nastavku se izlažu procesne odredbe koje se odnose na zaštitu od diskriminacije, uznemiravanja i mobinga, uz navođenje relevantnih presuda iz domaće sudske prakse.

SAŽETAK:
Posebne procesne odredbe relevantne za zaštitu od diskriminacije, uznemiravanja i mobinga sadržane su u Zakonu o radu (ZR) , Zakonu o suzbijanju diskirminacije (ZSD) , Zakonu o ravnopravnosti spolova (ZRS) , Zakonu o parničnom postupku (ZPP) ...
Kako je u posljednje vrijeme sve više sudskih odluka u kojima se zauzimaju pravni stavovi kojim se odnosna pitanja koja se vezano uz primjenu nabrojanih zakona pojavljuju, te odluke zaslužuju posebnu pažnju.
O njima kao i zakonskim odredbama na kojima se temelje biti će govora u nastavku ovog rada.

Summary:
Special procedural provisions relevant to the protection of discrimination, harassment and mobbing are contained in the Labour Act, the Anti-Discrimination Act, the Act on Gender Equality, the Civil Procedure Act (CPA) ...
In recent years many court decisions which are related to the implementation of the abovementioned acts occur, and that´s why these decisions deserve special attention.
About that, as well as the legal provisions on which they are based, will be discussed in this paper.

Ključne riječi: diskriminacija, mobbing, sudska praksa

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2017

UDK: 331.44

Drarko Milković

UTJECAJ NOVELE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU IZ 2011. NA RADNE SPOROVE

RADNO PRAVO 07/11

Autor obrađuje novelu Zakona o parničnom postupku iz 2011., s posebnim osvrtom na utjecaj odredbi iz te novele na radne sporove.

SAŽETAK

Na sjednici od 13. svibnja 2011. Hrvatski Sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku[1] po hitnom postupku, uz obrazloženje da se tim zakonom hrvatsko zakonodavstvo dodatno usklađuje se propisima Europske unije.

U ovom se radu navedeni Zakon promatra prvenstveno s aspekta utjecaja njegovih odredbi na postupke u parnicama iz radnih odnosa. Riječ je o novinama koje se odnose na nadležnost općinskih sudova, iznimki od pravila da se tužbeni zahtjevi za novčane tražbine koje se utvrđuju u bruto iznosu moraju utužiti u tom iznosu, te o novom pravilu da sud drugog stupnja u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjsku presudu smije ukinuti samo jedanput.

Ključne riječi: izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, postupci u parnicama iz radnih odnosa, radni sporovi

Radno pravo 7-8/2011

UDK 347.918:349.2

DARKO MILKOVIĆ

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

[1] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 57/11) (u daljnjem tekstu: Novela ZPP-a).

Kristian Plazonić

PRAVA IZ PUTNOG NALOGA - TUŽBA RADI ISPLATE PUTNOG NALOGA

RADNO PRAVO 01/13

Autor u ovome radu razrađuje prava iz putnog naloga. U drugom nakon prvog uvodnog dijela razrađuju se pojam i pretpostavke ostvarenja prava na putnog naloga. Treći dio odnosi se na tužbu radi isplate putnog naloga. U tom dijelu uz ogledni primjerak tužbe ukazuje se i na to kakav treba biti sadržaj takve tužbe.
Naposljetku, u četvrtom dijelu daje se prikaz prava iz putnog naloga u nekim značajnim kolektivnim ugovorima.

Sažetak:
Poslodavac putnim nalogom upućuje radnika na službeno putovanje. Putnim nalogom radnik može biti upućen da službeno putovanje odradi, ne samo u Hrvatskoj, nego i u inozemstvu. Tako dostavljen putni nalog radniku mora biti pečatiran i potpisan od strane poslodavca. Nakon obavljenog službenog puta radnik pravi obračun službenog putovanja te ga dostavlja poslodavcu radi isplate istog. Najbitnija dva prava iz putnog naloga koja se moraju isplatiti radniku su dnevnica i naknada prijevoznih troškova. Dakako, može postojati i pravo na isplatu plaćene cestarine, plaćenog hotelskog smještaja i drugi potrebni izdaci.

