Članci

U članku autor daje prikaz prava, ovlasti i ograničenja ravnatelja škola u vezi zapošljavanja radnika. Posebno ukazuje na neka ograničenja koja ne postoje u drugim javnim službama.

SAŽETAK:
O zapošljavanju u školama, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora.
Zapošljavanje se obavlja putem javnog natječaja. Međutim, prije objave javnog natječaja potreba i prestanak potrebe za radnikom mora se prijaviti uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu, a natječaj se objavljuje tek ako prema obavijesti ureda nema radnika za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena, odnosno ako škola ne primi takvog radnika.
Za zapošljavanje u školama postoje i zapreke koje se odnose na pravomoćnu presudu za određena kaznena djela te ako se protiv kandidata vodi kazneni postupak za takvo kazneno djelo.
Kao i druge javne ustanove, škole prilikom zapošljavanja dužne su dati prednost pri zapošljavanju osobama s invaliditetom i braniteljima, sukladno posebnim zakonima.
Na koncu u školama, kao i drugim javnim službama, postoji zabrana zapošljavanja određena Odlukom o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama.

Summary:
According to the Act on Primary and Secondary Education, the school principal decides of the employment in school with the prior approval of the School Board.
Recruitment is done through a public tender. However, prior to the publication of a public tender for applications and the termination for a need of a worker must be reported to the state administration office or to the city office, and the public tender is published only if there is no employee who has ceased to work full time or part time, or if school doesn´t employ such worker.

Ključne riječi: zapošljavanje, ravnatelj, ovlasti ravnatelja, javni natječaj, prijava potrebu uredu državne uprave, prednost pri zapošljavanju, branitelji, osobe s invaliditetom, zabrana zapošljavanja

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik Radnog prava

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.108.3: 373

U članku autor obrađuje pitanje dopunskog rada zdravstvenih radnika iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te uvjeta za odobrenje takvog rada iz Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Također, analizira dodatni rad do osam sati tjedno iz čl. 61. st. 3. Zakona o radu u kontekstu korištenja takvog rada u zdravstvu.

SAŽETAK:
U djelatnosti zdravstva postoji posebno, dodatno reguliranje dopunskog posla propisano člancima od 125. do 125.e Zakona o zdravstvenoj zaštiti prema kojima zdravstveni radnik može uz odobrenje poslodavca za svoj račun sklopiti posao iz zdravstvene djelatnosti poslodavca.
Uvjet za takav rad je sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama poslodavca i pravne ili fizičke osobe kod koje će zdravstveni radnik dopunski raditi, odobrenje poslodavca za takav rad te napokon ugovor o dopunskom radu između zdravstvenog radnika i pravne ili fizičke osobe kod koje će se taj dopunski rad obavljati.
Dok se ovaj dopunski rad odnosi samo na zdravstvene radnike, mogućnost dodatnog rada za sve radnike u Republici Hrvatskoj generalno je određena člankom 61. st. 3. Zakona o radu, prema kojoj odredbi, radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, uz suglasnost poslodavca.

Summary:
In the healthcare activity there is a special regulation of the additional work prescribed by articles 125-125.e. of the Health Care Act according to which a healthcare worker may, with the approval of his/her employer, enter into an healthcare activity for second employer.
The requirement for such work is the contract on the mutual rights and obligations of the employer and the legal or natural person for whom the health worker will perfom addictional work, the employer's approval for such work and finally, the additional work contract between the health worker and the legal or natural person for whom the health worker will perform additional work.
While this additional work only applies to healthcare workers, the possibility of additional work for all workers in the Republic of Croatia is generally defined in Article 61, paragraph 3 of the Labour Act, according to which provisions, a full-time worker may conclude a labour contract with another employer for a maximum duration for up to eight hours per week, with the consent of the employer.

Ključne riječi: dopunski rad, zdravstveni radnik, ugovor o međusobnim pravima i obvezama, zdravstvena djelatnost, odobrenje za dopunski rad

Hrvoje Orešić, mag. iur.
Radno PRAVO

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.313.6

U članku se iznosi prikaz najnovijih izmjena novog Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

SAŽETAK:
7. studenoga 2017. godine Vlada Republike Hrvatske i 11 sindikata javnih službi potpisali su novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: Temeljni kolektivni ugovor). Novi Temeljni kolektivni ugovor zaključen je na vrijeme od 4 godine, a primjenjuje se od 1. prosinca 2017.

Summary:

On November 7, 2017, the Government of the Republic of Croatia and 11 public service unions signed a new Collective Agreement for Civil Servants and Governmental Employees in Public Services. The new Basic Collective Agreement was concluded for a period of 4 years and is applicable from 1 December 2017.

Ključne riječi: temeljni kolektivni ugovor, javne službe

Mirela Bojić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 349.22:35 

Normativna aktivnost subjekta koji pravilnikom uređuje odgovarajuća prava i obveze skopčane s radnim odnosom, strogo je ograničena s više čimbenika i ovlast normiranja podvrgnuta je sudskoj kontroli.

SAŽETAK:

Svaki radnik zainteresiran je i pojačano skrbi za bitne elemente sadržaja svog radnog odnosa, a posebno je osjetljiv na uplive izvana u jezgru tog društvenog odnosa gdje se radnik nalazi primarno u interakciji s poslodavcem.

Liječnici su iskazali svoje nezadovoljstvo zbog utjecaja ministarskog pravilnika na sadržaj njihovih radnih odnosa u dijelu specijalizacije, kao elementu njihovog rada bitnom za kontinuirano stručno usavršavanje tijekom karijere, zatraživši ustavnosudsku ocjenu više pitanja iz konkretnog pravilnika.

Svaki akt u domeni svijeta rada i radnih odnosa, a posebno oni nižeg ranga od zakonskog, podliježu posebnoj ocjeni i kontroli, jer donositelji takvih akata imaju izrazito naglašen stupanj zahvata u pojedina radnička prava koja su predmet regulacije, uz istovremeno nisku razinu samostalnosti prilikom realizacije vlastitog prava kroz to normiranje.

Zaključno se ukazuje na dokinute odredbe spornog pravilnika o specijalizaciji liječnika, uz prikaz svih okolnosti koje su dovele do ustavnosudske ocjene o neprihvatljivosti relativno većeg broja odredbi pravilnika, zbog nedopustivog pravnog djelovanja na sadržaj radnih odnosa liječnika.

Summary:
Every single worker is interested in, and has increased, care for the essential elements of the content of his/her employment relationship, and is particularly vulnerable to exigencies in the core of this social relationship where the worker is primarily in contact with the employer.

Medical doctors expressed their dissatisfaction due to the influence of the ministerial ordinance on the content of their employment in the part of the specialization, as an element of their work essential for continuous professional training during their career, requesting a constitutional review of several issues from the specific rulebook.

Every legal act in the domain of the world of work and labor relations, and in particular those of lower rank than the law, are subject to special assessment and control, since the authors of such acts have a marked degree of involvement in individual labor rights that are the subject of regulation, while at the same time a low level of autonomy when realizing their own rights through this normative activity.

Concluding remarks point to the exhausted provisions of the disputed Ordinance on Doctoral Specialization, with an account of all the circumstances that led to the Constitutional Court's assessment of the inadmissibility of a relatively large number of statutory provisions due to the unacceptable legal effect on the content of the doctor's work. 

Ključne riječi: liječnici, specijalizacija, pravilnik, sadržaj radnog odnosa, stručno društvo

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 349.2:61

Problemi vezani uz primjenu odredaba Zakona koje se odnose na sklapanje ugovora o radu osoba na znanstvena radna mjesta i na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna radna mjesta, „neiscrpan“ su izvor pitanja na koje ćemo ukazati, analizirati i ponuditi odgovarajuća pravna shvaćanja. 

SAŽETAK:
Visoka učilišta i druge znanstvene organizacije u svojoj svakodnevnoj djelatnosti prvenstveno primjenjuju Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 60/15 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) . Taj je propis lex specialis za sklapanje ugovora o radu za sve zaposlenike osim onih koji pripadaju takozvanim zajedničkim službama na koje se odnosi Zakon o radu. Iako se odredbe lex specialisa odnose i na sklapanje ugovora o radu suradnika (asistenata i postdoktoranada) one neće biti predmet ovog rada.

Summary:

Higher education institutions and other scientific organizations enforce in their everyday activities the Scientific Activity and Higher Education Act (Official Gazette 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/14 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia 60/15 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia). This ordinance represents Lex specialis for all employees, except the ones belonging to so called Shared Services, regulated by the Labour Act. Although the provisions of the Lex specialis are also used when concluding employment contracts of the associates (assistants and postdoctoral researchers), they shall not be a subject of this work. 

Ključne riječi: ugovor o radu, izbor u viša zvanja i radna mjesta, reizbor na ista radna mjesta

Davor Rajčić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 1/2018

UDK:349.2:378

U radu se, uz navođenje statističkih podataka, daje prikaz zakonodavstva kojim se regulira podnošenje i ispitivanje pritužbi protiv policijskih službenika, kao i zakonskih odredbi kojima se sankcionira zloupotreba instituta pritužbe.

SAŽETAK: 
Ustavno pravo na slanje predstavki i pritužbi može se ograničiti zakonom da bi se zaštitili slobode i prava drugih te pravni poredak, pa su tako Kaznenim zakonom i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisane sankcije protiv osoba koje podnose uvredljive i neutemeljene pritužbe protiv policijskih službenika. Provedbom prekršajnih i kaznenih postupaka protiv osoba koje zloupotrebljavaju institut pritužbe štite se čast i ugled policijskih službenika te osigurava uredno i učinkovito obavljanje policijske službe.

Summary:
The constitutional right to submit complaints may be limited by law to protect the freedoms and rights of others, as well as legal order, so the Criminal Code and the Act on Offenses against Public Order and Peace prescribe sanctions against persons who submit offensive and unfounded complaints against police officers. By conducting misdemeanor and criminal proceedings against persons who are abusing the institute of complaints, the honor and reputation of police officers is protected and it is ensured that the police service is properly and efficiently carried out.

Ključne riječi: lažno prijavljivanje kaznenog djela, Ministarstvo unutarnjih poslova, omalovažavanje i vrijeđanje službene osobe, policijski službenik, pritužba

dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.

voditelj Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja MUP-a RH u Splitu

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 351.74

U radu je dana analiza odredaba tek donesene Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja. Ukazano je, po mišljenju autora rada, na nekoliko spornih pitanja koja bi se mogla pojaviti u primjeni Odluke ali i na način kako ta sporna pitanja rješavati u postupcima izbora u znanstveno-nastavna zvanja koja provode visoka učilišta.

SAŽETAK:
Za izbor u znanstveno-nastavna zvanja pristupnici moraju ispuniti uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03., 198/03., 105/04., 2/07. – Oduka USRH, 174/04., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13. i 139/13., 101/14. -  Odluke USHRH, 60/15. - Odluka USHRH i 131/17.), imati znanstveno zvanje u odgovarajućem polju i ispunjavati uvjete za ocjenu obrazovnoga, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor uz suglasnost Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, imati potrebne psihofizičke osobine i ispunjavati druge uvjete ako su propisani statutom visokog učilišta. 

Summary:
In order to be appointed to research and teaching positions, the appointee needs to fulfill the requirements prescribed by the Scientific Activity and Higher Education Act (Official Gazette 123/03, 198/03, 105/04, 2/07 - Decision of the Constitutional Court 174/04, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 and 139/13, 101/14 -  Decision of the Constitutional Court 60/15 - Decision of the Constitutional Court 131/17), needs to be appointed to relevant field and fulfill requirements for evaluation of educational, teaching and professional work regulated by the Rector’s Conference with the consent of the National Council for Science, Higher Education and Technological Development, possess necessary skills and abilities and fulfill other requirements if prescribed by the statute of the relevant higher education institution.

Ključne riječi: izbori u znanstveno-nastavna zvanja, opći i posebni uvjeti

Davor Rajčić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 3/2018

UDK: 378.245

U članku autor daje prikaz prava, ovlasti i ograničenja ravnatelja škola u vezi zapošljavanja radnika. Posebno ukazuje na neka ograničenja koja ne postoje u drugim javnim službama. Prikazuje prednost pri zapošljavanju prema novom Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te ukazuje na problem primjene prednosti pri zapošljavanju iz toga Zakona i kod izbora ravnatelja škola.  

SAŽETAK: 
O zapošljavanju u školama, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora. 
Zapošljavanje se obavlja putem javnog natječaja. Međutim, prije objave javnog natječaja potreba i prestanak potrebe za radnikom mora se prijaviti uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu, a natječaj se objavljuje tek ako prema obavijesti ureda nema radnika za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena, odnosno ako škola ne primi takvog radnika. 
Za zapošljavanje u školama postoje i zapreke koje se odnose na pravomoćnu presudu za određena kaznena djela te ako se protiv kandidata vodi kazneni postupak za takvo kazneno djelo. 
Kao i druge javne ustanove, škole prilikom zapošljavanja dužne su dati prednost pri zapošljavanju osobama s invaliditetom i braniteljima, sukladno posebnim zakonima. 
Na koncu, u školama, kao i drugim javnim službama, postoji zabrana zapošljavanja određena Odlukom o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama. 

Summary:
According to the Act on Primary and Secondary Education, the school principal decides of the employment in school with the prior approval of the School Board.
Recruitment is done through a public tender. However, prior to the publication of a public tender for applications and the termination for a need of a worker must be reported to the state administration office or to the city office, and the public tender is published only if there is no employee who has ceased to work full time or part time, or if school doesn´t employ such worker.

Ključne riječi: zapošljavanje, ravnatelj, ovlasti ravnatelja, javni natječaj, prijava potrebu uredu državne uprave, prednost pri zapošljavanju, branitelji, osobe s invaliditetom, zabrana zapošljavanja 

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 4/2018

UDK: 331.91

U članku se razmatraju troškovi prijevoza prema novom Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, s osvrtom na tumačenja Povjerenstva za tumačenje TKU-a dana u tom kontekstu.

Sažetak:

Novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama objavljen je u Narodnim novinama br. 128/17. od 21. 12. 2017. Temeljni kolektivni ugovor se primjenjuje na sve službenike i namještenike u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.  Na strani poslodavca potpisala ga je Vlada Republike Hrvatske, a na strani predstavnika radnika sindikati javnih službi.

Summary:

New Basic Collective Agreement for Civil Servants in Public Services was published in the Official Gazette no. 128/17. from 21 December 2017. The Basic Collective Agreement binds all civil servants and employees in public services for whom the Public Service Salaries Act applies. On the behalf of the employers it was signed by the Government of the Republic of Croatia, and on the behalf of the workers' representatives it was signed by the trade unions of public services.

Ključne riječi: troškovi prijevoza, tumačenja, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 331.22

U članku autor analizira posljednje tumačenje Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u svezi dara za dijete u prigodi dana Svetog Nikole, te kroz presjek tumačenja od 2002. godine do danas daje svoje viđenje istoga.

SAŽETAK:

Članci Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kojima je regulirano pravo na dar za dijete u prigodi dana Svetog Nikole nisu se u mnogome mijenjali tijekom ugovaranja istih. Za pravilnu primjenu navedenog instituta svakako su najmjerodavnija tumačenja koja je ovlašteno davati Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Summary:

Articles of The basic collective agreement for officials and employees in public services regulating the right to gift for the child on the occasion of St. Nicholas Day did not change much in the course of contracting them. For the proper application of the above mentioned institute, the most instructive interpretations authorized by the Interpretation Commission for The basic collective Agreement for officials and employees in public services are certainly the most instructive. In the paper, the author analyzes the last interpretation of the Commission's interpretation of The basic collective agreement for officials and employees concerning the gift for the child on the occasion of St. Nicholas Day, and has interpreted the cross – section of interpretations since 2002. to this day.

Ključne riječi: Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, tumačenje, dar za dijete, Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Krunoslav Daković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 331.225

U članku se razmatraju novosti koje donose posljednje izmjene Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Sažetak:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske donesen je na sjednici Hrvatskog sabora 23. ožujka 2018., te je objavljen u Narodnim novinama broj 30/2018 dana 30. ožujka 2018., a stupio je na snagu 7. travnja 2018. Iako je riječ o propisu nezanimljivom široj pravnoj javnosti, riječ je o jednom od najvažnijih propisa s područja radnog prava za Republika Hrvatsku, imajući u vidu broj pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, a ujedno je riječ o propisu zbog čijih je pravnih praznina vođeno nekoliko tisuća parničnih postupaka protiv Republike Hrvatske posljednjih petnaestak godina. Upravo iz naprijed navedenih razloga u ovom će se radu nastojati sustavno prikazati najznačajnije novine koje donosi posljednja izmjena tog Zakona.

