Članci

Broj rezultata: 88

Krešimir Rožman, dipl. iur.

PRAVA, OVLASTI I OGRANIČENJA RAVNATELJA ŠKOLA U VEZI ZAPOŠLJAVANJA RADNIKA

RADNO PRAVO 11/17

U članku autor daje prikaz prava, ovlasti i ograničenja ravnatelja škola u vezi zapošljavanja radnika. Posebno ukazuje na neka ograničenja koja ne postoje u drugim javnim službama.

SAŽETAK:
O zapošljavanju u školama, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora.
Zapošljavanje se obavlja putem javnog natječaja. Međutim, prije objave javnog natječaja potreba i prestanak potrebe za radnikom mora se prijaviti uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu, a natječaj se objavljuje tek ako prema obavijesti ureda nema radnika za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena, odnosno ako škola ne primi takvog radnika.
Za zapošljavanje u školama postoje i zapreke koje se odnose na pravomoćnu presudu za određena kaznena djela te ako se protiv kandidata vodi kazneni postupak za takvo kazneno djelo.
Kao i druge javne ustanove, škole prilikom zapošljavanja dužne su dati prednost pri zapošljavanju osobama s invaliditetom i braniteljima, sukladno posebnim zakonima.
Na koncu u školama, kao i drugim javnim službama, postoji zabrana zapošljavanja određena Odlukom o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama.

Summary:
According to the Act on Primary and Secondary Education, the school principal decides of the employment in school with the prior approval of the School Board.
Recruitment is done through a public tender. However, prior to the publication of a public tender for applications and the termination for a need of a worker must be reported to the state administration office or to the city office, and the public tender is published only if there is no employee who has ceased to work full time or part time, or if school doesn´t employ such worker.

Ključne riječi: zapošljavanje, ravnatelj, ovlasti ravnatelja, javni natječaj, prijava potrebu uredu državne uprave, prednost pri zapošljavanju, branitelji, osobe s invaliditetom, zabrana zapošljavanja

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik Radnog prava

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.108.3: 373

Hrvoje Orešić, mag. iur.

DOPUNSKI RAD ZDRAVSTVENIH RADNIKA

RADNO PRAVO 11/17

U članku autor obrađuje pitanje dopunskog rada zdravstvenih radnika iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te uvjeta za odobrenje takvog rada iz Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Također, analizira dodatni rad do osam sati tjedno iz čl. 61. st. 3. Zakona o radu u kontekstu korištenja takvog rada u zdravstvu.

SAŽETAK:
U djelatnosti zdravstva postoji posebno, dodatno reguliranje dopunskog posla propisano člancima od 125. do 125.e Zakona o zdravstvenoj zaštiti prema kojima zdravstveni radnik može uz odobrenje poslodavca za svoj račun sklopiti posao iz zdravstvene djelatnosti poslodavca.
Uvjet za takav rad je sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama poslodavca i pravne ili fizičke osobe kod koje će zdravstveni radnik dopunski raditi, odobrenje poslodavca za takav rad te napokon ugovor o dopunskom radu između zdravstvenog radnika i pravne ili fizičke osobe kod koje će se taj dopunski rad obavljati.
Dok se ovaj dopunski rad odnosi samo na zdravstvene radnike, mogućnost dodatnog rada za sve radnike u Republici Hrvatskoj generalno je određena člankom 61. st. 3. Zakona o radu, prema kojoj odredbi, radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, uz suglasnost poslodavca.

Summary:
In the healthcare activity there is a special regulation of the additional work prescribed by articles 125-125.e. of the Health Care Act according to which a healthcare worker may, with the approval of his/her employer, enter into an healthcare activity for second employer.
The requirement for such work is the contract on the mutual rights and obligations of the employer and the legal or natural person for whom the health worker will perfom addictional work, the employer's approval for such work and finally, the additional work contract between the health worker and the legal or natural person for whom the health worker will perform additional work.
While this additional work only applies to healthcare workers, the possibility of additional work for all workers in the Republic of Croatia is generally defined in Article 61, paragraph 3 of the Labour Act, according to which provisions, a full-time worker may conclude a labour contract with another employer for a maximum duration for up to eight hours per week, with the consent of the employer.

Ključne riječi: dopunski rad, zdravstveni radnik, ugovor o međusobnim pravima i obvezama, zdravstvena djelatnost, odobrenje za dopunski rad

Hrvoje Orešić, mag. iur.
Radno PRAVO

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.313.6

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

OBAVEZNO UMIROVLJENJE DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

RADNO PRAVO 11/17

Zabranom (novog) zapošljavanja državnih službenika stvoren je odgovarajući kontraefekt po pitanju trenutka njihovog obaveznog umirovljenja, uz zabacivanje načela jednakog postupanja i dostupnosti javne službe domicilnim državljanima.

SAŽETAK:
Državni, ili u širem smislu riječi, javni službenici, kao radnici čije se plaće isplaćuju iz državnog proračuna i na teret poreznih obveznika, nerijetko su pod posebnim povećalom javnosti, a iznimka nije ni njihovo umirovljenje.
Dijelom privilegirani, a dijelom uvjetno diskriminirani, službenici kao posebna kategorija radnika nalaze se u poziciji da mogu raditi duže od vremena predviđenog općim propisom o radu zakonske snage u odnosu na klasične radnike, ali isto tako da se njihov odlazak u mirovinu jedva čeka, iz više razloga i s više strana.
U ovome radu autor prikazuje mjerodavnu sudsku praksu domaćih i europskih sudova po pitanju odlučivanja o spornim elementima umirovljenja radnika, uz poseban osvrt na zakonske odrednice općeg i posebnih propisa u pogledu (obaveznosti) umirovljenja službenika.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja i pogrešnu praksu u pojedinim slučajevima umirovljenja radnika.

Summary:
In the state or broad sense of the word, public servants, as workers whose salaries are paid out of the state budget and on the burden of taxpayers, are often under a special public eye, and the exception is not their retirement.
Particularly privileged and partially discriminated, officials as a special category of workers are in a position to be able to work longer than the time provided by the general rule on the work of legal force over class workers, but also their retirement is hardly waiting, the reason is more sides.
In this paper, the author presents the relevant jurisprudence of domestic and European courts regarding the decision on the disadvantages of the retirement of workers, with a special reference to the legal provisions of the general and special regulations regarding the (mandatory) retirement of the civil servant.
Concluding questions point to open questions and misconduct in some cases of retirement of workers.

Ključne riječi: državni službenici, mirovina, načelo jednakog postupanja, diskriminacija po dobi

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 35.082:349.22

 

Mirela Bojić, dipl. iur.

NOVI TEMELJNI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE U JAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 12/17

U članku se iznosi prikaz najnovijih izmjena novog Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

SAŽETAK:
7. studenoga 2017. godine Vlada Republike Hrvatske i 11 sindikata javnih službi potpisali su novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: Temeljni kolektivni ugovor). Novi Temeljni kolektivni ugovor zaključen je na vrijeme od 4 godine, a primjenjuje se od 1. prosinca 2017.

Summary:

On November 7, 2017, the Government of the Republic of Croatia and 11 public service unions signed a new Collective Agreement for Civil Servants and Governmental Employees in Public Services. The new Basic Collective Agreement was concluded for a period of 4 years and is applicable from 1 December 2017.

Ključne riječi: temeljni kolektivni ugovor, javne službe

Mirela Bojić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 349.22:35 

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Neustavnost intervencije pravilnikom u sadržaj radnog odnosa liječnika

RADNO PRAVO 01/18

Normativna aktivnost subjekta koji pravilnikom uređuje odgovarajuća prava i obveze skopčane s radnim odnosom, strogo je ograničena s više čimbenika i ovlast normiranja podvrgnuta je sudskoj kontroli.

SAŽETAK:

Svaki radnik zainteresiran je i pojačano skrbi za bitne elemente sadržaja svog radnog odnosa, a posebno je osjetljiv na uplive izvana u jezgru tog društvenog odnosa gdje se radnik nalazi primarno u interakciji s poslodavcem.

Liječnici su iskazali svoje nezadovoljstvo zbog utjecaja ministarskog pravilnika na sadržaj njihovih radnih odnosa u dijelu specijalizacije, kao elementu njihovog rada bitnom za kontinuirano stručno usavršavanje tijekom karijere, zatraživši ustavnosudsku ocjenu više pitanja iz konkretnog pravilnika.

Svaki akt u domeni svijeta rada i radnih odnosa, a posebno oni nižeg ranga od zakonskog, podliježu posebnoj ocjeni i kontroli, jer donositelji takvih akata imaju izrazito naglašen stupanj zahvata u pojedina radnička prava koja su predmet regulacije, uz istovremeno nisku razinu samostalnosti prilikom realizacije vlastitog prava kroz to normiranje.

Zaključno se ukazuje na dokinute odredbe spornog pravilnika o specijalizaciji liječnika, uz prikaz svih okolnosti koje su dovele do ustavnosudske ocjene o neprihvatljivosti relativno većeg broja odredbi pravilnika, zbog nedopustivog pravnog djelovanja na sadržaj radnih odnosa liječnika.

Summary:
Every single worker is interested in, and has increased, care for the essential elements of the content of his/her employment relationship, and is particularly vulnerable to exigencies in the core of this social relationship where the worker is primarily in contact with the employer.

Medical doctors expressed their dissatisfaction due to the influence of the ministerial ordinance on the content of their employment in the part of the specialization, as an element of their work essential for continuous professional training during their career, requesting a constitutional review of several issues from the specific rulebook.

Every legal act in the domain of the world of work and labor relations, and in particular those of lower rank than the law, are subject to special assessment and control, since the authors of such acts have a marked degree of involvement in individual labor rights that are the subject of regulation, while at the same time a low level of autonomy when realizing their own rights through this normative activity.

Concluding remarks point to the exhausted provisions of the disputed Ordinance on Doctoral Specialization, with an account of all the circumstances that led to the Constitutional Court's assessment of the inadmissibility of a relatively large number of statutory provisions due to the unacceptable legal effect on the content of the doctor's work. 

Ključne riječi: liječnici, specijalizacija, pravilnik, sadržaj radnog odnosa, stručno društvo

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 349.2:61

Davor Rajčić, dipl. iur.

Neka pitanja vezana uz sklapanje ugovora o radu zaposlenika u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja

RADNO PRAVO 01/18

Problemi vezani uz primjenu odredaba Zakona koje se odnose na sklapanje ugovora o radu osoba na znanstvena radna mjesta i na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna radna mjesta, „neiscrpan“ su izvor pitanja na koje ćemo ukazati, analizirati i ponuditi odgovarajuća pravna shvaćanja. 

SAŽETAK:
Visoka učilišta i druge znanstvene organizacije u svojoj svakodnevnoj djelatnosti prvenstveno primjenjuju Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 60/15 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) . Taj je propis lex specialis za sklapanje ugovora o radu za sve zaposlenike osim onih koji pripadaju takozvanim zajedničkim službama na koje se odnosi Zakon o radu. Iako se odredbe lex specialisa odnose i na sklapanje ugovora o radu suradnika (asistenata i postdoktoranada) one neće biti predmet ovog rada.

Summary:

Higher education institutions and other scientific organizations enforce in their everyday activities the Scientific Activity and Higher Education Act (Official Gazette 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/14 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia 60/15 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia). This ordinance represents Lex specialis for all employees, except the ones belonging to so called Shared Services, regulated by the Labour Act. Although the provisions of the Lex specialis are also used when concluding employment contracts of the associates (assistants and postdoctoral researchers), they shall not be a subject of this work. 

Ključne riječi: ugovor o radu, izbor u viša zvanja i radna mjesta, reizbor na ista radna mjesta

Davor Rajčić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 1/2018

UDK:349.2:378

dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.

Postupanje policije po službenoj dužnosti u zaštiti policijskih službenika od neutemeljenih pritužbi

RADNO PRAVO 01/18

U radu se, uz navođenje statističkih podataka, daje prikaz zakonodavstva kojim se regulira podnošenje i ispitivanje pritužbi protiv policijskih službenika, kao i zakonskih odredbi kojima se sankcionira zloupotreba instituta pritužbe.

SAŽETAK: 
Ustavno pravo na slanje predstavki i pritužbi može se ograničiti zakonom da bi se zaštitili slobode i prava drugih te pravni poredak, pa su tako Kaznenim zakonom i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisane sankcije protiv osoba koje podnose uvredljive i neutemeljene pritužbe protiv policijskih službenika. Provedbom prekršajnih i kaznenih postupaka protiv osoba koje zloupotrebljavaju institut pritužbe štite se čast i ugled policijskih službenika te osigurava uredno i učinkovito obavljanje policijske službe.

Summary:
The constitutional right to submit complaints may be limited by law to protect the freedoms and rights of others, as well as legal order, so the Criminal Code and the Act on Offenses against Public Order and Peace prescribe sanctions against persons who submit offensive and unfounded complaints against police officers. By conducting misdemeanor and criminal proceedings against persons who are abusing the institute of complaints, the honor and reputation of police officers is protected and it is ensured that the police service is properly and efficiently carried out.

Ključne riječi: lažno prijavljivanje kaznenog djela, Ministarstvo unutarnjih poslova, omalovažavanje i vrijeđanje službene osobe, policijski službenik, pritužba

dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.

voditelj Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja MUP-a RH u Splitu

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 351.74

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.

Upravni sporovi u predmetima imenovanja i razrješenja ravnatelja ustanove

RADNO PRAVO 02/18

U članku se objašnjava zakonodavno uređenje u pogledu imenovanja i razrješenja ravnatelja ustanova u okviru nadležnosti upravnih sudova.

SAŽETAK:

Analizirane su osnove legislativnog uređenja imenovanja i razrješenja ravnatelja ustanova (te s time povezanih nadzornih postupaka), u okviru materije koja ulazi u doseg stvarne nadležnosti upravnih sudova. Razmotrene su i neke dvojbe koje se javljaju u praksi spomenutih vrsta upravnih stvari, kao i posebnosti upravnih sporova u pred­metima imenovanja i razrješenja ravnatelja ustanova.

Summary:

The basics of legislative regulation of the appointment and dismissal of the principal of the institution (and the related supervisory procedures) have been analyzed in this article, within the scope of the matter which enters into the scope of the actual jurisdiction of the administrative courts. There are also some doubts that arise in the practice of the mentioned types of administrative matters as well as the particularities of administrative disputes in the appointments and dismissals of the principal of the institution.

Ključne riječi: ravnatelj ustanove - imenovanje i razrješenje, ustanova, javna ustanova, upravni spor

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur. 

Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 2/2018.

UDK: 342.9:061

Davor Rajčić, dipl. iur.

Analiza Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja

RADNO PRAVO 03/18

U radu je dana analiza odredaba tek donesene Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja. Ukazano je, po mišljenju autora rada, na nekoliko spornih pitanja koja bi se mogla pojaviti u primjeni Odluke ali i na način kako ta sporna pitanja rješavati u postupcima izbora u znanstveno-nastavna zvanja koja provode visoka učilišta.

SAŽETAK:
Za izbor u znanstveno-nastavna zvanja pristupnici moraju ispuniti uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03., 198/03., 105/04., 2/07. – Oduka USRH, 174/04., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13. i 139/13., 101/14. -  Odluke USHRH, 60/15. - Odluka USHRH i 131/17.), imati znanstveno zvanje u odgovarajućem polju i ispunjavati uvjete za ocjenu obrazovnoga, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor uz suglasnost Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, imati potrebne psihofizičke osobine i ispunjavati druge uvjete ako su propisani statutom visokog učilišta. 

Summary:
In order to be appointed to research and teaching positions, the appointee needs to fulfill the requirements prescribed by the Scientific Activity and Higher Education Act (Official Gazette 123/03, 198/03, 105/04, 2/07 - Decision of the Constitutional Court 174/04, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 and 139/13, 101/14 -  Decision of the Constitutional Court 60/15 - Decision of the Constitutional Court 131/17), needs to be appointed to relevant field and fulfill requirements for evaluation of educational, teaching and professional work regulated by the Rector’s Conference with the consent of the National Council for Science, Higher Education and Technological Development, possess necessary skills and abilities and fulfill other requirements if prescribed by the statute of the relevant higher education institution.

Ključne riječi: izbori u znanstveno-nastavna zvanja, opći i posebni uvjeti

Davor Rajčić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 3/2018

UDK: 378.245

Krešimir Rožman, dipl. iur.

Prava, ovlasti i ograničenja ravnatelja škola u vezi zapošljavanja radnika s posebnim naglaskom na prednost pri zapošljavanju temeljem novog Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji

RADNO PRAVO 04/18

U članku autor daje prikaz prava, ovlasti i ograničenja ravnatelja škola u vezi zapošljavanja radnika. Posebno ukazuje na neka ograničenja koja ne postoje u drugim javnim službama. Prikazuje prednost pri zapošljavanju prema novom Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te ukazuje na problem primjene prednosti pri zapošljavanju iz toga Zakona i kod izbora ravnatelja škola.  

SAŽETAK: 
O zapošljavanju u školama, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora. 
Zapošljavanje se obavlja putem javnog natječaja. Međutim, prije objave javnog natječaja potreba i prestanak potrebe za radnikom mora se prijaviti uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu, a natječaj se objavljuje tek ako prema obavijesti ureda nema radnika za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena, odnosno ako škola ne primi takvog radnika. 
Za zapošljavanje u školama postoje i zapreke koje se odnose na pravomoćnu presudu za određena kaznena djela te ako se protiv kandidata vodi kazneni postupak za takvo kazneno djelo. 
Kao i druge javne ustanove, škole prilikom zapošljavanja dužne su dati prednost pri zapošljavanju osobama s invaliditetom i braniteljima, sukladno posebnim zakonima. 
Na koncu, u školama, kao i drugim javnim službama, postoji zabrana zapošljavanja određena Odlukom o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama. 

Summary:
According to the Act on Primary and Secondary Education, the school principal decides of the employment in school with the prior approval of the School Board.
Recruitment is done through a public tender. However, prior to the publication of a public tender for applications and the termination for a need of a worker must be reported to the state administration office or to the city office, and the public tender is published only if there is no employee who has ceased to work full time or part time, or if school doesn´t employ such worker.

Ključne riječi: zapošljavanje, ravnatelj, ovlasti ravnatelja, javni natječaj, prijava potrebu uredu državne uprave, prednost pri zapošljavanju, branitelji, osobe s invaliditetom, zabrana zapošljavanja 

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 4/2018

UDK: 331.91

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Troškovi prijevoza prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama

RADNO PRAVO 05/18

U članku se razmatraju troškovi prijevoza prema novom Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, s osvrtom na tumačenja Povjerenstva za tumačenje TKU-a dana u tom kontekstu.

Sažetak:

Novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama objavljen je u Narodnim novinama br. 128/17. od 21. 12. 2017. Temeljni kolektivni ugovor se primjenjuje na sve službenike i namještenike u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.  Na strani poslodavca potpisala ga je Vlada Republike Hrvatske, a na strani predstavnika radnika sindikati javnih službi.

Summary:

New Basic Collective Agreement for Civil Servants in Public Services was published in the Official Gazette no. 128/17. from 21 December 2017. The Basic Collective Agreement binds all civil servants and employees in public services for whom the Public Service Salaries Act applies. On the behalf of the employers it was signed by the Government of the Republic of Croatia, and on the behalf of the workers' representatives it was signed by the trade unions of public services.

Ključne riječi: troškovi prijevoza, tumačenja, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 331.22

Krunoslav Daković, dipl. iur.

Dar za dijete; drugačije mišljenje

RADNO PRAVO 05/18

U članku autor analizira posljednje tumačenje Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u svezi dara za dijete u prigodi dana Svetog Nikole, te kroz presjek tumačenja od 2002. godine do danas daje svoje viđenje istoga.

SAŽETAK:

Članci Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kojima je regulirano pravo na dar za dijete u prigodi dana Svetog Nikole nisu se u mnogome mijenjali tijekom ugovaranja istih. Za pravilnu primjenu navedenog instituta svakako su najmjerodavnija tumačenja koja je ovlašteno davati Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Summary:

Articles of The basic collective agreement for officials and employees in public services regulating the right to gift for the child on the occasion of St. Nicholas Day did not change much in the course of contracting them. For the proper application of the above mentioned institute, the most instructive interpretations authorized by the Interpretation Commission for The basic collective Agreement for officials and employees in public services are certainly the most instructive. In the paper, the author analyzes the last interpretation of the Commission's interpretation of The basic collective agreement for officials and employees concerning the gift for the child on the occasion of St. Nicholas Day, and has interpreted the cross – section of interpretations since 2002. to this day.

Ključne riječi: Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, tumačenje, dar za dijete, Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Krunoslav Daković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 331.225

Stjepan Sabljarić, dipl. iur.

Novosti koje donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 05/18

U članku se razmatraju novosti koje donose posljednje izmjene Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.


Sažetak:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske donesen je na sjednici Hrvatskog sabora 23. ožujka 2018., te je objavljen u Narodnim novinama broj 30/2018 dana 30. ožujka 2018., a stupio je na snagu 7. travnja 2018. Iako je riječ o propisu nezanimljivom široj pravnoj javnosti, riječ je o jednom od najvažnijih propisa s područja radnog prava za Republika Hrvatsku, imajući u vidu broj pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, a ujedno je riječ o propisu zbog čijih je pravnih praznina vođeno nekoliko tisuća parničnih postupaka protiv Republike Hrvatske posljednjih petnaestak godina. Upravo iz naprijed navedenih razloga u ovom će se radu nastojati sustavno prikazati najznačajnije novine koje donosi posljednja izmjena tog Zakona.

Summary:

The Act on Amendments to the Law on Service in the Armed Forces of the Republic of Croatia was adopted at the session of the Croatian Parliament on March 23, 2018 and was published in the Official Gazette No. 30/2018 on March 30, 2018 and entered into force on April 7, 2018. Although it is an issue that is not interesting for the general public, it is one of the most important regulations in the field of labour law for the Republic of Croatia, having in mind the number of members of the Croatian Armed Forces, and also it is a regulation because of which had been led several thousands of litigation against the Republic of Croatia in the last fifteen years. Because of the abovementioned reasons, this paper will try to systematically present the most important news which bring the last amendment of this Act.

Ključne riječi: služba u Oružanim snagama, pripadnici Oružanih snaga, djelatne vojne osobe

Stjepan Sabljarić, dipl. iur.
Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 349.2:355

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.

Plaće i ostala materijalna prava radnika na temelju kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste

RADNO PRAVO 05/18

U radu se analiziraju Plaće i ostala materijala prava radnika na temelju kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste koji je stupio na snagu 1. veljače 2018. Smatra se da bi ostala materijalna prava radnika trebalo svesti na realne okvire sukladno financijskom stanju u trgovačkom društvu.

Sažetak:

Dana 1. veljače 2018. sklopljen je novi kolektivni ugovor za Hrvatske ceste. Ugovor radnicima daje pravo na 1.000,00 kuna regresa za godišnji odmor, 1,000,00 kuna uskrsnice, 1.000,00 kuna božićnice, 600,00 kuna dara za djecu, jubilarne nagrade, stimulativne otpremnine i ostala prava i naknade u visini koje nemaju ostali zaposlenici zaposleni u državnim i javnim službama. U članku obrađujemo samo plaće i ostala materijalna prava radnika istog društva.

Summary:

On February 1, 2018, a new collective agreement was concluded for Croatian Motorways Maintenance and Toll Payment Ltd. The contract gives workers the right to 1.000,00 kunas for the annual leave expenses, 1.000,00 kunas for the Easter holidays, 1.000,00 kunas for Christmas holidays, 600,00 kunas for gifts for children, jubilee awards, incentive severance payments and other rights and fees in the amount like no other employees employed in state and public services. In this article we analyze only wages and other material rights of employees of the respective company.

Ključne riječi: plaće, materijalna prava, otpremnina, regres, božićnica, uskrsnica

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.
sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i viši predavač Poslovnog veleučilišta Zagreb

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 331.23

 

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.

Premještaj u lokalnoj službi

RADNO PRAVO 06/18

U ovom radu analiziramo institut premještaja u lokalnoj službi, tj. u odnosu na službenike raspoređene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u nastavku teksta: lokalni službenici, lokalna služba, odnosno lokalne jedinice). 

SAŽETAK:

Raščlanjen je službeničkopravni institut premještaja, u dijelu koji se odnosi na premještaj službenika i namještenika raspoređenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Analiza obuhvaća materijalnopravni aspekt (pretpostavke za odlučivanje o pojedinoj vrsti premještaja), kao i procesnopravnu dimenziju (posebnosti upravnog postupka kod konkretnih tipova premještaja, uz neke napomene vezane uz sudsku zaštitu u upravnom sporu).

Summary:
The article analyses the Institute of transfer of civil servants in the part related to the transfer of civil servants and employees employed in the administrative bodies of local and regional self-government units. The analysis encompasses the material legal aspect (assumptions for deciding on a particular type of transfer), as well as the procedural legal dimension (specialty of administrative procedure with specific types of transfer, with some remarks on judicial protection in administrative dispute).

 

Ključne riječi: premještaj, službenici i namještenici, lokalna i područna (regionalna) samouprava

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur. 
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 331.32

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.

Neka pitanja radnopravnog položaja profesionalnih vatrogasaca

RADNO PRAVO 10/18

Autor u članku nudi praktična rješenja u pogledu nekih spornih pitanja koja se odnose na radnopravni položaj profesionalnih vatrogasaca.

Sažetak:
Raščlanjena je pozicija profesionalnih vatrogasaca u okviru postojećih skupina zaposlenika u hrvatskome javnom sektoru, kao i problemi do kojih važeće uređenje radnih odnosa vatrogasaca dovodi u praksi, te prijedlozi za otklanjanje/ublažavanje tih problema, na način koji u obzir ne bi uzeo samo organizacijski, već i funkcionalni kriterij regulacije radnih odnosa ove skupine zaposlenika.

Summary:
This paper analyzes the position of professional firefighters within the existing groups of employees in the Croatian public sector, as well as some problems that arise due to its legal regulation, and the proposals for removing these problems in a way that would not only take into account organizational but also the functional criteria regulating the employment relationships for this group of employees.

Ključne riječi: vatrogasci, javna vatrogasna postrojba, radni odnosi

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 10/2018

UDK: 349.2: 614.84

 

Renata Pražetina Kaleb, dipl. iur.

ZABRANA NOVOG ZAPOŠLJAVANJA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA U JAVNIM I DRŽAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 01/15

Autorica članka analizira odluke Vlade o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u javnim službama, tijelima državne uprave, te stručnim službama i uredima Vlade RH, kao i njihovu provedbu.