Ključne riječi: putni nalog, službeno putovanje, dnevnica, troškovi puta, tužba

Summary:
By way of travel orders, the employer sends a worker on a business trip. Travel orders may serve to send a worker on a business trip not only in Croatia, but also abroad. Such submitted travel order form has to be stamped and singed by the employer. Upon the return from a business trip, a worker makes a settlement of accounts of a business trip and submits it to the employer for the payment thereof. The two most important rights from the travel orders that have to be paid to the worker are the per diem and reimbursement of travel costs. Of course, there may also be an entitlement to reimbursement of tolls paid, hotel accommodation and other necessary expenses.

Kristian Plazonić
Odvjetnik u Rijeci

Radno pravo 01/2012
UDK 349.2

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.

KADA SE MORAJU OSTVARITI RAZLOZI ZA DOPUŠTENOST POSLOVNO UVJETOVANOG OTKAZA UGOVORA O RADU-OSVRT NA SUDSKE ODLUKE

RADNO PRAVO 11/15

Autor članka na temelju sudskih presuda hrvatskih sudova određuje trenutak do kojeg se moraju ispuniti razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

SAŽETAK:

U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje-kada se trebaju ostvariti razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, da bi otkaz bio dopušten, te se navode razlozi koji opravdavaju zaključak, prema kojem se za dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu zbog prestanka potrebe za radom radnika iz gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, zahtijeva da su razlozi za otkaz nastali do donošenja odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu.

Summary:

The article analyzes the case-law with a controversial legal issue: until when the reasons for the notice due to business reasons need to be realised in order to be valid. The article also states the reasons that justify the conclusion according to which the validity of a regular notice of the employment contract due to the economic, technical or organizational reasons, requires that those reasons for the cancellation have occurred up until the employer decision on termination of the employment contract.

Ključne riječi: otkaz ugovora o radu, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, vrijeme ostvarenja razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu

Dr. sc. Ivan Kaladić, dipl. iur.
Sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 331.106.44

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

OVRŠNI POSTUPAK PREMA NOVOM OPĆEM POREZNOM ZAKONU (I. dio)

RADNO PRAVO 03/17

U nastavku se, radi boljeg shvaćanja mjesta i uloge ovrhe na nekretninama unutar općeg poreznog ovršnog postupka, najprije prikazuju osnove ovršnog postupka, a potom se detaljnije pristupa obradi ovršnog postupka nad nekretninama. Sve navedeno u svezi s prisilnim postupkom naplate poreza, mutatis mutandis, primjenjuje se i na sva ostala davanja u smislu čl. 2. St. 3. Općeg poreznog zakona: trošarine, carine, pristojbe, doprinose, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva ona davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela. U idućem broju časopisa nastavljamo s drugim dijelom članka.

SAŽETAK:
Ovršni postupak u poreznim predmetima u Republici Hrvatskoj uređen je Općim poreznim zakonom (u nastavku: OPZ) (Narodne novine, br. 115/16), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2017. Smisao ovršnog postupka propisanog OPZ-om treba tražiti u želji zakonodavca da porezni dug (dug poreznog obveznika na ime poreza i ostalih javnih davanja), u slučaju kada nije dobrovoljno i u predviđenom roku podmiren, naplati prisilnim putem –poduzimanjem određenih mjera u okviru ovršnog postupka. Može se kazati kako je ovršni postupak (ovrha) u poreznim stvarima postupak prisilne naplate dospjelog poreznog duga i duga po osnovi ostalih javnih davanja. Provođenju ovršnog postupka prethodi utvrđenje postojanja nepodmirenog duga na ime poreza i ostalih javnih davanja.