Summary:

The Act on Amendments to the Law on Service in the Armed Forces of the Republic of Croatia was adopted at the session of the Croatian Parliament on March 23, 2018 and was published in the Official Gazette No. 30/2018 on March 30, 2018 and entered into force on April 7, 2018. Although it is an issue that is not interesting for the general public, it is one of the most important regulations in the field of labour law for the Republic of Croatia, having in mind the number of members of the Croatian Armed Forces, and also it is a regulation because of which had been led several thousands of litigation against the Republic of Croatia in the last fifteen years. Because of the abovementioned reasons, this paper will try to systematically present the most important news which bring the last amendment of this Act.

Ključne riječi: služba u Oružanim snagama, pripadnici Oružanih snaga, djelatne vojne osobe

Stjepan Sabljarić, dipl. iur.
Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 349.2:355

U radu se analiziraju Plaće i ostala materijala prava radnika na temelju kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste koji je stupio na snagu 1. veljače 2018. Smatra se da bi ostala materijalna prava radnika trebalo svesti na realne okvire sukladno financijskom stanju u trgovačkom društvu.

Sažetak:

Dana 1. veljače 2018. sklopljen je novi kolektivni ugovor za Hrvatske ceste. Ugovor radnicima daje pravo na 1.000,00 kuna regresa za godišnji odmor, 1,000,00 kuna uskrsnice, 1.000,00 kuna božićnice, 600,00 kuna dara za djecu, jubilarne nagrade, stimulativne otpremnine i ostala prava i naknade u visini koje nemaju ostali zaposlenici zaposleni u državnim i javnim službama. U članku obrađujemo samo plaće i ostala materijalna prava radnika istog društva.

Summary:

On February 1, 2018, a new collective agreement was concluded for Croatian Motorways Maintenance and Toll Payment Ltd. The contract gives workers the right to 1.000,00 kunas for the annual leave expenses, 1.000,00 kunas for the Easter holidays, 1.000,00 kunas for Christmas holidays, 600,00 kunas for gifts for children, jubilee awards, incentive severance payments and other rights and fees in the amount like no other employees employed in state and public services. In this article we analyze only wages and other material rights of employees of the respective company.

Ključne riječi: plaće, materijalna prava, otpremnina, regres, božićnica, uskrsnica

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.
sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i viši predavač Poslovnog veleučilišta Zagreb

RADNO PRAVO 5/2018

UDK: 331.23

U ovom radu analiziramo institut premještaja u lokalnoj službi, tj. u odnosu na službenike raspoređene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u nastavku teksta: lokalni službenici, lokalna služba, odnosno lokalne jedinice). 

SAŽETAK:

Raščlanjen je službeničkopravni institut premještaja, u dijelu koji se odnosi na premještaj službenika i namještenika raspoređenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Analiza obuhvaća materijalnopravni aspekt (pretpostavke za odlučivanje o pojedinoj vrsti premještaja), kao i procesnopravnu dimenziju (posebnosti upravnog postupka kod konkretnih tipova premještaja, uz neke napomene vezane uz sudsku zaštitu u upravnom sporu).

Summary:
The article analyses the Institute of transfer of civil servants in the part related to the transfer of civil servants and employees employed in the administrative bodies of local and regional self-government units. The analysis encompasses the material legal aspect (assumptions for deciding on a particular type of transfer), as well as the procedural legal dimension (specialty of administrative procedure with specific types of transfer, with some remarks on judicial protection in administrative dispute).

Ključne riječi: premještaj, službenici i namještenici, lokalna i područna (regionalna) samouprava

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur. 
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 331.32

Autor u članku nudi praktična rješenja u pogledu nekih spornih pitanja koja se odnose na radnopravni položaj profesionalnih vatrogasaca.

Sažetak:
Raščlanjena je pozicija profesionalnih vatrogasaca u okviru postojećih skupina zaposlenika u hrvatskome javnom sektoru, kao i problemi do kojih važeće uređenje radnih odnosa vatrogasaca dovodi u praksi, te prijedlozi za otklanjanje/ublažavanje tih problema, na način koji u obzir ne bi uzeo samo organizacijski, već i funkcionalni kriterij regulacije radnih odnosa ove skupine zaposlenika.

Summary:
This paper analyzes the position of professional firefighters within the existing groups of employees in the Croatian public sector, as well as some problems that arise due to its legal regulation, and the proposals for removing these problems in a way that would not only take into account organizational but also the functional criteria regulating the employment relationships for this group of employees.

Ključne riječi: vatrogasci, javna vatrogasna postrojba, radni odnosi

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 10/2018

UDK: 349.2: 614.84

Vlada RH želi postići kvalitetnije upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru sa svrhom unaprjeđenja rada javnog sektora. Kvalitetnije upravljati ljudskim resursima znači imati u svakom trenutku ažuran podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru, njihovoj kvalifikacijskoj, dobnoj, spolnoj i socijalnoj strukturi te posebnim znanjima i vještinama kako bi se zaposlenike - po potrebi - moglo prebaciti na poslove za koje se traže njihova specifična znanja i vještine, efikasnije planirati odlaske u mirovinu ili nova zapošljavanja, definirati potrebne edukacije, pratiti stručna usavršavanja i napredovanja zaposlenika i slično. Nadalje, želi se bolje upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna. To konkretno znači imati pregled isplaćenih plaća po različitim sektorima, grupama institucija, institucijama, pa sve do razine plaće svakog pojedinog zaposlenika, imati uvid u strukturu plaće i vidjeti utjecaj svakog pojedinog elementa plaće na ukupan iznos isplaćenih plaća (utjecaj koeficijenata i različitih dodataka). 

Sažetak: 
U članku se razmatra moguća povlaštenost zaposlenih u javnom sektoru i pojašnjavaju poteškoće u praktičnoj primjeni odredbi iz kolektivnih ugovora. U kasnijem se tekstu izlaže stanje u EU i u pojedinim zemljama članicama u pogledu nagrađivanja zaposlenih javnom sektoru i njihovih dodatnih prava. Provedena analiza pokazuje kako nema značajnijih razlika u visini materijalni prava. Visina prava koja su ugovorena za javni sektor u pravilu su prisutna na istoj ili sličnoj razini i u većini kolektivnih ugovora za gospodarstvo, ali se po pitanju pojedinih prava u nekim kolektivnim ugovorima koji se primjenjuju u gospodarstvu sreću i povoljnija prava od onih koja su ugovorena za javni sektor. Ipak postoje ozbiljne teškoće u primjeni odredbi iz kolektivnih ugovora pa se iznose prijedlozi za poboljšanje stanja.

Summary:
The paper deals with the possible privileges of public sector employees and clarifies the difficulties in practical application of provisions from the collective agreements. The further text explains the situation in the EU and in some member states regarding the rewarding of employees in the public sector. The analysis shows that there are no significant differences in the pecuniary rights between the public and private sector. The level of rights that are contracted for the public sector are, as a rule, is presented also in the most of collective agreements applied in the private sector. However, there are serious difficulties in the implementations of provisions from the collective agreements, and thus, the proposals for improving of the situation are presented. 

Ključne riječi: nagrađivanje, javni sektor, privatni sektor, kolektivni ugovori, Hrvatska

Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 11/2018

UDK: 331.3

U radu se daje prikaz i analiza vrednovanja rada asistenata, poslijedoktoranada i njihovih mentora na javnim znanstvenim institutima i na sveučilištima i njegovim sastavnicama , pitanja koja se u praksi pojavljuju te pravna shvaćanja kako u primjeni instituta vrednovanja postupati da bi se riješila ta sporna pitanja.

Sažetak:
Institut vrednovanja rada asistenata uveden je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju  (dalje u tekstu: ZoZDiVO/03), a dopunjen je vrednovanjem rada poslijedoktoranada i vrednovanjem rada mentora asistenata Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju  (dalje u tekstu: ZoZDiVO/13-1). Institut je u dosadašnjoj primjeni doveo do niza nedoumica koje se prikazuju i raščlanjuju u radu i na temelju kojih se iznose pravna shvaćanja kako postupiti u njihovu rješavanju. Institut vrednovanja rada asistenata i poslijedoktoranada posebno je važan jer se nakon druge negativne ocjene rada asistenata i poslijedoktoranada pokreće postupak redovitog otkaza ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Summary:
The article gives an overview and analysis of the performance quality of research assistant, assistant professors and their mentors at public science institutes and the University with all its constituents.  It also examines questions that arise in real world application, the perceptions in legal application of the institute evaluation and how to apply the institute in order to resolve the contentious issues.

Ključne riječi: vrednovanje rada, asistenti, poslijedoktorandi, mentori

Davor Rajčić, dipl. iur.
Tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 12/2018

UDK: 001.81

U sadržaju ovoga rada navode se neke posebnosti (karakterističnosti) Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.

Sažetak:

Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, sklopili su 15. svibnja 2018. godine Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (u nastavku: Kolektivni ugovor ili Ugovor). „Ugovor obvezuje i primjenjuje se u ustanovama u kojima se obavlja osnovnoškolska djelatnost (u daljnjem tekstu: škola), pri čemu financijska sredstva za ugovorena prava i obveze osigurava Državni proračun Republike Hrvatske, odnosno proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na način utvrđen Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 - ispr. 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/17 i 7/17).“ Ugovor ima sve objektivne nomotehničke pretpostavke (oznake) propisa. Ima normativni dio („utvrđuje prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika škola“) i ugovorni dio („utvrđuje prava i obveze njegovih potpisnika“).

Summary:
The Government of the Republic of Croatia and the Union of Croatian Teachers, concluded on 15 May 2018 a Collective Agreement for Employees in Primary Institutions. "The contract is binding and applied in institutions where elementary school activity is performed (hereinafter: school), whereby the funds for contracted rights and obligations are provided by the State Budget of the Republic of Croatia and the budget of the local and regional self-government unit defined by The Act on Primary and Secondary Education (Official Gazette 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 - Official Gazette 90/11, 5/12, 16/12, 86 / 12, 126/12, 94/13, 152/17 and 7/17).“

Ključne riječi: Kolektivni ugovor, zaposlenici u osnovnoškolskim ustanovama, nomotehničke i druge posebnosti

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
Znanstveni savjetnik (u trajnom zvanju)

RADNO PRAVO 12/2018

UDK: 349.22 :373.3

U članku autor odgovara na pitanje: koliko će iznositi osnovica plaće u javnim službama i kojim je pravnim izvorima to određeno.

Sažetak: 
Osnovica plaće u javnim službama od 1. siječnja 2019. godine iznosi 5.584,19 kuna, a od 1. rujna 2019. iznosit će 5.695,87 kuna, a što je sve određeno sporazumom sklopljenim prilikom mirenja temeljem najavljenog štrajka sindikata javnih službi, koji sporazum ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

Summary:
The base pay in the public sector from January 1, 2019 amounts to HRK 5,584.19 and from September 1, 2019 it will amount to HRK 5,695.87, all of which is determined by the agreement reached at the conciliation on the basis of the announced strike by the trade unions of the public services, which agreement has legal effects of the collective agreement.

Ključne riječi: osnovica za plaće, javne službe, mirenje, sporazum, pravna snaga i učinci kolektivnog ugovora 

Krešimir Rožman, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 546.8

U ovom članku autorica obrađuje način utvrđivanja te pregled vrsti materijalnih prava koje ostvaruju državni, javni i lokalni službenici i namještenici temeljem njihovih kolektivnih ugovora, obzirom da ista nisu uređena Zakonom o radu. Također se daje pregled pravnih izvora za uređenje materijalnih prava te pregled novčanih pomoći za državne službenike i namještenike temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te za javne službenike i namještenike temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i pojedinih granskih kolektivnih ugovora. Zbog dvojbi u praksi o načinu utvrđivanja tih prava te mogućnosti donošenja općeg propisa kao izvora radnog prava o utvrđivanju tih prava u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju kada nije sklopljen kolektivni ugovor u jedinici, u ovom članku daje se poseban osvrt na način utvrđivanja tih prava službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica.

SAŽETAK:
Materijalna prava u obliku novčanih pomoći, prigodnih nagrada i naknade troškova nisu uređena Zakonom o radu, ali mogu biti uređena autonomnim izvorima radnog prava odnosno ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i odlukom poslodavca. U odnosu na ostvarivanje materijalnih prava državnih službenika i namještenika u obliku novčane pomoći, kao što su pravo na otpremninu zbog odlaska u mirovinu, pravo na pomoć u slučaju smrti službenika i namještenika, djeteta i roditelja, pravo na pomoć djeci u slučaju smrti službenika koji je izgubio život u obavljanju službe, pravo na pomoć u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana, invalidnosti, rođenja djeteta te pokrića troškova liječenja odnosno pokrića prilikom nabave medicinskih pomagala i lijekova, pravni izvor za uređenje tih prava je Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, dok je za ostvarivanje tih prava javnih službenika i namještenika pravni izvor Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama te pojedini granski kolektivni ugovori. U odnosu na ostvarivanje materijalnih prava lokalnih službenika i namještenika, u pravilu lokalni službenici i namještenici ostvaruju temeljem kolektivnog ugovora koje su zaključile ovlaštene pregovaračke strane: ovlašteni predstavnici sindikata i općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan. Međutim postavlja se pitanje, koje nalazimo u praksi, kojim aktom (pravilnikom o radu, odlukom i dr. općim aktom) se mogu utvrditi materijalna prava lokalnih službenika i namještenika te tko je ovlašten (izvršno ili predstavničko tijelo) utvrditi ta prava u slučaju da ne postoji sklopljen kolektivni ugovor u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga se u ovom članku daje pregled vrsti materijalnih prava, ugovorene novčane pomoći za državne i javne službenike i namještenike temeljem njihovih kolektivnih ugovora. Poseban osvrt daje se na način utvrđivanja materijalnih prava te mogućnosti donošenja općeg propisa kao izvora radnog prava o utvrđivanju tih prava u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju kada nije sklopljen kolektivni ugovor u jedinici.

Summary:
In this article, the author elaborates how the substantive rights of state, public and local servants and employees under their respective collective agreements are established and gives an overview of such rights, since they are not regulated by the Labour Law. An overview of legal sources for establishing substantive rights and types of financial assistance for civil servants and employees on The basis of the Collective Agreement for Civil Servants and Employees, for public servants and employees on the basis of The General Collective Agreement for Public Servants and Employees as well as on the basis of certain branch collective agreements is also given. Due to uncertainties within practices for determining those rights as well as possibilities of adopting a general regulation serving as a source of Labour right on establishing such rights in administrative bodies of the units of local and regional self-government, in cases when a collective agreement in the unit is not concluded, there is a particular regard given to how the aforementioned rights of servants and employees of administrative bodies of units of local and regional self-government are established. 

Ključne riječi: službenik, državni, javni, lokalni, materijalna prava, novčana pomoć, prigodne nagrade,naknade troškova, kolektivni ugovor, pravni izvori

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 349.2:354

U nastavku donosimo prikaz odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje. Zbog opsežnosti, u ovom broju prikazat će se i analizirati najvažniji instituti do 56. članka, a u idućem broju članci 57.-92.

Sažetak: 
Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, nakon višemjesečnih pregovora, sklopili su, krajem 2018. godine, Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje koji je objavljen u „Narodnim novinama“ 9/19. Prvi i drugi dio stupili su na snagu i primjenjuju se od dana potpisa, a treći dio od akademske godine 2019./20. U radu se posebni naglasak daje na primjenu i tumačenje Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje i na posebne uvjete rada.  

Summary:

The Government of the Republic of Croatia and the Independent Trade Union of Science and Higher Education, after months of negotiations, concluded, by the end of 2018, the Collective Agreement on Science and Higher Education published in the "Official Gazette" 9/19. The first and second sections entered into force and apply from the date of signatures, and the third part of the academic year 2019/20. This article gives special emphasis to the application and interpretation of the Collective Agreement on Science and Higher Education and on special working conditions.

Ključne riječi: Kolektivni ugovor, znanost i visoko obrazovanje, tumačenje Ugovora, posebni uvjeti rada

Davor Rajčić, dipl. iur.
Tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2019

UDK: 331.106.24

U nastavku donosimo prikaz drugog dijela članka koji se odnosi na prikaz odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje. Prvi dio članka objavljen je u prošlom broju časopisa.

Sažetak: 
Normiranje rada znanstvenika, nastavnika i suradnika ima za svrhu, prema stavku 2. članka 57 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, određivanje i prepoznavanje radnih opterećenja čime će se postići učinkovitiji rad zaposlenih.

Summary: 
The standardization of the work of scientists, teachers and associates has, for the purpose of paragraph 2 of Article 57 of the Collective Agreement for Science and Higher Education, the purpose of determining and recognizing workload, thereby achieving more efficient work of the employees.