SAŽETAK:

Vlada Republike Hrvatske je dana 25. rujna 2014. godine donijela odluke o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u javnim službama, tijelima državne uprave, te stručnim službama i uredima Vlade RH koje su stupile na snagu dana 4. listopada 2014. Istim odlukama zabranjuje se novo zapošljavanje službenika i namještenika u državnim i javnim ustanovama i drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, drugim javnim ustanovama i službama kojima je osnivač Republika Hrvatska. Odluke predviđaju iznimke u zapošljavanju, preraspodjelu zaposlenika, unutar jedne službe te iznimno korištenje vanjskih pružatelja usluga. Time tzv. outsourcing ulazi na mala vrata u naše državne i javne službe.

Summary:

Croatian Government on 25th of September 2014. enacted the Decisions on prohibiting new recruitment of civil servants and government employees in public services, government agencies and professional services and offices of the Croatian Government, which came into force on 4th of October 2014. The same decisions are prohibiting new recruitment of civil servants and government employees in state and public institutions and other legal entities which remunerations are funded through the state budget, other public institutions, and services founded by the Republic of Croatia. Decisions provide exceptions in recruitment, reassignment of employees within a single service, and exceptional usage of external service providers. Thus, so-called outsourcing silently enters into our state and public services.

Ključne riječi: državni službenici i namještenici, zabrana zapošljavanja, outsourcing, vanjski pružatelji usluga, CIRCA

Renata Pražetina Kaleb, dipl. iur.
Sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i izmiriteljica Centra za mirenje pri HGK

Radno pravo 01/2015

UDK 331.5:354

Krešimir Rožman

PRIMJENA PRAVA NA TROŠKOVE PRIJEVOZA, JUBILARNU NAGRADU I DNEVNICU U JAVNIM SLUŽBAMA, A TEMELJEM UGLAVKA ČLANKA 6. ST. 2. DODATKA I. TEMELJNOM KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE U JAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 03/13

U članku se obrađuje primjena naknade troška prijevoza na posao i s posla, visine dnevnice i osnovice za jubilarnu nagradu s obzirom na primjenu uglavka članka 6. st. 2. Dodatka I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike.

Sažetak:

Uz sklapanje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama istovremeno je sklopljen i Dodatak I. kojim su neka prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora u 2013. Privremeno smanjena ili obustavljena. No, također je ugovoreno ako je u jednom granskom kolektivnom ugovoru neko od navedenih prava (božićnica, regres, dnevnica, prijevoz, jubilarna nagrada) ugovoreno povoljnije nego u Temeljnom kolektivnom ugovoru ili Dodatku I. da se isto pravo priznaje i ostalim zaposlenim u javnim službama, iako to nemaju tako ugovoreno u svojem kolektivnom ugovoru.

Ključne riječi: temeljni kolektivni ugovor, Dodatak I. prijevoz, dnevnica, jubilarna nagrada, povoljnije pravo

Summary:

The signing of the Basic Collective Agreement for Public Servants was accompanied with the conclusion of the Annex I which temporarily reduced or withheld some of the rights from the Basic Collective Agreement in 2013. However, it has also been agreed that if a branch collective agreement contains a more favourable right (Christmas bonus, annual leave bonus, per diem, transportation, jubilee award) than the Basic Collective Agreement or Annex I, the same right is granted to other employees in public services, although they do not have this right regulated in such a way in their collective agreement.

Krešimir Rožman
Urednik „Radnog prava"
Radno pravo 03/2013
UDK 349.232

Renata Pražetina Kaleb, mag. iur.

O PLAĆAMA SUDACA I DRUGIH PRAVOSUDNIH DUŽNOSNIKA

RADNO PRAVO 09/15

U članku se objašnjava zakonska regulacija plaća sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj, osobito nakon odluke Ustavnog suda kojom su uvedene stanovite izmijene.

SAŽETAK:
Zakonom o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika uređuju se plaće i druga materijalna prava pravosudnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj. Do sada je osnovicu za obračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika određivala Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Nakon odluke Ustavnog suda od 18. srpnja 2014. koja je s danom 15. prosinca 2014, ukinula odredbu članka 4. stavka 1. istog Zakona, izmjenom Zakona je propisano da za suce i ostale pravosudne dužnosnike osnovicu ne određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, već saborska većina Zakonom kojeg donosi na prijedlog Vlade RH. Trebalo bi, po mišljenju autora, izmijeniti tijelo koje predlaže izmjenu osnovice na način da predlagatelj osnovice bude saborski odbor za pravosuđe ili Državno sudbeno vijeće uz mišljenje nekog drugog tijela npr. saborskog odbora za financije.

Summary:
The Act on Remuneration of Judges and Other Judicial Officials governs the wages and other benefits of judicial officials in the Republic of Croatia. So far, the basis for calculation of wages of judges and other judicial officials is determined by a special decision of the Croatian Government. After the Constitutional Court's decision of July 18, 2014, which by the day of December 15, 2014 abolished the provision of Article 4 paragraph 1 of the respective Act, in amendments of the Act is stipulated that basic wage of judges and other judicial officials is not determined by a special decision of the Croatian Government, but by the parliamentary majority´s Act passed by the proposal of the Croatian Government. According to the author, body that proposes modification of the basic wage should be changed, so that the base is proposed by the Judiciary Committee of Croatian Parliament or the State Judiciary Council, with an opinion of another body e.g. The Finance Committee of Croatian Parliament.

Ključne riječi: plaća sudaca, osnovica plaće, naknada troškova prijevoza, Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika

Renata Pražetina Kaleb, mag. iur.
sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i izmiriteljica Centra za mirenje pri HGK

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 347.962 : 331.2

Izabela Kin, dipl. iur.

SPECIFIČNOSTI U ZBRINJAVANJU VIŠKOVA RADNIKA U OSNOVNOŠKOLSKOM SUSTAVU

RADNO PRAVO 01/15

Autorica u članku obrađuje specifičnosti u zbrinjavanju viškova radnika u osnovnom školstvu, u kojemu postoji sustav ponovnog zapošljavanja otpuštenih radnika, s razrađenim i propisanim načinom davanja prednosti pri novom zapošljavanju.

Sažetak:
Prilikom utvrđivanja viška radnika u osnovnom školstvu, poslodavac osim o odredbama Zakona o radu mora voditi računa i o Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, koji bitno proširuje krug osoba koje ne mogu dobiti otkaz bez suglasnosti radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika.
Također, nakon dobivanja otkaza, radnici imaju pravo na prednost pri novom zapošljavanju u školstvu, a kriteriji za dobivanje prednosti određeni su Pravilnikom o kriterijima za donošenje odluke o prednosti pri novom zapošljavanju organizacijskih viškova.

Summary:

While determining surplus employees in elementary education, an employer, apart from provisions of the Labour Act, must take into account the Collective Agreement for the Elementary School Employees, which significantly expands the group of persons who can not be dismissed without the consent of the workers' council or trade union commissioners.
Also, after getting a dissmisal, employees are entitled to have priority in new employment at educational institutes, while the criteria for obtaining priority are determined by the Ordinances on the criteria for making a decision on priority in new employment of organizational surpluses.

Ključne riječi: višak radnika, poslovno uvjetovani otkaz, prednost pri novom zapošljavanju

Izabela Kin, dipl. iur.
Sindikat hrvatskih učitelja

Radno pravo 01/2015

UDK: 331.5:373.3

Renata Pražetina Kaleb

NAKNADA TROŠKOVA ZBOG POSEBNIH UVJETA RADA I VISINA DODATKA NA PLAĆU SUDACA UPUĆENIH NA RAD U DRUGI SUD

RADNO PRAVO 03/13

U članku autorica obrađuje naknade troškova zbog posebnih uvjeta rada i visina dodatka na plaću sudaca upućenih na rad u drugi sud, s kritičkim ostvrtom na pravilnike o naknadama troškova zbog posebnih uvjeta rada sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud i o visini dodatka na plaću sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud

Sažetak:
Ministar pravosuđa je dana 18. svibnja 2012. donio pravilnike o naknadama troškova zbog posebnih uvjeta rada sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud i o visini dodatka na plaću sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud. Radi se o situacijama kada se privremeno sudac uputi iz manje, u više opterećeni sud. Smatramo da je naknada simbolična i nestimulativna da bi se sudac iz jedne sredine, uputio na rad u drugu sredinu, te se time ne pokrivaju svi troškovi sudaca. Ista se uspoređuje sa naknadom troškova i smještaja saborskih zastupnika.

Ključne riječi: naknada, troškovi, dodatak, plaća, sud.

Summary:

On 18 May 2012 the Minister of Justice issued ordinances on reimbursement of costs due to special working conditions of judges temporarily transferred to work in another court, and on the amount of the wage supplement of judges temporarily transferred to work in another court. These are the situations where a judge is sent to work from a less burdened to a more burdened court. We consider the compensation symbolic and unstimulative for a judge to be sent from one place to another, and it does not cover all the costs of a judge. The compensation is compared with the reimbursement of costs and accommodation of members of the Parliament.

Renata Pražetina Kaleb
Sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
Radno pravo 03/2013
UDK 349.232:347.962

Izabela Kin, mag. iur.

UTJECAJ ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA NA ZAPOSLENIKE U PROSVJETI

RADNO PRAVO 09/15

U radu se pojašnjava utjecaj izmjena i dopuna Kaznenog zakona u pogledu kaznenih djela prisile i prijetnje prema zaposlenima u prosvjetnom sektoru, a provedenih zbog potrebe osiguranja više razine zaštite prosvjetnih djelatnika.

SAŽETAK:
U Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, 56/1095/2015) koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015. godine, kod nekih kaznenih djela (prisile i prijetnje) pokretanje postupka po službenoj dužnosti proširuje se u odnosu na osobe koje obavljaju javne ovlasti, pa tako i prosvjetne radnike.

Summary:
Pursuant to the Act on Amendments to the Criminal Code (Official Gazette, 56/1095/2015), which entered into force on May 30, 2015, some criminal offenses (coercion and threats) expand ex officio initiation of proceedings in relation to people with public authorities, including teachers.

Ključne riječi: Kazneni zakon, prosvjetni radnici

Izabela Kin, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 343:37-05

mr. sc. Zorislav Kaleba

NOVA METODOLOGIJA ZA OCJENJIVANJE RADA SUDACA KOD NAPREDOVANJA

RADNO PRAVO 12/12

U ovom stručnom radu prikazuje se nova Metodologija izrade ocjene sudaca, koju je donijelo Državno sudbeno vijeće je dana 6. rujna 2012. a koja se primjenjuje za sve natječaje za izbor sudaca koji su objavljeni u Narodnim novinama nakon dana donošenja metodologije. Daju se i neke primjedbe na visinu bodovanja iz Metodologije.

Sažetak:
Državno sudbeno vijeće je dana 6. rujna 2012. donijelo novu Metodologiju izrade ocjene sudaca koja se primjenjuje za sve natječaje za izbor sudaca koji su objavljeni u Narodnim novinama nakon dana donošenja metodologije. Metodologija bi trebala doprinijeti transparentnijem imenovanju i napredovanje sudaca na više sudove na temelju iskustva, sposobnosti i referenci. Sudac po istoj dobiva mali broj bodova (12 od 150) kod posebnih slučajeva vrednovanja rada suca što se odnosi na izvansudske aktivnosti. Nova Metodologija znatno stroža u pogledu bodova od Metodologije iz 2010. Također bi trebalo uvesti djelotvoran pravni lijek te odgodu prisege i stupanja na dužnost dok odluka o imenovanju ne postane pravomoćna.

Ključne riječi: metodologija, ocjenjivanje rada sudaca, natječaj za izbor sudaca, uvjeti za napredovanje

Summary:
On 6 September 2012 the State Judicial Council adopted a new Methodology for the Evaluation of Judges which applies to all competitions of the election of judges that are published in the Official Gazette after the date of the adoption of the methodology. The methodology should contribute to more transparent appointment and promotion of judges to higher courts on the basis of experience, capacity and references. The judge is granted a small number of points (12 out of 150) in special cases of the evaluation of a judge's work relating to out-of-court activities. The new Methodology is much stricter than the 2010 one. An efficient legal remedy should be introduced, as well as the delay of the oath and entry into office until the decision on the appointment becomes final.

Mr. sc. ZORISLAV KALEB
Sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,
Viši predavač Visoke škole tržišnih komunikacija u Zagrebu

Radno pravo 12/2012
UKD 35.08: 17

 

MARIJA-ANA ZOVKO TOMAŠ

RADNI ODNOSI U ŠKOLSKIM USTANOVAMA

RADNO PRAVO 11/11

SAŽETAK

Radne odnose u školstvu oduvijek su obilježavale osobitosti koje proizlaze iz specifičnosti vezanih za odgojno-obrazovni rad s učenicima. Stoga su, osim Zakonom o radu koji se primjenjuju na sve radnike, radni odnosi u školstvu regulirani i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji uređujući djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama uređuje i radne odnose u toj djelatnosti.

U ovom je radu prikazano uređenje zasnivanja i prestanka radnih odnosa u sustavu školstva sukladno propisima koji uređuju sustav osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja, što uključuje određivanje uvjeta potrebnih za zasnivanje radnog odnosa, te s tim u vezi i reguliranje izuzetaka za sklapanje ugovora o radu s osobama koje ne ispunjavaju sve potrebne uvjete. Prikazan je postupak zasnivanja radnog odnosa putem natječaja, kao i izuzetni slučajevi u kojima je dopušteno sklapanje ugovora o radu bez prethodnog objavljivanja natječaja. Također se daje prikaz načina zasnivanja radnog odnosa sa pripravnikom, kao i osobitosti vezanih za sklapanje ugovora o radu s ravnateljem školske ustanove. Opisano je mirovanje ugovora o radu osoba izabranih za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odnosno osoba izabranih za lektore hrvatskog jezika i književnosti na visokoškolskim ustanovama u inozemstvu, kao i obvezna suspenzija radnika sa obavljanja poslova u školskoj ustanovi. Na kraju samog rada daje se kratki prikaz načina prestanka ugovora o radu radnika školske ustanove te prestanka ugovora o radu ravnatelja školske ustanove.

Ključne riječi: radni odnosi u školstvu, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, natječaj, mirovanje radnog odnosa, suspenzija, prestanak ugovora o radu

Radno PRAVO 11/2011

Detaljnije

RADNI ODNOSI U ŠKOLSKIM USTANOVAMA

MARIJA-ANA ZOVKO TOMAŠ

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA

Autorica obrađuje načine zasnivanja i prestanka radnih odnosa u školstvu, s posebnim osvrtom na zasnivanje radnog odnosa sa osobama koje ne ispunjavaju uvjete, pripravnicima, kao i na sklapanje ugovora o radu sa ravnateljima školskih ustanova. Obrađeni su i slučajevi u kojima Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi dopušta mirovanje radnog odnosa, kao i situacije kada su školske ustanove dužne udaljiti radnike s obavljanja poslova.

SAŽETAK

Radne odnose u školstvu oduvijek su obilježavale osobitosti koje proizlaze iz specifičnosti vezanih za odgojno-obrazovni rad s učenicima. Stoga su, osim Zakonom o radu koji se primjenjuju na sve radnike, radni odnosi u školstvu regulirani i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji uređujući djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama uređuje i radne odnose u toj djelatnosti.

U ovom je radu prikazano uređenje zasnivanja i prestanka radnih odnosa u sustavu školstva sukladno propisima koji uređuju sustav osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja, što uključuje određivanje uvjeta potrebnih za zasnivanje radnog odnosa, te s tim u vezi i reguliranje izuzetaka za sklapanje ugovora o radu s osobama koje ne ispunjavaju sve potrebne uvjete. Prikazan je postupak zasnivanja radnog odnosa putem natječaja, kao i izuzetni slučajevi u kojima je dopušteno sklapanje ugovora o radu bez prethodnog objavljivanja natječaja. Također se daje prikaz načina zasnivanja radnog odnosa sa pripravnikom, kao i osobitosti vezanih za sklapanje ugovora o radu s ravnateljem školske ustanove. Opisano je mirovanje ugovora o radu osoba izabranih za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odnosno osoba izabranih za lektore hrvatskog jezika i književnosti na visokoškolskim ustanovama u inozemstvu, kao i obvezna suspenzija radnika sa obavljanja poslova u školskoj ustanovi. Na kraju samog rada daje se kratki prikaz načina prestanka ugovora o radu radnika školske ustanove te prestanka ugovora o radu ravnatelja školske ustanove.

Ključne riječi: radni odnosi u školstvu, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, natječaj, mirovanje radnog odnosa, suspenzija, prestanak ugovora o radu

Radno PRAVO 11/2011

1. UVOD

Školskim ustanovama smatraju se osnovne škole, srednje škole, učenički domovi i druge javne ustanove koje obavljaju djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.

U Republici Hrvatskoj u školskim ustanovama je zaposleno oko 70.000 radnika. U njima rade odgojno-obrazovni radnici, kao i osobe koje ne sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima, već obavljaju druge poslove potrebne za rad školske ustanove.

Odgojno-obrazovni rad u osnovnoj školi obavljaju učitelji razredne nastave, učitelji predmetne nastave i stručni suradnici, a odgojno-obrazovni rad u srednjoškolskoj ustanovi nastavnici, strukovni učitelji, suradnici u nastavi i odgajatelji[1].

Učitelji i nastavnici izvode nastavu i druge oblike neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima (npr. rad u izvannastavnim aktivnostima, rad razrednika, rad u učeničkim klubovima i društvima i dr.) te obavljaju poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada (npr. pripremanje za nastavu, izrada izvedbenih programa, ispravci i analiza pisanih radova s učenicima, vođenje pedagoške dokumentacije i dr.). Strukovni učitelji samostalno izvode vježbe i praktičnu nastavu, a suradnici u nastavi sudjeluju u izvođenju praktične nastave i vježbi pod neposrednim vodstvom nastavnika ili strukovnog učitelja te obavljaju druge poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada. Odgajatelji rade s obrazovnom skupinom u učeničkom domu. Stručni suradnici u školskim ustanovama su: pedagozi, psiholozi, knjižničari i stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila, a obavljaju neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima te stručno razvojne i koordinacijske poslove. Osim navedenih odgojno-obrazovnih radnika, školske ustanove mogu na prijedlog svojih osnivača, a uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja, angažirati i druge odgojno-obrazovne radnike radi ispunjavanja posebnih potreba u odgojno-obrazovnom radu ili specifičnih uvjeta rada u školskoj ustanovi.

U školskim ustanovama rade i osobe koje direktno ne sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu s učenicima, nego obavljaju administrativne, tehničke, pomoćne i druge poslove neophodne za funkcioniranje školske ustanove (tajnici, računovođe, administrativni referenti, kuhari, domari, spremači, ložači i dr.).

Propisi koji reguliraju radne odnose u školskim ustanovama u nekim segmentima različito normiraju pojedina prava i obveze iz radnog odnosa ovisno o tome da li se radi o odgojno-obrazovnim radnicima ili radnicima koji obavljaju druge poslove.

Radni odnosi u školskim ustanovama uređeni su Zakonom o radu[2] koji propisuje da se njime uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen skladu s Ustavom Republike Hrvatske[3] te objavljen, nije drukčije određeno. Osim supsidijarne primjene ZR-a, radni odnosi u školskim ustanovama regulirani su i posebnim zakonom koji uređujući djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama uređuje i radne odnose u toj djelatnosti - Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi[4]. ZOOOSŠ u odredbi članka 1. stavka 6. propisuje da se odredbe drugih propisa primjenjuju na djelatnost osnovnog i srednjeg školstva ako ZOOOSŠ-om nije drukčije određeno. Određena prava i obveze radnika u školskim ustanovama uređena su i kolektivnim ugovorima – Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama[5], Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama[6] i Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama[7].

2. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA U ŠKOLSKOJ USTANOVI

2.1. Zapreke za zasnivanje radnog odnosa

U skladu sa odredbama članka 106. stavaka 1. i 2. ZOOOSŠ-a radni odnos u školskoj ustanovi ne mogu zasnovati osobe koje su pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda, protiv službene dužnosti, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.

Radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati ni osoba protiv koje se vodi kazneni postupak za neko od navedenih kaznenih djela.

2.2. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa

Odredbom članka 17. stavka 1. ZR-a zabranjeno je zapošljavanje osobe mlađe od petnaest godina ili osobe s petnaest i starije od petnaest, a mlađe od osamnaest godina koja pohađa obvezno osnovno obrazovanje.

Uz navedeni opći uvjet za zasnivanje radnog odnosa, osoba koja zasniva radni odnos u školskoj ustanovi mora ispunjavati i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa propisane člankom 105. ZOOOSŠ-a. Posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi za osobe koje sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu s učenicima jesu poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma u mjeri koja omogućava izvođenje odgojno-obrazovnog rada te odgovarajuća vrsta i razina obrazovanja kojom su osobe stručno osposobljenje za obavljanje odgojno-obrazovnog rada.

Poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi u kojoj se nastava izvodi na stranom jeziku, za osobe koje sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu s učenicima jesu i poznavanje stranog jezika na kojem se nastava izvodi u mjeri koja omogućava izvođenje nastave.

Dodatne posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi u kojoj se nastava izvodi prema alternativnom programu može propisati škola, ako su u vezi s alternativnim nastavnim programom prema kojem se nastava izvodi.

Što se smatra ispunjavanjem uvjeta odgovarajuće razine obrazovanja propisano je odredbama članka 105. stavaka 5. do 13. i stavka 17. ZOOOSŠ-a, tako da poslove učitelja razredne nastave može obavljati osoba koja je završila integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za učitelje ili diplomski sveučilišni studij za učitelje ili stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova ili četverogodišnji dodiplomski stručni studij kojim je stečena visoka stručna sprema u skladu s ranijim propisima.

Radni odnos učitelja predmetne nastave u osnovnoj školi može zasnovati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste ili diplomski specijalistički stručni studij odgovarajuće vrste i ima potrebne pedagoške kompetencije. Radni odnos na neodređeno radno vrijeme (samo na radnim mjestima učitelja predmetne nastave u osnovnoj školi) može zasnovati i osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni ili studij na kojem se stječe najmanje 180 ECTS bodova i ima potrebne pedagoške kompetencije, ali samo ako se na natječaj objavljen radi zasnivanja radnog odnosa, ne javi osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste ili diplomski specijalistički stručni studij odgovarajuće vrste.

Poslove nastavnika predmetne nastave u srednjoj školi, poslove odgajatelja u učeničkom domu kao i poslove stručnog suradnika u osnovnoj i srednjoj školi može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste ili diplomski specijalistički stručni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije.

Strukovni učitelj u srednjoj školi može biti osoba koja je završila preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije, a poslove suradnika u nastavi može obavljati osoba koja ima odgovarajuću srednju stručnu spremu i pedagoške kompetencije.

Osoba koja izvodi nastavu vjeronauka u osnovnoj i srednjoj školi mora imati razinu obrazovanja utvrđenu posebnim ugovorima[8].

Tajnik školske ustanove mora imati završen sveučilišni diplomski studij pravne ili stručni studij upravne struke.

2.3. Zasnivanje radnog odnosa sa osobama koje ne ispunjavaju uvjete

ZOOOSŠ u određenim slučajevima dopušta zasnivanje radnog odnosa i sa osobama koje ne ispunjavaju neke zakonske uvjete.

Kada se radi o zasnivanju radnog odnosa sa osobom koja ispunjava sve propisane uvjete osim uvjeta stečenih pedagoških kompetencija[9] ZOOOSŠ dopušta sklapanje ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme uz uvjet stjecanja tih kompetencija i nakon toga polaganja stručnog ispita u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa. Osobi koja ne stekne pedagoške kompetencije i ne položi stručni ispit[10] u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za stjecanje kompetencija i polaganje stručnog ispita. Međutim, s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema potrebne pedagoške kompetencije, radni odnos se može zasnovati samo ako se na natječaj za zasnivanje radnog odnosa ne javi osoba koja ispunjava sve propisane uvjete.

S obzirom da su određena zanimanja potrebna za rad na pojedinim odgojno-obrazovnim poslovima deficitarna[11], nerijetko se nažalost događa, da se na objavljeni natječaj ne javi niti jedna osoba koja ispunjava uvjet odgovarajućeg obrazovanja. Vodeći računa da u takvim situacijama ne trpi proces rada u školskim ustanovama, ZOOOSŠ dopušta zasnivanje radnog odnosa i sa „nestručnjakom", ali samo na određeno vrijeme i to najdulje do pet mjeseci.

Težnja je institucija nadležnih za razvoj sustava odgoja i obrazovanja da se u tom sustavu zapošljavaju kompetentne osobe koje imaju pravo i obvezu da se trajno stručno osposobljavaju i usavršavaju. Međutim, u nekim posebice manjim sredinama, postoji trajni nedostatak određenog odgojno-obrazovnog kadra. Stoga je odredbom članka 105. stavka 14. ZOOOSŠ-a propisano da iznimno, kad postoji potreba ministar nadležan za poslove obrazovanja može na zahtjev ravnatelja škole odobriti rješenjem izvođenje nastave iz određenog nastavnog predmeta osobi s odgovarajućom razinom obrazovanja neodgovarajuće vrste, ako je ona završila obrazovanje iz tog nastavnog predmeta na nižoj studijskoj razini od propisane razine obrazovanja ili ako je ispunila studijske obveze u najmanje četiri semestra iz tog nastavnog predmeta na visokom učilištu (o čemu se uz zahtjev prilaže i potvrda visokog učilišta) i to isključivo za rad u školi koja najmanje tri godine nije uspjela na tim poslovima zaposliti osobu koja ima propisanu razinu i vrstu obrazovanja. Navedenom zakonskom odredbom otvorena je mogućnost (dakle, nije propisana obveza) da u izuzetnim slučajevima i osoba koja ne ispunjava zakonske uvjete, zasnuje radni odnos na neodređeno vrijeme, bez obveze da naknadno stekne zakonske uvjete. Međutim, osoba koja na opisani način zasnuje radni odnos, na temelju rješenja ministra o pravu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme ima pravo raditi isključivo u školi koja najmanje tri godine nije uspjela zaposliti stručnjaka, a čiji je ravnatelj podnio ministru zahtjev za pokretanje postupka za dobivanje rješenja.

2.4. Zasnivanje radnog odnosa sa pripravnikom

Osoba koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala zasniva radni odnos na poslovima učitelja, nastavnika, odnosno stručnog suradnika kao pripravnik. Pripravnički staž u kojem se pripravnik osposobljava za samostalni rad traje godinu dana, a u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža pripravnik je dužan položiti stručni ispit. Pripravniku koji ne položi stručni ispit u roku od godine dana od dana isteka pripravničkog staža radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita. Na isti način zasniva se radni odnos i s osobama koje imaju radno iskustvo u zanimanju za koje su se školovale, ali im je radno iskustvo kraće od trajanja pripravničkog staža, s time da će im se to radno iskustvo uračunati u pripravnički staž.