Summary:
Execution proceedings in tax matters in the Republic of Croatia is regulated by the General Tax Act (Official Gazette no. 115/16), which applies from 1 January 2017. The purpose of the execution procedure prescribed by General Tax Act should be sought in legislator´s preference that the tax debt (debt of taxpayer in taxes and other public contributions), when it is not voluntarily and in due time settled, should be paid by force – by undertaking certain measures in the framework of execution proceedings. It could be said that the execution proceedings (enforcement) in tax matters is the mandatory payment of due tax debt and debt incurred by other public charges. Implementation of the execution procedure is preceded by determination of the existence of unpaid tax debt and other public charges.

Ključne riječi: ovrha, porezni dug, Opći porezni zakon

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 3/2017

UDK: 347.952

Darko Milković

SUDSKA ZAŠTITA PRAVA IZ RADNOG ODNOSA

RADNO PRAVO 07/12

U ovom stručnom radu autor detaljno obrađuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Daje prikaz zatjeva za zaštite prava te svih sudskih postupaka iz radnih odnosa.

Sažetak:

Način ostvarivanja prava iz radnog odnosa ovisi o pravu čije se ostvarenje traži, kao i o tome koja kategorija radnika traži ostvarenje nekog svog prava. Naime, kad radnik potražuje neku novčanu isplatu poslodavca, tad se nije dužan prethodno obratiti poslodavcu kao kod ostvarenja prava kod otkaza ugovora o radu, ali niti sve kategorije radnika nemaju obvezu prethodnog obraćanja poslodavcu, o čemu ćemo kasnije više reći.

Dakle, načelno je pravilo da kad govorimo o ostvarivanju zaštite prava iz radnog odnosa, tad je potrebno imati u vidu da se zaštita pred sudom može ostvariti tek ako radnik nije uspio ostvariti svoja prava u mirnom postupku pred poslodavcem. Zaštita pred sudom ostvaruje se pokretanjem sudskog postupka, pri čemu odredbe Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku predstavljaju materijalnopravne i procesnopravne pretpostavke u zaštiti prava iz radnih odnosa. To znači da je u radnim sporovima potrebno istovremeno primjenjivati odredbe obaju zakona.

Ključne riječi: sudska zaštita, prava iz radnog odnosa, zahtjev za zaštitu prava, tužba, žalba, revizija, radnik, poslodavac

Summary:

The manner of exercising the rights arising from the employment relationship depends of the right the exercise of which is demanded, as well as of the fact which category of workers requests the exercise of a right. Namely, when a worker seeks a payment by the employer, he or she is not obliged to address the employer first as is the case with the exercise of rights in case of the cancellation of the employment contract, but not all the categories of workers have the obligation to address the employer first, however this issue will be addressed more thoroughly later on in the text. Thus, in principle, when we speak about the protection of rights arising from employment relationship, it is necessary to take into account the fact that the protection before the court can be achieved only if the worker did not manage to exercise his rights in the course of peaceful proceedings before the employer. The protection before the court is achieved by starting a court proceedings, while provisions of the Labour Code and the Civil Procedure Code are substantive and procedural legal requirements in the protection of rights arising from employment relationship. This means that in labour disputes the provisions of both laws should be applied at the same time.

DARKO MILKOVIĆ

Sudac i predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu

UDK 349.22

Radno pravo 7-8/2012

Mr. sc. Iris Gović

OVRHA NA PLAĆI RADNIKA I OVRHA RADI VRAĆANJA NA POSAO

RADNO PRAVO 07/12

U članku autorica daje prikaz ovrhe na plaći radnika i ovrhe radi vraćanja na posao radnika. Obrazlaže odredbe ranijeg Ovršnog zakona, te novog Ovršnog zakona čije se većina odredbe će tek početi primjenjivati s 15. listopadom 2012.

Sažetak:

Raniji Ovršni zakon u primjeni je još od 12. kolovoza 1996. godine. Novi Ovršni zakon (samo) načelno je stupio na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, dakle, 18. prosinca 2010. godine, s obzirom da je objavljen u Narodnim novinama br. 139/10 od 10. prosinca 2010. godine.

No, većina njegovih odredaba trebala je stupiti na snagu tek 1. siječnja 2012. godine.