Ključne riječi: Kolektivni ugovor, poslovi i opterećenja radnih mjesta u znanosti i visokom obrazovanju

Davor Rajčić, dipl. iur.
tajnik Građevinskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2019

UDK 546.8 

Autorica obrađuje pregled zakonske regulative o sukobu interesa državnih i lokalnih službenika koji zabranjuju zlouporabu položaja kao posljedicu neriješenog sukoba interesa, uslijed kojih se nepridržavanja službenici dovode u situaciju da odgovaraju za povrede službene dužnosti, za što se u propisanom postupku od strane službeničkih sudova izriče zakonom određena kazna te se daje pregled spornih pitanja i odgovora iz prakse kao i stajališta službeničkih sudova.

Sažetak:
U ovom se radu obrađuje pitanje sukoba interesa državnih i lokalnih službenika, njegovi pojavni oblici u praksi koji izazivaju velike dvojbe oko pitanja može li se neka situacija na strani osobe koja obavlja javnu službu podvesti pod sukob interesa. Daje se pregled zakonom propisanih zabrana za državne i lokalne službenike i situacija u kojoj je privatni interes službenika u suprotnosti sa službom koju obavlja ili kad privatni interes utječe ili može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju službe. Poseban osvrt daje se na najčešće oblike sukoba interesa službenika nastalih zbog otvaranja obrta i trgovačkih društava te obavljanja poslova ili pružanja usluga pravnim i fizičkim osobama (tzv. dodatni poslovi) koji su u suprotnosti s poslovima radnog mjesta službenika. Obzirom da zakonska regulativa koja uređuje sukob interesa ne predstavlja zabranu svakog privatnog interesa državnog ili lokalnog službenika, daje se i prikaz zakonom propisanih pretpostavki i uvjeta koji službenicima daju mogućnost obavljanja dodatnog posla i obvezu prijavljivanja mogućeg sukoba interesa.

Summary:
A matter of conflict of interest of state, local and regional servants as well as its forms established in practice raise doubts concerning whether a situation regarding a person performing a public duty may fall within the scope of conflict of interest. Most frequent situations of conflict of interest arise due to establishing a sole trade or a company as well as performing tasks or rendering services to a legal or natural person (so-called additional work) contrary to official duties of a servant in question. Legislation covering conflict of interest of state, local and regional servants forbids abuse of office as a result of an unsolved conflict of interest while such failure to comply for a servant results in breaches of official duty that are sanctioned in due process conducted by civil service tribunals. 

Ključne riječi: sukob interesa, zabrane, sankcije, trgovačko društvo, obrt, dodatna djelatnost, rješenje, teška povreda službene dužnosti, službenički sudovi

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 6/2019

UDK: 343.35 : 35

U nastavku autor, osim prikaza odredbi novog Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora, uvodno pojašnjava pojam web pristupačnosti, kao i pravne okvire donošenja ovog zakona.

Sažetak:
Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora (NN 17/19) stupa na snagu 23. rujna 2019. godine. Ovim zakonom osigurava se provedba obveza Republike Hrvatske iz Direktive 2016/2102 te se propisuju zahtjevi u pogledu pristupačnosti web stranica i aplikacija tijela javnog sektora, kao i rokovi za usklađivanje sa zahtjevima. Novčane kazne za prekršitelje predviđene su za odgovorna tijela javnog sektora, ali i za odgovorne osobe u tim tijelima.

Summary:
The Act on Accessibility of Web Sites and Programming Solutions for Mobile Devices of Public Sector (Official Gazette 17/19) enters into force on September 23, 2019. This Act ensures the implementation of the Republic of Croatia's obligations under Directive 2016/2102 and prescribes requirements regarding the accessibility of websites and applications of public sector bodies as well as deadlines for compliance with the requirements. Financial penalties for offenders are prescribed for liable public sector bodies, but also for liable persons in these bodies.

Ključne riječi: web pristupačnost, osobe s invaliditetom, javni sektor

Filip Kozlica, mag. iur.

RADNO PRAVO 7-8/2019

UDK: 546.8

U ovome radu, nakon kratkoga generalnog izlaganja o pravnoj prirodi i obilježjima disciplinske odgovornosti, iznose se novija stajališta iznesena u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) vezana za primjenu načela ne bis in idem, kao i primjere s time povezane hrvatske pravne prakse. Analizirane su i novosti koje u tom pogledu donosi presuda ESLJP-a u predmetu A. i B. protiv Norveške. Ujedno je predložen inter-pretativni pristup koji smatramo prikladnim kod primjene navedenog načela u disciplinskom postupku. 

Sažetak:
U kontekstu evolucije novije prakse Europskog suda za ljudska prava u ostvarivanju načela ne bis in idem, razmotrena je situacija u kojoj, zbog istog djela, pored kaznene ili prekršajne postoji i disciplinska (stegovna) odgovornost počinitelja. Autor zaključno iznosi interpretativni pristup koji smatra adekvatnim kod primjene ovog načela u postupku zbog povrede službene dužnosti.

Summary:
In the context of the evolution of recent case law of the European Court of Human Rights in the implementation of the ne bis in idem principle, a situation has been considered in which, for the same offense, in addition to a criminal or misdemeanor, there is a disciplinary liability of the perpetrator. The author concludes with an interpretative approach that he considers to be adequate for the application of this principle in proceedings regarding breach of official duty.

Ključne riječi: načelo ne bis in idem, postupak zbog povrede službene dužnosti (disciplinska/stegovna odgovornost), kazneni i prekršajni postupak, Europski sud za ljudska prava

Doc. dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 10/2019

UDK: 349.2 (4-6EU)

Odgojno-obrazovni radnici u obrazovno-nastavnom procesu imaju značajnu ulogu koja se često zanemaruje i pri čemu se nerijetko događa da se adekvatno ne stimuliraju i materijalno nagrađuju za svoj doprinos. Kako bi se ispravili ti nedostatci potrebno je bilo izvršiti određene normativne zahvate u tom području i to kroz donošenje novog podzakonskog propisa, odnosno Pravilnika o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama, te učeničkim domovima, kojim se utvrđuju razine i odgovarajuća zvanja učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, te uvjeti i način njihova napredovanja u zvanja. Novi pravilnik je stupio na snagu, te će shodno tome, u nastavku teksta biti više riječi o toj tematici, a ujedno i ukazati na određene manjkavosti novog podzakonskog rješenja.

Sažetak:
Nakon dužeg vremenskog razdoblja napokon je donesen novi Pravilnik o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama, te učeničkim domovima koji je stupio na snagu 17.7.2019., a kojim se detaljnije uređuje to pravno područje koje je bilo neopravdano zapostavljeno, kako bi se stvorili potrebni preduvjeti koji će odgojno-obrazovnim radnicima omogućiti bolji profesionalni i materijalni položaj.

Summary:
After a long period of time, a new Ordinance on the Promotion of Teachers, Professional Associates and Principals in Primary and Secondary Schools and Student Homes was finally adopted and entered into force on 17.7.2019, regulating in more detail this legal area which was neglected, in order to create the necessary preconditions that will enable the educational staff to have a better professional and material position.

Ključne riječi: napredovanje odgojno – obrazovnih radnika, vrednovanje rada, postupak napredovanja

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2019

UDK: 331.225: 371.15

U članku se analizira odluka Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je Sud zauzeo stajalište da neodobravanje sudjelovanja sveučilišnih nastavnika u javnim medijima (televizijskim emisijama) i njihovo sankcioniranje zbog toga, predstavlja u konkretnom slučaju povredu čl. 10. Europske konvencije te je postavio okvire miješanja vlasti u ovoj domeni.

Sažetak:
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP, Sud) nedavno je odlučivao u predmetu Kula protiv Turske. Odluka je donesena u povodu zahtjeva br. 70838/13, i to dana 31. listopada 2017. Zahtjev se odnosio na zaštitu slobode mišljenja i izražavanja za koju je podnositelj  zahtjeva smatrao da je nedozvoljavanjem i sankcioniranjem njegova nastupanja u televizijskim emisijama nadzora narušena.

Summary:
The European Court of Human Rights in Strasbourg has recently ruled in case Kula v. Turkey. The decision was made on application no. 70838/13, dated 31 October 2017. The request concerned the protection of freedom of thought and expression, which the applicant considered to have been violated by the sanction of his appearance in television broadcast.

Ključne riječi: sloboda izražavanje, akademske slobode, opravdanost stegovne sankcije, nužnost u demokratskom društvu

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 11/2019

UDK: 378:316.77

Autorica se u ovom radu bavi institutom povjerenika za etiku, povjerljivog savjetnika, osobe za nepravilnosti, povjerljive osobe te povjerenika zaštite na radu. Daje se pregled njihovih prava i obveza, nadležnosti, razgraničenja nadležnosti, načina i postupka imenovanja te pregled njihovog način rada. Ujedno se naglasak stavlja na provođenje postupka ispitivanja osnovanosti pritužbe građana i službenika, na postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika, postupka po prijavama nepravilnosti i prijavama koruptivnih djela.

Sažetak:

U ovom se radu pojašnjava način imenovanja, prava i obveze te nadležnost posebno imenovanih radnika odnosno državnih službenika koji pored poslova radnih mjesta na koje su raspoređeni obavljaju druge dodatne poslove temeljem odluke poslodavca odnosno čelnika državnog tijela, radi ispunjavanja zakonom propisanih obveza poslodavca odnosno državnog tijela, utvrđenih drugim zakonima i na temelju zakona donesenim propisima. Daje se pregled normativnog reguliranja različitih instituta i to povjerenika za etiku, povjerljivog savjetnika, osobe za nepravilnosti, povjerljive osobe te povjerenika zaštite na radu. Poseban osvrt daje se na njihovu nadležnost odnosno razgraničenje nadležnosti prilikom provođenja postupka utvrđivanja osnovanosti pritužbe zbog neetičnog ponašanja ili za zaštitu dostojanstva, odnosno povjerenika za etiku i povjerljivog savjetnika.

Summary:
This paper explains procedures for appointment, rights, obligations and responsibilities of appointed workers and civil servants that, aside from performing their duties as foreseen in their post description, also perform some other duties based on the decision of the employer or chief executive of the state body needed to fulfill legal obligations of the employer or the state body that are determined by laws and other pursuant regulations.
An overview of normative regulations of various institutes such as ethics commissioner, confidentiality advisor, person for irregularities, confidential person and commissioner for safety at work is given. Responsibilities and division of authority in conducting procedures for examining the merit of a complaint submitted due to unethical conduct or for protection of dignity, i.e. the distinction between the ethics commissioner and confidentiality advisor is also addressed. 

Ključne riječi: povjerenik za etiku, povjerljivi savjetnik, osoba za nepravilnosti, povjerljiva osoba, povjerenik zaštite na radu, zaštita dostojanstva, pritužbe, nepravilnosti

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 12/2019

UDK: 331.107

U ovom tekstu, nakon generalne raščlambe načina konsenzualnog okončanja upravnog spora, iznosimo neke posebnosti ovakvog dovršetka spora u službeničkim predmetima.

Sažetak:
U članku su razmotreni načini na koji upravni spor može biti dovršen konsenzualno, s dodatnim osvrtom na posebnosti takvog dovršetka spora u službeničkim predmetima. Analiza obuhvaća i procesne posebnosti odlučivanja u predmetima vezanima uz državnu odnosno lokalnu službu, stranke u službeničkim sporovima, te specifičnosti predmeta što se rješavaju slobodnom ocjenom. Ujedno se upućuje na (zasad) u praksi neiskorištene mogućnosti što ih pruža sudska nagodba u upravnom sporu.

Summary:
The article discusses ways in which an administrative dispute can be resolved consensually, with special emphasis on the specifics of such a dispute in administrative cases. The analysis also covers the procedural specifics of decision-making in cases related to the state or local service, parties to civil disputes, and the specifics of the cases to be resolved by discretionary assessment. At the same time, it refers to the practically unused possibilities provided by the court settlement in an administrative dispute.

Ključne riječi: službenički odnosi, upravni spor, konsenzualno okončanje spora, sudska nagodba, slobodna (diskrecijska) ocjena

Doc. dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda, vanjski suradnik pravnih fakulteta u Rijeci i Zagrebu

RADNO PRAVO 2/2020

UDK: 342.92

Ovim stručnim člankom skrećemo pozornost na obveze i sustav odgovornosti lokalnih službenika i namještenika u obavljanju dužnosti kroz prikaz: vrsta povreda službene dužnosti, nadležnih tijela za provođenje postupka i sam postupak zbog povrede službene dužnosti te prikaz propisanih kazni za povrede istih, koji su propisani odredbama članaka od 32. do 70. Zakona  o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Također, navođenjem zakonskih odredbi, sudske prakse i prakse nadležnih službeničkih sudova upozoriti ćemo na neke specifičnosti i nedorečenosti postupka povrede obveza iz radnog odnosa službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Sažetak:
Obveze službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koje proizlaze iz Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi («Narodne novine», broj 86/08, 61/11, 4/18 i 96/18) jesu obavljanje dužnosti temeljem zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona. Nasuprot tome, neispunjavanje zakonom i propisima predviđenih obveza za posljedicu ima odgovornost za povrede službene dužnosti.

Summary:
Obligations of civil servants and employees in local and regional self-government arising from the Act on Officials and Employees in Local and Regional Self-Government (Official Gazette 86/08, 61/11, 4/18, 96/18) are duties pursuant to adopted laws and regulations. In contrast, failure to comply with the obligations laid down by laws and regulations result in liability for breach of official duties.

Ključne riječi: obveze službenika i namještenika, povrede službene dužnosti

Ante Galić, dipl. iur.

Pročelnik Tajništva Grada - Tajnik Grada Šibenika

RADNO PRAVO 2/2020

UDK: 349.2: 353

Autor u članku prikazuje sadržaj Odluke Vlade RH od 2. travnja 2020. ali istovremeno daje i analizu spornih pravnih elemenata te Odluke koja nije propis, ili je propis najnižeg ranga, a derogira zakone i prijeti prekršajima koji se mogu određivati samo zakonom. Iako je sadržaj Odluke prihvatljiv i više-manje opravdan i razumljiv u ovome trenutku, činjenica da nije donesen zakon nego odluka predstavlja nažalost narušavanje vladavine prava. 

Sažetak: 
Odluka o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu, dokument je koji sadržajno može biti razumljiv i opravdan, ali je u pravnom smislu iznimno sporan. 
Odluka je donesena na temelju članka 1. i članka 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske. Prema čl. 31. st. 2. Zakona o Vladi, na temelju kojeg je u stvari donesena Odluka od 2. travnja 2020. odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis.
Dakle, Odluka nije propis, ili ako je propis makar Zakon o Vladi upućuje da nije propis, onda je propis najnižeg ranga. 
Prema tome, Odluka kao prvo niti na koji način ne bi mogla dovesti do prekršaja, jer prekršaji se mogu određivati samo zakonom. 
Isto tako Odluka ne može derogirati zakone, kao što ih pokušava derogirati u dijelu koji se odnosi na zabranu zapošljavanja. O zapošljavanju odlučuju samostalno tijela ustanova i zakoni za to ne predviđaju nikakve dozvole ministarstva financija. 
Prema tome mislimo da je to jedno ozbiljno i loše zadiranje u pravni sustav i prijetnja prekršajima koja nije smijela biti navedena na taj način. 
Ako se htjelo da navedeni sadržaj ima učinke propisa odnosno zakona, trebalo je donijeti zakon koji je onda mogao propisati jasne sankcije za nepoštivanje odnosno prekršaje. To je bilo moguće jer je već više zakona doneseno odnosno izmijenjeno u vrijeme epidemije. Onda bi stvari bile jasne i pravno nesporne. 
Time se opetovano, jer slične odluke su se donosile već više puta, narušava vladavina prava budući se nepropisom ili u najmanju ruku propisom najnižeg ranga derogiraju zakoni, a ovaj puta čak prijeti i prekršajima. 

Summary:
The Decision to limit the usage of the funds provided by the budget of the Republic of Croatia and the financial plans of the outside-budgetary beneficiaries of the budget for 2020. is a document that may be reasonable and justified, but its legal nature is extremely controversial.
The Decision was made on the basis of articles 1 and 31 (2) of the Act on Government of the Republic of Croatia. Pursuant to article 31. paragraph 2. of the Act on Government, on the basis of which the Decision of April 2, 2020 was actually adopted, the Decision regulates certain issues within the scope of the Government or determines measures, gives consent or confirms acts of other bodies and legal persons, and decides on other non-regulatory issues.