2.5. Prijava potrebe za radnikom uredu državne uprave

Sukladno odredbi članka 107. stavka 6. ZOOOSŠ-a, ured državne uprave u županiji nadležan za poslove obrazovanja odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove obrazovanja vodi evidenciju o radnicima za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena te im u skladu s njihovim kvalifikacijama predlaže zasnivanje radnog odnosa sa školskim ustanovama koje su prijavile odgovarajuću potrebu. Navedene poslove ured državne uprave u županiji nadležan za poslove obrazovanja odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove obrazovanja obavljaju na način i u suradnji s tijelom predviđenim kolektivnim ugovorom.

Prema odredbi članka 107. stavka 8. ZOOOSŠ-a, školska ustanova može popuniti radno mjesto na temelju natječaja tek nakon što ju je ured državne uprave u županiji nadležan za poslove obrazovanja odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove obrazovanja obavijestio da u evidenciji nema odgovarajuće osobe, odnosno nakon što se školska ustanova istom tijelu pisano očitovala o razlozima zbog kojih nije primljena upućena osoba. Navedena zakonska odredba ne propisuje razloge radi kojih školska ustanova može odbiti zasnivanje radnog odnosa sa osobom koju je predložio ured državne uprave u županiji nadležan za poslove obrazovanja odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove obrazovanja, već samo obvezuje školsku ustanovu da se pisano očituje o razlozima zbog kojih nije primljena upućena osoba.

Međutim, iz nedavno sklopljenog GKU OŠ proizlazi da osnovna škola može odbiti zapošljavanje samo ako upućena osoba ne ispunjava potrebne uvjete za obavljanje traženih poslova. Naime, odredbom članka 47. stavka 4. ugovoreno je da škola može popuniti upražnjeno radno mjesto na način propisan ZOOOSŠ-om i GKT OŠ tek nakon što ju je Povjerenstvo za viškove i manjkove[12] pisano obavijestilo da u evidenciji nema osobe koja ispunjava uvjete potrebne za traženo radno mjesto, odnosno nakon što se škola istom Povjerenstvu za viškove i manjkove pisano očitovala da upućeni kandidat ne ispunjava potrebne uvjete propisane zakonom za traženo radno mjesto.

U najvećem broju slučajeva postupak zapošljavanja posredstvom ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove obrazovanja odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležnog za poslove obrazovanja nesmetano funkcionira. Međutim, ponekad je škola ustrajna u odbijanju zapošljavanja upućene osobe jer drži da ima opravdane razloge zbog kojih ne bi trebala zaposliti upućenu osobu usprkos činjenici da ona ispunjava potrebne uvjete. U takvim slučajevima škola smatra da je ispunila svoju zakonsku obvezu jer je prijavila potrebu za radnikom uredu državne uprave u županiji nadležnom za poslove obrazovanja odnosno Gradskom uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove obrazovanja i pisano se očitovala o razlozima zbog kojih nije zaposlila osobu koju joj je predložio ured državne uprave u županiji nadležan za poslove obrazovanja odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove obrazovanja, te da može započeti postupak objavljivanja natječaja za rad na radnom mjestu za koje postoji potreba.

GKU SŠ ne sadrži odredbu koja bi izrijekom obvezivala srednjoškolsku ustanovu da smije odbiti zapošljavanje samo ako upućena osoba ne ispunjava potrebne uvjete za obavljanje traženih poslova.

U svakom slučaju nakon bezuspješnog pokušaja da potrebu za zapošljavanjem riješi posredstvom ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove obrazovanja odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležnog za poslove obrazovanja, školska ustanova objaviti će natječaj za zasnivanje radnog odnosa na određenom radnom mjestu.

2.6. Ugovor o radu na temelju natječaja

ZOOOSŠ-om je propisano da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja, u natječaju se navode i posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana.

Do nedavno se natječaj objavljivao u opće-informativnom tisku koji je izlazio na području ili je objavljivao kroniku područja na kojem se nalazila javna ustanova koja je objavljivala natječaj. Međutim, od dana 10. kolovoza 2011. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi[13], natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova.

2.7. Ugovor o radu bez natječaja

ZOOOSŠ taksativno propisuje slučajeve u kojima dopušta zasnivanje radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu i bez prethodnog objavljivanja natječaja, i to u sljedećem slučajevima:

na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana;s osobom kojoj je ugovor o radu na neodređeno vrijeme otkazan zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i koja se nalazi u evidenciji ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove obrazovanja odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležnog za poslove obrazovanja;do punog radnog vremena, s radnikom koji u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme;na temelju sporazuma školskih ustanova u kojima su radnici u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, ako žele zamijeniti mjesto rada zbog udaljenosti mjesta rada od mjesta stanovanja;na temelju rješenja ministra o pravu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme iz odredbe članka 105. stavka 14. ZOOOSŠ-a[14]; i s osobom koja se zapošljava na radnom mjestu vjeroučitelja[15].

2.8. Ugovor o radu ravnatelja školske ustanove

Svaka školska ustanova ima ravnatelja koji je poslovodni i stručni voditelj školske ustanove, odgovoran za zakonitost rada i stručni rad školske ustanove. Ravnatelj se imenuje na temelju natječaja koji raspisuje školski odbor[16]. Ravnatelj se imenuje na mandat od pet godina, a ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja. Ravnatelja imenuje odlukom školski odbor uz prethodnu suglasnost ministra.

ZOOOSŠ ne normira samo imenovanje i razrješenje ravnatelja školske ustanove, već regulira i posebnosti vezane za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova ravnatelja školske ustanove. Tako prema odredbama članka 128. ZOOOSŠ-a osoba imenovana za ravnatelja u školskoj ustanovi sklapa sa školskim odborom ugovor o radu na rok od pet godina u punom radnom vremenu. Ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove učitelja, nastavnika[17], odnosno stručnog suradnika u školskoj ustanovi na njegov će zahtjev ugovor o radu mirovati do prestanka mandata, a najdulje za vrijeme trajanja dvaju uzastopnih mandata. Ta se osoba ima pravo vratiti na rad u školsku ustanovu u kojoj je prethodno radila, ako se na te poslove vrati u roku od trideset dana od dana prestanka obavljanja ravnateljskih poslova ili joj u protivnom prestaje radni odnos.

Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s tim poslodavcem, toj se osobi, nakon povratka na rad, razdoblje mirovanja ugovora o radu ubraja u neprekinuto trajanje radnog odnosa.

Osobu imenovanu za ravnatelja školske ustanove do povratka na poslove za koje joj ugovor o radu miruje zamjenjuje osoba u radnom odnosu koji se zasniva na određeno vrijeme.

3. MIROVANJE RADNOG ODNOSA PREMA ZOOOSŠ-U

Osim gore opisanog mirovanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove učitelja, nastavnika, odnosno stručnog suradnika, osobama imenovanim za ravnatelja školske ustanove, ZOOOSŠ dopušta mirovanje ugovora o radu i osobi koja u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, a izabrana je za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu, kao i osobi koja je izabrana za lektora hrvatskog jezika i književnosti na visokoškolskoj ustanovi u inozemstvu.

U skladu sa odredbom članka 111. ZOOOSŠ-a navedene osobe mogu školskoj ustanovi u kojoj su zaposlene na neodređeno vrijeme, podnijeti zahtjev za mirovanjem radnog odnosa te će im radni odnos mirovati najdulje do prestanka trajanja izbora za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odnosno do prestanka trajanja izbora za rad lektora hrvatskog jezika i književnosti na visokoškolskoj ustanovi u inozemstvu. Ako se radnik i školska ustanova drugačije ne sporazumiju, mirovanje će otpočeti danom dostave radnikova zahtjeva školi. Radnik se ima pravo vratiti u školsku ustanovu u kojoj mu miruje radni odnos, ako o svojoj namjeri povratka na rad obavijesti školsku ustanovu najkasnije u roku od sedam dana od dana prestanka trajanja izbora za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odnosno lektora hrvatskog jezika i književnosti na visokoškolskoj ustanovi u inozemstvu. U roku od sedam dana od dana dostave navedene obavijesti radnik se ima pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radio.

4. UDALJENJE OD OBAVLJANJA POSLOVA (SUSPENZIJA)

Kao što je već naprijed spomenuto, pravomoćne osude za neka kaznena djela zapreka su za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi. Osim zabrane zapošljavanja u školskim ustanovama osoba osuđenih za kaznena djela navedena u odredbi članka 106. stavka 1. ZOOOSŠ-a, istim je zakonom propisano da školska ustanova kao poslodavac može pravomoćno osuđenoj osobi za neko od navedenih kaznenih djela, otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a po proteku tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

Osim što propisuje zabranu zapošljavanja odnosno prestanak radnog odnosa osobama pravomoćno osuđenim za određena kaznena djela otkazom poslodavca, ZOOOSŠ propisuje i suspenziju osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak za neko od navedenih kaznenih djela, sa obavljanja poslova u školskoj ustanovi. Odredbom članka 106. stavka 4. ZOOOSŠ-a je propisano da će školska ustanova, ako sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi pokrenut i vodi se postupak za neko od kaznenih djela opisanih u navedenoj odredbi, udaljiti osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

5. UPUĆIVANJE RADNIKA NA PROSUDBU RADNE SPOSOBNOSTI

ZOOOSŠ sadrži odredbe u skladu s kojima će ravnatelj školske ustanove, u slučaju sumnje da je radniku školske ustanove psihofizičko zdravlje narušeno u mjeri koja bitno umanjuje njegovu radnu sposobnost, uputiti školskom odboru obrazloženi prijedlog za donošenje odluke o upućivanju radnika na ovlaštenu prosudbu radne sposobnosti. Ako školski odbor utvrdi da je prijedlog ravnatelja opravdan, donijeti će odluku o upućivanju radnika na ovlaštenu prosudbu radne sposobnosti.

Radniku koji odbije izvršiti odluku školskog odbora, otkazati će se ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radi kršenja obveza iz radnog odnosa.

Ako se ovlaštenom prosudbom radne sposobnosti utvrdi da radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze u odgojno-obrazovnom radu zbog trajno narušenog psihofizičkog zdravlja, ponudit će mu se odgovarajući poslovi prema preostaloj radnoj sposobnosti, a ako radnik odbije prihvatiti navedenu ponudu, otkazati će mu se ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

U slučaju da školska ustanova nema odgovarajuće poslove, radniku će se otkazati ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga.

6. PRESTANAK RADNOG ODNOSA

6.1. Prestanak ugovora o radu radnika školske ustanove

Odredbom članka 112. stavka 1. ZOOOSŠ-a je propisano da radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje sukladno općim propisima o radu. Prema odredbi članka 104. ZR-a ugovor o radu prestaje:

smrću radnika;istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore;sporazumom radnika i poslodavca;dostavom pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad;otkazom; iodlukom nadležnog suda.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi[18] odredba članka 112. dopunjena je stavcima 2. i 3. kojima je propisan izuzetak od navedene odredbe općeg propisa o radu, a odnosi se na prestanak ugovora o radu radnika s navršenih šezdeset i pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža. Naime, u slučaju prestanka ugovora o radu radi navršavanja šezdeset i pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, školska ustanova i radnik ne mogu se drukčije dogovoriti o (ne)prestanku ugovora o radu. Radniku koji ne obavlja odgojno-obrazovne poslove ugovor o radu prestaje s navršenih šezdeset i pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, a odgojno-obrazovnom radniku – na kraju školske godine u kojoj je navršio šezdeset i pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža.

6.2. Prestanak ugovora o radu ravnatelja školske ustanove

IiD ZOOOSŠ/10 po prvi puta je zakonom koji uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja reguliran prestanak radnog odnosa ravnatelja školske ustanove. ZOOOSŠ je dopunjen odredbama članaka 130.a, 130.b i 130.c. u skladu s kojima, ravnatelju ugovor o radu prestaje:

smrću;istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;na kraju školske godine u kojoj ravnatelj navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža; sporazumom ravnatelja i školske ustanove;dostavom pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad; iotkazom školske ustanove.

Sporazum o prestanku ugovora o radu ravnatelja mora biti zaključen u pisanom obliku, a školska ustanova može s ravnateljem zaključiti sporazum o prestanku ugovora o radu, samo ako se ravnatelj razrješuje na vlastiti zahtjev, odnosno kako kaže odredba članka 130.b - iz razloga navedenih u odredbi članka 44. stavka 2. točki 1. Zakona o ustanovama[19].

Školska ustanova otkazati će ugovor o radu ravnatelju, ako se ravnatelj razrješuje iz razloga navedenih u odredbi članka 44. stavka 2. točkama 3. i 4. Zakona o ustanovama (ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima, odnosno ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove). Ravnatelju kojem školska ustanova otkaže ugovor o radu, pripada otkazni rok u trajanju od mjesec dana. Otkaz mora imati pisani oblik i mora biti dostavljen ravnatelju. Ravnatelj ima pravo tražiti sudsku zaštitu prava protiv otkaza ugovora o radu, samo ako je tužbom zatražio sudsku zaštitu prava protiv odluke o razrješenju prema Zakonu o ustanovama. Tužba protiv otkaza ugovora o radu podnosi se nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o otkazu.

Ravnatelji koji su na dan stupanja na snagu IiD ZOOOSŠ/10 zatečeni na dužnosti ravnatelja, mogu u skladu sa prijelaznim odredbama članka 12. IiD ZOOOSŠ/10, nastaviti obnašati tu dužnost do isteka mandata, a najkasnije do stupanja na snagu odredbe članka 126. ZOOOSŠ-a[20], a ugovori o radu ravnatelja prestati će im protekom roka od četiri mjeseca od dana isteka mandata odnosno stupanja na snagu odredbe članka 126. ZOOOSŠ-a.

Odredbom članka 20. IiD ZOOOSŠ/11 omogućeno je osobama koje su u trenutku prestanka ugovora o radu ravnatelja nezaposlene, a nisu navršile šezdeset i pet godina života i 15 godina mirovinskog staža da se prijave uredu državne uprave odnosno Gradskom uredu koji vodi evidenciju o radnicima za kojima je prestala potreba, za vrijeme dok ispunjavaju uvjete za zapošljavanje propisane ZOOOSŠ-om.

7. TKO ODLUČUJE O ZASNIVANJU I PRESTANKU RADNOG ODNOSA U ŠKOLSKOJ USTANOVI?

U skladu s odredbama članka 114. ZOOOSŠ-a, o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj školske ustanove uz prethodnu suglasnost školskog odbora. Ako se školski odbor ne očituje u roku od 10 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću, smatra se da je suglasnost dana.

Za zasnivanje radnog odnosa s određenom osobom u školskoj ustanovi, potreban je, dakle konsenzus školskog odbora i ravnatelja, osim u sljedećim slučajevima u kojima je ZOOOSŠ ovlastio ravnatelja da zasniva radni odnos bez suglasnosti školskog odbora.

Ravnatelj samostalno odlučuje o zasnivanju radnog odnosa kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, pa se radni odnos zasniva ugovorom na određeno vrijeme bez natječaja, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana.

Nadalje, ravnatelj samostalno odlučuje o zasnivanju radnog odnosa kada se zasniva radni odnos na temelju rješenja ministra o pravu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme iz odredbe članka 105. stavka 14. ZOOOSŠ.

Naravno, kao što je već ranije spomenuto za sklapanje ugovora o radu sa ravnateljem školske ustanove ovlašten je školski odbor.

POPIS LITERATURE

Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine 66/11).

Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 7/11).

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10).

Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (Narodne novine - Međunarodni ugovori 2/97).

Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade Republike Hrvatske i Bugarske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Hrvatske starokatoličke crkve u Hrvatskoj i Makedonske pravoslavne crkve u Hrvatskoj (Narodne novine 196/03).

Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade Republike Hrvatske i Evanđeoske (Pentekostne) crkve u Republici Hrvatskoj, Kršćanske adventističke crkve u Republici Hrvatskoj i Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 196/03).

Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade Republike Hrvatske i Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj i Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj (Narodne novine 196/03).

Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u Hrvatskoj (Narodne novine 196/03).

Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj (Narodne novine 196/03).

Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak, 76/10 i 85/10 - pročišćeni tekst).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 90/11).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 92/10. i 105/10-ispravak).

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispravak i 90/11)

Zakon o radu (Narodne novine 149/09 i 61/11).

Zakon o ustanovama (Narodne novine 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08).

[1] Odgajatelji rade u učeničkim domovima koji se također smatraju srednjoškolskim ustanovama.

[2] Zakon o radu (Narodne novine 149/09 i 61/11) (u daljnjem tekstu: ZR).

[3] Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak, 76/10 i 85/10 - pročišćeni tekst).

[4] Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispravak i 90/11) (u daljnjem tekstu: ZOOOSŠ).

[5] Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10) ( u daljnjem tekstu: TKU ).

[6] Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine 66/11) (u daljnjem tekstu: GKU OŠ).

[7] Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 7/11) (u daljnjem tekstu: GKU SŠ).

[8] Posebni uvjeti koje moraju ispunjavati vjeroučitelji katoličkog vjeronauka određeni su Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (Narodne novine - Međunarodni ugovori 2/97) i Ugovorom o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama koji su zaključile Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska biskupska konferencija. Posebni uvjeti vjeroučitelja koji poučavaju vjeronauk drugih vjerskih zajednica ugovorima (Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj, Islamskom zajednicom u Hrvatskoj, Evanđeoskom (Pentekostnom) crkvom u Republici Hrvatskoj, Kršćanskom adventističkom crkvom u Republici Hrvatskoj, Savezom baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, Evangeličkom crkvom u Republici Hrvatskoj, Reformiranom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj, Bugarskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj, Hrvatskom starokatoličkom crkvom i Makedonskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj) s kojima je Vlada Republike Hrvatske sklopila ugovore o pitanjima od zajedničkog interesa objavljene u Narodnim novinama 196/03. Sve vjerske zajednice s kojima je Republike Hrvatske sklopila ugovore traže da vjeroučitelji obvezno imaju ispravu o mandatu (kod većine kršćanskih vjerskih zajednica to je isprava o tzv. kanonskom mandatu, u Islamskoj zajednici murasela, a u Katoličkoj crkvi missio canonica). Bez navedenih isprava, osobe nemaju pravo obavljati posao vjeroučitelja.

[9] Ovakve su situacije vrlo česte u mnogim strukovnim školama u kojima se na radnim mjestima nastavnika stručnih predmeta zapošljavaju inženjeri, veterinari, liječnici, pravnici, ekonomisti i osobe drugih profesija koje tijekom studija nisu stekle pedagoško-psihološko obrazovanje za razliku od osoba koje su završile nastavničke studije čijim se završetkom stječu i pedagoške kompetencije.

[10] Odgojno-obrazovni radnici obvezno polažu stručni ispit u roku godine dana od dana zasnivanja radnog odnosa. Osobi koja ne položi stručni ispit u navedenom roku, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita. Stjecanje pedagoških kompetencija preduvjet je za polaganje stručnog ispita.

[11] Npr. učitelji odnosno nastavnici matematike, fizike, ili stranih jezika.

[12] Misli se na Povjerenstvo za viškove i manjkove iz odredbe članka 46. stavka 1. GKU OŠ kojim je ugovoreno da u svrhu promicanja suodgovornog socijalnog partnerstva na području zapošljavanja i raspoređivanja zaposlenika te racionalnog i učinkovitog rješavanja viškova i manjkova zaposlenika u školama, na razini države djeluje Zajedničko Povjerenstvo za viškove i manjkove ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja i većinskog sindikata koji je potpisnik GKU OŠ, a na razini županija ili Grada Zagreba formira se zajedničko županijsko ili gradsko Povjerenstvo za viškove i manjkove.

[13] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 90/11) (u daljnjem tekstu: IiD ZOOOSŠ/11).

[14] Ovdje je riječ o zasnivanju radnog odnosa na temelju već spomenutog rješenja kojim ministar nadležan za poslove obrazovanja odobrava izvođenje nastave osobi koja nema odgovarajuću vrstu obrazovanja za izvođenje nastave određenog nastavnog predmeta i to isključivo za rad u školi koja najmanje tri godine nije uspjela na tim poslovima zaposliti osobu koja ima propisanu razinu i vrstu obrazovanja.

[15] ZOOOSŠ je dopunjen ovom odredbom ove godine stupanjem na snagu IiD ZOOOSŠ/11 radi usklađivanja sa posebnim ugovorima koje je Vlada Republike Hrvatske sklopila sa vjerskim zajednicama. U školama je dugogodišnja praksa proistekla iz obveza preuzetih potpisivanjem ugovora sa vjerskim zajednicama da se zapošljavanje vjeroučitelja odvija na slijedeći način:

škola, u suglasnosti s nadležnim tijelom u vjerskoj zajednici, utvrđuje potrebu za zapošljavanjem vjeroučitelja;ako je riječ o novom radnom mjestu vjeroučitelja ili o povećanju radnog vremena postojećeg vjeroučitelja, škola radi osiguranja financijskih sredstava za plaću navedenog vjeroučitelja, traži odobrenje ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja;kada su osigurana financijska sredstva škola od nadležnog tijela u vjerskoj zajednici traži da odredi prikladnu osobu za izvođenje nastave vjeronauka; ovlaštena osoba u vjerskoj zajednici daje odluku u pisanom obliku i uz nju školi dostavlja potrebnu dokumentaciju iz koje je vidljivo da vjeroučitelj ispunjava potrebne uvjete kao i ispravu o mandatu; iškola razmatra dostavljenu dokumentaciju i ako predložena osoba ispunjava uvjete u skladu s propisima sklapa sa predloženom osobom ugovor o radu.

[16] Školski odbor, a u učeničkom domu domski odbor je tijelo koje upravlja ustanovom. Sastavljen je od sedam članova (jednog člana biraju radničko vijeće ili radnici neposredno, dva člana su iz reda odgojno-obrazovnih radnika koje bira učiteljsko, nastavničko ili odgajateljsko vijeće ustanove, jedan član je iz reda roditelja učenika ustanove koji nije radnik ustanove, a bira ga vijeće roditelja, a tri člana bira samostalno osnivač školske ustanove) izabranih na mandat od četiri godine.

[17] Pod pojmom nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi podrazumijevaju se nastavnici, strukovni učitelji, suradnici u nastavi i odgajatelji, pa su odredbom članka 128. ZOOOSŠ-a obuhvaćeni svi odgojno-obrazovni radnici u školskoj ustanovi. Samo osobe koje ispunjavaju uvjete za odgojno-obrazovne radnike u školskoj ustanovi u kojoj se kandidiraju za ravnatelja mogu biti imenovane ravnateljem te ustanove. Tako npr. pravnik u osnovnoj školi koji radi ne poslovima tajnika škole, ne može biti ravnatelj jer ne ispunjava uvjete (vezane za vrstu naobrazbe) za učitelja ili stručnog suradnika u osnovnoj školi, ali pravnik koji radi kao nastavnik predmeta upravno-pravne struke u npr. srednjoj upravnoj školi (jer kao pravnik ispunjava uvjete za nastavnika predmeta upravno-pravne struke u toj školi) može biti ravnatelj u toj školi.

[18] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 92/10. i 105/10-ispravak) (u daljnjem tekstu: IiD ZOOOSŠ/10).

[19] Zakon o ustanovama (Narodne novine 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08).

[20] Odredba članka 126. stupiti će na snagu dana 1. siječnja 2015. godine, a nakon njenog stupanja na snagu za ravnatelja školske ustanove moći će biti imenovana osoba koja:

ima završen sveučilišni diplomski studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za učitelje ili stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova ili diplomski specijalistički stručni studij ili četverogodišnji dodiplomski stručni studij kojim je stečena visoka stručna sprema u skladu s ranijim propisima;ispunjava uvjete za učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika u školskoj ustanovi u kojoj se natječe za ravnatelja;ima najmanje 8 godina staža osiguranja u školskim ili drugim ustanovama u sustavu obrazovanja ili u tijelima državne uprave nadležnim za obrazovanje, od čega najmanje 5 godina na odgojno-obrazovnim poslovima u školskim ustanovama; iima licenciju za rad ravnatelja.

mr. sc. Zorislav Kaleb

PRODULJENJE ZAKONSKE USKRATE POVEĆANJA PLAĆE PO OSNOVI OSTVARENIH GODINA RADNOG STAŽA I ODLUKA USTAVNOG SUDA

RADNO PRAVO 05/15

U članku se analiziraju odredbe Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža koje se odnose na državne i javne službenike, u vezi s kojim su pokrenuti postupci pred Ustavnim sudom RH za ocjenu njegove suglasnosti s Ustavom.

SAŽETAK:

Zakonom o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža (Narodne novine, br. 41/14) od 1. travnja 2014. uskraćeno je pravo na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, koje je kolektivnim ugovorima ugovoreno u visini od 4, 8 i 10 posto. Zakon se odnosi na zaposlene u državnim i javnim službama kao uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta ili kao uvećanje osnovice za izračun plaće ili kao uvećanje plaće izračunate kao umnožak osnovne plaće i dodataka s osnova uvjeta rada, a nakon ostvarenih 20, 30 i 35 godina radnog staža za razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. Zakonom je isključena i primjena odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o radu, te se time za uskraćena materijalna prava, isključuje primjena za radnika najpovoljnijeg prava utvrđenog Zakonom o radu. Dana 18. srpnja 2014. Ustavni sud RH donio je rješenje kojim se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, no do danas nije ukinuo Zakon, ni donio privremene mjere. Uredbom o izmjeni Zakona dana 31. prosinca 2014. Vlada RH je produljila zabranu povećanja do 31. ožujka 2015.

Summary:

The Act on refusal to give the right to increased remuneration on the basis of length of service (Official Gazette, no. 41/14) of April 1, 2014, denied the right to increase remuneration on the basis of length of service, which is concluded in the collective agreement in the amount of 4, 8 and 10 percent. The law applies to employees in state and public services as enlargment of workplace complexity coefficient or as increasement of salary basis for the calculation of remuneration or as increasement of remuneration calculated as multiplication of basic remuneration and bonuses on the basis of working conditions, after achieving 20, 30 and 35 years of service for the period from April 1, 2014 to March 31, 2015. The law also excluded application of the provisions of Article 7, paragraph 3 of the Labour Act which results in exclusion of application of the right that is most favourable for the worker, what is established by the Labour Act, for the deprived material rights. On July 18, 2014, the Constitutional Court of Republic of Croatia issued a decision by which the proceedings on the assessment for a compliance of the Act on refusal to give the right to increased remuneration on the basis of length of service with the Constitution are commenced, but until today it has not abolished the Act, nor issued a temporary injunctions. By the Regulation on amending the Act, on December 31, 2014. the Government extended the prohibition of remuneration increasement until March 31, 2015.