Kako je Zakonom o izmjenama Ovršnog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 12/12 od 26. siječnja 2012. godine ponovno odgođena primjena tih odredaba sve do 1. srpnja 2012. godine, a u Hrvatskom saboru izglasan je i Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona prema kojemu je primjena ponovno odgođena do 15. listopada 2012. godine, novi Ovršni zakon još uvijek se ne primjenjuje u njegovom pretežnom dijelu.

Iz novog Ovršnog zakona samo su neke odredbe, kao što su odredbe članka 91. i 92., članka 122. stavka 1., 2., 3. i 4., članka 124., 125. i 126., stupile na snagu 1. siječnja 2011. godine.

Ključne riječi: Ovršni zakon, odgoda primjene, ovrha na plaći, povrat radnika na rad

Summary:

The earlier Enforcement Act was in force as early as of 12 August 1996. The new Enforcement Act has (only) in principle come into force on the eight day of its publication in the Official gazette Narodne novine, hence on 18 December 2010, since it was published in Narodne novine No. 139/10 of 10 December 2010. However, the majority of its provisions came into force only on 1 January 2012. Since the Act on amendments to the Enforcement Act published in the Official gazette No 12/12 of 26 January 2012 again postponed the application of those provisions until 1 July 2012, and the Croatian Parliament adopted the Act on amendments to the Enforcement Act according to which its application was again postponed until 15 October 2012, the new Enforcement Act has still not come into force in its entirety. Only some provisions of the new Enforcement Act, such as Article 91 and 92, article 122, paragraph 1, 2, 3 and 4, Article 124, 125 and 126, came into force on 1 January 2011.

Mr.sc. IRIS GOVIĆ

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

UDK 347

Radno pravo 7-8/2012

Franjo Domagoj Frntić

PARNICE IZ RADNIH ODNOSA I IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

RADNO PRAVO 06/11

Autor obrađuje izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku iz 2011., s posebnim osvrtom na postupak u parnicama iz radnih odnosa, vezano za izmjene u uređenju stvarne nadležnosti, izmjene vezane za utuženje neto iznosa te ograničenja mogućnosti ukidanja prvostupanjskih odluka. Izložen je i pregled ostalih izmjena i dopuna.

SAŽETAK

U radu se obrađuju novodonesene izmjene Zakona o parničnom postupku, koji je temeljni propis građanskog parničnog procesnog prava, i koji također uređuje i postupanje u radnim sporovima, parnicama iz radnih odnosa. S tim u vezi, napominje se da je došlo je do izmjena vezanih za stvarnu nadležnost sudova prilikom otvaranja stečajnih postupaka, zatim do izmjena vezanih za utuženje neto iznosa, a ograničena je i mogućnost ukidanja prvostupanjskih odluka.

Također je izložen i pregled ostalih izmjena i dopuna propisanih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koje također, makar i neizravno, utječu na postupke iz radnih odnosa.

Ključne riječi: izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, postupci u parnicama iz radnih odnosa, stvarna nadležnost, drugostupanjski postupak, utuživanje novčanog potraživanja u neto iznosu

Radno pravo 6/2001 UDK 347.91(497.5)

DOMAGOJ FRANJO FRNTIĆ

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Renata Pražetina Kaleb, mag. iur.

PRIKAZ NOVOG ZAKONA O PODRUČJIMA I SJEDIŠTIMA SUDOVA

RADNO PRAVO 07/15

U članku se daje uvid u novosti koje je donio novi Zakon o područjima i sjedištima sudova, a kojim se ustrojava nova organizacija mreže sudova u Republici Hrvatskoj.