Ključne riječi: Odluka Vlade RH, Zakon o Vladi, prekršaj, zabrana zapošljavanja, ograničavanje korištenja sredstava 

Petar Vlašić, mag. iur.

RADNO PRAVO 4/2020

U članku autor analizira Odluku o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu (Narodne novine 41/20), osobito uzevši u obzir dvojbenu odredbu o prekršajnoj odgovornosti.

Sažetak:
Opći akti su oni koji vrijede za sve (Ustav, zakoni i dr.) i postavljaju pravna pravila za neodređeni krug osoba, što nije slučaj kod zabrane zapošljavanja. Ključno pitanje norme, zabrana zapošljavanja na teret državnog proračuna, ulazi u kategoriju onih pitanja za koje je potrebno donijeti poseban propis i nije smjelo biti predmet odluke.

Summary:
General acts are those that apply to everyone (the Constitution, laws, etc.) and set legal rules for an indefinite people, which is not the case with the employment ban. The key issue of the norm - the prohibition of employment at the expense of the state budget - falls into the category of those issues for which a special regulation is required and should not be the subject of a decision.

Ključne riječi: Odluka Vlade RH, prekršajna odgovornost, zabrana zapošljavanja

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 4/2020

Autor u članku analizira važnu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2019. koja se odnosi na prava neizabranih pristupnika u postupcima prijma u radni odnos u javnim službama u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje.

Sažetak:
Ustavni sud Republike Hrvatske donio je sredinom prosinca 2019. godine Odluku U-III/4016/2015, zanimljivo, malo više od 4 godine nakon što je podnesena dopuštena i pravovremena ustavna tužba, kojom je odlučio da su upravni sudovi nadležni za pravnu zaštitu po provedenim natječajima i sklapanju ugovora o radu kod prijama u javne službe.

Summary:
The Constitutional Court of the Republic of Croatia made a Decision U-III/4016/2015 in mid December 2019, more than 4 years after the permissible and timely constitutional complaint was filed, deciding that the administrative courts had jurisdiction over the conducted job-application and concluding employment contracts in the public service.

Ključne riječi: odluka ustavnog suda, prijam u javne službe

Davor Rajčić, dipl. iur.
Tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 349.2 :35.08

U članku se donosi prikaz obračun plaća primjenom metodologije propisane Dodatkom III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kao i razlike u obračunu efektivnih sati rada prije i nakon primjene Dodatka III Kolektivnog ugovora.

Sažetak:
S obzirom na veliki broj tužbi djelatnika zaposlenih u bolnicama, a vezano za obračun efektivnih sati rada, Vlada je sa sindikatima sklopila Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) koji u odnosu na dosadašnje dodatke uvodi metodologiju izračuna jednog sata prekovremenog rada. U nastavku, daje se prikaz obračuna cijene sata rada sukladno određenoj metodologiji izračuna te se daje osvrt na otvorena pitanja prilikom izrade samog izračuna.

Summary:
Due to the high number of lawsuits filed by hospital employees regarding the calculation of effective working hours, the Government and unions has concluded Annex III to the collective agreement for the activity of health care and health insurance, which in relation to the previous amendments introduces the methodology for calculating one hour of overtime work. Below is an overview of the calculation of the hourly labor price in accordance with a certain calculation methodology, as well as a review of some open issues.

Ključne riječi: obračun plaće, zdravstvo, prekovremeni rad

Izv. prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
Stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku

RADNO PRAVO 06/2020

UDK: 331.2: 614

U članku je dat prikaz i analiza odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udrugama i usporedba izmijenjenih i dopunjenih odredaba sa prijašnjim odredbama.

Sažetak:
Zakon o ustanovama temeljni je propis koji uređuje pitanja koja se odnose na osnivanje, ustrojstvo i rad ustanova u hrvatskom pravnom sustavu. Zakon o ustanovama donesen je 1993. godine, nakon manjih izmjena i dopuna 2008. godine, da bi krajem prošle godine bio donijet Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama koji je unio niz  promjena. Rijetkost je u hrvatskom pravnom sustavu da je jedan stožerni zakon, lex specialis za ustanove brojne i značajne subjekte, ostao praktično nepromijenjen u više od dvadesetpet godina primjene. Očito je da su autori zakona napisali propis koji je na odgovarajući način rješavao pitanja vezana uz status ustanova početkom devedesetih, ali i u prva dva desetljeća 21. stoljeća. Zakon o ustanovama afirmirao je i javne službe koje su se razvile tijekom njegove primjene što je dovelo do razvoja pravne doktrine kod ovih složenih odnosa, često puta mješavini javnog i privatnog prava.   

Summary:

The Law on the Institution is a basic regulation that regulates issues related to the establishment, organization and operation of an institution in the Croatian legal system. The Establishment Act was drafted in 1993, following minor changes and allowed in 2008, to finally pass the Act to amend and allow the Establishment Act, which is also low, to be finally passed last year. A rarity in the Croatian legal system has been given by one headquarters law, a lex specialist for institutions of number and significant cases, which has remained unchanged for more than twenty-five years. It is obvious that the authors of the law wrote regulations that responded to ways of addressing the status of the institution in the early 1990s, but also in the first two decades of the 21st century. The institution law affirmed in the public services that were separated during its operation, which led to the development of legal doctrines in these complex relationships, often times a mixture of public and private rights.

Ključne riječi: ustanove, javne službe, osnivačka prava

Davor Rajčić, dipl. iur.
Tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 07-08/2020

UDK: 35.07 (094)

U ovom radu daje se pregled ustavnosudskih stajališta glede pitanja mogu li javnopravna tijela koja obavljaju svoje djelatnosti kao javne službe organizacijski i financijski povezana s Republikom Hrvatskom u mjeri koja se može smatrati uskom povezanošću, biti nositelji prava zajamčenih Ustavom, pa povezano s time biti ovlašteni za podnošenje ustavne tužbe. Također se ukazuje ne recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-1313/2018 od 5. ožujka 2020., objavljene u „Narodnim novinama“, br. 44/20., gdje se ovo pitanje postavilo u svezi sa slučajem u vezi zaštite dostojanstva radnika zaposlenog u javnopravnom tijelu.

Sažetak:

Svatko može podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Summary:

Anyone may file a constitutional complaint with the Constitutional Court of the Republic of Croatia if he/she considers that an individual act of a state authority, a body of a local and regional self-government unit or a legal person with public authority has decided on his/her rights and obligations or on suspicion or accusation of a criminal offense, a violated human right or a fundamental freedom guaranteed by the Constitution, or the right to local and regional self-government guaranteed by the Constitution.

Ključne riječi: ustavna tužba, javnopravno tijelo, dostojanstvo radnika

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 349.2: 342.7

Autorica u članku obrađuje sustav ocjenjivanja u državnoj službi, kao temelja za napredovanje.

Sažetak:

Cjelovit radnopravni status državnih službenika uređen je posebnim propisom, Zakonom o državnim službenicima, s ciljem da se napravi distinkcija u odnosu na ostale zaposlene osobe (radnike u privatnom sektoru i službenike u javnoj upravi i javnim poduzećima). Posebnim zakonom, ali i podzakonskim propisima temeljenim na istome, prilično su detaljno uređena prava i obveze državnih službenika, uvjeti za prijam u državnu službu, napredovanje, ocjenjivanje i nagrađivanje, povrede službene dužnosti i sankcije za propisane povrede službene dužnosti. Na sva preostala pitanja koja se tiču radnopravnog statusa primjenjuju se odredbe općeg propisa, tj. Zakona o radu. Također i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike uređuje određena prava, koja je potrebno akceptirati u odnosu između državnog službenika, kao zaposlenika i države, kao poslodavca. S obzirom na široko normirano područje posebnim propisom i podzakonskim aktima, čini se da su državni službenici prilično zaštićeni zaposlenici. Međutim, u praksi se pojavljuju velike dvojbe oko toga jesu li državni službenici previše zaštićeni posebnim propisima, ili su s druge strane previše izloženi utjecaju politike i time u dodatnom riziku.  

Summary:

The subject of paper is an analysis of the grading system in the civil service, as a basis for advancement. Namely, the full legal status of civil servants is regulated by a special regulation, the Law on Civil Servants, with the aim of making a distinction with respect to other employed persons (workers in the private sector and officials in public administration and public companies). The special law, as well as the by-laws based on that law, regulate in detail the rights and obligations of civil servants, the conditions for admission to civil service, promotion, evaluation and remuneration, violations of official duty and sanctions for prescribed violations of official duty. All other issues related to labor status are subject to the provisions of a general regulation, which is the Labor Law. The Collective Agreement for Civil Servants and State Employees also regulates certain rights, which must be accepted in the relationship between a civil servant, as an employee and the state, as an employer. Given the broadly normed area by special regulation and bylaws, civil servants appear to be fairly protected employees. However, in practice there are considerable doubts as to whether civil servants are over-protected by special regulations or, on the other side, are too exposed to the political influence and thus at additional risk.

Ključne riječi: državna/javna služba, državni službenici, radno-pravni status u državnoj službi, ocjenjivanje, napredovanje, nagrađivanje, Zakon o državnim službenicima 

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 35.07 (094)

U radu se analizira donošenje općih akata visokog učilišta sukladno Ustavom zajamčenoj autonomiji visokih učilišta. Također pobliže se analizira samostalnost visokih učilišta u donošenju općih akata kroz metodu komparacije sustava vodećih hrvatskih sveučilišta. Naposlijetku, propituje se uloga Visokog upravnog suda kao tijela koje kontrolira zakonitost akata koje je donijelo visoko učilište kao pravna osoba s javnim ovlastima.

Sažetak:
Sustav visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj od potpisivanja Bolonjske deklaracije iz godine u godinu doživljava promjene. Visoka učilišta dužna su udovoljiti sve višim standardima stoga su u svakodnevnom radu dužna osmišljavati i provoditi unaprjeđenja znanstveno-istraživačkih, nastavnih i poslovnih procesa. Donošenjem Zakona o upravnim sporovima 2010. godine, povećana je kontrola nad dijelom poslovanja vezanim uz donošenje općih akata među kojima je do tada često prevladavala „siva zona“.

Summary:
The system of higher education in the Republic of Croatia has been changing from year to year since the signing of the Bologna Declaration. Higher education institutions are obliged to meet ever higher standards, so in their daily work they are obliged to design and implement improvements in scientific research, teaching and business processes. With the adoption of the Act on Administrative Disputes in 2010, the control over the part of business related to the adoption of general acts was increased, among which the "gray zone" had often prevailed until then.

Ključne riječi: autonomija visokih učilišta, opći akt, fakultet, sveučilište, ocjena zakonitosti općih akata visokih učilišta

Romina Jovančević, mag. iur.

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 35.07 (094)

U nastavku ovog rada autori iznose kritička promišljanja o novim okvirnim mjerililma i novoj metodologiji vezanoj uz vrednovanje rada sudaca u Republici Hrvatskoj, uz opću analizu sustava ocjenjivanja sudaca, kako u RH, tako i u određenim poredbenim pravnim sustavima.

Sažetak:

Postojeće (nepovoljno) stanje u pravosuđu nije od jučer i ima mnogo uzročnika. Čak štoviše, vrijeme u kojem jesmo, a pogotovo ono koje nadolazi, će pitanja i probleme u tom pravcu sve više potencirati. Stoga ako postoji pitanje povodom koga će se uvijek imati što raspravljati i koje će se čak nametati kao izvor pravnih i političkih dilema, onda je to svakako sudačka (pre)opterećenost odnosno okvirna mjerila za rad sudaca kao i metodologija ocijene sudaca. Polazeći od pretpostavke da je kvalitet sudske vlasti, kao cjeline, u korelaciji s kvalitetom rada svakog pojedinog suca, nužno se postavlja pitanje načina, procedura i mjerila za vrednovanje rada sudaca određenih sudova. Kritička zapažanja temelje se na znanjima i iskustvu stečenim u praksi primjene (i ranije) važećega zakonodavstva što je svakako bitan čimbenik procjene unaprijeđenosti, ali i stupnja optimizacije postojećih rješenja. Stoga prihvaćanje ili odbacivanje nove de lege lata paradigme nije stvar političke ocijene, nego je stvar odabrane metodološke procjene pružaju li nova mjerila pouzdanu i kvalitetnu osnovu za ocjenjivanje stručnosti i savjesnosti sudačkog rada.

Summary:

The current (unfavorable) situation in the judiciary is not from yesterday and it has many causes. Moreover, the time we are in, and especially the time that is coming, will intensify the issues and problems in this direction. Therefore, if there is a question about who will always have something to discuss and that will even be imposed as a source of legal and political dilemmas, then it is certainly a judge's (over) workload, or a framework benchmark for the work of judges, as well as a methodology for evaluating judges. Assuming that the quality of the judiciary, as a whole, is correlated with the quality of work of each individual judge, it is necessary to question the ways, procedures and benchmarks for evaluating the work of judges of particular courts. The critical observations are based on the knowledge and experience gained in the practice of applying (and previously) applicable legislation, which is certainly an important factor in assessing improvement, but also in the degree of optimization of existing solutions. Therefore, adopting or rejecting a new de lege lata paradigm is not a matter of political evaluation, but rather a matter of methodological assessment of whether the new benchmarks provides a reliable and high-quality basis for assessing the expertise and conscientiousness of judicial work.

Ključne riječi: okvirna mjerila, metodologija, stručnost i savjesnost, suci

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur., Katedra za građansko postupovno pravo, Sveučilišta u Rijeci, Pravni fakultet

mr. sc. Ivan Tironi, dipl. iur., Sudac Županijskog suda u Splitu i predsjednik Sudačkog vijeća Županijskog suda u Splitu

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.5: 616.98

U članku se obrađuje materija vezana uz obračun prekovremenog rada u kontekstu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prosinca 2019. godine. Nakon uvoda u temu vezano uz tužbe radnika glede dodataka na plaću za vrijeme prekovremenog rada, daje se pregled odredaba Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, izlaže o reviziji i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te iznosi dopuna Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja vezana uz obračun prekovremenog rada.

Sažetak:

Radnici u sustavu zdravstva podigli su mnogobrojne tužbe radi obračuna prekovremenog rada, odnosno radi obračuna dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji su uređeni Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te u pojedinim slučajevima i uvećanje s osnove znanstvenog stupnja magistra znanosti odnosno doktora znanosti, koje je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje sukladno kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

Nastavno, sklopljen je Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 56/20), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, a kojim je, pored postojećih odredaba, dodana odredba da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti koje je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Summary:

Workers in the health system have filed numerous lawsuits for the calculation of overtime work - for the calculation of attribution to their wages for special working conditions and exceptional responsibility for human life and health, which are regulated by the Collective Agreement for Health and Health Insurance, and in some cases attribution to their wages for scientific degree, which is regulated by the Basic Collective Agreement for Civil Servants and Employees in Public Services.

The Supreme Court of the Republic of Croatia has issued a legal understanding according to which health care workers, during the validity of the Collective Agreement for Health Care and Health Insurance (Official Gazette 143/13 and 96/15), who are entitled to the right to a salary increase for special working conditions and the right to a salary increase for exceptional responsibility for human life and health, are entitled to these increases (cumulatively) and for hours worked in overtime.

Furthermore, Annex III to the Collective Agreement for Health and Health Insurance (Official Gazette 56/20) has been concluded, which applies from 1 April 2020, and which, in addition to the existing provisions, adds a provision that for each hour worked in overtime work, a worker has right to a percentage of the basic salary based on special working conditions, exceptional responsibility for human life and health, and scientific degree.

Ključne riječi: prekovremeni rad, Kolektivni ugovor, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, revizija, dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

Tanja Paun, mag. iur.
pravna savjetnica, Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 331.313.6: 349.2

U radu se prikazuje zakonski okvir kojim se uređuje postupak izbora ravnatelja te njihova prava i odgovornosti. Stavlja se naglasak na specifičnost rada ravnatelja u odgoju i obrazovanju te se problematiziraju područja u kojima bi trebalo dodatno urediti njihov status.