Ključne riječi: zabrana povećanja plaće, Zakon o uskrati povećanja plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, državni i javni službenici, ocjena suglasnosti zakona s Ustavom

mr. sc. Zorislav Kaleb
sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.2

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

GODIŠNJI ODMOR SLUŽBENIKA, NAMJEŠTENIKA I DUŽNOSNIKA U JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

RADNO PRAVO 11/11

GODIŠNJI ODMOR SLUŽBENIKA, NAMJEŠTENIKA I DUŽNOSNIKA U JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

MINISTARSTVO UPRAVE

Autorica u tekstu obrađuje stjecanje prava na godišnji odmor, trajanje godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službenika i namještenika i dužnosnika jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Poseban osvrt daje se na primjenu općih propisa o radu, odnosno na odredbe Zakona o radu, koje se primjenjuju u slučaju da nije sklopljen kolektivni ugovor između ovlaštenih sindikata i općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana.

SAŽETAK

U ovom radu autorica se bavi pravom na korištenje godišnjeg odmora službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravom na korištenje godišnjeg odmora izabranih dužnosnika u tim jedinicama, odnosno općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba, koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Obzirom da sva materijalna i druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa službenika i namještenika nisu propisana Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te kako za izabrane lokalne dužnosnike ne postoji poseban zakon, niti se u postojećim zakonima kojima se regulira njihov radno-pravni status propisuju sva prava koja im pripadaju s osnova obavljanja dužnosti, posebna pažnja posvećuje se stjecanju prava na godišnji odmor, trajanju godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Ključne riječi: Zakon o radu, kolektivni ugovor, pravo na korištenje godišnjeg odmora, regres

Radno PRAVO 11/2011

Dr. sc. Dejan Bodul

DISKRIMINACIJA PO IMOVINSKOM KRITERIJU KAO PREPREKA ZA ZASNIVANJE SLUŽBE ? SLUČAJ JAVNIH BILJEŽNIKA

RADNO PRAVO 05/15

U članku autor analizira institut prezaduženosti kao jednu od pozitivno-pravnih prepreka za dostojno obavljanje javnobilježničke službe prema Zakonu o javnim bilježnicima, te s tim u vezi dati prikaz prakse Europskog suda za ljudska prava.

SAŽETAK:

Temeljem odredbi Zakona o javnom bilježništvu (NN, br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. - dalje: ZJB) javnobilježnička služba ima značenje javne službe budući da njenu djelatnost čine poslovi koji se, u pravilu, obavljaju u javnom, opće-društvenom interesu. Zbog toga je funkcioniranje javnobilježničke službe kao javne službe i uređeno posebnim pravnim propisom, kojim su javni bilježnici, kao nositelji te službe, osobe dostojne javnog povjerenja (čl. 13., st. 1. t. 6. ZJB). Cilj je rada analizirati kriterij prezaduženosti kao jednu od pozitivno-pravnih prepreka za dostojno obavljanje javnobilježničke službe (čl. 13., st. 2., t. 5. i čl. 21. ZJB). U radu će se analizirati praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima prema čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Zabrana diskriminacije) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilnu primjenu instituta domaćeg antidiskriminacijskog zakonodavstva, koje je utemeljeno na praksi Europskog suda za ljudska prava i europskom pozitivnom pravu.

Summary:

Pursuant to the provisions of the Law on Notaries Public, notary public service has the meaning of public service since its activity consists of activities that are, as a rule, performed in general-public interest. The aim of this paper is to analyse the indebtedness criterion as one of the positive legal obstacles for a dignified performance of the notary public service. This paper will analyse the practice of the European Court of Human Rights in accordance with art. 14 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (prohibition of discrimination) because we assume that the information on this can be the key to understanding domestic anti-discrimination legislation, which is based on the law of the European Court of Human Rights and European positive law.

Ključne riječi: javni bilježnik, uvjeti za izbor, diskriminacija

Dr. sc. Dejan Bodul
Viši asistent, Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 347.961:349.2

Krešimir Rožman

PROBLEM PRIMJENE ZAKONA ZAKONA O PLAĆAMA U JAVNIM SLUŽBAMA TE TEMELJNOG KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE U JAVNIM SLUŽBAMA I KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA I ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA, NA LJEKARNE - JAVNE USTANOVE

RADNO PRAVO 09/12

U članku autor anazira primjenu Zakona zakona o plaćama u javnim službama te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, na ljekarne - javne ustanove.

Sažetak:

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopila je Vlada RH temeljem ovlaštenja iz Zakona o plaćama u javnim službama. Prema tom Zakonu, kada se radi o sustavu zdravstva, Vlada RH ima ovlaštenja za sklapanje kolektivog ugovora za one javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Međutim, kod ljekarni – javnih ustanova, iz sredstava HZZO-a ne osiguravaju se sredstva za plaće. Naime, temeljem ugovora između ljekarni i HZZO-a, ljekarne izdaju lijekove s liste lijekova, za njih izdaju račune te iste račune dostavljaju HZZO-u, koji potom ljekarnama plaća cijenu lijeka i cijenu usluge izdavanja lijeka. Navedeni sadržaj ugovora predstavlja čisti poslovni odnos gdje se za obavljeni posao plaća cijena usluge, i to isljučivo proporcionalno broju izvršenih uskluga (izdanih ljekova). Dakle, očito se ne radi o osiguranju sredstava za plaće nego o plaćanju usluga temeljem poslovnog odnosa. Stoga na takve ljekarne ne bi moglo doći do primjene Zakona o plaćama u javnim službama i kolektivnih ugovora koje je sklopila Vlada RH.

Ključne riječi: ljekarne, Zakon o plaćama, osiguranje sredstava za plaće, kolektivni ugovor

Summary:

The Basic Collective Agreement for Public and Civil Servants and the Collective Agreement for Health Care and Health Insurance were concluded by the Government of the Republic of Croatia under the Act on Wages in Public Service. According to that Act, as regards the health care system, the Croatian Government has the authority to conclude a collective agreement for those public institutions for which the means for wages are ensured from the funds of the Croatian Institute for Health Insurance (HZZO).

However, in case of pharmacies – public institutions, the wages are not funded by the means of HZZO. Namely, based on the agreement between the pharmacies and HZZO, pharmacies dispense drugs from the drugs list, issue invoices for those drugs and submit those invoices to the HZZO, which then pays the drugs' cost to the pharmacies, as well as the cost of the drugs dispensing. The said content of the Agreement represents a pure business relationship, where the cost of a service is paid for the performed work, solely proportionally to the number of performed services (dispensed drugs). Therefore, it is clearly not a case of ensuring the means for wages but paying for the services based on the business relationship. Hence, the Act on Wages in Public Services and the collective agreements concluded by the Government of the Republic of Croatia could not apply to such pharmacies.

KREŠIMIR ROŽMAN

„Radno pravo"

UDK 349.232

Radno pravo 9/2012

Mr.sc. Dragan Zlatović

PRAVA DRŽAVNIH DUŽNOSNIKA U SVEZI S RADNIM ODNOSOM

RADNO PRAVO 07/13

U ovom stručnom članku autor obrađuje prava državnih dužnosnika u vezi s radnim odnosom, tj. pravo na naknadu plaće, pravo povrata na rad nakon prestanka dužnosti i dr.

Sažetak:
Državni dužnosnici prema odredbama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, nakon prestanka obnašanja dužnosti sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ispunjenja uvjeta za mirovinu, imaju šest mjeseci od dana prestanka obnašanja dužnosti, pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti.
Prema Zakonu o postupku primopredaje vlasti dužnosnici imaju pravo povrata na rad kod ranijeg poslodavca, a iznimno od toga, dužnosnik kome nakon prestanka obnašanja dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu po općim propisima nedostaje manje od godinu dana, ima pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu, ali ne duže od godinu dana.

Ključne riječi: državni dužnosnici, prava iz radnog odnosa, prava na naknadu plaće, pravo povrata na rad

Mr.sc. Dragan Zlatović
Viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

Radno pravo 7-8/2013
UDK 349.22:35

Vesna Šiklić Odak

NOVI ETIČKI KODEKS DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

RADNO PRAVO 09/11

Autorica obrađuje novi Etički kodeks državnih službenika iz 2011. godine, s posebnim osvrtom na etička načela, način postupanja i jačanje integriteta državnih službenika te jačanju institucionalnog okvira koji omogućuje prijavljivanje slučajeva korupcije i jačanje etičkih principa u državnim tijelima.

SAŽETAK

U ovom se radu definiraju Etičkim kodeksom propisane obveze, način ponašanja državnih službenika, kako spram građana tako i u međusobnim odnosima državnih službenika te novi institucionalni okvir za prijavljivanje slučajeva korupcije i lošeg odnosno neetičkog ponašanja državnih službenika. Poseban naglasak stavljen je na etička načela, etička postupanja državnih službenika, nadležnost i obveze povjerenika za etiku, Odjela za etiku u Ministarstvu uprave i Etičkog povjerenstva državnih službenika te na zakonom propisane sankcije za neetičko ponašanje službenika. Također se daje prikaz unapređenja etičkih standarda u odnosu na raniji institucionalni okvir za prijavljivanje slučajeva korupcije i jačanje etičkih principa, koji je uspostavljen 2006. i 2008. godine.

Ključne riječi: etički kodeks državnih službenika, etička načela, način postupanja državnih službenika, jačanje integriteta, povjerenik za etiku, etičko povjerenstvo

Radno pravo 09/2011

UDK 349.2:17

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

MINISTARSTVO UPRAVE

Krešimir Rožman, dipl. iur.

OBVEZA JAVNOG NATJEČAJA U JAVNIM I DRŽAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 10/16

Autor daje analizu obveza objave javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa u državnoj i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te u javnim službama, temeljenim na posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima. Također obrađuje posljedice neobjave javnog natječaja.

SAŽETAK:

Kada se radi o zasnivanju radnog odnosa prema općem propisu, tj. prema Zakonu o radu (Narodne novine 93/14) nije potrebno nikakvo prethodno oglašavanje slobodnih poslova, javni natječaj i sl. Poslodavac može slobodno odlučiti da primi bilo koju osobu koja ispunjava uvjete, a o eventualnom oglašavanju sasvim samostalno odlučuje.

Javni natječaj kao uvjet za zasnivanje radnog odnosa predviđen je zakonima za državne službenike i službenike i namještenike u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, uz predviđene izuzetke, te u nekim javnim službama, ali ne svima.

Međutim, za javne službe kojima se sredstva za plaće financiraju iz državnog proračuna ili iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, obveza javnog natječaja predviđena je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), a izuzeci kolektivnim ugovorima pojedinih javnih službi.

Summary:
When it comes to future employment, pursuant to the Labour Act (Official Gazette 93/14), there´s no need for any prior advertising of vacancies, tenders, etc. The employer is free to decide to accept any person who meet the requirements, while about the possible advertising decides completely independently.
The public tender, as a condition for the employment, is provided by statutes for civil servants and servants in local and regional self-government, with the several exceptions, and in some public services, but not all.
However, for public services where funds for salaries are financed from the state budget or from the funds of the Croatian Institute for Health Insurance, the obligation of a public tender is planned within Basic Collective Agreement for Employees in the Public Services (Official Gazette 141/12), and exceptions within collective agreements for certain public services.

Ključne riječi: javni natječaj, Temeljni kolektivni ugovor, izuzeci od obveze objave, prekršaji zbog neobjave natječaja, javne službe

Krešimir Rožman, dipl. iur.
urednik „Radnog prava""

RADNO PRAVO 10/2016

UDK: 351.82

Velimir Ivanko, dipl.iur.

ODLUKU O ZABRANI NOVOG ZAPOŠLJAVANJA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA U JAVNIM SLUŽBAMA ? POLITIČKA ODLUKA S UPITNIM PRAVNIM UČINKOM

RADNO PRAVO 10/14

U članku autor daje prikaz Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, objavljene u Narodnim novinama 114/14 od 26. rujna 2014. te analizira njen pravni doseg.

SAŽETAK:
Vlada RH je donijela Odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama 114/14 od 26. rujna 2014. a primjenjuje se od 5. listopada 2014. Odluka je donesena temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine«, broj 150/2011), a u sadržaju je suprotna nekim odredbama pojedinih zakona kojima se reguliraju ovlasti ravnatelja za odlučivanje o zapošljavanju i sklapanju ugovora o radu.

Ključne riječi: Odluka o zabrani zapošljavanja, zapošljavanje, javne službe

Summary:

The Government of the Republic of Croatia adopted the Decision on the ban on new recruitment of civil servants and employees in public services. The Decision was published in the Official gazette No 114/14 of 26 September 2014, and has been in force since 5 October 2014. The Decision was adopted based on the Article 31(2) of the Act on the Government of the Republic of Croatia (Official gazette No 150/2011), and its content is contrary to some provisions of individual acts which regulate the powers of directors in making decisions on recruitment and conclusion of employment contracts. 

Velimir Ivanko, dipl. iur., saborski zastupnik u mirovini

RADNO PRAVO 10/2014

UDK: 331.5

Davor Rajčić, dipl. iur.

NEKA PITANJA VEZANA UZ DONOŠENJE PRAVILNIKA O UVJETIMA ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA

RADNO PRAVO 06/17

Predmet ovog članka je prikaz i analiza nekih odredaba Pravilnika (iz prvog dijela i sedmog odjeljka drugog dijela) za što je potrebno analizirati i odgovarajuće odredbe nekih drugih propisa, prvenstveno Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

SAŽETAK:
Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj donijelo je dugo očekivani Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja. Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja objavljen je u „Narodnim novinama"" br. 28/2017. i stupio je na snagu početkom travnja. Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja propisuju se, po znanstvenim područjima, uvjeti za izbor u sva znanstvena zvanja (znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju). Valja istaći da su Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja prvi puta propisani uvjeti za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik u trajnom zvanju.

Summary:
The National Council for Science, Higher Education and Technological Development made the new, long-awaited Ordinance on Academic Promotion and Advancement Requirements and Proceedings. It was published in the „Official Gazette"", No. 28/2017 and entered into force in early April. The new Ordinance sets requirements for academic titles in all academic areas (research associates, senior research associates, research advisors and tenured research advisors). It is important to note that for the very first time the Ordinance set the requirements for the academic title tenured research advisor.

Ključne riječi: Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik

Davor Rajčić, dipl. iur.
tajnik Građevinskog fakulteta

RADNO PRAVO 6/2017

UDK: 331.36:00

ALAN VAJDA

NOVOSTI U POSTUPKU PRIZNAVANJA INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

RADNO PRAVO 10/11

SAŽETAK

Zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji regulira pravno područje priznavanja osnovnoškolskih, srednjoškolskih kvalifikacija, odnosno visokoškolskih kvalifikacija stečenih u inozemstvu za potrebe školovanja odnosno rada u Republici Hrvatskoj promijenjena je nadležnost pojedinih institucija koje provode navedeni postupak.

Ključne riječi: Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalni ENIC/NARIC ured

Radno PRAVO 10/2011

Vesna Šiklić Odak

PRAVILA PONAŠANJA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

RADNO PRAVO 09/12

Autorica obrađuje Etički kodeks državnih službenika iz 2011. te izmjene Etičkog kodeksa iz 2012. godine, s posebnim osvrtom na etička načela, način postupanja i ponašanja te na represivne mjere odnosne sankcije za neetičko postupanje državnih službenika.

SAŽETAK

U ovom se radu definiraju pravila ponašanja i etička načela na temelju kojih moraju postupati državni službenici prilikom obavljanja službe, a koja pravila su utvrđena Etičkim kodeksom državnih službenika. Poseban osvrt daje se na dužnosti i obveze te na način ponašanja državnih službenika, kako spram građana tako i u međusobnim odnosima državnih službenika. Također se daje prikaz institucionalnog okvira za prijavljivanje slučajeva korupcije i neetičkog postupanja državnih službenika te represivne mjere odnosno kazne za neetičko ponašanje službenika.

Ključne riječi: etički kodeks državnih službenika, etička načela, način postupanja državnih službenika, jačanje integriteta, povjerenik za etiku, etičko povjerenstvo

Summary

This article defines the rules of conduct and ethical principles which should govern the conduct of civil servants in performing their duties, and these rules are set by the Code of ethics for civil servants. A special emphasis is given to the duties and obligations and to the manner of conduct of civil servants, both vis-a-vis the citizens and in their mutual relations. The article also gives an overview of the institutional framework for reporting the cases of corruption and unethical conduct of civil servants as well as repressive measures i.e. sanctions for unethical behaviour of civil servants.

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

Ministarstvo uprave

UDK 35.08: 17

Prof. dr. sc. MARINKO Đ. UČUR

Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u državnim tijelima

RADNO PRAVO 04/12

U članku se prikazuje sttručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u državnim tijelima, a sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o uvjetima i načinu izbora osoba na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa („N.N."100/11), utemeljene na odredbama Zakona o državnim službenicima.

-Sažetak-

Dana 12.09.2011. počela se primjenjivati Uredba Vlade Republike Hrvatske o uvjetima i načinu izbora osoba na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa („N.N."100/11). Utemeljena je na odredbama Zakona o državnim službenicima. Daje definiciju plana prijama na stručno osposobljavanje, uvjeta za prijam osoba na stručno osposobljavanje, prijava potreba za takvim osobama, izbor kandidata i druge. Realizacija ove Uredbe zahtijeva donošenja većeg broja akata, prvenstveno pojedinačnih pravnih akata, koji jesu sigurnost postupka ali mogu biti i smetnja za postizanje postavljenih ciljeva. Uredbom se propisuje specifičan postupak u interesu dosljednog poštivanja načela prava na rad, jer stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa omogućava stjecanje staža potrebno za polaganje stručnog ispita, a ovaj zapošljavanje u državnoj službi. Te prednosti moraju se objektivizirati. Posebno je bitan ugovor o stručnom osposobljavanju kojim se uređuju prava, obveze i odgovornosti među subjektima ovih pravnih odnosa.

Ključne riječi: uredba,stručno osposobljavanje, državna služba,ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.

Summary

The Croatian Government's Decree on the conditions and manner of the election of persons for vocational training without employment relationship came into force on 12 September 2011 (Official Gazette No 100/11). It is based on the provisions of the Civil Servants Act. It defines the plan of the admission to vocational training, vocational training admission requirements, reporting the demand for such persons, selection of candidates and other. The implementation of this Decree requires the adoption of a number of acts, primarily of individual legal acts, which constitute the security of the procedure but may also be an impediment to achieving the set goals. The Decree determines a specific procedure with a view of consistent compliance with the principle of the right to work, because vocational training without concluding an employment relationship enables gaining experience in terms of period of service necessary to take the exam, which is in turn necessary for the employment in civil service. These advantages have to be objectified. The contract on vocational training is especially important, which regulates rights, obligations and responsibilities among the subjects of these legal entities.

Prof.dr.sc. MARINKO Đ. UČUR

Znanstveni savjetnik, Rijeka

Radno pravo 4/2012

UDK 349.22 : 374

Mr. sc. Dragan Zlatović

PRAVO NA PLAĆU ZAPOSLENIKA USTANOVA U KULTURI KOJE SE FINANCIRAJU IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA

RADNO PRAVO 09/12

Tema ovog stručnog rada je pravo na plaću zaposlenika ustanova u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna. Autor obrađuje opća pitanja prava na plaću te posebnosti spefične za plaće zaposlenika u kulturi.

Sažetak

Prema Zakonu o plaćama u javnim službama. osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom Prema čl.1. Odluke iz 2009.godine osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. godine, počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Prava na plaću i naknade plaće utvrđenu su i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (TKU), potpisan 4.listopada 2010.godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, i između ostalih od Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

Ključne riječi: pravo na plaću, ustanove u kulturi, državni proračun, Zakon o plaćama u javnim službama

According to the Act on Wages in Public Services, the wage basis in public services is determined by collective agreement concluded between the Croatian Government and the trade unions of public services, and if collective agreement has not been signed until the adoption of the state budget of the Republic of Croatia for the coming year, the wage basis for public services is determined by the special decision of the Government of the Republic of Croatia. According to the Article 1 of the Decision of 2009, the basis for the calculation of wages in public services is determined at the level of 5,108.84 HRK gross and has been applied since 1 April 2009, starting from the wage for April 2009 which is paid in May 2009. The right to wage and wage compensation has been determined also by the Basic Collective Agreement for Civil and Public Servants, signed on 4 October 2010 between the Government of the Republic of Croatia on the one hand and, among others, the Croatian Trade Union of the Employed in Culture.

Mr. sc. DRAGAN ZLATOVIĆ

Veleučilište u Šibeniku

UDK 349.232

Radno pravo 9/2012

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

POLAGANJE DRŽAVNOG STRUČNOG ISPITA - PRAVO, OBVEZA ILI MOGUĆNOST?

RADNO PRAVO 02/16

Autorica se u ovom radu bavi zakonom propisanom obvezom polaganja državnog stručnog ispita, kao uvjetom za rad službenika u državnom tijelu odnosno u upravnom tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Poseban osvrt daje se na mogućnost polaganja državnog stručnog ispita osoba na stručnom osposobljavanju u državnim i lokalnim tijelima te u javnopravnim tijelima i pravnim osobama ukoliko obavljaju poslove državne uprave na temelju posebnih zakonom povjerenih javnih ovlasti, kojim je propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita.

SAŽETAK:

Organizirani način provjere znanja, vještina i osposobljenosti državnih službenika i službenika u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za rad u državnom tijelu odnosno u upravnom tijelu, temeljem posebnih zakona i propisa obvezan je za sve službenike. Položen državni stručni ispit predstavlja zakonom propisanu obvezu koju službenik mora ispuniti da bi nastavio s radom u državnoj službi odnosno u službi u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. U protivnom, neizvršavanje obveze polaganja državnog stručnog ispita u propisanom zakonskom roku povlači za sobom posljedicu prestanka službe u tim tijelima, istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita. Međutim, obvezu polaganja tog ispita imaju i osobe zaposlene u drugim javnopravnim tijelima i pravnim osobama ukoliko obavljaju poslove državne uprave na temelju posebnim zakonom povjerenih javnih ovlasti, kojim je propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita. Osobe na stručnom osposobljavanju odnosno osobe s kojima je zaključen ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa, ako je to pravo ugovoreno tim ugovorom i ako se osposobljavaju za radna mjesta za koje je predviđen uvjet položen državni stručni ispit imaju samo mogućnost polaganja državnog stručnog ispita. Naime, sklapanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa između Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i osobe na stručnom osposobljavanju nije nastala obveza polaganja državnog stručnog ispita, već se navedeno pravo i obveza ugovaraju Ugovorom između predstavnika tijela i osobe na stručnom osposobljavanju. Ukoliko ta obveza nije zaključena između osobe i predstavnika tijela u kojem je osoba na stručnom osposobljavanju, osoba nema pravo niti obvezu polaganja državnog stručnog ispita.

Summary:
The author of this paper deals with the statutory requirement to passing the state examination, as provided for the work of the state body or the administrative body of local and regional governments. A special emphasis is given to the possibility of passing the state examination of people in vocational training at the state and local authorities and the public bodies and legal persons if you perform public administration based on the special law entrusted to the public authorities, which stipulates the obligation of taking the state examination.

Ključne riječi: državni stručni ispit, službenik, osoba na stručnom osposobljavanju, ministarstvo uprave

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 2/2016

UDK: 374.7

Dr.sc.Alen Rajko

IZ RADNOPRAVNE PRAKSE UPRAVNOG SUDA U RIJECI

RADNO PRAVO 04/13

U ovom tekstu autor daje predgled radnopravne prakse Upravnog suda u Rijeci u prvoj godini rada Suda. Ovo je prvi dio pregleda, a u sljedećem broju Radnog prava bit će objavljen nastavak.

Sažetak
Reforma upravnog spora, čija provedba je započela 1. siječnja 2012., od značaja je i za rješavanje dijela radnopravnih (prije svega službeničkopravnih) sporova. Autor predstavlja izbor iz radnopravne prakse nastale u prvoj godini djelovanja Upravnog suda u Rijeci. Riječ je o presudama iz područja prijma u službu, odobrenja za rad izvan redovitoga radnog vremena, naknade troškova prijevoza, napredovanja, stegovnih postupaka, prestanka službe, ozljeda na radu, naknade plaće, stručnjaka zaštite na radu, imenovanja ravnatelja ustanove, te izdavanja radne dozvole za stranca.

Ključne riječi: upravni spor, radni odnosi, službenički odnosi, novi Zakon o upravnim sporovima, Upravni sud u Rijeci.

Summary
The reform of the administrative dispute, the implementation of which began on 1 January 2012, is of great importance also for solving a part of labour law (primarily civil servants law) disputes. The author presents a selection from the labour law practice which was created in the first year of operation of the Administrative Court in Rijeka. These are the judgements in the field of employment, approvals of work outside of regular working time, compensation of transportation costs, promotion, disciplinary actions, termination of service, occupational injuries, wage compensation, occupational safety and health experts, appointments of directors of institutions, and issuing work permits for foreign citizens.

Izabela Kin, mag. iur.

ANALITIČKI PRIKAZ TUMAČENJA ODREDBI KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA

RADNO PRAVO 10/15

U članku se kroz konkretne upite iz prakse tumače najvažnije odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, sistematizirane po člancima na koje se upiti odnose.

SAŽETAK:

Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine, br. 63/14) primjenjuje se od 1. travnja 2014. godine, a ugovorne strane potpisnice Ugovora osnovale su zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora. Povjerenstvo djeluje u sastavu od po dva predstavnika potpisnika Ugovora, i njihove zamjene. Potpisnici Ugovora su reprezentativni Sindikat hrvatskih učitelja zastupan po predsjednici Sanji Šprem, i za Vladu RH ministar znanosti obrazovanja i sporta dr. sc. Željko Jovanović.
U nadležnosti Povjerenstva za tumačenje jest da daje tumačenja odredaba ovog Ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora, te da prati izvršavanje ovog Ugovora i izvještava obje strane o provedbi i kršenju Ugovora.

Summary:
The Collective Agreement for Employees in the Primary School (Official Gazette no. 63/14) is applying from April 1, 2014, and the contracting parties to the Collective Agreement established a joint committee for the interpretation of this Agreement. The Commission consists of two representative parties to the Agreement and their replacements. The signatories to the Collective Agreement are representative of Croatian Teachers Union represented by the president Sanja Sprem, and for the Government of the Republic of Croatia Minister of Science, Education and Sports Ph. D. Zeljko Jovanovic.
The jurisdiction of the Commission for interpretation is to give the interpretation of the provisions of this Agreement, also to submit proposals to the contracting parties to amend the controversial articles of the Collective Agreement, and finally, to monitor its execution and inform both parties about its implementation and breaches.

Ključne riječi: tumačenja kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, Povjerenstvo za tumačenje

Izabela Kin, mag. iur.