SAŽETAK:

Novim Zakonom o područjima i sjedištima sudova iz listopada 2014. ustanovljavaju se županijski, općinski, prekršajni, trgovački i upravni sudovi te se određuju područja njihove nadležnosti i sjedišta u kojima će djelovati. Novom organizacijom područje Republike Hrvatske dijeli se na 15 pravosudnih područja, i to tako da se ustanovljava 15 županijskih sudova, 24 općinska suda umjesto dosadašnjih 67, 22 prekršajna suda umjesto dosadašnjih 63, 8 trgovačkih umjesto dosadašnjih 7 i 4 upravna suda. Reforma mreže sudova gotovo je izjednačila broj županijskih i općinskih sudova, te smanjivanje broja prekršajnih sudova nije pratilo smanjivanje broja županijskih sudova iako je njih trebalo svesti na najviše 8-10 sudova. Novim Zakonom će se Općinskom radnom sudu u Zagrebu kao jedinom specijaliziranom sudu, smanjiti nadležnost jer će izgubiti nadležnost područja Novog Zagreba.

Summary:
The new Act on Areas and Seats of Courts from October 2014 has established the county court, municipal court, minor offence court, commercial court and administrative courts, and also defines their scope and territory in which they will operate. By new organization, Republic of Croatia is divided into 15 judicial areas, and is also established 15 county courts, 24 municipal courts instead of previous 67, 22 minor offence courts instead of the previous 63, 8 commercial courts instead of the previous 7, and 4 administrative courts. The reform of the courts almost equalized the number of county and municipal courts, while reducing the number of minor offence courts wasn´t followed by reduction in the number of county courts even though they should have been kept to a maximum of 8-10 courts. The new Act will reduce jurisdiction of the Municipal Labour Court in Zagreb, as the only specialized court, because it will lose jurisdiction of the area of the Novi Zagreb.

Ključne riječi: nadležnost sudova, organizacija sudstva, Zakon o područjima i sjedištima sudova

Renata Pražetina Kaleb, mag. iur.
sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i izmiriteljica Centra za mirenje pri HGK

RADNO PRAVO 7/2015

UDK: 347.962

dr. sc. Dragan Zlatović

SUDSKA NADLEŽNOST U RADNIM SPOROVIMA

RADNO PRAVO 04/15

U prvom dijelu članka autor navodi odredbe Zakona o radu koje uređuju sudsku nadležnost u pojedinim pitanjima ostvarivanja i zaštite prava radnika. U drugom dijelu rada navodi podijeljenost stvarne nadležnosti sudova u radnim sporovima, te konačno, u posljednjem dijelu rada ističe neke posebnosti radnih postupaka u radnim sporovima.

SAŽETAK:
Nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine"""", broj 57/11 - dalje: Novela ZPP/11) izgledalo je kako je uređena isključiva stvarna nadležnost općinskih sudova u radnim sporovima. Međutim, takav zaključak moguće je izvesti samo cjelovitim pregledom i drugih zakona koji na svoj način uređuju ovu materiju – Zakona o radu („Narodne novine"""", broj 93/14, dalje: ZOR), Zakona o ustanovama („Narodne novine"""", broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08), Zakona o sudovima („Narodne novine"""", broj 28/13) i Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine"""", broj 144/10 i 84/11), odnosno novog Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine"""", broj 128/14) koji ipak „razvodnjavaju"""" prvotni zaključak o ovom pitanju.

Summary:
After the adoption of the Act on Amendments to the Civil Procedure Act (""""Official Gazette"""", No. 57/11 - hereinafter: Novela ZPP/11) it looked like there is only regulated exclusive subject matter jurisdiction of municipal courts in labour disputes. However, such a conclusion can be carried out only with a comprehensive overview of other statutes which in its own way regulate these issues - the Labour Act (""""Official Gazette"""", No. 93/14, hereinafter: ZOR), the Law on Institutions (""""Official Gazette"""" No. 76/93, 29/97, 47/99 and 35/08), the Law on Courts (""""Official Gazette"""", No. 28/13) and the Law on Jurisdiction and Seats of Courts (""""Official Gazette"""", No. 144/10 and 84/11), or the new Law on Jurisdiction and Seats of Courts (""""Official Gazette"""", No. 128/14), which all nevertheless """"watering down"""" the original conclusion on this matter.