Sažetak:

Analizom niza izmjena resornih zakona i donošenja novih pravilnika, tijekom proteklih dvadeset godina došlo je znatnog povećanja opsega poslova u djelokrugu rada i odgovornosti ravnatelja. To je dovelo do značajne disperzije fokusa rada ravnatelja, osobito u smislu važnih strateških i razvojnih procesa unutar odgojno-obrazovnih ustanova, poput: definiranja vizije i misije, razvoja sustava poboljšanja kvalitete, razvoja kulture ustanove, samovrednovanja rada ustanove, vrednovanja i razvoja plana unapređivanja rada odgojno-obrazovnih djelatnika, suradnje s lokalnom zajednicom, profesionalnog usavršavanja te osmišljavanja i vođenja projekata. Stoga se jasno definiranje opsega poslova i odgovornost rada ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova nameće kao jedan od najvažnijih izazova s kojim se susreće sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Summary:
By analyzing an amendments of departmental laws and the adoption of new regulations, over the past twenty years there has been a significant increase in the scope of work and responsibilities of principals. This has led to a significant dispersion of the focus of the principal's work, especially in terms of important strategic and development processes within educational institutions, such as: defining vision and mission, developing quality improvement systems, developing culture of the institution, self-evaluating the work of the institution, educators, cooperation with the local community, professional development and project design and management. Therefore, a clear definition of the scope of work and the responsibility of the work of principals of educational institutions is imposed as one of the most important challenges faced by the education system in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: odgovornost ravnatelja, predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
Antonio Jurčev, ravnatelj Osnovne škole Antuna Gustava Matoša, Zagreb
Sanja Sharairi, mag. praesc. educ.

RADNO PRAVO 12/2020

UDK: 376:005

Autorica se u ovom radu bavi pregledom prava na naknadu plaće za vrijeme opravdane odsutnosti s rada uslijed bolovanja temeljem odredbi ZOR-a i kolektivnih ugovora te uslijed izolacije/samoizolacije zbog zaraze korona virusom (COVID-19) za državne i javne službenike i namještenike i ostale osiguranike. Poseban osvrt daje se na način obračuna i visine iznosa naknade te na čiji teret se naknada isplaćuje uslijed privremene spriječenosti za rad zbog nesposobnosti za rad uslijed bolovanja temeljem odredbi ZOR-a i kolektivnih ugovora te uslijed određene izolacije/samoizolacije zbog zaraze korona virusom (COVID-19) temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i primjene povoljnijeg propisa.

Sažetak:

Naknadu plaće za vrijeme odsutnosti s rada isplaćuje se državnim i javnim službenicima i namještenicima u slučaju kad iz opravdanih razloga ne rade, npr. u slučaju privremene nesposobnost za rad, a ostvaruju je temeljem ZOR-a, posebnih zakona i njihovih kolektivnih ugovora. Prema čl. 49. KU-a i čl. 58. TKU-a državnom i javnom službeniku i namješteniku odsutnom iz službe odnosno s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove osnovne plaće, a ako je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu, pripada mu naknada plaće u 100% iznosu osnovne plaće.

Međutim, uslijed aktualne epidemiološke situacije uzrokovane pojavom koronavirusa (COVID-19) u praksi nailazimo na nedoumice u svezi s pravima osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad, odnosno spriječeni za rad zbog bolesti COVID-19 (izolacija) ili su bili u kontaktu s oboljelima od koronavirusa ili su bili na područjima zahvaćenim epidemijom (samoizolacija ili kućna karantena za zdrave osobe). Prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju dok je osiguranik izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini, osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće, s time da mjesečni iznos naknade plaće ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, odnosno ne može iznositi više od 4.257,28 kuna. Osnovno pitanje koje se pojavljuje u tim slučajevima je koja su prava osiguranika u pogledu naknade plaće, načina obračuna i visine iznosa naknade te na čiji teret se naknada isplaćuje uslijed privremene spriječenosti za rad zbog pojave korona virusa (COVID-19). Obzirom da je iznos naknade plaće na teret sredstava HZZO-a za vrijeme izolacije odnosno samoizolacije znatno manji nego da se isplaćuje na teret poslodavca (klasično bolovanje) temeljem odredbi ZOR-a i kolektivnih ugovora, u praksi se postavilo pitanje primjene povoljnijeg prava.

Summary:

In this paper, the author gives an overview of the right to salary compensation during justified absence from work due to sick leave, based on the provisions of the Labour Act and collective agreements and also due to isolation / self-isolation of civil and public servants and employees as well as other insured persons due to coronavirus (COVID-19). Special attention is given to the method of charging the compensation, its amount as well as determening on whose expense the compensation is charged  during  temporary incapacity for work because of work incapacity due to sick leave on the basis of the provisions of the Labour Act and collective agreements and due to designated isolation / self-isolation resulting from the coronavirus infection (COVID -19), pursuant to the Compulsory Health Insurance Act and the application of a more favourable regulation.               

Ključne riječi: bolovanje, naknada, plaća, zaraza, izolacija, samoizolacija, COVID 19

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo pravosuđa i uprave

RADNO PRAVO 12/2020

UDK: 349.23

Ustavni sud RH donio je odluku U-III-4016/2015 od 19. prosinca 2019. kojom se neizabranim kandidatima na natječajima za zapošljavanje u javnim službama omogućuje izjavljivanje prigovora na obavijest o izabranom kandidatu, o kojem prigovoru čelnik tijela javne ustanove u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku mora donijeti rješenje. Neizabrani kandidat u konačnici protiv predmetnog rješenja može pokrenuti upravni spor. S obzirom da je time značajno izmijenjen dotadašnji način postupanja pri zapošljavanju u javnim službama pri kojem nije postojala izravna mogućnost sudske zaštite za neizabranog kandidata, dana 25. studenog 2020. održan je webinar u organizaciji „Radnog prava“ na kojem su ponuđeni odgovori na brojna pitanja zainteresiranih sudionika. S ciljem informiranja što većeg broja pretplatnika časopisa, u nastavku donosimo pregled odgovora na neka od najčešće postavljenih pitanja.

Pripremio: Hrvoje Orešić, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

UDK: 331.5: 352

U ovom radu autorica analizira temeljne promjene uvedene novim pravnim okvirom te nadasve pojednostavljenje osnivanja zaklade na primjeru osnivanja zaklade sastavnice sveučilišta. Zajedno sa neprestanim promjenama u znanosti i visokom obrazovanju donošenje novog Zakona o zakladama možemo promatrati u kontekstu pružanja potpore razvoju sveučilišnog zakladništva.

Sažetak:
Organizacije civilnog društva u Republici Hrvatskoj još uvijek nisu zauzele odgovarajući položaj u društvu. U takvom je okruženju percepcija zakladništva često negativna. Jedan od čimbenika takvog pravca razvoja svakako je i nedovoljno razumijevanje zakonodavca koji je u više od dvadeset i pet godina od njegova stupanja na snagu samo jednom pristupio izmjenama Zakona o zakladama i fundacijama. U ožujku 2019. međutim, stupio je na snagu novi Zakon o zakladama koji je zamijenio Zakon o zakladama i fundacijama iz 1995. godine. Zakon je tijekom iste godine doživio manje izmjene. Donošenjem novog zakona uvedene su bitne promjene po pitanju osnivanja zaklada dok su fundacije kao pravni oblik zaklade izbrisane. 
 

Summary:
Civil society organizations in the Republic of Croatia have not yet taken an appropriate position in society. In such an environment, the perception of foundation is often negative. One of the factors of such a direction of development is certainly the insufficient understanding of the legislator who, in the more than twenty-five years since its entry into force, has only once amended the Act on Foundations. In March 2019, however, a new Act on Foundations came into force, replacing the 1995 Act on Foundations. The law underwent minor changes during the same year. With the enactment of the new Act, significant changes were introduced regarding the establishment of foundations

Ključne riječi: civilno društvo, neprofitne organizacije, zaklada, osnivanje, visoko učilište, fakultet, sveučilište

Romina Jovančević, mag. iur.
tajnica Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
upraviteljica Znanstvene zaklade Fakulteta prometnih znanosti

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 376: 005

Ovaj rad analizira rad tijela visokih učilišta i znanstvenih instituta. Kolegama praktičarima namijenili smo Prijedlog Poslovnika koji se, uz manje modifikacije, vjerujemo može primijeniti u radu svih tijela ustanova.

Sažetak:
Aktualna pandemija dovela je do korjenitih promjena u funkcioniranju gotovo cijelog svijeta, dotadašnje aktivnosti pravnih subjekata prestale su, smanjile su se, a svakako počele odvijati na „novi normalni“ način rada-rad na daljinu.  Rad na daljinu odvija se i ustanovama, uz svakodnevnu djelatnost na daljinu se održavaju i sjednice tijela ustanova. 
 

Summary
The current pandemic has led to radical changes in the functioning of almost the entire world, the previous activities of legal entities have ceased, decreased, and certainly began to take place in a "new normal" way of working - teleworking.
Remote work takes place in institutions as well, in addition to daily remote activities, sessions of the bodies of institutions are also held.
This paper analyzes the work of the bodies of higher education institutions and scientific institutes. We intended for our fellow practitioners the Proposal of the Rules of Procedure which, with minor modifications, we believe can be applied in the work of all bodies of institutions.

Ključne riječi: tijela ustanova, sjednice uživo, na daljinu

Davor Rajčić, dipl. iur., tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Kristina Mrvelj, mag. iur., Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Marija Lopac Petrović, upr.  iur., Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2021

UDK: 378.091

U članku autor analizira pravni položaj pročelnika upravnih tijela nakon provedenih lokalnih izbora, kao i propisane načine prestanka pročelničke dužnosti, te procesne standarde odlučivanja o tome.

Sažetak: 
Mjesta lokalnih pročelnika nerijetko se u Hrvatskoj promatraju kao dio političkog plijena. Međutim, pročelnici upravnih tijela su najviše rangirani službenici u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, čine dio profesionalnoga upravnog aparata, te nakon lokalnih izbora nisu dužni staviti mandat na raspolaganje. To, međutim, ne znači da im je zajamčena trajnost pročelničkog rasporeda. Razmotreni su načini prestanka pročelničke dužnosti: voljom sâmog pročelnika, njegovim skrivljenim ponašanjem, slijedom preustroja upravnih tijela lokalne jedinice, po potrebi službe, stavljanjem izvan snage rješenja o imenovanju pročelnika, imenovanjem na mjesto pročelnika drugoga upravnog tijela, te zbog nekog od razloga za prestanak službe koji ne ulaze u prethodne razloge.
Izlaganje je na odgovarajući način primjenjivo i u odnosu na ostale službenike u upravnim tijelima lokalnih jedinica.

Summary:

In Croatia, the positions of local leaders are often seen as part of the political profit. However, heads of administrative bodies are the highest-ranking officials in the administrative bodies of local and regional self-government units, form part of the professional administrative apparatus and are not obliged to make a mandate available after local elections. This does not mean, however, that they are guaranteed to maintain the permanent leadership. This article is appropriately applicable in relation to other officials in the administrative bodies of local units.

Ključne riječi: pročelnici upravnih tijela, primopredaja vlasti, službenički odnosi, lokalna i područna (regionalna) samouprava

doc. dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.
sudac Upravnog suda u Rijeci, vanjski suradnik pravnih fakulteta u Rijeci i Zagrebu

RADNO PRAVO 6/2021

UDK: 352.07

U nastavcima ćemo obrađivati specifičnosti radnopravnog položaja zaposlenih u javnim ustanovama u područjima predškolskog odgoja, osnovnog i srednjeg obrazovanja, te umjetničkog i strukovnog obrazovanja, obrazovanja odraslih, visokog obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva, kao i u području kulture i medija, te specifičnosti radnopravnog položaja ravnatelja javnih ustanova, prema posebnom zakonodavstvu. U skladu s navedenim, u ovom broju časopisa započet ćemo s posebnom analizom područja predškolskog odgoja, te osnovnog i srednjeg obrazovanja.

Sažetak:

U čl. 11. Zakona o ustanovama propisano je kako se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, ako samim odredbama Zakona o ustanovama ili posebnog zakona koji uređuje osnivanje ustanova u smislu čl. 1. st. 2. ZU, na zaposlenike javnih ustanova primjenjivat će se opći propisi o radu. Pod općim propisima o radu podrazumijeva se Zakon o radu („Narodne novine“,  br. 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje: ZR) kao i drugi posebni zakoni u području radnih odnosa, kao i podzakonski propisi doneseni ili su doneseni na temelju zakona u području rada.

Summary:

Art. 11 of the Act on Institutions stipulates that general labour regulations apply to the employment status of employees in institutions, unless otherwise provided by law. Therefore, if the very provisions of the Act on Institutions or a special law governing the establishment of institutions in terms of art. 1 paragraph 2, general labour regulations will be applied to employees of public institutions. General labour regulations include the Labour Act (Official Gazette 93/14, 127/17, 98/19) as well as other special laws in the field of labour relations and ordinances enacted under labour law legislation.

Ključne riječi: javne ustanove, predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Pročelnik Upravnog odjela Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 6/2021

UDK: 349.2: 37

U članku autor daje prikaz postupka izbora ravnatelja zdravstvenih ustanova sukladno Zakonu o ustanovama i Zakona o zdravstvenoj zaštiti i analizira jedan konkretan natječaj te problematizira zakonsku usklađenost toga natječaja. 

Sažetak:
Postupak izbora ravnatelja javnih ustanova propisan je generalno Zakonom o ustanovama (Narodne novine  76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19), člancima 39. do 45. U djelatnosti zdravstva specifičnosti odnosno neke detalje u vezi izbora propisuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 100/18, 125/19, 147/20), ali je najveći dio postupka reguliran Zakonom o ustanovama. Uvjeti za ravnatelja zdravstvene ustanove određene su člankom 85. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, na način da ravnatelj mora imati završen sveučilišni studij (bilo kojeg područja) te pet godina radnog iskustva u struci, a statutom ustanove mogu se odrediti i drugi uvjeti. Međutim, unošenje u statut drugih uvjeta ne znači da se statutom mogu izmijeniti odnosno derogirati uvjeti iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 

Summary:

The procedure for the election of principals of public institutions is generally prescribed by the Act on Institutions (Official Gazette 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19), articles 39-45. In the field of health care, specifics or some details regarding elections are prescribed by the Healthcare Act (Official Gazette 100/18, 125/19, 147/20), but most of the procedure is regulated by the Act on Institutions. The conditions for the principal of a healthcare institution are determined by Article 85, paragraph 6 of the Healthcare Act, in such a way that the principal must have completed university studies (in any field) and five years of work experience in the profession, and other conditions may be determined by the institution's statute. However, the inclusion of other conditions in the statute does not mean that the statute can change or derogate from the conditions prescribed by Healthcare Act.

Ključne riječi: imenovanje ravnatelja, zdravstvena ustanova, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o ustanovama

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 7-8/2021

UDK: 354.53

U drugom dijelu rada nastavljamo s analizom posebnosti radnog statusa zaposlenika u javnim ustanovima, pružajući pregled pravnog uređenja u područjima obrazovanja odraslih, strukovnog obrazovanja i  visokog obrazovanja, prema općem i  posebnom zakonodavstvu.  

Sažetak:
Odredbom čl. 11. Zakona o ustanovama propisano je kako se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. Zakonska sintagma „uvjeti za stupanje u službu“ mogla bi sugerirati kako je odnos zaposlenih u javnim ustanovama službenički odnos, međutim neprijeporno je kako se radni odnos u javnim ustanovama zasniva ugovorom o radu a ne aktima o prijemu u službu.

Summary:
The provision of Art. 11 of the Institutions Act stipulates that the legal status of employees in institutions, conditions for entry into service and other issues related to their work are regulated by general labour regulations, unless otherwise provided by law. The legal phrase "conditions for entry into service" could suggest that the relationship of employees in public institutions is relationship between civil servants, but it is indisputable that employment in public institutions is based on an employment contract and not on recruitment of civil servants.

Ključne riječi: obrazovanje odraslih, strukovno obrazovanje, visoko obrazovanje

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 7-8/2021

UDK: 331.106: 35.08

U članku se donosi pregled izmjena koje su predmetom nove Uredbe o uredskom poslovanju. Za sve obveznike, ova Uredba stupila je na snagu i u primjeni je od 10. srpnja 2021. godine.

Sažetak:

Na 65. sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj 1. srpnja 2021. pod točkom 19. usvojena je nova Uredba o uredskom poslovanju  (dalje u tekstu: Uredba) koja se potpuno transformira na digitalno uredsko poslovanje za sve obveznike primjene uredskog poslovanja. Pristupanje izradi ovako važnog dokumenta Vlada je napravila veliki iskorak u reformi javne uprave na način da je ponudila rješenje za svakodnevne poslovne procese.

Summary:
At the 65th session of the Government of the Republic of Croatia held on July 1, 2021, under article 19, a new Decree on Office Transactions was adopted, which is completely transformed into digital office transations for all who are obliged to the regulation on office transactions. By drafting such an important document, the Government has made a major step forward in public administration reform by offering a solution for everyday business processes.

Ključne riječi: digitalizacija, Uredba o uredskom poslovanju

Tatjana Martinović, dipl. iur.  
Predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora

RADNO PRAVO 9/2021

UDK: 651.5:004

Prezentirajući rješenja sudske prakse, kako redovnih sudova tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske, autori daju odgovore na pojedine dvojbe i različita tumačenja u primjeni instituta raskida ugovora o specijalizaciji doktora medicine u konkretnim situacijama.