RADNO PRAVO 10/2015

UDK: 349.22:373.3 

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

INSTITUT ODGOVORNOSTI DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

RADNO PRAVO 06/16

Autorica se u ovom radu bavi institutom odgovornosti službenika i namještenika, koji svoj rad obavljaju u okviru državnih službi ili upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a čije se odgovornosti, prava i obveze uređuju posebnim zakonima. Daje se pregled vrsta odgovornosti odnosno prikaz vrsta povreda službene dužnosti, vrste i nadležnost tijela za vođenje postupka te načina pokretanja i vođenja postupka kao i prikaz disciplinskih kazni za povrede službene dužnosti državnih i lokalnih službenika i namještenika. Poseban osvrt daje se na odgovornost službenika i namještenika radi nadoknade štete u svezi sa službom koju su namjerno ili iz krajnje nepažnje nanijeli tijelu u kojem su zaposleni.

SAŽETAK:

Institut odgovornosti državnih i lokalnih službenika i namještenika sastoji se od disciplinske odgovornosti za povredu službene dužnosti, za koju se u propisanom postupku od strane službeničkih sudova izriče zakonom određena kazna i materijalne odgovornosti za uzrokovanu štetu koju u službi ili u vezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanesu tijelu u kojem su zaposleni. Odgovornost za povrede službene dužnosti, koja u sebi uključuje i disciplinske sankcije za povrede službene dužnosti, za državne službenike i namještenike uređena je Zakonom o državnim službenicima, koji je lex specialis, i nekim drugim posebnim zakonima (primjerice Zakonom o vanjskim poslovima, Zakonom o policiji, i dr.), a za službenike i namještenike zaposlene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Istim Zakonima utvrđena je i njihova materijalna odgovornost, koja se sastoji u obvezi nadoknade štete koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanesu državnom tijelu odnosno lokalnoj jedinici.

Summary:
This paper has addressed the institute of accountability of servants and employees in civil service or administrative bodies of local and regional self-government units whose rights, duties and accountability are regulated by a special law. The author has reviewed different types of accountability and types of breaches of official duties, bodies to conduct procedures for breaches of official duties, ways of initiating and conducting procedures, as well as a representation of disciplinary sanctions for breaches of official duties of civil and local servants. Particular overview was given on the subject of accountability of servants and employees regarding compensation of any damages they cause in the service or pertaining to the service or damages inflicted upon the body wilfully or due to extreme negligence.

Ključne riječi: odgovornost, službenik, namještenik, povreda službene dužnosti, lake povrede, teške povrede,službenički sud, šteta, kazne, naknada

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 6/2016

UDK: 349.22:352

Krešimir Rožman

NEKA PITANJA U VEZI PRIMJENE UREDBE O NAZIVIMA RADNIH MJESTA I KOEFICIJENTIMA SLOŽENOSTI POSLOVA U JAVNIM SLUŽBAMA I NJENE PRIMJENE U JAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 04/13

U članku autor analizira neke sporne momente kod Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Također obrađuje način primjene Uredbe i nedostatke koji se u praksi tom prilikom pojavljuju.

Sažetak:

Uredba o o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koja se primjenje od 1. ožujka 2013. ima stanovite nedostatke. Prilikom njenog donošenja nije poštivana procedura iz članka 7. Zakona o plaćama u javnim službama tj. sindikatima nije ostavljen propisani rok od 15 dana za očitovanje, nego je dan rok od samo jednog dana.
Nadalje, naznačeni cilj Uredbe je fiskalna štednja i fiskalna održivosti sustava državnih i javnih službi, iako bi koeficijenti trebali određivati samo razinu složenosti poslova koji se obavljaju.
Osim toga, Uredbom je na stanoviti način derogiran kolektivni ugovor - Sporazum o izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.11.2011. (dokument koji predstavlja kolektivni ugovor), kojim su ugovorne strane – Vlada RH i sindikati javnih službi dogovorili zadržavanje postojeće razine plaća, a smanjivanjem koeficijenata smanjene su plaće. Pri tome treba imati na umu da se propisima ne bi smjeli derogirati kolektivni ugovori jer je to protivno Konvenciji br. 98. o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje Međunarodne organizacije rada.
U samoj primjeni Uredbe ima iznimno puno pogrešnih postupaka – od smanjivanja plaća bez izmjene ugovora o radu tamo gdje je zbog ugovorenog točnog koeficijenta izmjena ugovora bila nužna, do donošenja odluka o plaći umjesto sklapanja aneksa ugovora, do sklapanja aneksa ugovora o radu tamo gdje to uopće nije bilo potrebno itd.

Ključne riječi: Uredba o koeficijentima, koeficijenti, Zakon o plaćama, Sporazum, primjena Uredbe, otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu

Summary:

The Regulation on job titles and job complexity coefficients in the civil service, in force of 1 March 2013, has certain defects. In the adoption of the Regulation, the procedure under the Article 7 of the Act on Wages in the Civil Service was not observed, i.e. the trade unions did not have the prescribed period of 15 days for response, but had a deadline of only one day.
Furthermore, the defined objective of the Regulation is fiscal savings and fiscal sustainability of the system of state and public services, although the coefficients should determine only the level of complexity of jobs performed.
In addition, the Regulation is in a way a derogation of the collective agreement – The Agreement on the amendments to the Supplement to the Agreement on the basis for wages in the civil service of 26 November 2011 (a document which constitutes a collective agreement), by which the signatory parties agreed to keep the present level of wages, and the reduction in coefficients led to the lowering of wages. It should be borne in mind that the regulations should not derogate from the collective agreements, because this is contrary to the ILO Convention No. 98 on the right to organize and collective bargaining.
There are extremely many wrong procedures in the very application of the Regulation – lowering of wages without changes to the employment contract in case where the change of the agreement was necessary due to the agreed exact coefficient, taking a decision on wage instead of concluding the annex to the contract, concluding the annex to the employment contract where it was not necessary, etcetera.

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

ODREĐIVANJE PLAĆE DRŽAVNIM I JAVNIM SLUŽBENICIMA TE SUCIMA I DRUGIM PRAVOSUDNIM DUŽNOSNICIMA

RADNO PRAVO 02/15

Autorica se u ovom radu bavi institutom prava na plaću državnih i javnih službenika te sudaca i pravosudnih dužnosnika. Daje se pregled mjerila, načina obračuna i sastavnih dijelova plaće za redovan rad i dodataka na plaću i druga uvećanja osnovne plaće službenika i namještenika u državnim i javnim službama te utvrđivanja plaće i određivanja osnovice za izračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika. Ujedno se naglasak stavlja na normativno rješavanje tog pitanja, razlike u normiranju ugovorene autonomnim izvorima radnog prava, visini osnovice za izračun plaće, načinu određivanja visine osnovice za izračun plaće državnih i javnih službenika te posebno u odnosu na suce i druge pravosudne dužnosnike.

SAŽETAK:

U ovom se radu pojašnjava način određivanja plaće odnosno osnove i mjerila za isplatu plaće državnim i javnim službenicima te sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima. Daje se pregled normativnog reguliranja prava na plaću prema novom Zakonu o radu, posebnim zakonima i prema autonomnim izvorima radnog prava (kolektivnim ugovorima) u odnosu na izračun osnovne plaće za redovan rad, dodataka na plaću, uvećanja plaće te ukupne plaće državnih i javnih službenika. Poseban osvrt daje na način određivanja plaće sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima propisan posebnim zakonom, kao i na posljednje izmjene Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, obzirom na Odluku Ustavnog suda, kojom su ukinute odredbe tog Zakona o načinu utvrđivanja plaće sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima.

Summary:

This paper explains the method of determining the remuneration as well as the basis and criteria for the payment of remuneration of civil and public servants, judges and other judicial officials. We give an overview of normative regulation of the right to a remuneration according to the new Labor Act, special laws and the autonomous sources of labor law (collective agreements) in relation to the calculation of basic remuneration for a regular work, bonuses, increasement of remuneration and the overall amount of remuneration of civil and public servants. A special emphasis is given on the method of determining remuneration for judges and other judicial officials stipulated by a special law, as well as the recent amendments of the Act on salaries of judges and other judicial officials, regarding the decision of the Constitutional Court, which abolished the provisions of the respective Act on method of determination of salaries for judges and other judicial officials.

Ključne riječi: osnovna plaća, dodaci na plaću, plaća, osnovica, kolektivni ugovor

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 331.2:354

Dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

STEGOVNA ODGOVORNOST NASTAVNIKA, SURADNIKA, OSTALIH ZAPOSLENIKA I STUDENATA VISOKIH UČILIŠTA

RADNO PRAVO 11/16

U članku autor iznosi zakonsko određenje stegovne odgovornosti nastavnika, suradnika, ostalih zaposlenika i studenata visokih učilišta, te iznosi prijedloge normativnog uređenja de lege ferenda.

SAŽETAK:
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je temeljni zakon kojim se uređuju sustavi znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te predstavlja lex specialis u ovom području glede brojnih pitanja u radnopravnoj praksi. Ponekad dolazi do različitih, sasvim upitnih rješenja propisanih statutima i pravilnicima o stegovnoj odgovornosti glede njihove ustavnosti i zakonitosti, što nužno traži posebnu pozornost glede razmatranja pravnog okvira u ovom području i izbora pravno utemeljenog i cjelovitog rješenja.

Summary:
Act on Science and Higher Education is the basic law governing the system of scientific activities and higher education and it is lex specialis in this area covering many issues arising in the employment law practice. Sometimes there are different, quite questionable solutions prescribed by the statutes and ordinances on the disciplinary responsibility considering their constitutionality and legality, which necessarily requires special attention considering the legal framework in this area and the choice of a legally based and complete solution.

Ključne riječi: stegovna odgovornost nastavnika, visoka učilišta, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
profesor visoke škole, pročelnik Upravnog studija Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 11/2016.

UDK: 349.22:378

Izabela Kin, mag. iur.

SPORNO REGULIRANJE POSLOVA ČLANA RADNIČKOG VIJEĆA PRAVILNIKOM O TJEDNIM RADNIM OBVEZAMA UČITELJA I STRUČNIH SURADNIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI

RADNO PRAVO 02/15

Autorica u ovom stručnom radu obrađuje i obrazlaže razloge zašto je trebalo izmijeniti Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, te regulirati ta pitanja na drugačiji način.

SAŽETAK:
Odredbom članka 5. st. 2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi bilo je propisano da su „ostali poslovi"" učitelja također i poslovi člana radničkog vijeća i „drugi poslovi"" temeljem posebnih zakona. Članak 5. stavak 2. Pravilnika nije bio sukladan Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi niti Zakonu o radu.

Summary:

The provision of Article 5 paragraph 2 of the Ordinance on Weekly Work Duties of Teachers and Assistants in Elementary School stipulated that the ""other activities"" of teachers are also activities of members of the work council and „other activities“ stipulated by special laws. The Article 5 paragraph 2 of the Ordinance wasn´t in compliance with the Act on Raising and Education in Primary and Secondary School and the Labour Act.

Ključne riječi: rad u radničkom vijeću, jednakost prava radnika

Izabela Kin, mag. iur.
Pravna savjetnica Sindikata hrvatskih učitelja

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 349.2: 371.15


Dragan Zlatović

SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU S POSEBNIM OSVRTOM NA JAVNE USTANOVE U KULTURI

RADNO PRAVO 07/11

Sudjelovanje radnika u odlučivanju aktualna je i značajna pojavnost koja dobiva i svoje normativno određenje, što se vidi iz velike zakonodavne aktivnosti u Republici Hrvatskoj u zadnje vrijeme, a i iz brojnosti sudskih rješidbi koje se odnose na ovu problematiku. Naglasak je stavljen na izbor i ovlaštenja radničkog vijeća kao i predstavnika radnika u organima poslodavca, s posebnim osvrtom na javne ustanove u kulturi. Obrađeni su osnovni pojmovi i instituti koji su regulirani Zakonom o radu, Zakonom o trgovačkim društvima, Zakonom o ustanovama, kao i nizom posebnih zakona koja uređuju djelatnosti u kulturi.

SAŽETAK

U ovom radu autor se bavi problematikom sudjelovanja radnika u odlučivanju, te u tom smislu daje pregled rješenja iz novog hrvatskog radnog zakonodavstva i prava društava. Posebna se pažnja posvećuje kompetencijama i drugim pitanjima vezanim za izbor i djelovanje radničkih vijeća.

Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika. Uz to, radničko vijeće pazi na poštivanje Zakona o radu, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist radnika. Nadalje, radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju. Nastavno, problematizira se i uvođenje instituta predstavnika radnika u organu poslodavca, te se daje prikaz rješenja koja u tom smislu postoje u posebnom zakonodavstvu koje tretira javne ustanove, posebice one u području kulture.

Ključne riječi: sudjelovanje radnika, participacija, radničko vijeće, sindikalni povjerenik, predstavnik radnika, savjetovanje, suodlučivanje

Radno pravo 7-8/2011

UDK 331.107

DRAGAN ZLATOVIĆ

VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

Dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.

LAKE POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

RADNO PRAVO 11/16

U radu se daje prikaz i opis lakih povreda službene dužnosti državnih službenika. Zaključak autora je kako je zakonodavac dobro postupio kada je povrede propisao primjeričnim nabrajanjem, ali i da nadležna tijela trebaju iskoristiti zakonsku ovlast i posebnim propisima pravno okvalificirati i druge oblike lakih povreda službene dužnosti.

SAŽETAK:
Povrede službene dužnosti predstavljaju narušavanje posebnih dužnosti i ovlaštenja službenih osoba, te povredu integriteta službe od samih nositelja službenih ovlasti. Kršenje službene dužnosti podliježe odgovornosti za povredu službene dužnosti. Državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom (čl. 96. st. 1. Zakona o državnim službenicima).

Summary:
Violation of official duties are breaches of specific duties and powers of officials, as well as violation of the integrity of the services by the holders of official authority themselves. Violation of official duties shall be subject to liability for breach of official duty. Civil servants are liable for violation of official duties if the entrusted tasks are not performed conscientiously, professionally and in provided deadlines, if they are not abided by the Constitution, laws and other regulations or rules of conduct during their service or in relation with service (art. 96, para. 1. of the Act on Civil Servants).

Ključne riječi: disciplinska odgovornost, državni službenik, povreda službene dužnosti

Dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.
znanstveni suradnik, Split

RADNO PRAVO 11/2016

UDK: 349.22:354

Mr.sc.Dragan Zlatović

PREDSTAVLJANJE RADNIKA U ORGANU POSLODAVCA ? OSVRT NA RAZLIČITA GLEDIŠTA U SVEZI S PRIMJENOM OPĆIH I POSEBNIH ZAKONA U PODRUČJU USTANOVA U KULTURI

RADNO PRAVO 10/12

U ovom stručnom radu autor daje prikaz predstavljanje radnika u organu poslodavca kao kao oblik radničke participacije, s posebnim osvrta na različita gledišta u svezi s primjenom općih i posebnih zakona u području ustanova u kulturi.

Sažetak:

U praksi se postavilo pitanje da li upravna ili druga odgovarajuća vijeća javnih ustanova u kulturi moraju, uz izabrane predstavnike iz redova stručnih zaposlenika odnosno u umjetničkim ustanovama iz redova umjetnika, biti zastupljena i izabranim predstavnikom radnika sukladno odredbi čl. 163. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11; dalje: ZR). Kako o tome nema još službenog mišljenja nadležnih ministarstava, u ovom prilogu dajemo kraći osvrt na institut predstavnika radnika u organu poslodavca uz autorovo stajalište o predmetnoj sukobljenosti zakonskih tekstova u području djelatnosti u kulturi.

Summary:

A question emerged from the practice and which refers to whether the administrative or other appropriate councils of public institutions in culture have to be represented, apart from the elected representatives from among the ranks of the professional staff i.e. among the artists in artistic institutions, also by the elected workers' representative in accordance with the Article 163 of the Labour Code (Official Gazette 149/09, 61/11; hereinafter: LC). Since on this issue there is still no official opinion of the competent ministries, this article gives a short comment on the institute of a workers' representative in the body of the employer, with the author's position on the subject-matter conflict of legal texts in the area of activity in the culture.

Mr.sc.Dragan Zlatović

viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

UDK 331.107

Radno pravo 10/12

Marija-Ana Zovko Tomaš

PROMJENE U SUSTAVU PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA S PREGLEDOM ODREDBI ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I NAOBRAZBI

RADNO PRAVO 12/13

Autorica daje pregled promjena u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja s pregledom odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi

SAŽETAK
Tijekom praćenja primjene Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi uočena je potreba jasnijeg propisivanja poslova koje dječji vrtići obavljaju na temelju javnih ovlasti, kao i postupka vezanog za odobravanje početka rada dječjih vrtića odnosno njegova nastavka rada pod promijenjenim uvjetima te postupka utvrđivanja mreže dječjih vrtića. Završetkom studija ustrojenih u skladu s Bolonjskom deklaracijom osobe stječu akademske i stručne nazive potpuno različite od naziva koji su se stjecali prema ranijim propisima, što je zahtijevalo izmjenu odredbi o potrebnoj razini i vrsti obrazovanja radnika u predškolskoj djelatnosti. Zaštita interesa djece zahtijevala je proširivanje kruga osoba koje ne smiju raditi s djecom jer su pravomoćno osuđene za kaznena ili prekršajna djela na štetu djeteta. Programom Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 2011. do 2015. godine određeno je da će sva djeca u šestoj godini života biti obvezna polaziti program predškole. Navedeno je predstavljalo razlog pristupanju izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi, kojima su izmjenjene i druge odredbe Zakona, što bi trebalo pridonijeti uspješnijoj primjeni Zakona te poboljšati sustav predškolskog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: javne ovlasti, odobravanje početka rada, mreža dječjih vrtića, akademski i stručni nazivi, Bolonjska deklaracija, pravomoćne osude za kaznena ili prekršajna djela na štetu djeteta, predškola

Summary
During the monitoring of the implementation of the Act on Pre-School Education, the need has been noticed for greater clarity in prescribing the activities that kindergartens perform on the basis of public authority, as well as of the procedure related to the approval of the beginning of work of kindergartens i.e. the continuation of their work under the changed conditions and the procedure of establishing the network of kindergartens. Upon graduation from the studies established in line with the Bologna Declaration, persons acquire academic and professional titles completely different from the titles acquired on the basis of former regulations, which demanded the amendments to the provisions on the necessary level and type of education of workers in the pre-school activity. Protection of the interests of children required widening the circle of persons who are not allowed to work with children because they have been validly convicted for criminal or minor offences against children. The Programme of the Government of the Republic of Croatia for the period 2011 – 2015 determines that all children at the age of six will be required to attend a preschool programme. The above was a reason for amendments to the Act on Pre-School Education, which amended also other provisions of the Act, and which should contribute to a more successful implementation of the Act and improve the pre-school education system.

Marija-Ana Zovko Tomaš
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Radno pravo, 12/2013

UDK 372.3(094)

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

SVE O GODIŠNJIM ODMORIMA DRŽAVNIH, JAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA U 2017. GODINI

RADNO PRAVO 07-08/17

Autorica se u ovom članku bavi institutom godišnjeg odmora za različite kategorije službenika obzirom na područje djelatnosti kojim se bave i to za državne službenike, javne službenike i lokalne službenike. Daje se pregled odredaba Zakona o radu, kojim su utvrđena opća i temeljna prava za korištenje godišnjeg odmora navedenih službenika te pregled posebnih i detaljnijih uvjeta korištenja godišnjeg odmora utvrđenih njihovim kolektivnim ugovorima i to: Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, novim tzv. privremenim Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i tzv. mini granskim kolektivnim ugovorima prema određenim djelatnostima javnih službi te kolektivnim ugovorima kojima se uređuju materijalna i druga prava službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih jedinica. Poseban osvrt daje se na povoljniju primjenu odredaba Zakona i kolektivnih ugovora kod primjene instituta godišnjeg odmora.

SAŽETAK:
U ovom radu dat je prikaz općih i minimalnih uvjeta korištenja prava radnika na godišnji odmor utvrđen Zakonom o radu, kao općim propisom o radu, kao što su: najkraće trajanje godišnjeg odmora, korištenje prava na razmjerni dio godišnjeg odmora, pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i način njegovog korištenja. Obzirom da su posebni i detaljniji uvjeti korištenja godišnjeg odmora za državne, javne i lokalne službenike različiti, kao što je utvrđivanje broja dana godišnjeg odmora, pravo na naknadu plaće, pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, raspored korištenja godišnjeg odmora, i drugi uvjeti vezani za institut korištenja godišnjeg odmora utvrđeni autonomnim izvorima radnog prava odnosno njihovim kolektivnim ugovorima u članku se obrađuju navedeni uvjeti i daje prikaz instituta godišnjeg odmora za navedene kategorije službenika.

Summary:
This paper elaborates general and minimal conditions of worker's entitlement to annual leave such as: the shortest duration of annual leave, entitlement to a proportion of annual leave, right to remuneration during annual leave as well as methods of using annual leave, determined by the general act on employment law - the Labour Act. Taking into account that meeting the special conditions in order to be entitled to annual leave varies among civil, public and local servants, for instance determining the number days, right to remuneration, right to a proportion to annual leave, schedule of using annual leave and other conditions related to the legal institute of using the annual leave, and that they are determined by autonomous sources of law, i e. collective agreements, this paper elaborates the said conditions and outlines the legal institute of annual leave for the aforementioned categories of servants.

Ključne riječi: godišnji odmor, službenik i namještenik, kolektivni ugovor, granski kolektivni ugovor, mjerila, korištenje, povoljnija primjena, kriteriji, trajanje, razmjerni dio, naknada plaće

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 7-8/2017 (str. 26-42)

UDK: 331.32

Krešimir Rožman

PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O PLAĆAMA U JAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 01/13

Autor daje prikaz Prijedloga Zakona o dopuni Zakona o plaćama u javnim službama, s konačnim prijedlogom Zakona, od siječnja 2013. te kritički osvrt na Prijedloga Zakona.

Sažetak:
U proceduru je krenuo Zakon o dopuni Zakona o plaćama u javnim službama. Navedenim Prijedlogom Zakona predlaže se onemogućavanje uvećanja plaća za po osnovi radnog staža odnosno radnog staža ostvarenog u javnim službama, osim uvećanja za 0,5% po godini, dakle ukidanje uvećanja plaće od 4%, 8% i 10% za 20, 30 i 35 godina staža. Također se predlaže da se izrijekom propiše da se postojeći kolektivni ugovori te drugi izvori prava (ugovori o radu, pravilnici o radu te sporazumi između radničkog vijeća i poslodavca) moraju do 31. prosinca 2013. uskladiti s ovom ograničenjem.
U članku 4. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj 27/01 i 39/09) dodaju se stavci 2. i 3., koji glase:

„Plaća odnosno koeficijent složenosti poslova radnog mjesta iz stavka 1. ovoga članka ne može se dodatno uvećavati po osnovi radnog staža odnosno radnog staža ostvarenog u javnim službama.
Dodatno uvećanje plaće odnosno koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta iz stavka 2. ovoga članka, ne može biti drukčije uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom".

Članak 2.

Ugovor o radu, pravilnik o radu, sporazum sklopljen između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivni ugovor, zakon odnosno drugi propis kojim se uređuje dodatno uvećanje plaće odnosno koeficijent složenosti poslova radnog mjesta iz članka 1. ovoga Zakona moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku najkasnije do 31. prosinca 2013. godine.

Ključne riječi: radni staž, uvećanje plaće, usklađivanje sa Zakonom, kolektivni ugovor

Krešimir Rožman
Urednik „Radnog prava"

Radno pravo 01/2012
UDK 349.22

Sanda Pipunić, mr.sc. Andreja Bakula

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČINKOVITOSTI RADA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA - POSTIGNUĆA, SMJERNICE I IZAZOVI

RADNO PRAVO 03/14

U članku autorice daju pregled dosadašnjih postignuća u području ocjenjivanja državnih službenika odnosno upravljanja radnom učinkovitošću i prijedloge za provedbu propisanih postupaka. Također se analiziraju predstojeći izazovi za poboljšanje sustava ocjenjivanja u državnoj službi.

SAŽETAK

Moderna državna uprava mora biti profesionalna, stručna i učinkovita te pružati kvalitetne usluge građanima i ostalim korisnicima. Pri tome značajnu ulogu imaju upravljanje i razvoj ljudskih potencijala, odnosno osiguranje potrebnog broja i strukture zaposlenih, razvoj njihovih kompetencija i motiviranje za posao, uključivanje zaposlenih u proces odlučivanja, vrednovanje učinkovitosti zaposlenih i njihovog doprinosa realizaciji ciljeva organizacije te odgovarajuće nagrađivanje.

Kroz donošenje odgovarajućih propisa nužno je uspostaviti sustav plaća koji se veže ne samo za složenost poslova radnog mjesta na koje je zaposleni raspoređen, nego i za osobnu učinkovitost. Time će se ostvariti svrha ocjenjivanja i poboljšati kvaliteta upravljanja i razvoja ljudskih potencijala u državnoj službi te posljedično i kvaliteta pružanja upravnih usluga svim korisnicima.

Ključne riječi: upravljanje i razvoj, ljudski potencijali, motiviranje, radni učinak, standardi radne uspješnosti, planiranje poslova, kontrola rada i učinkovitosti, kriteriji za ocjenjivanje, ocjenjivanje

Sanda Pipunić
mr.sc. Andreja Bakula

Radno pravo 03/2014

UDK 35.082.4


Velimir Ivanko

PRIJEDLOG ZAKONA O USKRATI POJEDINIH MATERIJALNIH PRAVA U JAVNIM SUŽBAMA

RADNO PRAVO 12/13

U članku autor daje prikaz prijedloga Zakona o uskrati pojedinih materijalnih prava
u javnim službama, te iznosi neke pravne dvojbe u vezi Zakona. Također analizira pitanje primjene jubilarne nagrade, dnevnice i prijevoza iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.


SAŽETAK
Na izvanrednu 11. sjednicu Hrvatskog sabor Vlada RH je uputila Konačni prijedlog Zakona o uskrati pojedinih materijalnih prava u javnim sužbama kojim se 2014. godinu uskraćuje isplata božićnice i regresa u javnim službama, čime bi se trebala ostvariti ušteda u državnom proračunu za oko 350 milijuna kuna. Međutim, otvara se pitanje je li Zakon usklađen s Konvencijom Međunarodne organizacije rada broj 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje.

Ključne riječi: Zakon o uskrati, božićnica, regres, Konvencija broj 98, derogiranje kolektivog ugovora zakonom

Summary

The Government of the Republic of Croatia sent to the extraordinary 11th session of the Croatian Parliament the final draft of the Act on Withdrawal of Certain Material Rights in Public Services, which rebuffs the payment of the Christmas bonus and annual leave bonus in public services in 2014, and which should ensure savings in the state budget for around 350 million kuna. However, there is a question whether this Act is harmonized with the Right to Organize and Collective Bargaining Convention No. 98 of the International Labour Organization.