Ključne riječi: sudska nadležnost u radnim sporovima, Zakon o parničnom postupku, Zakon o radu, Zakon o ustanovama, Zakon o sudovima, Zakon o područjima i sjedištima sudova

dr. sc. Dragan Zlatović
viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 4/2015

UDK: 331.109.64: 347.9


Marina Kasunić Peris, univ.spec.eu.stud.

SUD EUROPSKE UNIJE

RADNO PRAVO 02/13

U tekstu se obrađuje ustrojstvo te nadležnost Suda EU u pojedinim postupcima, s obzirom da će Sud EU, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, postati sudska instanca pred kojom će hrvatski građani, odnosno sve fizičke i pravne osobe, u nekom od propisanih postupaka imati mogućnost štititi prava koja proizlaze iz prava EU.

SAŽETAK
Pristupanjem u punopravno članstvo Europske unije Republika Hrvatska u potpunosti postaje dio vrijednosnog i pravnog sustava EU. Republika Hrvatska, kao država članica EU biti će dužna pravovremeno ispunjavati sve obveze koje proizlaze iz primarnog i sekundarnog zakonodavstva EU te poštivati pravni sustav EU, jer u protivnom može biti tužena pred Sudom Europske unije. Sud Europske unije postat će dodatna sudska instanca u pravosudnom sustavu pred kojom će hrvatski građani imati mogućnost štititi prava koja proizlaze iz prava Europske unije, a nacionalni sudovi će postati dio pravosudnog sustava Europske unije, koji će biti dužni osigurati da se pravo Europske unije u cijelosti poštuje i provodi.


Ključne riječi: Sud EU, sudska zaštita u EU, postupci pred Sudom EU

Summary
With the accession and the full membership of the European Union, the Republic of Croatia becomes in entirety a part of the value and legal system of the EU. As an EU Member State the Republic of Croatia will be obliged to timely meet all the requirements arising from the primary and secondary legislation of the EU and to respect the EU legal system, because on the contrary it may be sued before the Court of Justice of the European Union. The Court of Justice will become an additional judicial instance in the judiciary system before which the Croatian citizens will have the opportunity to protect their rights that arise from the European Union law, and the national courts will become a part of the judiciary system of the European Union, and will be obliged to ensure the full respect and implementation of the European Union law.

Radno pravo 02/2013

Marina Kasunić Peris, univ.spec.eu.stud.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
UDK 437.9 (4)

Ana Bačić, dipl. iur.

OVRHA NA NOVČANOJ TRAŽBINI OVRŠENIKA - OVRHA NA PLAĆI

RADNO PRAVO 04/16

U ovom radu autorica nudi prikaz provedbe ovrhe na novčanoj tražbini, odnosno opisuje razliku između provedbe ovrhe na plaći i provedbe ovrhe na novčanim sredstvima te njihovoj međusobnoj povezanosti.

SAŽETAK:
Iako se ovrha provodi već dugi niz godina, značajna izmjena u provedbi ovrhe izvršena je 1. siječnja 2011. godine kada je ovrha na novčanim sredstvima koja se provodila putem banaka predana u ruke Financijske agencije (u daljnjem tekstu: Fina). Provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Fine zbunila je brojne poslodavce u provedbi ovrhe na plaći. Postavljaju se pitanja o povezanosti ta dva sustava provedbe ovrhe, da li postoji obveza obavještavanja Fine u slučaju kada ovrhu provodi i poslodavac, kako i što uplaćivati na „zaštićeni račun"" te brojna druga pitanja.

Summary:
Although the execution has been performing for years, significant changes in its implementation was made on 1 January 2011 when the execution of the monetary resources, previously conducted by the banks, was left to the Financial Agency (hereinafter: FINA). Implementation of execution on monetary resources through the Financial Agency confused a number of employers in the implementation of execution on the remuneration. There are some questions about the correlation between these two systems of execution, is there the Agency´s obligation to inform when the execution is carried out by the employer, in which way to do payment on the ""protected account"", as well as many other issues.