Sažetak:

Problematika raskida ugovora o specijalizaciji u javnim zdravstvenim ustanovama bi trebala biti pod posebnom pažnjom iz dva razloga. Prvo, zbog prirode djelatnosti kojom se bave javne zdravstvene ustanove, čiji je osnovni zadatak zaštita zdravlja stanovništva. Drugo, zbog očito prisutnih trendova odlaska liječnika u inozemstvo. Iako je ispunjenje ugovora o specijalizaciji najčešći način prestanka ugovorne obveze i ostvarenje svrhe sklapanja ugovora, dosljedno poštivanje načela pacta sunt servanda u određenim slučajevima raskida može rezultirati nepravičnim rješenjima. Temeljem analize važećih zakonskih i podzakonskih propisa, koje su javne zdravstvene ustanove dužne primjenjivati pri sklapanju ugovora o specijalizaciji, dosadašnja praksa raskida ugovora pokazuje sukob dva najvažnija načela ugovornog prava, načela pacta sunt servanda te načela savjesnosti i poštenja. Autori prezentirajući rješenja sudske prakse, kako redovnih sudova tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske, daju odgovore na pojedine dvojbe i različita tumačenja u primjeni ovoga složenog instituta u konkretnim situacijama.

Summary:

The issue of termination of specialization contracts in public health institutions should be given special attention for two reasons. First, due to the nature of the activities of public health institutions, whose basic task is to protect the health of the population. Secondly, due to the obviously present trends of doctors going abroad. Although the fulfillment of a specialization contract is the most common way to terminate a contractual obligation and achieve the purpose of the contract, consistent adherence to the principle of pacta sunt servanda in certain cases of termination may result in unfair solutions. Based on the analysis of valid laws and bylaws, which public health institutions are obliged to apply when concluding specialization contracts, the current practice of terminating contracts shows the conflict of two most important principles of contract law, pacta sunt servanda and conscientiousness and honesty. Presenting the solutions of court practice, both regular courts and the Constitutional Court of the Republic of Croatia, the authors gave answers to certain doubts and different interpretations in the application of this complex institute in specific situations.

Ključne riječi: ugovor o specijalizaciji, raskid, geneza problema, judikatura

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.
doc. dr. sc. Jakob Nakić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 349.2: 61-05

Inicijalno zamišljene kao sredstvo olakšanja prekograničnog kretanja radnika u uvjetima zdravstvene krize svjetskih razmjera, tzv. COVID potvrde ili propusnice postale su alat za restrikcije izdvojenih skupina radnika, onih kojima je država poslodavac.

Sažetak:

Naredba za cijepljenje radnika ima smisla u djelatnostima koje su profesionalno izložene riziku zbog svakodnevnog kontakta sa oboljelima od zarazne bolesti COVID-19, poput medicinskih radnika i dijela radnika u okviru sustava socijalne skrbi, onih što brinu o najugroženijoj skupini građana, starije životne dobi. Zakonskim putem nije propisana obveza cijepljenja radnika u bilo kojoj djelatnosti, ali uvođenje tzv. covid potvrda uvjetovanjem pristupa radnom mjestu, predstavlja pritajenu prisilu na cijepljenje i direktno ugrožavanje temeljnog ljudskog i radničkog prava na rad.

Radno mjesto prema znanstvenim istraživanjima i dokazima nije izvor zaraze, nego je to dom i kućno okruženje. Nema logike ni znanstvenog uporišta za jednostrano i vrlo selektivno proglašavanje državne službe i javnih službi središtima zaraze, što bi eventualno opravdalo postavljanje zahtjeva javne vlasti prema poslodavcima da kontroliraju radnike da li su zaraženi prilikom dolaska na radno mjesto.

U ovome radu istražuju se i prikazuju aspekti uvođenja/nametanja obveze cijepljenja radnika, postojeći zakonski okvir, odrednice europskog zakonodavstva po pitanju covid potvrda, uz naglasak na činjenicu da su zamišljene kao sredstvo olakšanja prekograničnog kretanja radnika, upliv zabrane dolaska na radno mjesto radnicima koji odbiju testiranje, iskustva poredbenih zakonodavstava i pravnih (radnih) sustava te određena otvorena pitanja skopčana sa epidemiološkom mjerom proširene primjene covid potvrda.

Zaključno se utvrđuje da težnja za nametanjem vlastite volje radnicima bez zakonskog uporišta nije ustavnopravno dopuštena, da svaki propis mora biti usmjeren ka općem dobru i dobrobiti radnika kada ih direktno pogađa, da je pravo na rad temeljno ljudsko i radničko pravo te time civilizacijski doseg za razliku od cjepiva, da različito tretiranje cijepljenih radnika uvjetovanjem testiranja za necijepljene radnike može biti diskriminatorno jer cijepljeni predstavljaju rizik obzirom da znanstveno dokazano šire zarazu i obolijevaju, da državna uprava i javne službe nemaju povećan potencijal za širenje virusa SARS-CoV-2 pa nema razloga za autokratsku izmjenu uvjeta rada uvođenjem covid potvrda, da svaka epidemiološka mjera mora imati razumno opravdanje, granicu i trajanje.

Summary:

The order to vaccinate workers makes sense in branches that are professionally at risk due to daily contact with COVID-19, such as medical workers and some workers in the social welfare system, like those who care for the most vulnerable group of citizens, the elderly. The obligation to vaccinate workers in any activity isn’t legally provided, but the introduction of the so-called covid confirmation by conditional access to the workplace, represents a covert coercion to vaccinate and directly jeopardize the fundamental human and workers' right to work.
According to scientific research and scientific evidences, the workplace is not a source of infection, it’s but a home and domiciliary environment. There is no logic or scientific basis for unilaterally and very selectively declaring the state administration and public services centers of infection, which would possibly justify the requirement of public authorities toeard employers to control whether workers are infected on arrival at work.
This paper explores and presents aspects of the introduction / imposition of the obligation to vaccinate workers, the existing legal framework, the provisions of EU legislation on covid certificates, emphasizing the fact that they are designed as a means of facilitating cross-border movement of workers, the impact of banning workers testing, experiences of comparative legislation and legal (working) systems, and certain open issues coupled with the epidemiological measure of extended application of covid certificates.
In conclusion, it’s established that the aspiration to impose one's will on workers without a legal basis is not constitutionally allowed, that any regulation must be directed towards the common good and welfare of workers when it directly affects them, that the right to work is a fundamental human and workers' right, that treating vaccinated workers differently by testing unvaccinated workers can be discriminatory because vaccinated workers pose a risk as they spread the disease, that government and public services have no increased potential for SARS-CoV-2 virus changing working conditions by introducing covid confirmation, that any epidemiological measure must have a reasonable justification, limit and duration.

Ključne riječi: covid potvrde, cijepljenje, pravo na rad, diskriminacija, pravo na obaviještenost

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 651.5:004

U članku se analiziraju relevantne radnopravne odredbe kojima je regulirano pravo na prednost pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta, na način kako je to određeno člancima 47. do 49. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. 

Sažetak:
Na snagu je stupio novi Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata kojim se cjelovito uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata. Predmetnim se Zakonom određuje tko se smatra civilnim stradalnikom iz Domovinskog rata, uspostavlja se Evidencija civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, navode se prava koja civilni stradalnici mogu ostvarivati, i dr. Predmet ovog rada je prikaz prava prednosti pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta koja ostvaruju osobe na temelju ovog Zakona, osobito u pogledu pitanja tko i pod kojim uvjetima ostvaruje navedeno pravo.

Summary:
The new Act on Civilian Victims of the Homeland War entered into force, which fully regulates the rights of civilian victims of the Homeland War. The respective Act determines who is considered a civilian victim of the Homeland War, establishes the Register of Civilian Victims of the Homeland War, lists the rights that civilian victims can exercise, etc. The subject of this paper is to present who and under which conditions exercises these rights.

Ključne riječi: zapošljavanje, prednost pri zapošljavanju, civilni stradalnici

Hrvoje Orešić, mag. iur.
urednik časopisa „Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 651.5:004

U nastavku analiziramo posebnosti radnog odnosa zaposlenika u javnim ustanovima, pružajući pregled pravnog uređenja u područjima kulture i medija.

Sažetak:

Najčešće se na radno-pravni status zaposlenika u javnim ustanovama u kulturi i medijima odnose odredbe Zakona o radu i prateći mu podzakonski propisi, ali u svakom području treba uvažavati i posebne propise svojstvene upravo tom određenom aspektu kulture i medija. Ukazat ćemo upravo na te posebne propise, posebice one koji se odnose na kazališne umjetnike i kazališne radnike gdje je regulacija i najobuhvatnija.

Summary: 
The employment law status of employees in public institutions in culture and media is most often related to the provisions of the Labor Act and accompanying bylaws, but in each area special regulations specific to that particular aspect of culture and media should be taken into account. We will point out these special regulations, especially those that apply to theater artists and theater workers, where regulation is the most comprehensive.

Ključne riječi: radni odnosi, javne službe, ustanove u kulturi i medijima

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 651.5:004

Autorica se u ovom radu bavi pregledom odredaba o odgovornosti i načinu prestanka službe državnih i lokalnih službenika utvrđenih Zakonom o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i mogućih posljedica po državne i lokalne službenike uslijed nepoštivanja Odluke Stožera civilne zaštite odnosno nedolaska u radne prostorije i obavljanja poslova radnog mjesta na koji su raspoređeni, ako ne predoče EU digitalnu COVID potvrdu ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, potvrdu o preboljenju odnosno potvrdu o testiranju na virus SARS-CoV–2 (moguće sankcije, mogući otkazi, udaljenje iz službe i dr.). Ujedno se u članku daje osvrt na sadržaj Odluke Stožera i njen obvezujući karakter te općeniti osvrt na pravno utemeljenje davanja otkaza radnicima, ujedno i na zaposlenike javnih službi, kao moguću posljedicu neposjedovanja EU potvrde odnosno potvrde o testiranju prilikom dolaska na posao prema odredbama ZOR-a.

Sažetak:
Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je dana 12. studenog 2021. godine Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova. Obzirom da se navedenom Odlukom uvodi obveza testiranja odnosno obveza posjedovanja COVID potvrda i za službenike zaposlene u državnim tijelima i u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, za ulazak u radne prostorije, postavlja se pitanje mogućih posljedica po službenike u slučaju nepridržavanja Odluke Stožera odnosno ne posjedovanja EU digitalne Covid potvrde, drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili nemogućnosti cijepljenja ili potvrde o testiranju na virus SARS-CoV–2. Osnovno pitanje je opravdanost izostanka s posla ako službenik ne može pristupiti u tijelo u kojem je zaposlen uslijed nepridržavanja Odluke Stožera i mogućeg sankcioniranja službenika i eventualnog prestanka službe u slučajevima propisanim posebnim zakonima, koji su lex specialis, odnosno za državne službenike Zakonom o državnim službenicima i za lokalne službenike Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Summary:
In this paper, the author reviews the provisions on the responsibility and manner of termination of service of civil and local officials established by the Law on Civil Servants and the Law on Civil Servants and Employees in Local and Regional Self-Government and possible consequences for civil servants due to non-compliance with the Civil Protection Headquarters decisions or non-arrival at work premises and performing the workplace to which they are assigned, if they do not present the EU digital COVID certificate or other appropriate evidence of vaccination, illness certificate or test certificate (possible sanctions, possible dismissals, dismissal, etc.). At the same time, the article provides an overview of the content of the Headquarters Decision and its binding character and a general overview of the legal basis for dismissal of employees, as a possible consequence of not having an EU certificate or test certificate when coming to work according to ZOR.

Ključne riječi: Odluka Stožera, potvrda, testiranje, virus SARS-CoV–2, zaraza, povreda službene dužnosti, službenički sud, udaljenje iz službe, otkaz, redovni otkaz, izvanredni otkaz, prestanak službe, po sili zakona

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo pravosuđa i uprave

RADNO PRAVO 12/2021

UDK:  349.2: 61-05

Posljednjih nekoliko mjeseci u sudskoj praksi aktualno je pitanje pripada li i državnim službenicima i namještenicima pravo na uvećanje plaće od 6% u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017., kako to pravo pripada javnim službenicima i namještenicima. Vezano uz to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odluku je donio 3. studenoga 2021., i to u oglednom postupku koji se vodio pod brojem Gop 1/2021.

Sažetak: 
U radnom sporu povodom kojega je pokrenut ogledni postupak državni službenik (policajac) tvrdio je da mu pripada pravo na plaću primjenom osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. Naime, smatrao je da se njegova osnovica treba "izjednačiti" sa sudskim odlukama priznatom osnovicom javnih službenika. Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključio je da se ove osnovice ne trebaju izjednačiti. Svoj zaključak Vrhovni sud Republike Hrvatske temeljio je na kronologiji (tijeku) pregovora sindikata sa Vladom Republike Hrvatske i ishodima tih pregovora.

Summary:
In a labour dispute in which a trial was initiated, a civil servant (police officer) claimed that he was entitled to a salary by applying a base amount of HRK 5,415.37 gross in the period from January 2016 to January 2017. Namely, he considered that his base salary should be “equated” with the base salaries of public servants. The Supreme Court of the Republic of Croatia has concluded that these salary bases should not be equated. The Supreme Court of the Republic of Croatia based its conclusion on the chronology of the trade union negotiations with the Government of the Republic of Croatia and the outcomes of those negotiations.

Ključne riječi: osnovica plaće, javne i državne službe, sudska praksa

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 12/2021

UDK: 349.2: 61-05

Autorica se u ovom radu bavi institutom otpremnine kao novčanoj pomoći radniku, kojem je poslodavac otkazao ugovor o radu, a koji nije uvjetovan njegovim ponašanjem. Naglasak se stavlja na normativno rješavanje tog pitanja (zakonsko i ugovoreno pravo), razlike u normiranju ugovorene autonomnim izvorima radnog prava u odnosu na opći propis o radu uslijed prestanka radnog odnosa temeljem otkaza poslodavca, koji je posljedičan utvrđenom tehnološkom višku ili otkazom iz razloga koji nisu uvjetovani ponašanjem radnika. Poseban osvrt stavlja se na pravo na otpremninu zbog odlaska u mirovinu službenika u državnim i javnim službama, koja otpremnina nije propisana Zakonom o radu, već autonomnim ugovorenim izvorima radnog prava, kao što su KU i TKU. Također se u radu daje osvrt na porezne propise i pregled neoporezivog iznosa otpremnine te stvarno pripadajućeg iznosa otpremnine koji se isplaćuje radniku odnosno državnom i javnom službeniku i namješteniku u slučaju ispunjavanja uvjeta za ostvarenje prava na otpremninu propisanih Zakonom o radu odnosno KU-om i TKU-om.

Sažetak:
U ovom se radu pojašnjava institut otpremnine u RH odnosno pitanje prava na otpremninu radniku, kojem je poslodavac otkazao ugovor o radu, a koji nije uvjetovan njegovim ponašanjem te pitanje prava na otpremninu zbog prestanka radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu. Daje se pregled normativnog reguliranja instituta otpremnine prema Zakonu o radu i prema autonomnim izvorima radnog prava u slučaju prestanka radnog odnosa radnika, državnih službenika i zaposlenika u javnim službama, s posebnim naglaskom na razlike u normativnom reguliranju kada se radi o načinu prestanka radnog odnosa temeljem kojeg radnik ostvaruje pravo na otpremninu i utvrđenoj visini otpremnine. Posebno se daje pregled ugovorenog prava na otpremninu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, zbog prestanka službe odnosno radnog odnosa državnih i javnih službenika i njihovog prava na otpremninu zbog odlaska u mirovinu, način obračuna i visine otpremnine te se daje osvrt na porezni tretman otpremnine sukladno poreznim propisima. Ujedno se daje i pregled tumačenja odredbi KU i TKU vezane za ostvarenje prava na otpremninu dane od strane ovlaštenih tijela za tumačenje KU-a i TKU-a.

Summary:
This paper clarifies the institute of severance pay in the Republic of Croatia, i.e. the issue of the right to severance pay to a worker, whose employment contract has been cancelled by the employer, which is not conditional on his behavior and the issue of the right to severance pay due to termination of employment due to retirement. An overview of the normative regulation of the institute of severance pay under the Labour Act and according to autonomous sources of employment law in the event of termination of employment of workers, civil servants and employees in public services is given, with special emphasis on differences in normative regulation when it comes to the way of termination of employment on the basis of which the worker is entitled to severance pay and the determined amount of severance pay. In particular, an overview of the contracted right to severance pay under the Collective Agreement for civil servants and employees and the Basic Collective Agreement for civil servants and employees in public services is given, due to the termination of service or employment of state and public employees and their right to severance pay due to retirement, the method of calculation and the amount of severance pay, and a review of the tax treatment of severance pay in accordance with tax regulations.