VELIMIR IVANKO
Saborski zastupnik u mirovini

Radno pravo, 12/2013

UDK 349.22:614

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š.

PREDSTAVNIK RADNIKA U UPRAVNOM VIJEĆU VISOKIH ŠKOLA I VELEUČILIŠTA

RADNO PRAVO 07-08/17

U ovom radu bavimo se pitanjem izbora predstavnika radnika u upravnom vijeću visokih škola i veleučilišta kroz analizu uočenih dvojbenih situacija u praksi i navodeći konkretne primjere postupovnih radnji kada u navedenim institucijama ne postoji radničko vijeće.

SAŽETAK:
Sudjelovanje radnika u upravljanju na visokim školama i veleučilištima ostvaruje se kroz posebnu formu participacije koja se ostvaruje uključivanjem predstavnika svih zaposlenih u upravno vijeće ovih visokoškolskih ustanova. Time se omogućava zaposlenima da preko svog imenovanog ili izabranog predstavnika iskazuju svoje mišljenje, daju prijedloge i sugestije te izražavaju svoje stavove i nude moguća rješenja koja se tiču vođenja poslovne politike i upravljanja visokom školom ili veleučilištem. Iako se radi o jednom predstavniku u strukturi upravnog vijeća, osnivač (ili vlasnik) nikako ne bi trebao zanemariti njegovu ulogu, već bi mu trebalo biti u interesu poslušati zahtjeve i mišljenja zaposlenih o svakom aktualnom pitanju poslovanja i rada visoke škole ili veleučilišta. To se prije svega odnosi na pitanja koja se tiču ostvarivanja osnovnih ciljeva i razvoja, te je posebno značajno kakve stavove imaju zaposleni prema procesu rada i organizaciji rada u ostvarivanju djelatnosti za koje su osnovane ove obrazovno-odgojne ustanove. S druge strane, i predstavnik radnika u upravnom vijeću uvijek bi trebao imati na umu da je predstavnik svih zaposlenika te se sukladno toj činjenici treba i ponašati prilikom donošenja odluka.
Obveza uključivanja imenovanog ili izabranog predstavnika radnika u organ poslodavca propisana je člankom 68.st. 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a ista obveza proizlazi i iz temeljnog radno pravnog propisa Zakona o radu (čl.164.st.1.). Ta obveza postoji i temeljem osnovnog autonomnog općeg akta (statuta) navedenih ustanova.

Summary:
Participation of workers in conducting high school buseiness duties is realized through a special form of participation that is realized through the involvement of representatives of all employees in the board of directors of these higher education institutions. This allows employees to present their opinions through their appointed or elected representative, make suggestions and express their attitudes and offer solutions that are relevant to the conduction of business policy of higher education institutions. Although there is a single representative in the structure of the board of directors, the founder (or the owner) should not neglect his role, but should be in his interest to listen the demands and opinions of employees on any arising problems.

Ključne riječi: predstavnik radnika, upravno vijeće, radničko vijeće,

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š.
Voditelj stručnog studija Menadžment uredskog poslovanja na Veleučilištu Baltazar Zaprešić

RADNO PRAVO 7-8/2017 (str. 43-53)

UDK: 331.105.44:378

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur

POSEBNOSTI, POJMOVA, KATEGORIJA, INSTITUTA I PRAVNIH ODNOSA U SOCIJALNO-PEDAGOŠKOJ, EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ I LOGOPEDSKOJ DJELATNOSTI PREMA NOVIM PROPISIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

RADNO PRAVO 07/11

Autor u ovom tekstu obrađuje posebnosti, pojmova, kategorija, instituta i pravnih odnosa u socijalno-pedagoškoj, edukacijsko-rehabilitacijskoj i logopedskoj djelatnosti prema tri nova propisa u Republici Hrvatskoj.

SAŽETAK

U pravni sustav Republike Hrvatske ulaze tri nova (specifična) zakona kojima se uređuju pojmovi, kategorije, instituti i pravni odnosi u djelatnostima: edukacijsko-rehabilitacijskoj, logopedskoj i socijalno-pedagoškoj.

Prijedlozi su "izrađeni" u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, pozivom na odredbe članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, a njima se uređuju gospodarski, pravni i politički odnosi u navedenim djelatnostima.

U svakoj od navedenih djelatnosti rade radnici kod različitih poslodavaca (u odgoju i obrazovanju, socijalnoj skrbi, zdravstvu, profesionalnoj rehabilitaciji, zapošljavanju, sa djecom , mladima i odraslim osobama, u prevenciji, otkrivanja, dijagnosticiranja te terapiji i drugim poslovima sa osobama različitih karakteristika). To su posebne stručne djelatnosti koje od radnika zahtijevaju interdisciplinarna znanja, što uvjetuje sadržaj i režim obrazovanja, profesionalnog razvoja, savjestan, odgovoran i zakonit rad logopeda, defektologa i socijalnih pedagoga.

Predmet ovog rada su, prvenstveno radno-pravni i drugi pojmovi i odnosi u tim djelatnostima: sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti radnika, stručni nadzor, obrazovanja za samostalni rad, organizacija i rad komora.

Ključne riječi: edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost, logopedska djelatnost, socijalno-pedagoška djelatnost, radni status, pravni odnosi.

Radno pravo 7-8/2011

UDK 349.2:376.1

PROF. DR. SC. MARINKO Đ. UČUR

PRAVNI FAKULTET U RIJECI

mr.sc. Dragan Zlatović

SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U UPRAVLJANJU MUZEJIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

RADNO PRAVO 03/14

Autor obrađuje pitanje sudjelovanja zaposlenika u upravljanju muzejima u Republici Hrvatskoj. Analizira upravljenja muzejima te daje kratki pregled prava radnika da imaju predstavnika u tijelima poslodavca, te problematizira činjenicu da Zakon o muzejima u tom dijelu nije usklađen sa Zakonom o radu.

Sažetak:
Člankom 24.st.2. Zakona o muzejima propisano je kako muzeji kao javne ustanove ukoliko zapošljavaju više od pet zaposlenika imaju upravno vijeće, kojie može činiti najmanje tri člana odnosno najviše pet članova, s tim da taj broj članova uvijek mora biti neparan. Većinu članova upravnog vijeća muzeja imenuje osnivač iz redova istaknutih kulturnih i znanstvenih djelatnika, dok ostale bira muzejsko stručno vijeće, a ako ono nije osnovano, stručno muzejsko osoblje, iz svojih redova. Dakle, ovo rješenje koje propisuje Zakon o muzejima nije u cijelosti usuglašeno sa rješenjem iz Zakona o radu, jer se ovim sužava aktivno i pasivno biračko pravo glede predstavnika radnika u tijelu ustanove.

Kjljučne riječi: Zakon o muzejima, predstanik radnika, upravno vijeće, muzejsko stručno vijeće, Zakon o radu

mr.sc. Dragan Zlatović
viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

Radno pravo 03/2014

UDK 35.075:069

Hrvoje Orešić, mag. iur.

OSTVARENJE NAČELA UČINKOVITOSTI I EKONOMIČNOSTI PREMA ZAKONU O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

RADNO PRAVO 11/15

U radu autor najprije objašnjava temeljne značajke načela učinkovitosti i ekonomičnosti iz Zakona o općem upravnom postupku te njegov odnos spram ostalih načela. U središnjem dijelu rada bavi se najvažnijim metodama koje služe ostvarenju spomenutog načela, a osobito normom o poništavanju rješenja koja, paradoksalno, ujedno otvara mogućnost ka potpunom negiranju istog. Sukladno tome autor objašnjava situaciju de lege lata i iznosi argumente koji govore u prilog de lege ferenda. Također se, samo po sebi, a vezano uz glavnu temu rada, neizbježno nameće problem tzv. šutnje uprave. U zaključku rada sažeto iznosi temeljne probleme i nudi teze za njihovo rješavanje.

SAŽETAK:
Aktualni Zakon o općem upravnom postupku donesen je kao jedan od mnogobrojnih instrumenata prijeko potrebnih za kvalitetnu i sveobuhvatnu modernizaciju javne uprave. Učinkovitosti i ekonomičnosti upravnih postupaka djelomično pridonosi i kvalitetno zakonodavno određenje. Prema tekstu spomenutog Zakona, u upravnim stvarima postupa se što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Iako se provedba ovog načela na prvi pogled može činiti vrlo jednostavnom, učinkovito i ekonomično provesti upravni postupak u praksi se nerijetko pokazuje prilično zahtjevnim.

Summary:

The current General Administrative Procedure Act have been adopted as one of many measures essential for quality and comprehensive modernization of the public administration. The quality legislature partly contributes to the efficiency and effectiveness of administrative procedures. According to the respective Act, administrative matters shall be treated as simply as possible, without delay and with minimum cost, but also to determine all the facts and circumstances relevant for the resolution of the administrative matter. Although the implementation of this principle may seem very simple, effective and economical conduct of an administrative procedure in practice often turns out quite demanding.

Ključne riječi: upravni postupak, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, Zakon o općem upravnom postupku

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno pravo""

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 342.924

Dr.sc. Vjekoslav Bratić, dr.sc. Goran Vukšić, dr.sc. Predrag Bejaković

METODOLOŠKA OGRANIČENJA MJERENJA JAVNOG SEKTORA I ZAPOSLENOSTI U JAVNOM SEKTORU S OSVRTOM NA HRVATSKU

RADNO PRAVO 10/12

U ovom stručnom radu autori daju prikaz metodoloških ograničenja mjerenja javnog sektora i zaposlenosti u javnom sektoru s posebnim osvrtom na Hrvatsku.

Sažetak:

Mjerenje ukupne veličine javnog sektora pojedinih zemalja i usporedivost u međunarodnim okvirima nije tako jednostavno. Problemi nastaju zbog različitih metodologija mjerenja, načina definiranja javnog sektora i zaposlenosti te korištenih pokazatelja. Zemlje se osim toga razlikuju po opsegu, veličini, vrsti i političkoj organiziranosti, razini fiskalne i institucionalne decentralizacije, strukturi državnih aktivnosti, demografskim i zemljopisnim obilježjima, tradiciji i razini podugovaranja s privatnim sektorom, te razvijenosti nevladinog sektora. Sve to utječe na veličinu javnog sektora. Zbog svega toga su mjerenja broja zaposlenih u javnom sektoru poprilično složena, a kakvoća i pouzdanost podataka upitni. Budući da svaka od metoda prikupljanja podataka ima neke nedostatke, točnije je reći kako se zapravo radi o procjenama. U analizi zaposlenih u javnom sektoru najdalje su otišle Međunarodna organizacija rada (MOR), Eurostat i OECD, ali i njihova su istraživanja obilježena brojnim metodološkim problemima, koja su opisana u radu.

Ključne riječi: javni sektor, opća država, javna poduzeća, metodološka razgraničenja.

Summary:

Measuring the overall size of the public sector in various countries and comparability in international perspective is not so simple. The problems arise due to different measurement methodologies, manner of defining the public sector and employment and the indicators used. Furthermore, the countries differ in scope, size, type and political structure, level of fiscal and institutional decentralization, structure of state activities, demographic and geographic features, tradition and the level of subcontracting with the private sector, as well as in the development of the non-governmental sector. All this affects the size of the public sector. Due to all this, the measurement of the number of employed in the public sector is rather complex, and the quality and reliability of data questionable. Since each method of data gathering has some flaws, it is more precise to call them estimates. The greatest progress in the analysis of the employed in public sector has been achieved by the International Labour Organization (ILO), Eurostat and OECD, however their research is characterized with a number of methodological problems, which are described in the paper.

Dr.sc. VJEKOSLAV BRATIĆ

Dr.sc. GORAN VUKŠIĆ

Dr.sc. PREDRAG BEJAKOVIĆ

Institut za javne financije, Zagreb

UDK 35.07

Radno pravo 10/12

Vilim Ribić

DEVASTIRANA JAVNA UPRAVA I JAVNO OKRUŽENJE

RADNO PRAVO 05/12

Tema ovog rada je stanje u javnoj upravi pod kojim pojmom se podrazumijevaju državna uprava, regionalna i lokalnu samouprava te javne službe. Autor dokazuje tezu o devastiranoj javnoj upravi i javnom okruženju.

SAŽETAK

Hrvatska javna uprava devastirana je kadrovski, materijalno i moralno. Takva uprava nije u mogućnosti ispuniti svoju misiju i zadovoljiti potrebe građana, gospodarstva i države. Ona se nalazi u nepovoljnom okruženju politike, medija, krupnog kapitala i na koncu građana. Takvo okruženje vrši pritisak na smanjenje troškova javne uprave. Radi tog cilja mediji krupnog i korporacijskog kapitala godinama provode propagandnu kampanju iznošenja netočnih podataka o volumenu javne uprave i javne potrošnje općenito. Hrvatska javna potrošnja nije previsoka, naprotiv, ona je jedna od najmanjih u Europi. Broj zaposlenika u javnoj upravi ispod je prosjeka zemalja EU. Dugogodišnja deprecijacija plaća u javnoj upravi u usporedbi s drugim sektorima nastavlja se i u vremenu krize. Nebriga politike manifestira se i u uporno zadržavanim nejednakostima u plaćama između lokalne i državne uprave.

Slabosti Hrvatske javne uprave nisu u veličini, već u učinkovitosti i kvaliteti rada. Zato reforma javne uprave ne smije ići u pravcu sniženja troškova na tragu očekivanja kapitala, već na tragu očekivanja građana u pravcu povećanja kvalitete usluga, rada i učinkovitosti javne uprave. Stoga je potrebno promijeniti strukturu zaposlenih, na način da se poveća broj visokostručnih i kreativnih kadrova, a u toj funkciji potrebno je reformirati sustav plaća i sustava ocjenjivanja u kojemu će i onaj koji ocjenjuje biti ocjenjivana.

Ključne riječi: javna uprava, okruženje i mediji, veličina javne potrošnje i javne uprave, broj zaposlenika, učinkovitost, reforma, sustav plaća

Vilim Ribić

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja

Radno pravo 5/2012

UDK 35

Dubravka Jadro, dipl. iur.

RAD ZDRAVSTVENIH RADNIKA IZVAN MATIČNE ZDRAVSTVENE USTANOVE

RADNO PRAVO 03/15

U članku autorica obrađuje rad zdravstvenih radnika izvan matične zdravstvene ustanove, temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštite te temeljem Zakona o radu.

SAŽETAK:
Uvođenjem mogućnosti rada radnika za dodatnih do osam sati tjedno, odnosno do osamdeset sati godišnje kod drugog poslodavca, sukladno rješenjima Zakona o radu, ostvarene su pretpostavke i za novo uređenje rada zdravstvenih radnika izvan matične zdravstvene ustanove. Implementacija ovih rješenja nesumnjivo će otvoriti niz pitanja, posebno onih vezanih uz ishođenje suglasnosti poslodavca - matične zdravstvene ustanove. Zdravstvena ustanova, kao poslodavac, pri donošenju odluke o davanju suglasnosti za rad zdravstvenom radniku kod drugog poslodavca mora voditi računa o organiziranju rada u pružanju zdravstvene zaštite, uz poštivanje zakonskih ograničenja, koja se primjerice odnose na prekovremeni rad tih radnika. S obzirom na to da je davanje suglasnosti poslodavca zdravstvenom radniku ključan uvjet za sklapanje ugovora o radu za dodatnih do osam sati rada tjedno kod drugog poslodavca, o stavu matične zdravstvene ustanove ovisit će u kojoj mjeri će rješenja Zakona o radu zaživjeti u praksi.

Summary:

By introducing the possibility of work for additional eight hours a week, or up to eighty hours per year at another employer, in accordance with the provisions of the Labour Act, assumptions are realized for the new regulation of workers in health care outside their central healthcare facilities. Implementation of these solutions will undoubtedly open up a number of issues, especially those related to obtaining the consent of the employer - the central healthcare institution. The healthcare institution, as an employer, when making a decision on approval for a healthcare worker to work at another employer, must take into account the organization of work while offering health care, in compliance with the statutory restrictions which are related to the, e.g. overtime of these workers. Considering that the approval of the employer to a healthcare worker is main condition for concluding an employment contract for up to the additional eight hours of work per week at another employer, on the attitude of the central healthcare facility will depend the extent to which the provisions of the Labour Act will be realized in practice.

Ključne riječi: zdravstveni radnici, rad izvan ustanove, Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Dubravka Jadro, dipl. iur.

RADNO PRAVO 3/2015

UDK: 349.2:614


Velimir Ivanko, dipl. iur.

VAŽI LI DODATAK II TEMELJNOM KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE U JAVNIM SLUŽBAMA?

RADNO PRAVO 03/15

U članku autor analizira zašto tzv. Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike nije važeći ugovor.

SAŽETAK:
Tzv. Dodatak II Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nije važeći dokument, tj. ne predstavlja važeću izmjenu Temeljnog kolektivnog ugovora jer ga nisu sklopili svi sindikati potpisnici Temeljnoga kolektivnog ugovora.

Summary:

Annex II of the Basic Collective Agreement for employees in the public services is not a valid document, i.e. it doesn´t represent a valid modification of the Basic Collective Agreement because it wasn´t concluded between all the unions signatories to the Basic Collective Agreement.

Ključne riječi: Dodatak II, Temeljni kolektivni ugovor, nevažeći dokument, izmjena kolektivnog ugovora

Velimir Ivanko, dipl. iur.
Saborski zastupnik u mirovini

RADNO PRAVO 3/2015

UDK: 349.2:352

Vesna Šiklić Odak

GODIŠNJI ODMOR DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA, NAMJEŠTENIKA TE DUŽNOSNIKA U JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

RADNO PRAVO 07/12

Autorica u tekstu obrađuje stjecanje prava na godišnji odmor državnih i lokalnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, trajanje godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službenika i namještenika u državnim i lokalnim tijelima te lokalnih dužnosnika. Poseban osvrt daje se na primjenu općih propisa o radu, odnosno na odredbe Zakona o radu, te povoljnije primjene obzirom na odredbe Kolektivnog ugovora za državne i lokalne službenike i namještenike, kao i primjene u slučaju da nije sklopljen kolektivni ugovor između ovlaštenih sindikata i općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

SAŽETAK

U ovom radu autorica se bavi pravom na korištenje godišnjeg odmora državnih i lokalnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravom na korištenje godišnjeg odmora izabranih dužnosnika u jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba, koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Obzirom da sva materijalna i druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa službenika i namještenika nisu propisana Zakonom o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te kako za izabrane lokalne dužnosnike ne postoji poseban zakon, niti se u postojećim zakonima kojima se regulira njihov radno-pravni status propisuju sva prava koja im pripadaju s osnova obavljanja dužnosti, posebna pažnja posvećuje se stjecanju prava na godišnji odmor, trajanju godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Ključne riječi: Zakon o radu, kolektivni ugovor, pravo na korištenje godišnjeg odmora

Summary

In this paper the author deals with the right to annual leave of state and local officials and employees employed in state bodies and administrative bodies of the local and regional self-government, as well as with the right to annual leave of elected officials in local self-government units, i.e. municipal heads, mayors, prefects and the mayor of the City of Zagreb who perform their duties professionally. Since all the material and other rights arising from the employment relationship of servants and employees are not determined by the Act on

State Officials and Act on Officials and Employees in Local and Regional Self-government and since there is no separate law for elected local officials, nor the existing laws which regulate their labour and legal status stipulate all the rights they are entitled to on the basis of their position, a special attention is paid to entitlement to annual leave, its duration, taking the annual leave during the period of disposal, the use of annual leave during the period of 180 days upon the termination of the performance of local duties and wage compensation during the use of annual leave.

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

Ministarstvo uprave

UDK 349.23

Radno pravo 7-8/2012

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac

NEKE DVOJBE U VEZI ISPLATE JUBILARNE NAGRADE U JAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 05/13

U članku autor navodi neke dvojbe u vezi isplate jubilarne nagrade tj. osnovice za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini, s obzirom na određenje jubilarne nagrade u Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

Sažetak:
Osnovica za jubilarnu nagradu za 2013. godinu ugovorena je u Dodatku I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama u visini 500 kuna. Međutim, uglavak o jubilarnoj nagradi u Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama izričito upućuje na odredbu članka ranijeg 69. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike prema kojem je osnovica iznosila 1.800 kuna. Pri tome sve dodatno komplicira i odredba članka 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora kojim se priznaje priznaje utuživost tih prava i drugim službenicima i namještenicima u javnim službama na koje se ti kolektivni ugovori ne primjenjuju, u opsegu i u visini materijalnih prava sadržanih u tim kolektivnim ugovorima.

Ključne riječi: jubilarna nagrada, javne službe, Dodatak I, utuživost, srednje škole

Summary:

The basis for the jubilee award for 2013 was agreed in the Annex I to the Basic Collective Agreement for Servants and Employees in Public Services in the amount of HRK 500. However, the clause on the jubilee award in the Collective Agreement for Employees in Secondary School Institutions explicitly refers to the provision of the article of the previous 69 of the Basic Collective Agreement for Servants and Employees according to which the base was HRK 1,800. Everything is additionally complicated by the provision of the article 6(2) of the Annex I to the Basic Collective Agreement which recognizes the actionability of those rights also to other servants and employees in public services which are not covered by those collective agreements, in the extent and the amount of material rights contained in these collective agreements.

Dr. sc. Marinko Đ. Učur

ETIČKI KODEKS DRŽAVNIH SLUŽBENIKA ? HETERONOMNI IZVOR PRAVA SA SPECIFIČNIM NOMOTEHNIČKIM KARAKTERISTIKAMA

RADNO PRAVO 03/12

Tema ovog stručnog rada je Etički kodeks državnih službenika, N.N" 40/11, kao izvor prava državnih službenika, koji se primjenjuje od 12. travnja 2011. godine, kao heteronomni pravni propis specifičnih nomotehničkih karakteristika.

-Sažetak-

Etički kodeks državnih službenika „N.N" 40/11 jeste izvor prava državnih službenika. To je heteronomni pravni propis specifičnih nomotehničkih karakteristika. Ima poznatu i priznatu „infrastrukturu" u sadržaju, podijeljenu na glavu i članke od „vize" do broja i datuma, te potpisa donositelja. Pored drugih propisa, ovaj Etički kodeks je skup načela i postupaka kojih se moraju držati državni službenici u obavljanju državne službe. Odnosi se na sve državne službenike u državnoj službi određenoj Ustavom i zakonima, na kojima se temelji i Etički kodeks. Pravila ponašanja i etička pravila treba tumačiti i primjenjivati kao specifična moralna pravila koja se odnose na: ponašanje državnog službenika prema sebi, prema drugim državnim službenicima, prema upravnom tijelu u kome radi, prema strankama i prema državi čiju službu obavljaju. Povreda normi ovog kodeksa može imati za posljedicu kaznenu, prekršajnu, disciplinsku (stegovnu) odgovornost i odgovornost za štetu, te prestanak državne službe. Etički kodeks utvrdio je subjekte i postupak tih subjekata u postupanju po njemu. Primjenjuje se od 12. travnja 2011. godine.

Ključne riječi: Etički kodeks, državni službenici, pravila ponašanja, etička načela, vrelo prava.

Summary

The Code of Ethics for Civil Servants (Official Gazette Narodne novine No. 40/11) is the source of rights of civil servants. It is a heteronomous legal regulation with nomotechnical characteristics. It has a renowned and recognized "infrastructure" in the content, divided into titles and articles from the "visa" to the number and the date and signature of the holder. In addition to other regulations, this Code of Ethics is a set of principles and procedures which civil servant must observe in civil service performance. It applies to all civil servants in the civil service determined by the Constitution and laws, which the Code of Ethics is also based on. The code of conduct and ethical rules should be interpreted and applied as specific moral rules which relate to: conduct of a civil servant in relationship to himself/herself, to other civil servants, to an administrative body where he/she is employed, to the clients and public and to the state whose services they perform. The violation of the norms of this code may result in criminal, misdemeanour, disciplinary responsibility and liability for damages, and in the termination of service. The Code of Ethics has identified the entities and procedure of these entities in the conduct according to the Code. It has been in force since 12 April 2011.

Dr.sc. MARINKO Đ. UČUR, dipl. iur.

znanstveni savjetnik, Rijeka

UDK 349.2: 17

Radno pravo 3/2012

Izabela Kin

PRIKAZ NOVOUGOVORENIH ODREDBI KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA ZAPOSLENIKE U OSNOVNOŠKOLSKIM USTANOVAMA I USPOREDBA NEKIH PRAVA SA STARIM KOLEKTIVNIM UGOVOROM

RADNO PRAVO 06/11

Autorica u ovom članku daje pregled novougovorenih odredbi Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama te, u dijelu u kojem je došlo do izmjena, ukazuje na izmjene u odnosu na prethodni kolektivni ugovor, uspoređujući njihova uređenja.

SAŽETAK

Višemjesečno pregovaranje rezultiralo je sklapanjem Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama kojim su mnoga prava ugovorena značajno povoljnije u odnosu na ugovoreno prethodnim Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama sklopljenim 2002. godine. Sklapanjem novog kolektivnog ugovora prestala je produžena pirmjena pravnih pravila prethodnog kolektivnog ugovora, a koja je trajala od 2006. godine. Upravo ta činjenica daje značaj novopotpisanom Kolektivnom ugovoru.

Manjinski Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod zastupan po predsjedniku Željku Stipiću nije potpisnik Ugovora iako je sudjelovao u pregovorima.

Ključne riječi: Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, nova prava

Radno pravo 6/2001 UDK 349.2:37

IZABELA KIN

SINDIKAT HRVATSKIH UČITELJA

mr. sc. Dragan Zlatović

POSEBNOSTI UGOVORA O RADU KAZALIŠNIH UMJETNIKA

RADNO PRAVO 02/13

Tema ovog stručnog rada su psebnosti ugovora o radu kazališnih umjetnika. Autor prvo obrađuje materiji ugovora o radu iz Zakona o radu, kao općeg propisa, a potom specifičnosti radnog odnosa kazalištnih umjetnika temeljem Zakona o kazalištu. U tome smislu autor prikazuje zasnivanje radnog odnosa s kazališnim umjetnicima, dodjelu statusa nacionalnog prvaka, te regulira status drugih kazališnih radnika.