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanim sredstvima, zaštićeni račun, Ovršni zakon

Ana Bačić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 4/2016

UDK: 347.952

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

ARBITRAŽA I MIRENJE U RADNIM SPOROVIMA

RADNO PRAVO 01/17

U članku se pojašnjava postupak provođenja arbitraže i mirenja u radnim sporovima, uz navođenje relevantne sudske prakse vezane uz pitanja ugovaranja arbitraže i mirenja.

SAŽETAK:
I Zakon o radu koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1996. do 1. siječnja 2010., kao i svaki kasnije doneseni i primjenjivani Zakon o radu, propisivali su mogućnost da rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa sporazumno povjere arbitraži, a kolektivnim ugovorom mogao se urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za rad arbitraže .
Ovakvo identično pravno uređenje po pitanju arbitraže i danas je na snazi .
Dakle, poslodavac i radnik kao stranke radnog odnosa mogu svoj spor sporazumno povjeriti arbitraži. To mogu učiniti prije nego li nastane spor, ali i naknadno.
S druge strane, mirenje u radnim sporovima nije bilo previđeno i prvim Zakonom o radu. Ono je uvedeno tek Zakonom o radu iz 2009. No, i prije Zakona o radu iz 2009. mirenje se moglo provoditi temeljem Zakona o parničnom postupku i Zakona o mirenju.

Summary:
The Labour Act which was in force from 1 January 1996 to 1 January 2010, as well as every other later adopted Labour Act, prescribed the opportunity for the parties to resolve their labour disputes by assigning mutual agreement to arbitration, while a collective agreement could regulate the structure, procedure and other issues relevant to arbitration.
The identical legal regulation of arbitration is still in force.
The employer and the employee, both parties of the employment contract, can assign their disputes to the arbitration. They can do this before a dispute arises, or afterwards.
On the other hand, conciliation in labour disputes has not been determined with the first Labour Act. It was introduced by the 2009´s Labour Act. But even before the 2009´s Labour Act, conciliation could be implemented on the basis of the Civil Procedure Act and the Act on Mediation.

Ključne riječi: arbitraža, mirenje, radni sporovi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 347.918

Domagoj Franjo Frntić, dipl. iur.

OSVRT NA NEKA NOVIJA PITANJA VEZANA ZA SUDSKU NADLEŽNOST I AKTIVNU LEGITIMIRANOST ODNOSNO PRIZNAVANJE IUS STANDI IN IUDICIO U POSTUPCIMA IZ RADNIH ODNOSA

RADNO PRAVO 01/17

U pravnoj praksi, barem kod nas, relativno je učestalo pojavljivanje uvijek novih pitanja u tumačenju pojedinih propisa, te se u ovom radu osvrćemo na dvije takve teme.

SAŽETAK:

Govoreći o predmetnoj temi, karakteristično je da se, barem u jednom slučaju, radi o interpretaciji propisa koji je već duže na snazi. U drugom slučaju radi se o pojašnjenju prelaznih i završnih odredbi, a o čemu u konkretnom slučaju ovisi pitanje nadležnosti.
Zanimljivo je da se, uz spomenuto pitanje nadležnosti, jedna od analiziranih odluka odnosi i na pitanje aktivne legitimiranosti odnosno mogućnosti priznanja ius standi in iudicio, dakle može se reći da bi se radilo o temeljnim elementima (nadležnost i legitimiranost, tj. priznanje ius standi) svakog postupka.

Summary:
Speaking about the relevant matter, it is characteristic that, at least in one case, it is about an interpretation of the regulations which has been in force for a long period. Second case is about the explanation of the transitional and final provisions, and which in this particular case depends on the question of jurisdiction.
It is interesting that, along with the abovementioned question of jurisdiction, one of the analyzed decision applies to the question of active legitimation and possibility of recognition of ius standi in iudicio; therefore it might be said that they were based elements (jurisdiction and legitimation (acknowledgment) of ius standi) of each procedure.

Ključne riječi: nadomještanje suglasnosti, arbitraža, priznavanje aktivne legitimacije radničkog vijeća

Domagoj Franjo Frntić, dipl. iur.
predsjednik Općinskog radnog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 349.2:347.9