Ključne riječi: otpremnina, prestanak radnog odnosa, tehnološki višak, poslovno i osobno uvjetovani otkaz, raspolaganje, ozljeda na radu, profesionalna bolest, odlazak u mirovinu, neoporezivi iznos otpremnine

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo pravosuđa i uprave

RADNO PRAVO 1/2022

UDK: 331.25

U ovom broju časopisa autor analizira posebnosti radnog odnosa zaposlenih u javnim ustanovima, pružajući poseban pregled pravnog uređenja u području zdravstva i socijalne skrbi.

Sažetak:

Radni odnosi zaposlenika  u javnim ustanovama u zdravstvu i socijalnoj skrbi uređeni su posebnim propisima u ovim djelatnostima, a samo generalno odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o radu. Pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.

Summary:
Labour relations of employees in public institutions in healthcare and social care are regulated by special regulations in these activities, and only in general by the provisions of the Institutions Act and the Labour Act. The legal status of employees in institutions, conditions for entering the service and other issues related to their work are regulated by general labour regulations, unless otherwise provided by law.

Ključne riječi: zdravstvo, socijalna skrb, posebnosti, radni odnosi

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 1/2022

UDK: 349.2: 614

Zdravstveni radnici na temelju ugovornog radnog prava ostvaruju pravo na povećanu plaću po više zakonskih osnova predviđenih općim propisom o radu zakonske snage, uslijed čega se u praksi pojavilo pitanje mogućnosti zbrajanja navedenih dodataka i obračuna ukupne plaće.

Sažetak:
U vrijeme prije zdravstvene krize prouzrokovane epidemijom zarazne bolesti COVID-19, zdravstveni radnici temeljem odrednica mjerodavnih kolektivnih ugovora ostvarivali su pravo na različite dodatke na plaću, po specifičnim osnovama poput iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.
Polazišna osnova za izračun bilo kojeg dodatka na plaću jest osnovna plaća radnika, od koje teze polazi i recentna sudska praksa. Karakteristično pitanje kod povećanja plaće zdravstvenih radnika njihov je prekovremeni rad, koji sudjeluje u ukupno odrađenom radu sa značajnim udjelom.
U ovom radu autor prikazuje noviju sudsku praksu prvenstveno drugostupanjskih radnih sudova, s ciljem prikazivanja metodologije obračuna dodataka i naročito mogućnosti kumulacije različitih dodataka na plaću kompletnog medicinskog osoblja.
Zaključno, sudska praksa dopušta kumuliranje različitih dodataka na plaću zdravstvenih radnika, a okolnost da obavljaju isti rad u redovitim uvjetima kao i u prekovremenom radu, jezičac je prevage da im pripada i pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

Summary:

In the pre-health crisis caused by the COVID-19 epidemic, health workers were entitled to various salary supplements based on the provisions of the relevant collective agreements, on specific grounds such as exceptional responsibility for human life and health.
The starting point for the calculation of any salary supplement is the basic salary of the employee, from which the thesis is based on recent case law. A characteristic issue in increasing the salary of health workers is their overtime work, which participates in the total work done with a significant share.
In this paper, the author presents the recent case law of primarily second instance labor courts, with the aim of presenting the methodology for calculating allowances and especially the possibility of cumulation of various allowances on the salary of complete medical staff.
In conclusion, the jurisprudence allows the accumulation of different allowances for the salary of health workers, and the fact that they perform the same work in regular conditions as in overtime work, the tongue of preference prevails that they are entitled to allowance for special working conditions.

Ključne riječi: zdravstveni radnici, dodatak na plaću, kumuliranje, prekovremeni rad, osnovna plaća

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 1/2022

UDK: 331.22

U članku autor obrađuje pitanje postoji li zabrana zapošljavanja u javnim službama nakon što je donesen novi Zakon o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu (Narodne novine 140/21), u kojem više nema takve zakonske zabrane, kakva je postojala u ranijem Zakonu o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu (Narodne novine 135/20, 69/21, 122/21). 

Sažetak:   
Donošenjem Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu (Narodne novine 140/21) prestala je zakonska zabrana zapošljavanja u javnim službama, koja je bila propisana u članku 58. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu (Narodne novine 135/20, 69/21, 122/21). Naime, u novom Zakonu za 2022. godinu takve zabrane nema. Prema tome, više nema zakonske zabrane zapošljavanja. Međutim, ponovno se primijenjuje Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (»Narodne novine«, br. 70/16., 50/17., 37/18., 71/18., 91/18. i 33/20.), koja se nije primjenjivala zbog odredbe iz ranijeg Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, o neprimjeni Odluke za vrijeme važenja toga Zakona. No, Odluka nije propis i formalnopravno ne može derogirati niti jedan zakon, iako je u stvarnosti upravo tako djelovala, što nesporno nepovoljno utječe na vladavinu prava. 

Summary:
The enactment of the Act on the Execution of the State Budget of the Republic of Croatia for 2022 ended the legal ban on employment in public services, which was prescribed in art. 58 of the Act on the Execution of the State Budget of the Republic of Croatia for 2021. Namely, there is no such prohibition in the new Act for 2022.

Ključne riječi: zabrana zapošljavanja, Zakon o izvšravanju Državnog proračuna, Odluka o zabrani zapošljavanja

Krešimir Rožman, mag. iur.
Radno PRAVO

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 349.34

O pravnom uređenju pitanja otkaza ugovora o radu po nalogu prosvjetne inspekcije kao i sudskoj praksi možete pročitati u nastavku ovog rada.

Sažetak:

Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19) ne propisuje razloge za otkaz. U nekim odredbama propisuje što nije razlog za otkaz, dok se sudskom praksom utvrđuju ponašanja i činjenice temeljem kojih je ugovor o radu dopušteno otkazati. Ipak, u sektoru obrazovanja situacija je nešto specifičnija. Naime, posebnim zakonima, a prije svega Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne novine br.  87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019, 64/2020, 133/2020), propisano je zbog kojih ponašanja i činjenica poslodavac može odnosno mora donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. No, neke situacije, iako su specifične za sektor obrazovanja, ipak nisu uređene. Jedna od njih je otkaz ugovora o radu po nalogu prosvjetne inspekcije, o čemu više u nastavku ovog članka.

Summary:
The Labour Act does not prescribe reasons for dismissal. In some provisions, it prescribes what is not a reason for dismissal, while court practice determines the conduct and facts on the basis of which the employment contract is allowed to be terminated.
However, the situation in the education sector is somewhat more specific. Namely, special acts, and above all the Act on Education in Primary and Secondary Schools, prescribe the conduct and facts due to which the employer can or must make a decision on the termination of the employment contract. However, some situations, although specific to the education sector, are not regulated. One of them is the termination of the employment contract ordered by the Education Inspectorate, which is discussed in more detail in this article.

Ključne riječi: prosvjetna inspekcija, otkaz, sudski raskid

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 349.22

U članku se obrađuje uloga ravnatelja osnovnih škola, postupak izbora i imenovanja ravnatelja, uz pozivanje kandidata za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju prema posebnim propisima i obvezno naznaku poveznice Ministarstva hrvatskih branitelja za kandidate koji se pozivaju na pravo prednosti pri zapošljavanju prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Sažetak:

U postupku izbora i imenovanja ravnatelja, sadržaj teksta natječaja obvezno je napraviti prema odredbama lex specialis zakona,  Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, međutim, treba naglasiti da natječaj sadrži i posebne uvjete koji su propisani odredbama  posebnih propisa: Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kao sastavnica teksta Natječaja.  

Summary:
In the process of electing and appointing principals, the content of the competition text has to be made according to provisions of the lex specialis law, the Law on the Education in Primary and Secondary School, however, it should be emphasized that the competition contains special conditions prescribed by provisions of special regulations; the Act on Croatian Homeland War Veterans and Members of Their Families, the Act on the Protection of Military and Civilian Invalids of the War and the Act on Professional Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities, as an integral part of the competition text. 

Ključne riječi: ravnatelj, izbor, položaj, nadležnost, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

Tatjana Martinović, dipl. iur.
predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora 

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 373.3.091

Autor u članku analizira funkciju predstavnika radnika u organu javne ustanove, s posebnim osvrtom na posebne zakone koji se odnose na područja predškolskog odgoja, školstva, visokog obrazovanja i kulture.

Sažetak:
Predstavnika radnika u organ poslodavca imenuje i opoziva radničko vijeće. Odredbom članka 148. ZR-a propisana su temeljna ovlaštenja radničkog vijeća, na način da ono štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod poslodavca, pri čemu Zakon ne propisuje ograničenja u tim ovlaštenjima za ono radničko vijeće koje ima jednog člana. Stoga, kod poslodavca kod kojega je utemeljeno radničko vijeće koje ima jednog člana, taj jedan (jedini) član radničkog vijeća ima ovlaštenje imenovati i predstavnika radnika u organu koji nadzire vođenje poslova kod toga poslodavca.

Summary:
The workers representative in the employer´s supervisory body is appointed and removed by the workers' council. The provision of Article 148 of the Labour Act prescribes the basic powers of the workers 'council, in such a way that it protects and promotes the interests of workers, whereby the Law does not prescribe restrictions in those powers for the workers' council. Therefore, in the case of an employer with which a workers 'council has been established, which has one member, that one (only) member of the workers' council has the authority to appoint a worker's representative in the body supervising the management of that employer.

Ključne riječi: predstavnik radnika u organu poslodavca, sudjelovanje radnika u odlučivanju, Zakon o radu

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjelaVeleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 364.32 (497.5: 497.6)

U članku se iznosi prikaz odredbi nove dvije Odluke Vlade Republike Hrvatske o zabrani zapošljavanja za 2022. godinu u državnim i javnim službama.

Sažetak:
Dana 25. ožujka 2022. na snagu su stupile dvije Odluke Vlade Republike Hrvatske: Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama  i  Odluka o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave te uredima i drugim stručnim službama Vlade Republike Hrvatske. Dakle, odlukama se propisuje zabrana novog zapošljavanja, kao i iznimke i uvjeti za novo zapošljavanje na neodređeno i određeno vrijeme, kako bi se omogućila kontinuirana kontrola novog zapošljavanja u državnim i javnim službama.

Summary:
On March 25, 2022, two Decisions of the Government of the Republic of Croatia entered into force: Decision on Prohibition of New Employment of Civil Servants and Employees in Public Services and Decision on Prohibition of New Employment of Civil Servants and State Employees in State Administration Bodies and Offices and Other Professional services of the Government of the Republic of Croatia. Thus, the decisions prescribe a prohibition on new employment, as well as exceptions and conditions for new employment for an indefinite and definite period of time, in order to enable continuous control of new employment in state and public services.

Ključne riječi: zabrana zapošljavanja, javne službe, državne službe

Tatjana Martinović, dipl. iur.
Predstojnica Ureda potpredsjednika Sabora

RADNO PRAVO 4/2022

UDK: 331:52: 349:2

U članku se detaljno analizira pravni okvir u pogledu imenovanja i razrješenja ravnatelja javnih ustanova, uz poseban osvrt na imenovanje intendanta/ravnatelja kazališta i imenovanje ravnatelja osnovne/srednje škole.

Sažetak:
Prema čl. 38. Zakona o ustanovama, ravnatelja ustanove imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu čl. 35. st. 1. nije drugačije određeno. Naime, ustanovom u načelu upravlja upravno vijeće ili drugo kolegijalno tijelo, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, zakonom ili aktom o osnivanju može se odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Summary:
Pursuant to article 38. of the Act on Institutions, the principal of the institution is appointed and dismissed by the administrative council, if by a special law in terms of article 35. paragraph 1. is not otherwise provided. Namely, the institution is in principle managed by an administrative council or other collegial body, unless otherwise provided by a special law. Furthermore, the statue or the founding act may stipulate that the principal of a public institution is appointed by the Government of the Republic of Croatia, the head of the competent state administration body or the representative body of the local and regional self-government unit.

Ključne riječi: imenovanja, razrješenje, ravnatelj javne ustanove

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 061.2.05

Dana 6. svibnja 2022. zaključen je novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. U članku se daje prikaz novih odredaba, prava i obaveza u odnosu na ranije važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama.  

Sažetak:
Nakon više od pet mjeseci kolektivnog pregovaranja, novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 56/2022) potpisan je 6. svibnja 2022. (u daljnjem tekstu: TKU). Ovim kolektivnim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama. Potpisali su ga Vlada Republike Hrvatske i svih jedanaest reprezentativnih sindikata javnih službi koji su sudjelovali u pregovorima, a koji djeluju u području obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, kulture, stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti te javne uprave, obrane i obveznog socijalnog osiguranja.

Summary:
After more than five months of collective bargaining, the new Collective Agreement for civil servants and employees in public services (Official Gazette No. 56/2022) was signed on May 6, 2022. This collective agreement establishes the rights and obligations arising from and based on the work of civil servants and employees in public services to which the Act on Wages in Public Services applies. It was signed by the Government of the Republic of Croatia and all eleven representative unions of public services that participated in the negotiations, and which operate in the fields of education, health care and social welfare, culture, professional, scientific and technical activities, as well as public administration, defense and mandatory social insurance.

Ključne riječi: TKU, javne službe, materijalna prava

Mirela Bojić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 7/8-2022

UDK: 312.32

U članku se iznosi prikaz bitnijih izmjena koje donosi novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, uz pridavanje osobite pozornosti na područja koje se odnose na uvjete za zapošljavanje odgojno-obrazovnih radnika, zasnivanje radnog odnosa bez javnog natječaja, ravnatelje, pripravnike, te obvezu stručnog usavršavanja i napredovanja u položajna zvanja.

Sažetak:
Izmijenjenim člankom 24. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju određuju se uvjeti za zapošljavanje odgojno-obrazovnih radnika. Tako poslove odgojitelja djece od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu može obavljati osoba koja je završila studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja. Novim zakonskim uređenjem dopušta se da poslove odgojitelja može obavljati i osoba koja je završila učiteljski studij, pod određenim uvjetima.

Summary:
The amended Article 24 of the Act on Preschool Education determines the conditions for the employment of educational workers. Thus, the work of a teacher of children from the age of six months until they start elementary school can be performed by a person who has completed a study of the appropriate type to work as a teacher. The new legislation allows a person who has completed a teacher's course to perform the duties of a teacher, under certain conditions.

Ključne riječi: predškolski odgoj i obrazovanje, dječji vrtići, uvjeti za zapošljavanje odgojno-obrazovnih radnika

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 9/2022

UDK: 373.2(094)

U ovom članku prikazan je zakonodavni okvir razvoja ljudskog potencijala u hrvatskom predškolskom obrazovnom sustavu od ostvarivanja pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita do promicanja u položajna zvanja  mentora i savjetnika.

Sažetak:
Razvoj ljudskih potencijala koji rade u neposrednom radu s djecom u predškolskim ustanovama jasno je reguliran Pravilnikom o načinima i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima. Na ovaj način nastoji se osigurati kontinuitet u stručnom razvoju odgajatelja te primjerena razina kvalitete pružanja usluga u predškolskim ustanovama. Iz perspektive zaposlenika, ovim sustavom omogućava se napredovanje u struci kao i potencijalna mogućnost za ishođenje veće plaće.

Summary:
The development of human resources who work directly with children in preschool institutions is clearly regulated by the Ordinance on the ways and conditions of advancement in the profession and promotion to the positions of educators and professional associates in kindergartens. In this way, an effort is made to ensure continuity in the professional development of educators and an appropriate level of quality of service provision in preschool institutions. From the employee's perspective, this system enables advancement in the profession as well as the potential opportunity to earn a higher salary.

Ključne riječi: odgajatelji, dječji vrtići, napredovanje  

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku
Sanja Sharairi, mag. praesc. educ.

RADNO PRAVO 9/2022

UDK: 331.36:373.2-05

U članku se iznose promjene koje donosi novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u odnosu na status zaposlenika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Osobitu pozornost autor posvećuje kriterijima i postupku zapošljavanja, te pruža uvid u ulogu naslovnih nastavnika, naslovnih znanstvenika i naslovnih suradnika, te nacionalnih vijeća, matičnih odbora i matičnih povjerenstva.