SAŽECI:
Zakon o kazalištima po prvi puta posebnu pažnju posvećuje detaljnijem reguliranju specifičnih pitanja glede radnog odnosa kazališnih umjetnika i drugih kazališnih djelatnika. Jasno, Zakon o kazalištima je u ovoj materiji lex specialis u odnosu na opći propis, odnosno Zakon o radu u kojem trebamo tražiti odgovore na sva pitanja o kojima se ZK se izjašnjava. Dakle, jedino se za kazališne umjetnike primjenjuje posebni propis u svezi radnopravnih pitanja, dok za ostale umjetnike vrijedi isključivo temeljni zakon u ovom području, odnosno Zakon o radu.
Zakon o kazalištima uređuje pri tome samo tri ključna pitanja i to zasnivanje radnog odnosa s kazališnim umjetnicima, dodjelu statusa nacionalnog prvaka, te regulira status drugih kazališnih radnika.


Ključne riječi: ugovori o radu, Zakon o kazalištima, kazališni umjetnici, nacionalni prvak, kazališni radnici.


Summaries:
The Theatres Act for the first time draws a particular attention to a more detailed regulation of specific issues with regard to the employment relationship of the theatre artists and other theatre workers. Clearly, the Theatres Act is a lex specialis in this matter in relation to the general regulation, i.e. Labour Act where we have to search for answers to all the issues to which the Theatres Act refers to. Hence, a special regulation on labour-legal issues is applied only to theatre artists, whereas other artists are covered exclusively by the basic act in the field, i.e. Labour Act.
The Theatres Act regulates in this respect only three key issues: establishment of the employment relationship with theatre artists, awarding the status of the national theatre champion, and the regulation of the status of other theatre workers.

Radno pravo 02/2013
mr. sc. Dragan Zlatović
Viši predavač Veleučilište u Šibeniku
UDK 349.22:792

 

mr. sc. Dragan Zlatović

ODOBRENJE ZA SAMOSTALAN RAD LIJEČNIKA

RADNO PRAVO 01/14

Tema ovog rada je odobrenje za samostalan rad liječnika, koju autor obrađuje kroz sve aspekte i uvjete potrebne za takav samostalan rad.

Sažetak:
Liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. Liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen. Onom liječniku koji ima položeni stručni ispitom i liječniku na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine. Liječniku državljaninu države članice Europske unije bez specijalizacije i liječniku državljaninu države članice Europske unije na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine (od stupanja u EU).

Summary:

A doctor can perform his/her profession only within the framework of his/her specific education determined by the approval for independent work. A doctor with specialization, i.e. with narrow specialization, is given approval for independent work in the area of specialty or narrow specialty for which he/she is qualified. The doctor who has passed professional examination and a resident doctor are given approval for independent work in the field of general medicine. A doctor who is a citizen of a Member State of the EU, without specialization and a doctor resident who is a citizen of a Member State of the European Union are given approval for independent work in the field of general medicine (since the date of accession to the EU). 

mr. sc. Dragan Zlatović
Viši predavač, Veleučilište u Šibeniku

Radno pravo 01/2014

UDK 614(094)

Marija-Ana Zovko Tomaš

SPECIFIČNOSTI RADNIH ODNOSA U SUSTAVU PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA TE IZMJENE ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU

RADNO PRAVO 11/12

Autorica opisuje postojeću regulativu radnih odnosa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja i usporedo prikazuje nova normativna rješenja predviđena Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.

Prikazani su načini zasnivanja i prestanka radnih odnosa u predškolskim ustanovama, s posebnim osvrtom na zapreke za rad osobama pravomoćno osuđenim za određena kaznena i prekršajna djela odnosno osobama protiv kojih se vodi kazneni ili prekršajni postupak za određena djela, kao i na slučajeve kada su poslodavci dužni udaljiti radnike s obavljanja poslova.

Sažetak

Specifičnosti radnih odnosa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja proizlaze iz specifičnosti odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi. Radni odnosi u sustavu predškolskog odgoja, osim Zakonom o radu, regulirani su i Zakonom o predškolskom odgoju i naobrazbi koji uređujući djelatnost predškolskog odgoja uređuje i radne odnose u toj djelatnosti.

U ovom radu prikazuju se radni odnosi uređeni sadašnjim Zakonom o predškolskom odgoju i naobrazbi s osvrtom na zakonske norme Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi, koji je Vlada Republike Hrvatske uputila u proceduru donošenja Hrvatskom saboru.

Prikazani su načini zasnivanja i prestanka radnih odnosa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja uključujući određivanje uvjeta potrebnih za zasnivanje radnih odnosa, te s tim u vezi i reguliranje izuzetaka za sklapanje ugovora o radu s osobama koje ne ispunjavaju potrebne uvjete. Prikazan je postupak zasnivanja radnog odnosa putem natječaja, kao i izuzetni slučajevi u kojima je dopušteno sklapanje ugovora o radu bez prethodnog objavljivanja natječaja. Opisane su zapreke za rad u predškolskim ustanovama, kao i institut suspenzije osoba sa obavljanja poslova u predškolskim ustanovama.

Osim regulative radnih odnosa, na kraju samog rada daje se kratki normativni prikaz ostalih odredbi Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.

Ključne riječi: radni odnosi u predškolskim ustanovama, Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, zapreke za rad, natječaj, suspenzija, prestanak ugovora o radu.

Summary

Specific qualities of labour relations in the preschool education system arise from the specific qualities of the preschool educational work with early and preschool age children. Labour relations in the preschool education system are regulated by the Labour Code and by the Act on Preschool Education, which regulates the activity of preschool education and thus also the labour relations in that activity.

This paper presents labour relations as regulated by the current Act on preschool education, with the emphasis on legal norms of the draft Act on Amendments to the Act on Preschool Education, which the Government of the Republic of Croatia submitted to the Croatian Parliament for adoption.
It gives an overview of the manners of establishing and terminating labour relations in the preschool education system, including determining the requirements for establishment of labour relations, and in that regard regulating the exemptions for conclusion of employment contracts with persons who do not meet the necessary requirements. The paper also presents the procedure of the establishment of labour relations through announcement for vacancies, as well as extraordinary cases in which it is allowed to conclude employment contract without prior vacancy announcement. It describes the barriers for work in preschool institutions, as well as the institute of suspensions of persons from performing work in preschool institutions.

In addition to the regulation of labour relations, in its conclusion, the paper gives a brief normative overview of other provisions of the draft Act on Amendments to the Act on Preschool Education.

Marija-Ana Zovko Tomaš

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

UDK 349.2: 37

Radno pravo 11/12

Sara-Sanela Butorac

IZBORI U ZNANSTVENA I ZNANSTVENO-NASTAVNA ZVANJA I RADNA MJESTA

RADNO PRAVO 06/12

U članku se prikazuje sustav napredovanja u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima i radnim mjestima prema postojećem i još uvijek važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ali i prema nacrtu izmjena i dopuna istoga Zakona, koji je u trentuku izrade ovoga članka bio još uvijek u postupku javne rasprave.

Sažetak:

Sadašnji sustav obveznog napredovanja u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima i radnim mjestima, koji je uveden Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine, uz više kasnijih izmjena, razlikuje izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja kao i izbor na znanstvena i znanstveno-nastavna radna mjesta, te postavlja uvjete obveznog napredovanja znanstvenika i nastavnika, a u slučaju neuspjeha napredovanja predviđa se otkaz ugovora o radu. Najvažnija novina koja se namjera uvesti izmjenama i dopunama Zakona jest da znanstvenici izabrani na znanstveno odnosno znanstveno-nastavno radno mjesto nemaju obvezu reizbora na isto mjesto ili izbora na više radno mjesto, ali se mogu birati na više znanstveno odnosno znanstveno-nastavno radno mjesto sukladno objavljenome javnom natječaju.

Ključne riječi: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, izmjene i dopune, znanstveno-nastavna radna mjesta, izbor u zvanja

Summary:

The current system of mandatory promotion in scientific and academic titles and work positions, introduced by the Act on Scientific Activity and Higher Education of 2003, together with several subsequent amendments, differentiates between the election to scientific and academic titles as well as between the election to scientific and academic positions, and determines requirements for the mandatory promotion of scientists and teachers, and foresees termination of employment contract in case of failure of promotion. The most important novelty to be introduced by the amendments to the Act is that scientists elected to a scientific i.e. academic position do not have the obligation of re-election to the same position or election to a higher ranking position, but may be elected to a higher scientific i.e. academic position in line with announced competition.

Sara-Sanela Butorac

Ovlaštena za obavljanje poslova

glavnog tajnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta

UDK 349.2:378

Radno pravo 6/2012

...............

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur

O IZBORU SUDACA USTAVNOG SUDA I TREBA LI PROMJENITI UVJETE ZA IZBOR

RADNO PRAVO 12/15

U članku se razmataju se trenutni uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe se da kriterij za izbor da je kandidat „istaknuti pravnik"" nije zakonski detaljno pojašnjena te dolazi da raznih tumačenja u praksi. Predlaže da se u budućim promjenama Ustava RH i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH kriteriji za izbor preciziraju te uvede da je za suca Ustavnog suda potrebno najmanje 25 godina staža isključivo na pravnim poslovima i minimalno 50 godina života. Kandidati bi prvenstveno bili suci Vrhovnog suda RH, suci ostalih republičkih sudova te redovni sveučilišni profesori koji su se istakli u svom radu u sudskoj praksi i doprinosom pravnoj znanosti. Dužnost suca Ustavnog suda RH trebala biti kruna karijere pravnika i zadnji posao u karijere, nakon koje bi otišao u zasluženu mirovinu, a ne zanimanje na polovici pravosudne karijere. To je posebice bitno zbog izbora sedam, sudaca Ustavnog suda koji slijedi do kraja 2015. g.

SAŽETAK:

Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) predstavlja neovisno i autoritativno stručno tijelo koje ima široke ovlasti od kojih su najvažnije nadzor nad ustavnošću zakona i zaštita Ustavom RH predviđenih sloboda i prava u postupku povodom ustavne tužbe. Postupanje Ustavnog suda, njegovo djelovanje i izbor sudaca uređeno je Ustavom Republike Hrvatske (članci 126. - 132.), Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni zakon), a unutarnje ustrojstvo Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske . Navedeni Ustavni zakon se donosi po postupku istom kao i za donošenje Ustava RH (članci 147-150 Ustava RH).
Ustavni sud ima poseban položaj te se nalazi izvan sudske hijerarhije, mada nekada djeluje kao sud trećeg stupnja, te je odvojen od izvršne i zakonodavne vlasti. Stoga se odluke Ustavnog suda RH ne mogu smatrati kao odluke sudbene vlasti. S obzirom da Ustavni sud RH nije dio sudbene vlasti, iako definitivno utječe na konačne sudske odluke kao svojevrsni trećestupanjski sud, trebalo bi ga i formalno odvojiti od nje. Pored preciziranja na koje sudske odluke može djelovati kasacijski, možda bi trebalo promijeniti njegovo ime i nazvati ga Ustavno vijeće, a suce Ustavnog suda RH članovima Ustavnog vijeća, jer većina njegovih članova ionako nije bila u sudbenoj vlasti do izbora u Ustavni sud.

Summary:

Croatian Constitutional Court (hereinafter: Constitutional Court) is an independent and authoritative expert body with wide powers of which are most important: right to supervise the constitutionality of statutes and the protection of rights and freedoms provided by the Constitution in the proceedings on the constitutional complaint. The actions of the Constitutional Court and the election of its judges is regulated by the Croatian Constitution (Articles 126 to 132), the Constitutional Act on the Constitutional Court of the Republic of Croatia (hereinafter: the Constitutional Act), and the internal structure by the Rules of the Croatian Constitutional Court. The respective Constitutional Act shall be adopted by the same process as for the adoption of the Croatian Constitution (Articles 147-150 of the Constitution of the Republic of Croatia).

The Constitutional Court has a special position and is outside the judicial hierarchy, although sometimes acts as a third-degree court, and is separated from the executive and legislative authorities. Therefore, the decision of the Constitutional Court can not be considered as a decision of the judiciary. Since the Croatian Constitutional Court is not part of the judicial authorities, although had an influence on the final court decisions as a kind of third-degree court, it should be formally separated from it. Besides defining on which court decisions it may act cassationally, maybe its name needs to be changed to the Constitutional Council, while the judges of the Croatian Constitutional Court to the members of the Constitutional Council, since most of its members was not part of the judiciary until the election to the Constitutional Court.

Ključne riječi: Ustavni sud Republike Hrvatske, uvjeti za izbor sudaca

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.
Općinski kazneni sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 12/2015

UDK: 342.565.2

Sanda Pipunić. Vesna Šiklić Odak

NAKNADA TROŠKOVA PRIJEVOZA DOLASKA NA POSAO ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

RADNO PRAVO 02/13

Autorice obrađuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojima se propisuje pravo državnih službenika na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla.

SAŽETAK

U ovom se radu obrađuju pravila propisana Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike temeljem kojih državni službenici i namještenici ostvaruju pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla. Poseban osvrt daje se na opća pravila u kojim slučajevima državni službenici i namještenici ne ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza.

Ključne riječi: kolektivni ugovor, mjesni prijevoz, međumjesni prijevoz, naknada troškova prijevoza
Summary
This paper analyses the rules prescribed by the Collective Agreement for Civil Servants and Employees on the basis of which civil servants and employees are entitled to the compensation of the costs of transportation of local and intercity transport to and from work. The paper gives a special overview of the general rules on the cases in which civil servants and employees are not entitled to the compensation of transportation costs.

Radno pravo 02/2013
Sanda Pipunić.
Vesna Šiklić Odak
Ministarstvo uprave
UDK 349.232

 

Prof.dr.sc. Marinko Đ.Učur

ETIČKI KODEKS POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

RADNO PRAVO 11/12

U ovom stručnom radu obrađuje se Etički kodeks policijskih službenika, kojega je donio ministar unutarnjih poslova, pozivom na čl. 30 st. 2 Zakona o policiji, te njegov dodatak: „Vrijednosti i vrline koje izražavaju misiju policije".

Sažetak

U " Narodnim novinama" br.62 od 04.06.2012.g. objavljen je Etički kodeks policijskih službenika, kojega je donio Ministar unutarnjih poslova, pozivom na čl.30 st.2 Zakona o policiji "NN" 34/11. Etički kodeks ima kratak ali bogat i složen sadržaj i zahtjevne nomotehničke oznake, sa "Dodatkom-vrijednosti i vrline koje izražavaju misiju policije".

Etički kodeks "predstavlja moralne i etičke standarde policije, izražava volju i želju policijskih službenika za zakonitim, profesionalnim, pravednim, pristojnim, korektnim i humanim postupanjem".

Od moralnih i etičkih standarda "prvenstveno zavisi kakve će biti naše osobine i naš moralni lik". To je odnos prema sebi, prema drugima i širem okruženju. To je djelovanje, kao način života i rada.

Etika, kao znanost, polazi od vrlina i svijesti, kao bitnih kategorija egzistencije. Policijski službenik treba imati ugled, a da bi ga imao treba raditi pravedno, zakonito, etično, profesionalno u praksi. Tako piše i u Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Povreda odredbi Kodeksa smatra se povredom službene (radne) dužnosti.

Osnovni principi u posebnom dijelu Etičkog kodeksa temelj su postupanja policijskih službenika. Tako su napisani da se trebaju naći "iznad" propisa, u propisu i u primjeni.

Zahtjevna služba traži zahtjevne principe.

Ključne riječi: Policijski službenici, Etički Kodeks, osnovni principi, nomotehničke karakteristike, vrijednosti i vrline.

Summary

The Official gazette No 62 of 4 June 2012 published the Code of Ethics for the Police Officers, adopted by the Minister of the Interior, referring to the Article 30(2) of the Act on Police, Official gazette No 34/11.

The Code of Ethics has a short but rich and complex content, and demanding nomotechnical designations, with the "Annex-values ??and virtues that express the mission of the police."
The Code of Ethics "presents moral and ethical standards of the police, expresses the will and desire of the police officers for legal, professional, just, decent, fair and humane treatment."

It is moral and ethical standards that "primarily determine our traits and our moral character". It is the relationship towards ourselves, towards the others and the wider environment. It is the action, as a way of life and work.

The ethics, as a science, is based on virtues and consciousness, as essential categories of existence. A police officer should have a reputation, and in order for him to have it, he should work in a just, legal, ethical and professional way in practice.
This is also enshrined in the Civil Servants Act and in the Act on Police. Any violation of the provisions of the Code is considered a violation of official (labour) duty.

The basic principles in a separate part of the Code of Ethics are the basis for the actions of police officers. They are written in such a manner that they should be "above" the regulations, in regulations and in application.

Demanding service requires demanding principles.

Dr.sc. Viktor Gotovac

ZASNIVANJE RADNIH ODNOSA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANOSTI

RADNO PRAVO 06/12

Autor u tekstu obrađuje sustav visokog obrazovanja i znanosti s obzirom na tematiku zasnivanja radnih odnosa u njemu.

Sažetak

U radu se obrađuje zasnivanje radnih odnosa u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Rad počinje predstavljanjem radnih odnosa uopće u Republici Hrvatskoj. Potom se obrađuje zasnivanje radnih odnosa u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, i to po tematskim cjelinama izvora prava, zasnivanja radnih odnosa u sustavu visokog obrazovanja i znanosti prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te prema primjenjivim kolektivnim ugovorima. Na kraju rada daje se presjek izmjena i dopuna predviđenih Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Na kraju rada daju se, manje pravne, a više osobne, ocjene zakonodavnog djelovanja na sustav visokog obrazovanja i znanosti i zasnivanje radnih odnosa u njemu.

Ključne riječi: ugovor o radu, radni odnos, visoko obrazovanje, znanost

Summary

The paper analyses employment in the system of higher education and science. It begins with the presentation of labour relations in general in the Republic of Croatia. The paper then discusses the establishment of labour relations in the system of higher education and science, according to thematic units of sources of law, employment in the system of higher education and science under the Act on Science and Higher Education and under the applicable collective agreements. In its final parts, the paper gives an overview of the amendments foreseen by the draft Act on Amendments to the Act on Science and Higher Education. Finally, the paper gives less legal and more personal assessments of the legislative action in higher education and science and employment within that system.

Dr. sc. Viktor Gotovac

Pravni fakultet u zagrebu

UDK 349.2:378

Radno pravo 6/2012

Dražen Managić

NAKNADA ZA TROŠAK PRIJEVOZA PREMA TEMELJNOM KOLEKTIVNOM UGOVORU

RADNO PRAVO 03/12

U tekstu autor obrađuje naknadu za trošak prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama. Daje prikaz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje toga Kolektivnog ugovora.

Sažetak:

Pravo na naknadu troška prijevoza na posao i s poslu u javnim službama određeno je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10). Prema tom Kolektivnom ugovoru radnici imaju pravo na naknadu troška mjesnog i međumjesnog prijevoza. Međutim, istim Kolektivnim ugovorom izmijenjen je članak ranijeg Kolektivnog ugovora, na način da je ukinuto pravo na naknadu troškova prijevoza zaposlenicima koji stanuju na udaljenosti manjoj od jednog kilometra od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza (tzv. „cipelarina"). Navedeno je izazvalo veliki broj upita Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora.

Ključne riječi: Temeljni kolektivni ugovor, naknada za trošak prijevoza, mjesni i međumjesni prijevoz, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje

Summary

The right to reimbursement of the costs of transportation to and from work in public services is determined by the Basic Collective Agreement for Employees in the Public Sector (Official Gazette No. 115/10). According to this Collective Agreement, workers are entitled to the reimbursement of the cost of the local and intercity transportation. However, the Collective Agreement amended the article which regulates the compensation of the costs of transportation (Article 67) in a way that it abolished the right to reimbursement of travel expenses to employees who live at a distance less than 1 km from the place of residence to the place of work or the station of the intercity transport. This has caused a large number of inquiries submitted to the Joint Committee for the interpretation of the Basic Collective Agreement.

DRAŽEN MANAGIĆ, dipl oec.

Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske

UDK 349.232

Radno pravo 3/2012

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

ZABRANA NOVOG ZAPOŠLJAVANJA U JAVNIM SLUŽBAMA

RADNO PRAVO 09/16

Ograničavanje prava na rad i slobodu rada zabranom zapošljavanja novih radnika u svim javnim službama, predmet je posebne odluke najvišeg tijela izvršne vlasti u našoj državi, s očitim ciljem očuvanja održivosti javnih financija.

SAŽETAK:
Odlukom najvišeg tijela izvršne vlasti zabranjeno je na neodređeno vrijeme novo zapošljavanje u svim javnim službama, uz načelne izuzetke od tog općeg pravila za službenike i apsolutno važeću zabranu u odnosu na namještenike.
Test razmjernosti između stvarnih potreba za radnicima u javnim službama i željama da se ograniči bujanje administracije još nije proveden, stoga se u radu ukazuje na neprihvatljivo proklamiranje rada na određeno vrijeme i drugih iznimaka na konto ponovno uvedene zabrane zapošljavanja.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja razmjernosti naredbe o ne primanju na rad novih radnika u javnim službama sa pravom na rad i slobodom rada.

Summary:
By decision from highest executive body is prohibited indefinitely new jobs in all public services, with the principal exceptions to this general rule for officers and absolutely valid ban in relation to the employees .
The test of proportionality between the real needs of workers in the public service and wants to limit the proliferation of administration is not yet implemented, therefore, the paper points to the unacceptable proclamation of fixed-term and other exceptions to the account re-introduced ban on employment.
In conclusion, it points to issues of proportionality commands about not receiving the operation of new public employees the right to work and freedom of work.

Ključne riječi: zabrana, novo zapošljavanje, javne službe, načelo razmjernosti, temeljna radnička prava

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 331.5:35

Željko Petrišić

PRESTANAK RADNOG ODNOSA U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA TE STEGOVNA ODGOVORNOST

RADNO PRAVO 06/12

U ovom radu se prikazuju posebnosti prestanka ugovora o radu prema općim propisma te posebnim propisima kojima se na specifičan način regulira prestanak radnog odnosa u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

Sažetak:

Radni odnosi zasnovani u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, prestaju na temelju općih propisa radnog prava, prvenstveno Zakona o radu kao i temeljem razloga propisanih posebnim propisima, napose Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. U tijeku je rasprava o izmjenama i dopunama ZZVO. Predložene izmjene Zakona bitno mijenjaju odredbe o izborima u znanstvno/nastavna zvanja te ukidaju poseban otkazni razlog za znanstvenike, a to je neizbor u isto ili više znanstveno zvanje. Znanstvenik izabran u znanstveno zvanje više ne treba napredovati, već svake tri godine podnijeti izvještaj znanstvenoj ustanovi. Ako se izvještaj ne prihvati, pokreće se postupak otkazivanja ugovora o radu.

Ključne riječi: prestanak ugovora o radu, otkaz, neizbor, izvještaj, stegovna odgovornost

Summary:

Employment relations established within the system of science and higher education cease on the basis of general rules of labour law, primarily Labour Code as well as on the basis of grounds prescribed by special regulations, in particular by the Act on Science and Higher Education. At the moment, the amendments to the Act on Science and Higher Education are being discussed. The proposed amendments to the Act significantly amend the provisions on the elections to scientific and academic titles and abolish a separate dismissal ground for scientists, and that is non-election to the same or higher scientific title. A scientist elected to a scientific title is no longer obliged to promotion, but to submit a report to scientific institution every three years. If the report is not adopted, the procedure of termination of employment contract is initiated.

Željko Petrišić

Odvjetnik iz Zagreba

UDK 349.22

Radno pravo 6/2012

Prof.dr. sc. Marinko Đ. Učur

RADNOPRAVNI I SOCIJALNOPRAVNI POJMOVI I ODNOSI U ZAKONU O DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

RADNO PRAVO 06/11

Autor u radu obrađuje Zakon o djelatnosti socijalnog rada kojim se uređuje sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, stručni nadzor nad radom magistra socijalnog rada i sveučilišnih prvostupnika socijalnog rada, te nad provođenjem djelatnosti socijalnog rada u Republici Hrvatskoj, kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

SAŽETAK

Zakonom o djelatnosti socijalnog rada uređuje se sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, stručni nadzor nad radom magistra socijalnog rada i sveučilišnih prvostupnika socijalnog rada, te nad provođenjem djelatnosti socijalnog rada u Republici Hrvatskoj, kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Zakon uređuje i radnopravne i socijalnopravne pojmove, kategorije, te pravne odnose u djelatnosti socijalnog rada, čiji je cilj pomoć i podrška pojedincima, grupama i zajednici aktiviranjem njihovih snaga i mogućnosti osiguranja zaštite i skrbi u svrhu podizanja kvalitete života. Propisuju se organizacijski oblici i posebni uvjeti za upis i realizaciju djelatnosti socijalnog rada u radnom odnosu ili samostalno; ustrojava se Hrvatska komora socijalnih radnika, vođenje imenika, stručno usavršavanje, provjera stručnosti te obnavljanje i oduzimanje odobrenja za samostalni rad.

Ključne riječi: zakon, socijalni rad, standard obrazovanja, stručni nadzor, samostalni rad

Radno pravo 6/2001 UDK 349.3(497.5)(094)

PROF. DR. SC. MARINKO Đ. UČUR

PRAVNI FAKULTET U RIJECI

Krešimir Rožman, dipl. iur.

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE S POSEBNIM OSVRTOM NA PITANJE USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI PRAVILNIKA

RADNO PRAVO 09/16

Dana 8. srpnja 2016. objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine"" br. 62/16 i 69/16 – ispravak). Pravilnikom se između ostalog mijenjaju troškovi specijalizacije te propisuje što se u ugovor o specijalizaciji može i mora unijeti kao i obveza ravnatelja da specijalizantima ponude izmijenjene ugovore o specijalizaciji. Ovakve odredbe Pravilnika dovode u pitanje njegovu ustavnost i zakonitost.

SAŽETAK:
Dana 8. srpnja 2016. objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Pravilnikom se između ostalog mijenjaju troškovi specijalizacije te propisuje što se u ugovor o specijalizaciji može i mora unijeti, te obveza ravnatelja da specijalizantima ponude izmijenjene ugovore o specijalizaciji.
Pravilnik o izmjenama i dopunama je, prema našem mišljenju, nesumnjivo neskladan zakonu, jer članci 5, 6. i 17. Pravilnika nisu temeljeni na člancima 139. st. 2. i 140. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Pravilnik kao provedbeni propis samo razrađuje zakonske odredbe te se njegov donositelj mora kretati u okviru ovlaštenja koja su mu zakonom dana, a ovdje je ministar bitno izašao iz tog okvira.
Pravilnik o izmjenama i dopunama je protivan članku 90. st. 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske, jer ima povratno djelovanje.
Na koncu Pravilnik o izmjenama i dopunama je protivan i Zakonu o obveznim odnosima, jer prema članku 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, samo se zakonom može naložiti obveza sklapanja ugovora, a ne i podzakonskim aktom.
Ravnatelji koji nisu postupili u propisanom roku mogu imati odgovornost prema svojim upravnim vijećima i osnivačima te Ministarstvu zdravlja, ali ne bi mogli disciplinski odgovarati pred Hrvatskom liječničkim komorom, jer za to nema temelja. Osim toga radi se o obavljanju njihove upravne funkcije a ne posla liječnika.

Summary:
On the 8th of July 2016, the Ordinance amending the Ordinance on specialist training for medical doctors entered into force. The Ordinance, inter alia, changes costs of specialization and stipulates what specialization contract should contain, as well as Principal´s obligation to offer amended specialization contracts to medical specialist.
Ordinance on amendments is contrary to Article 90, para. 4 and 5 of the Croatian Constitution, as it has a retroactive effect.
Finally, the Ordinance on amendments is in collision with the Civil Obligations Act, as under Article 248 para. 1 of the respective act, only the statue can order an obligation of concluding the contract, and not an ordinance.
Principals who fail to act within the prescribed period may have a responsibility to their governing councils, founders and the Ministry of Health, but not to the Croatian Medical Chamber, because there´s no legal basis. In addition, principals perform their administrative affairs, and not the affairs of doctors.

Ključne riječi: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, specijalizant, specijalist, ravnatelji, Hrvatska liječnička komora

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik „Radnog prava""

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 378.22:614.23

Doc.dr.sc. Ivana Dražić Lutilsky

PLAĆE I OSTALA PRAVA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANOSTI

RADNO PRAVO 06/12

U članku autorica obrađuje plaće u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koje su prema sadašnjem modelu određene zakonima, kolektivnim ugovorima te uredbama Vlade Republike Hrvatske i različitim sporazumima.

Sažetak

Kod obračuna dohotka u visokoškolskom obrazovanju se mora voditi računa o različitim zakonima, kolektivnim ugovorima, sporazumima i uredbama. Stalne promjene zakona nimalo ne olakšavaju obračune plaća i drugog dohotka. Iz svega navedenog vidljiva su određena prava zaposlenih u visokoškolskom obrazovanju no većina dodataka na plaću regulirani su kolektivnim ugovorima i sporazumima čijim istekom a ne obnavljanjem istih prava moglo bi se drastično utjecati na materijalni standard zaposlenih u visokoškolskom obrazovanju.

Ključne riječi: plaća, dohodak, samostalni rad, oporeivanje dohotka, visokoškolsko obrazovanje

Summary

When calculating the income in higher education, account must be taken of various laws, collective agreements, agreements and regulations. Continuous amendments to laws not in the least facilitate the calculations of wages and other income. It is possible to identify certain rights of the employed in higher education from all this, however, the majority of wage supplements is regulated by collective agreements and agreements, the expiry of which, without the renewal of the same rights, could have a drastic impact on the standard of the employed in higher education.

Doc.dr.sc. Ivana Dražić Lutilsky

Ekonomski fakultet u Zagrebu

UDK 349.232:378

Radno pravo 6/2012

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

RADNI STAŽ I RADNO ISKUSTVO DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

RADNO PRAVO 04/15

Autorica se u ovom radu bavi institutom „radnog staža"" i „radnog iskustva"", koji predstavljaju dva različita pojma u ostvarivanju prava državnih službenika i namještenika, posebno u odnosu na ostvarivanje materijalnih i drugih prava koji ovise o duljini radnog staža u državnim tijelima ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, propisane Zakonom o državnim službenicima i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike te ostvarivanjem uvjeta potrebnog radnog iskustva za zapošljavanje u državnoj službi. Ujedno se naglasak stavlja na normativno ne rješavanje navedenih pojmova u Zakonu o radu, kao općem izvoru radnog prava, posebnim zakonima, konkretno Zakonu o državnim službenicima, niti autonomnim izvorima radnog prava, kao što su kolektivni ugovori te se daje pregled tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike, koja su mjerodavna i obvezujuća za ostvarivanje prava državnih službenika i namještenika s osnova ostvarenog radnog staža.

SAŽETAK:

U ovom se radu pojašnjava pojam „radnog staža"" u ostvarivanju određenih prava državnih službenika kada su u pitanju neka prava iz radnog odnosa koja su vezana za duljinu radnog odnosa propisana Zakonom o državnim službenicima i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike te pojam „radnog iskustva"", koji je potreban prilikom ispunjavanja uvjeta prijma u državnu službu. Daje se pregled uračunavanja određenog staža u radni staž državnih službenika i namještenika (posebnog staža, radnog staža ostvarenog u inozemstvu, radnog staža ostvarenog u republikama bivše SFRJ, dokupljenog staža i produženog osiguranja, poljoprivrednog staža, radnog staža bračnog druga profesionalnog ili ugovornog diplomate upućenog u inozemstvo, radnog staža ostvarenog u međunarodnim predstavništvima u RH, mirovinskog staža na temelju ugovora o djelu) i što se podrazumijeva pod radnim iskustvom, kao jednim od uvjeta za prijam u državnu službu. Poseban osvrt daje se na razliku pojmova „radnog staža"" i „radnog iskustva"", njihovoj definiciji, obzirom da niti jednim zakonom ili autonomnim izvorima radnog prava nije definiran pojam „radnog staža"" unatoč činjenici da o toj definiciji ovise mnogobrojna prava državnih službenika i namještenika.

Summary:

Terms explained in this paper include the concept of length of service needed to exercise certain rights of civil servants associated to labour relations connected with length of service prescribed by the Civil Servants' Act and the Collective Agreement for Civil Servants and Employees, and the notion of work experience needed to meet the conditions of admission to civil service. An overview of including particular length of service into the length of service of civil servants and employees (special length of service, length of service achieved abroad, years of service achieved in the republics of the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia, purchased supplementary years of service, added years of service, agricultural length of service, length of service of a spouse or a professional or contracted diplomat sent abroad, length of service achieved in international envoys in The Republic of Croatia, pensionable service on the basis of a temporary service contract) as well as work experience as one of conditions for admission civil service is given. Also, a review of the difference between the notions of ""length of service"" and ""work experience"" and their definitions are to be found, especially taking into consideration that laws or autonomous sources of labour law do not define the term ""length of service"" despite the fact that many rights of civil servants and employees depend upon it.

Ključne riječi: radni staž, radno iskustvo, autonomni izvori radnog prava, kolektivni ugovor, uvjeti za zapošljavanje

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

RADNO PRAVO 4/2015

UDK: 349.22

Davor Rajčić

PROBLEM OBAVLJANJA POSLOVA PUTEM UGOVORA O DJELU ILI UGOVORA O AUTORSKOM RADU ZA ISTU USTANOVU S KOJOM SE IMA SKLOPLJEN UGOVOR O RADU

RADNO PRAVO 06/12

U ovom članku autor obrađuje problem obavljanja poslova putem ugovora o djelu ili ugovora o autorskom radu za istu ustanovu s kojom se ima sklopljen ugovor o radu, posebno s apskeka različitog pristupa radnopravnih i poreznih propisa.

Sažetak:

Obavljanje programa dopunske djelatnosti bez sumnje je izuzetno važno i značajno. Obavljanjem programa dopunske djelatnosti visoka učilišta stječu dodatne prihode koji su važni za njihovu djelatnost i razvoj što istovremeno znači da bi se iz sredstava državnog proračuna za takva visoka učilišta mogli izdvojiti nešto manji iznosi. U 2009. godini u Izvješću je navedeno da je 87 javnih visokih učilišta isplatilo bruto autorskih honorara 212.491.326,00 kuna, a da je svih 91 isplatilo bruto ugovore o djelu 153.173.625,00 kuna, što je sveukupno 365.664.951,00 kuna. astavnici i suradnici koji obavljanjem takovih poslova stječu dragocjena stručna iskustva primjenjuju ih u obavljanju znanstvene i nastavne djelatnosti. Zato je bitno da predstavnici nadležnih ministarstava i visokih učilišta zauzmu stav imajući u vidu i radnopravnu i poreznu stranu pitanja (ne)samostalnog rada.

Ključne riječi: ugovor o djelu, ugovor o radu, visoka učilišta, nesamostalni rad

Summary:

Performing the programme of supplementary activity is beyond any doubt very important and significant. By doing so, higher education institutions gain additional revenues which are important for their activity and development, which in turn means that somewhat smaller amounts from the state budget could be allocated to such higher education institutions. In the 2009 Report it was noted that 87 public higher education institutions had paid HRK 212.491.326,00 of gross authors' royalties, and the overall 91 paid gross temporary service contract in the amount of HRK 153.173.625,00, which is the total of HRK 365.664.951,00. Teachers and associates who gain valuable professional experience in performing such activities apply them in performing their scientific and academic activity. This is why it is important that the representatives of relevant ministries and higher education institutions take a position bearing in mind the labour law and the tax aspect of the issue of (self)employment.

Davor Rajčić

Tajnik Građevinskog fakulteta u Zagrebu

UDK 349.22

Radno pravo 6/2012

Dubravka Jadro, dipl. iur.

ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA

RADNO PRAVO 04/15

U članku se obrađuje odgovornost zdravstvenih radnika. Prikazuje se kaznena odgovornost, građanskopravna odgovornost, prekršajna te stegovna odgovornost.

SAŽETAK:
Pružanje zdravstvene zaštite pacijentima nužno zahtijeva postupanje zdravstvenih radnika u skladu s pravilima medicinske struke. Obavljanje zdravstvene djelatnosti ne smije ugroziti život i zdravlje bolesnika, već treba služiti unapređenju, čuvanju i vraćanju njihova zdravlja.
Greške u obavljanju zdravstvene djelatnosti, međutim, realnost su koja proizlazi iz specifičnosti medicinske znanosti i prakse koja nije skup jedinstvenih i općeprihvaćenih pravila. Pri utvrđivanju odgovornosti zdravstvenih radnika treba polaziti od zaštite pacijenata, ali pri tome je nužno odrediti distinkciju između nesavjesnog postupanja zdravstvenih radnika i ishoda koji nisu njihova posljedica. U tom smislu, ubuduće treba više jačati osiguranje zdravstvenih radnika od odgovornosti, plaćanja odštete bez traženja krivnje (""no fault"" sustav) te razvijati oblike alternativnog rješavanja sporova kao što su arbitraža i medijacija.

Summary:
Providing health care to patients requires a treatment of health care workers in accordance with the rules of the medical profession. Providing health service must not endanger the life and health of patients, but should serve to the improvement, preservation and restoration of their health.
Faults in health care activity, however, are reality that arises from the specifics of medical science and practice, which is not only a collection of unique and generally accepted rules. In determining the responsibilities of health care professionals, protection of patients should be a starting point, but at the same time it is necessary to determine the distinction between negligent conduct of the health care workers, and outcomes which are not their consequences. According to this, in future we should strengthen the security of health workers from liability and from payment of compensation without seeking the fault (""no fault"" system), but also to develop forms of alternative dispute resolution such as arbitration and mediation.

Ključne riječi: odgovornost zdravstvenih radnika, kaznena odgovornost, građanskopravna odgovornost, prekršajna odgovornost, stegovna odgovornost

Dubravka Jadro, dipl. iur.

RADNO PRAVO 4/2015

UDK: 347:614


Krešimir Rožman

RADNIČKA VIJEĆA, SINDIKALNI POVJERENICI, PREDSTAVNICI RADNIKA U U TIJELIMA POSLODAVACA U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA

RADNO PRAVO 06/12

Autor obrađuje radnička vijeća, sindikalni povjerenici, predstavnici radnika u u tijelima poslodavaca u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Posebno analizira dvojbe koja se tijela u ustanovama znanosti i visokog obrazovanja mogu smatrati upravnim vijećem ili drugim odgovarajućim tijelom te pitanje prava na predstavnika radnika u tim tijelima.

Sažetak:

Radnička vijeća i sindikalni povjerenici djeluju u ustanovama znanosti visokog obrazovanja sukladno općim propisima i sklopljenim kolektivnim ugovorim.

U svim javnim ustanovama znanosti i visokog obrazovanja postoje tijela koja se po svojim ovlaštenjima mogu smatrati upravnim vijećem odnosnom drugim odgovarajućim tijelom, kako to određuje članak 163. Zakona o radu. Međutim, prilikom primjene odredbi Zakona o radu o radničkom predstavniku, u sustavu znanosti i visokog obrazovanja postoje dvojbe i potoškoće zbog odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao posebnog propisa. No, kako je sudjelovanje radničkog predstavnika ujedno ugovoreno i u kolektivnim ugovorim koji se primjenjuju u tom sustavu, u odgovarajućim tijelima javnih ustanova znanosti i visokog obrazovanja mora biti predstavnik radnika, radi primjene kolektivnih ugovora.

Ključne riječi: radničko vijeće, sindikalni povjerenik, predstavnik radnika, ustanove znanosti i visokog obrazovanja

Summary:

Works councils and shop stewards operate in the institutions of science and higher education in accordance with general rules and concluded collective agreements.

In all public institutions of science and higher education there are bodies which, according to their proxies, can be regarded governing bodies i.e. other relevant body, as determined by the Article 163 of the Labour Code. However, in the application of the Labour Code provisions concerning workers' representative, there are doubts and difficulties in the system of science and higher education due to provisions of the Act on Science and Higher Education, as a special regulation. However, since the participation of workers' representative is also agreed in the collective agreement which are applicable in that system, relevant bodies of public institutions of science and higher education have to involve a workers' representative, with a view of application of collective agreements.

Krešimir Rožman

UDK 331.105.44

Radno pravo 6/2012

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

OGRANIČENJE PRAVA NA RAD NAKON PRESTANKA DUŽNOSTI DRŽAVNOG DUŽNOSNIKA

RADNO PRAVO 05/17

Omeđivanje granica temeljnog radničkog prava na rad nakon prestanka odgovarajuće dužnosti, definirano je propisom zakonske snage i stavljeno pod povećalo iste javnosti u čijem je probitku, uslijed mogućeg sukoba interesa, ustanovljeno nauštrb ustavnog prava čovjeka i radnika.

SAŽETAK:
Ograničenje svakog prava podrazumijeva poštovanje zakonske obveze u vidu postavljenih granica glede razmjernosti i uvjetovanosti zaštitom sloboda i prava drugih ljudi te pravnog poretka, javnog morala ili zdravlja ljudi.
Pravna narav sukoba interesa iziskuje da se nastale situacije moguće konfrontacije privatnog s javnim interesom preveniraju mehanizmima uspostavljenim propisom zakonske snage.
Pravo povratka na rad specifično je zakonsko pravo bivšeg dužnosnika da uspostavi raniji radni odnos ili da se vrati na posao koji je obavljao prije obnašanja odgovarajuće dužnosti, na koju nije ponovno izabran ili imenovan, a legitimnost te pojave ogleda se i kroz činjenicu isplate naknade plaće kroz vrijeme dok radnik, raniji dužnosnik, ne radi.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja glede tog instituta radnog prava, uključujući i aspekte ustavnog prava kojih se dotiče, zbog svoje mješovite pravne prirode, uz ukaz da se pravo povratka na rad može realizirati i uporabom mehanizma sporazuma radnika s poslodavcem, na temelju odredaba općeg radnog propisa zakonske snage.

Summary:

Limit any law implies respect for legal obligations as set limit as to the proportionality and the protection of conditionality freedoms and rights of others, legal order, public morality or public health.
The legal nature of a conflict of interest requires that its situation possible confrontation of the private to the public interest prevent mechanisms established regulation unenforceable.
The right to return to work specifically the legal right of former officials to establish an earlier employment or return to work, which is performed prior to the behavior of the corresponding duties, to which is not re-elected or appointed, and the legitimacy of this phenomenon is reflected in the fact of payment of salary compensation through while the worker, the former official, does not work.
In conclusion, it points to the outstanding issues regarding the institute of labor law, including aspects of constitutional law which touches on, because of their mixed legal nature, with the command to the right to return to work can be realized and the use of the mechanism of the agreement the workers and the employer, pursuant to the provisions of the general working regulations legislative power.

Ključne riječi: pravo na rad, ograničenje prava, pravo povratka na rad, dužnosnik, javni interes, sukob interesa

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 5/2017

UDK: 349.2:35.07

Fadila Bahović

PLAĆE ZAPOSLENIKA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA

RADNO PRAVO 06/12

Autorica u članku govori o bruto plaći zaposlenika osnovnih i srednjih škola, značenju pojmova osnovne plaće i dodataka na plaću, različitim odredbama granskih kolektivnih ugovora zbog kojih postoje i razlike u obračunu bruto plaća zaposlenika osnovnih škola u odnosu na zaposlenike srednjih škola kao i nekim nedorečenostima pravne regulative vezane uz bruto plaće zaposlenih u prosvjeti.

Sažetak

U Hrvatskoj je trenutno zaposleno oko 72 000 osoba u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama za čije se plaće sredstva osiguravaju u državnom proračunu (zaposlenicima osnovnih škola) i u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (zaposlenicima srednjih škola). Radi se o jednom – po veličini dosta značajnom segmentu javnih službi. Propisi koji se odnose na bruto plaću zaposlenih u osnovnim i srednjim školama proizlaze iz raznih zakonskih i podzakonskih akata kao i kolektivnih ugovora, među kojima postoji određena razina neusklađenosti i nedorečenosti. Zbog toga je i samim poslodavcima – školskim ustanovama ponekad teško snaći se u svim tim propisima koje su obvezni primijeniti pri obračunu bruto plaće zaposlenika. Brojna su pitanja školskih ustanova o bruto plaći: kojim je pravnim propisima definirana, kako se obračunava, što sve utječe na njenu visinu i drugo. Ovim se člankom nastoje pojasniti neki najvažniji pojmovi vezani uz samu bruto plaću koji bi mogli biti korisni školskim ustanovama – kao poslodavcima, a posebice ravnateljima, tajnicima i računovođama - kao osobama nadležnim za vođenje evidencije o zaposlenima, njihovom radnom vremenu te obračunu plaća. Također se daje osvrt i na neka otvorena pitanja vezana uz pravnu regulativu bruto plaća zaposlenih u školstvu.

Ključne riječi: obračun bruto plaće, osnovna plaća, koeficijenti složenosti poslova radnog mjesta, dodaci na plaću

Summary

In Croatia there are currently 72.000 persons employed in primary and secondary schools whose wages are funded from the State budget (primary schools employees) and from the budgets of local and regional self-government (secondary schools employees) units. This is, in terms of size, quite significant segment of public services. Regulations relating to the gross wage of the employed in primary and secondary schools arise from a variety of laws and by-laws as well as from collective agreements, among which there is a certain level of inconsistency and incompleteness. Therefore, the employers themselves – school institutions sometimes find it difficult to cope with all these regulations they are obliged to apply in calculating employees' gross wages. Schools have numerous questions on gross wage: which legal rules regulate it, how is it calculated, what affects its level and others. This article intends to clarify some of the most important terms related to the gross wage and which may be useful to schools – as employers, and especially to head-masters, secretaries and accountants – as persons responsible for keeping records on employees, their working time and calculation of wages. It also considers some open questions related to legal regulation of gross wages of employees in education.

Fadila Bahović

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

UDK 349.223:37

Radno pravo 6/2012

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

INSTITUTI SLUŽBENIČKOG PRAVA NA DRŽAVNOJ I LOKALNOJ RAZINI

RADNO PRAVO 05/17

U ovom članku autorica obrađuje institute službeničkog prava koji se odnose na način, postupak i uvjete za prijam, raspored, stavljanje na raspolaganje i prestanak službe državnih službenika i službenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zbog dvojbi u praksi oko ispunjavanja uvjeta za prijam u službu te prava prednosti pri zapošljavanju, kod stavljanja na raspolaganje službenika u odnosu na primjenu propisa o dužini i tijeku raspolaganja, prekidu roka raspolaganja, pravu na otpremninu i ostalih prava i načina prestanka službe državnih i lokalnih službenika, u ovom članku daju se odgovori na sporna pitanja te primjeri iz prakse vezani za navedene institute službeničkog prava.

SAŽETAK:
Instituti službeničkog prava uređeni su posebnim zakonima i to Zakonom o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te posebnim zakonima. Na državne službenike primjenjuje se Zakon o državnim službenicima i na temelju tog Zakona doneseni provedbeni propisi, a na lokalne službenike zaposlene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Sukladno navedenim Zakonima, najvažniji instituti službeničkog prava su oni koji se odnose na način prijma i rasporeda osoba u državnim tijelima odnosno u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, prava prednosti pri zapošljavanju, stavljanje na raspolaganje i njihov način prestanka službe. Kod prijma u službu u članku se razrađuje način i postupak prijma te uvjeti za prijam koje osobe moraju ispunjavati da bi bile primljene u službu. Pored toga u odnosu na prijam u službu daje se pregled prava prednosti prilikom zapošljavanja. Također se u članku daje prikaz rasporeda službenika na radna mjesta i zakonom propisanih razloga uslijed kojih se službenici stavljaju na raspolaganje te prikaz razloga za prestanak službe.

Summary:
In this article, the author elaborates the institutes of civil service legislation regarding methods, procedures and requirements for admission, assignment, being made available to the Government and termination of service of civil servants and servants in administrative authorities of local and regional self-government units. Due to practical dilemmas concerning requirements for admission to service and the right of priority in the admission to service, upon making servants available to the Government in regard to the implementation of regulation on duration and course of such availability of servans, dismissal period when being made available to the Government, right to severance pay as well as other rights and modes of termination of service of civil servants and servants in local and regional self-government units, this article presents practical examples and addresses the issues of the aforementioned institutes of service legislation.

Ključne riječi: službenik, prijam, radno iskustvo, prednost pri zapošljavanju, raspored, raspolaganje,prestanak službe, otkazni rok, prestanak službe

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 5/2017

UDK: 35.082

mr. sc. BRUNO MOSLAVAC

RAZUMIJEVANJE I NERAZUMIJEVANJE RADNOPRAVNOG INSTITUTA STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA ZA RAD

RADNO PRAVO 01/12

Brojni su uzroci, poput uvelike nastupjele recesije čije posljedice će svijet rada još dugo trpjeti, neusklađenosti i nesuglasja propisa zakonske snage sa provedbenim ili propisima nižeg ranga, odnosno općim aktima poslodavaca, uz nedostatak potrebne radne snage odgovarajućeg stupnja obrazovanja na tržištu rada, koji ukazuju na potrebu korištenja instituta stručnog osposobljavanja za rad. Donedavno relativno nepoznat radnopravni institut sada postaje vrlo zanimljiv i poslodavcima i potencijalnim radnicima, ali praksa pokazuje da zbog nerazumijevanja temeljnih odrednica tog instituta dolazi do pogrešnih kako zakonodavnih, tako i praktičnih slučajeva primjene.

Sažetak

Stručno osposobljavanje za rad, radnopravni institut sui generis, zamišljen je i normiran kao jedna stepenica na stubištu koje vodi prema radnom odnosu i statusu punopravnog radnika, u situaciji gdje provedbeni propisi kao uvjete zapošljavanja traže one uvjete kojima potencijalni, a zainteresirani radnici, u jednom trenutku ne udovoljavaju.

U ovome radu autor prikazuje najvažnije elemente stručnog osposobljavanja za rad, posebno ukazujući na uistinu brojne pogreške koje se javljaju prilikom primjene propisanog, ali i propisivanja buduće primjene tog radnopravnog instituta..

Zaključno se ukazuje na činjenicu da, prilikom uređivanja odnosa između subjekata stručnog osposobljavanja za rad, treba poći od njegovih glavnih elemenata, propisanih osnovnim radnopravnim propisom zakonske snage i na taj načun urediti ili uskladiti već uvedene norme ponašanja u okviru izvršavanja predmetnog instituta u svakodnevici, kako u teorijskom (normativnom), tako i u praktičnom dijelu..

Ključne riječi: stručno osposobljavanje, državna služba, plan prijma, ugovor o stručnom osposobljavanju

Summary

Vocational training for work, a labour law institute sui generis, is designed and standardized as a step on a staircase leading to employment relationship and status of a full worker, in a situation in which implementation rules demand as conditions of employment those conditions which potential, interested workers at one time do not meet.

The author in this paper outlines the most important elements of the vocational training, specifically pointing to really numerous mistakes that arise during the implementation of rules, as well as during the stipulation of the future implementation of this labour law institute.

In the conclusions, the author highlights the fact that the stipulation of relations between the subjects of vocational training for work should commence from its key elements, determined by the valid basic labour law rule and in that way regulate or harmonize already introduced norms of behaviour within the implementation of the concerned institute in everyday life, both in theory (standards) and in practice.

UDK 349.22.(27)

Radno pravo 01/2012

Mr. sc. BRUNO MOSLAVAC

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici,

Kristina Begović

PREGLED PRIJEDLOGA IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU

RADNO PRAVO 03/13

Predmet ovog članka je pregled Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojim se mijenjaju dosadašnje odredbe o radnom odnosu znanstvenika, nastavnika i zaposlenika u suradničkim zvanjima i na radnim mjestima i druge vezane izmjene u odnosu na trenutno važeći Zakon o znanstvenoj djelanosti i visokom obrazovanju.

Sažetak:
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Vlada Republike Hrvatske je dostavila predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 4. veljače 2013. godine. Jedan od ciljeva promjena Zakona je usklađivanje znanstvenog sustava s promjenama i napretkom Europskoga istraživačkog prostora u kontekstu skorog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, te sukladno tome ugrađivanje smjernica nove strategije na europskoj razini, Europa 2020 - Strategija za inteligentni, održivi i uključivi rast, okvira koji definira i usmjerava razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja. Predlagač u obrazloženju Zakona također navodi da je svrha ovog Zakona stvaranje daljnjih preduvjeta za izgradnju znanstvenog i inovacijskog sustava usmjerenog na javno dobro, potrebe društva u cjelini, s osobitim naglaskom na povećanje konkurentnosti RH na međunarodnoj razini te prilagodbe obvezama koje za RH proizlaze iz skorašnjeg članstva u Europskoj uniji, imajući na umu primjere dobre prakse na razini Unije.

Ključne riječi: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, radni odnos znanstvenika i nastavnika

Summary:

On 4 February 2013 the Government of the Republic of Croatia submitted to the Speaker of the Croatian Parliament the draft Act on the Amendments to the Science and Higher Education Act. One of the objectives of changing the Act is the harmonization of the scientific system with the changes and the advances in the European research area in the context of the forthcoming accession of the Republic of Croatia to the European Union, and, accordingly, the integration of the guidelines of the new strategy at the European level: Europe 2020 – a strategy for smart, sustainable and inclusive growth, a framework which defines and directs the development of the system of science and higher education. The legislator in the rationale of the Act states that its purpose is to create additional prerequisites for the development of the scientific and innovation system directed at public good, needs of the society as a whole, with special emphasis on increasing the competitiveness of Croatia at international level, and adjustments to the obligations arising from the forthcoming membership of the European Union, having in mind the examples of good practices at the EU level.

Kristina Begović
Radno ravo 03/2013
UDK 001 (094.5)