Sažetak:
Na 12. sjednici Hrvatskog sabora, 7. listopada 2022. godine izglasan je novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju čime se stavlja van snage Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003 godine (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17). Osim promjena vezanih uz status i prohodnost studija, sustava i načina financiranja, Zakon donosi i niz novina vezanih uz status zaposlenika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

Summary:
At the 12th session of the Croatian Parliament, on October 7, 2022, a new Act on Scientific Activity and Higher Education was passed, which repeals the Act on Scientific Activity and Higher Education from 2003 (Official Gazette 123/03, 198/03, 105/ 04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17). In addition to changes related to the status and accessibility of studies, systems and methods of financing, the Act also brings a number of novelties related to the status of employees in the system of science and higher education.

Ključne riječi: znanost, visoko obrazovanje, zapošljavanje

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku

RADNO PRAVO 10/2022

UDK: 156.22

U članku se iznose sporne situacije koje nastaju prilikom odlaska u mirovinu zaposlenika sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, s posebnim osvrtom na pitanje prava na godišnji odmor i otpremninu.

Sažetak:
Praksa i obveza Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama je da dostavlja tumačenje/odgovor podnositelju upita pisanim putem i objavljuje na web-stranicama ministarstva nadležnog za rad, ali kako su upiti podnositelja javno nedostupni to dovodi do situacija u praksi da se korisnici tumačenja pozivaju na dana tumačenja i primjenjuju ih i za svoje slične slučajeve a da upite nisu niti postavili Povjerenstvu, ili su postavili a nisu dobili odgovor, iako bi tumačenje možda bilo i drugačije u tom konkretnom slučaju. Bitno je zaključiti da Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama daje tumačenje koje najbolje odgovara konkretnom upitu podnositelja, ali se ne može primijeniti na sve slične slučajeve na način da mu daje drugi smisao.

Summary:
The practice and obligation of the Commission for the interpretation of the Basic Collective Agreement for civil servants and employees in public services is to deliver the interpretation/answer in writing and publish it on the website of the ministry responsible for employment, but since the inquiries are not publicly available, this leads to situations that professional public refer to the given interpretations and apply them to their own similar cases without even asking the Commission questions, or asking and not getting an answer, even though the interpretation might be different in their specific case.

Ključne riječi: Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Povjerenstvo za tumačenja kolektivnog Ugovora, odlazak  u mirovinu

Izabela Kin, mag. iur. 

RADNO PRAVO 10/2022

UDK: 331.25: 354

Suprotstavljena stajališta glede određenih pitanja, ovdje zapreka za rad u javnim službama, reguliranih posebnim zakonima koji se oslanjanju na druge propise istog ranga, trebaju poslužiti napretku društvenog uređenja i rješavanju pomutnje kreirane u teoriji i praksi radnog prava.

Sažetak:
Proturječnosti u zakonskom uređenju zapreka za zapošljavanje i rad u javnim službama, brojna prijeporna pitanja o kojima se diskutira i treba diskutirati više u stručnoj i laičkoj javnosti te brojne nedorečenosti uz izostanak definicija temeljnih pojmova kroz zakonski tekst, ključna su obilježja sustava negativnih pretpostavki za rad, s ozbiljnim reperkusijama na radni status zaposlenih u tim službama.
Sporni elementi udaljenja, u kombinaciji sa nedorečenostima zakonskog teksta, kreiraju pravnu nesigurnost, koju treba čim prije otkloniti, de lege ferenda.
Autor u ovom radu ukazuje na problematične odredbe i norme posebnih propisa zakonske snage koji svojim sadržajem, između ostaloga, uređuju materiju postanka i postojanja zapreka za zapošljavanje, odnosno (nastavak) rada radnika u pojedinim javnim službama, uz osvrt na konstrukcije kreirane protivno osnovnim načelima nomotehnike i pojave neslaganja normi iz specijalnog zakona sa drugim propisom istog, zakonskog ranga.
Zaključno se ističe nedopustivost takvog i tolikog utjecaja pogrešnog normiranja zapreka za zapošljavanje i rad na pravo na rad i slobodu rada, ugrozu koju stvara takav košmar kolopleta propisa koji bi morali biti sinkronizirani radi ustavnog zahtjeva, da je trenutak započinjanja kaznenog postupka preciziran kaznenim procesnim zakonom i da se na radne odnose zaposlenih u javnim službama činjenica pokretanja kaznenog postupka ne reflektira do trenutka pravomoćne osude zbog počinjenog kaznenog djela uz daljnje moguće uvjetovanje vrstom ili mjerom kazne, ukoliko je uopće izrečena počinitelju odgovarajućeg kaznenog djela te da rigorozne propise ne treba tumačiti još strože po radnike, poglavito kada je izostala normativna aktivnost resornog ministra u pogledu preciziranja banalne stvari poput rokova čuvanja evidencije o mjerama koje određuje i provodi služba socijalne skrbi radi zaštite dobrobiti djeteta.

Summary:

Contradictions in the legal regulation of obstacles to employment and work in public services, numerous controversial issues that are discussed and should be discussed more in public, and numerous vagueness with the absence of definitions of basic terms through the legal text, are key features of the system of negative assumptions for work, with serious repercussions on the working status of employees in these services.
The disputable elements of removal, combined with the vagueness of the legal text, create legal uncertainty, which should be removed as soon as possible, de lege ferenda.
In this paper author points to the problematic provisions and norms of special legal regulations which, among other things, regulate the creation and existence of obstacles to employment, i.e. the (continuation) of the work of workers in certain public services, with reference to constructions created contrary to the basic principles of nomotechnics. and occurrences of discrepancies between norms from a special law and another regulation of the same legal rank.
In conclusion, the inadmissibility of such and such an influence of the wrong standardization of obstacles to employment and work on the right to work and freedom of work, a threat created by such a nightmare of a tangle of regulations that would have to be synchronized for the sake of the constitutional requirement, that the moment of initiation of criminal proceedings is specified by the Criminal Procedure Law and that the fact of initiation of criminal proceedings is not reflected on the employment relations of employees in public services until the moment of final conviction for the committed criminal offense with further possible conditioning by the type or measure of the punishment, if it was imposed on the perpetrator of the corresponding criminal offense at all, and that the rigorous regulations should not be interpreted even more strictly by workers, especially when there was no normative activity of the line minister regarding the specification of banal matters such as the deadlines for keeping records of measures determined and implemented by the social welfare service to protect the well-being of the children.

Ključne riječi: zapreke za rad, osuđivanost, kažnjavanost, javne službe, udaljenje s rada

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 11/2022

UDK: 331.102: 354

Sudjelovanje radnika u odlučivanju preko predstavnika radnika u organu javne ustanove u interesu je radnika kako bi isti mogli biti upoznati sa svim relevantnim informacijama o poslovanju javne ustanove, ali također i u javnom interesu. Više o tome u nastavku članku.

Sažetak:

U javnoj ustanovi jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće odnosno drugo odgovarajuće tijelo) mora biti predstavnik radnika. Predstavnika radnika u organ javne ustanove imenuje i opoziva radničko vijeće ukoliko je isto utemeljeno u javnoj ustanovi, a ukoliko to nije slučaj onda predstavnika radnika u organ javne ustanove imenuju i opozivaju radnici neposrednim i tajnim glasovanjem. Pravni položaj predstavnika radnika u organu ustanove identičan je položaju ostalih članova toga organa.

Summary:
In a public institution, one member of the body of the public institution (administrative council or another appropriate body) must be a representative of the workers. The workers' representative in the body of the public institution is appointed and dismissed by the workers' council if it is established in a public institution, and if this is not the case, then the workers' representative in the body of the public institution is appointed and dismissed by the workers by direct and secret vote. The legal position of the employee representative in the body of the institution is identical to the position of the other members of that body.

Ključne riječi: predstavnika radnika u organu javne ustanove, prestanak članstva

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjela, Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 11/2022

UDK: 331.105: 061.1

Navedenim stručnim člankom dajemo prikaz uvjeta u svezi provedbe upisa učenika iz inozemstva u odgojno-obrazovne-ustanove u Republici Hrvatskoj.

Sažetak:

Podnositelj zahtjeva za upis može biti strani državljanin (državljanin iz države članice Europske unije ili države Europskog gospodarskog prostora, odnosno državljanin iz trećih zemalja) ili državljanin Republike Hrvatske koji se nalazi na privremenom radu u inozemstvu. Nadležna agencija putem Središnjeg prijavnog ureda Agencije za znanost i visoko obrazovanje zaprima zahtjev za upis u odgovarajući razred srednje škole u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The applicant for registration can be a foreign citizen (citizen from a member state of the European Union or a state of the European Economic Area, i.e. a citizen from third countries) or a citizen of the Republic of Croatia who is temporarily working abroad. The competent agency through the Central Application Office of the Agency for Science and higher education receives an application for registration in the appropriate class of secondary school in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: inozemne obrazovne kvalifikacije, postupak priznavanja

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 11/2022

UDK: 373.5 (497.5)

U prvom dijelu članka autor iznosi pregled odredbi Zakona o radu kojima se uređuje sudska nadležnost u pojedinim pitanjima ostvarivanja i zaštite prava radnika, s posebnim osvrtom na radnike javnih ustanova, dok se u drugom dijelu članka nudi pregled stvarne nadležnosti sudova u radnim sporovima.

Sažetak:
Prema čl. 12. Zakona o ustanovama, pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.U članku ćemo prikazati, prema zakonskom redoslijedu, one odredbe Zakona o radu koje uređuju sudsku nadležnost u pojedinim pitanjima ostvarivanja i zaštite prava radnika, uključujući i radnike javnih ustanova, uređenih ovim Zakonom.

Summary:
According to art. 12 of the Act on Institutions, the legal status of employees in institutions, the conditions for joining the service and other issues related to their work are governed by the general labour regulations, unless otherwise specified by law. In the article, we will present, according to the legal order, those provisions of the the Labour Act, which regulate court jurisdiction in certain matters of exercising and protecting the rights of workers, including workers of public institutions.

Ključne riječi: sudska zaštita radnika, stvarna nadležnost, radni sporovi

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 12/2022

UDK: 331.109: 354

Na 11. sjednici održanoj 7. listopada 2022. godine Hrvatski sabor je izglasao Konačni prijedlog zakona visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti  koji je stupio na snagu 22. listopada 2022. godine, osim članka 108. koji je stupio na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj 119/2022.

Sažetak:
Novim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti uređuju se temeljna načela obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti u funkciji visokog obrazovanja. Također se utvrđuje osnivanje i djelovanje ustanova u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti, stručnog rada, postupak zapošljavanja na radna mjesta i napredovanje znanstvenika, nastavnika i suradnika zaposlenih u ovim ustanovama, te njihova prava i obaveze.

Summary:

The new Act on Higher Education and Scientific Activities regulates the basic principles of higher education activities, scientific and artistic activities in the function of higher education. It also establishes the establishment and operation of institutions in the system of higher education, scientific and artistic activities, professional work, the recruitment process and advancement of scientists, teachers and associates employed in these institutions, as well as their rights and obligations.

Ključne riječi: visoko obrazovanje, znanstvena djelatnost, napredovanje, reizbor

Tatjana Martinović, dipl. iur.  
predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora

RADNO PRAVO 1/2023

UDK: 378 (094)

U članku se iznosi pregled zakonskog uređenja nadležnosti i zadaća upravnih vijeća, ne samo prema Zakonu o ustanovama, već i prema posebnim zakonima, s posebnim osvrtom na ulogu upravnog vijeća ustanove kao drugostupanjskog tijela u postupku zaštite prava radnika iz radnog odnosa kod poslodavca.

Sažetak:

Upravno vijeće je temeljno kolegijalno tijelo koje upravlja ustanovom, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, kako to propisuje čl. 35. st. 1. Zakona o ustanovama. Iz teksta citirane zakonske odredbe je razvidno kako se ovo tijelo nužno ne mora nazivati upravno vijeće, nego je moguće da se posebnim zakonima ili autonomnim aktima ustanove u skladu sa zakonom ovo kolegijalno tijelo naslovi i drugačije. Ako se u ustanovi ne ustrojava upravno vijeće ili drugi odgovarajući kolegijalni organ utvrđen zakonom, tada ravnatelj ima sva ovlaštenja upravnog vijeća, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Summary:
The Administrative Council is the basic collegial body that manages the institution, unless otherwise specified by a special law, as prescribed by Art. 35, paragraph 1 of the Act on Institutions. It is clear from the text of the cited legal provision that this body does not necessarily have to be called the administrative council, but it is possible that special laws or autonomous acts establish this collegial body in a different way in accordance with the law. If the institution does not establish an administrative council or other appropriate collegial body established by law, then the director has all the powers of the administrative council, unless otherwise provided by law.

Ključne riječi: upravno vijeće, ustanove, zahtjev za zaštitu prava

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 3/2023

UDK: 349.22: 342.7

U članku se donosi prikaz izmijenjenog postupka izbora na znanstveno-nastavna radna mjesta sukladno novom zakonskom uređenju, te se daje osvrt na neka dodatna otvorena pitanja.

Sažetak:
Nakon dugogodišnje primjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju akademska zajednica suočava se s novim izazovom. Stupanjem na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN 119/2022) izmijenjen je postupak izbora na znanstveno-nastavna radna mjesta i stvorena distinkcija između postupaka izbora na upražnjeno radno mjesto i izbora na više radno mjesto. Ideja zakonodavca bila je pojednostavljenje postupka, a budući da je od stupanja na snagu Zakona prošlo kratko vrijeme, konačan zaključak o realizaciji navedenog koncepta biti će moguće formirati tek nakon duljeg perioda primjene Zakona. 

Summary:
After many years of application of the Law on Scientific Activity and Higher Education, the academic community is facing a new challenge. With the entry into force of the Law on Higher Education and Scientific Activity (Official Gazette 119/2022), the selection procedure for scientific and teaching positions was changed and a distinction was made between the selection procedures for a vacant position and the selection for a higher position. The legislator's idea was to simplify the procedure, and since a short time has passed since the entry into force of the Act, the final conclusion on the implementation of the mentioned idea will be possible only after a longer period of application of the Act.

Ključne riječi: visoko obrazovanje, znanstvena djelatnost, visoko učilište, napredovanje

Romina Jovančević, mag. iur.
tajnica Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2023

UDK: 331.36: 378

U članku donosimo sveobuhvatan pregled materijalnih prava sudaca, sudskih savjetnika, viših sudskih savjetnika i viših sudskih savjetnika-specijalista, sukladno svim mjerodavnim pozitivnopravnim izvorima. 

Sažetak:
Iz pregleda propisa kojima se određuju radno-materijalna prava sudaca i sudskih savjetnika evidentno je kako je sustav određivanja radno-materijalnih prava sudskih savjetnika bitno razrađeniji i fleksibilniji u odnosu na sustav kojim su regulirana radno materijalna prava sudaca. Pri ovome je bitno naglasiti da sudski savjetnici imaju mogućnost pregovora o svojim pravima, posredno putem sindikata, dok je u slučaju sudaca za promjenu osnovice plaće, kao i koeficijenata, potrebno proći kroz saborsku proceduru izglasavanja novog zakona odnosno izmjena zakona.

Summary:
It is evident from the review of the regulations that determine the work-material rights of judges and judicial advisers that the system of determining the work-material rights of court advisers is significantly more elaborate and flexible compared to the system that regulates the work-material rights of judges. In this regard, it is important to emphasize that judicial advisers have the possibility of negotiating their rights, indirectly through the trade union, while in the case of judges, to change the base salary, as well as the coefficients, it is necessary to go through the parliamentary procedure of voting a new law.

Ključne riječi: materijalna prava, plaća, suci, sudski savjetnici

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
Stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku

RADNO PRAVO 4/2023

UDK: 347.962: 349.2

Rad zdravstvenih radnika vrlo detaljno je uređen zakonima, kolektivnim ugovorima, pravilnicima raznih vrsta, ugovorima o radu, ali sve su jače najave da će vlada donijeti jedan ili više zakona kojima će zaokružiti radno-pravni status radnika u nekim profesijama u zdravstvu, prvo liječničkoj profesiji.

Sažetak:
Zaposleni u zdravstvu traže povećanje plaća jer smatraju da su potplaćeni za svoj rad. Naročito se ističu liječnici vjerojatno zbog tereta kojeg su podnijeli tijekom pandemije zbog COVID-19.  Zadnji prijedlog i zahtjev predstavnika radnika u zdravstvu tiče se donošenja posebnih zakona za uređenje njihovog radno-pravnog statusa. Ti zakoni ne bi se odnosili na sve profesije i sve zaposlene u zdravstvu, nego samo na one koje imaju svoje komore. Autor u ovom članku ističe najvažnije dijelove zahtjeva liječnika i drugih radnika u zdravstvu, uz napomenu da štrajk uvijek prijeti ako njihovi zahtjevi ne budu usvojeni. Kolaps zdravstva i zdravstvene zaštite nikome nije u interesu, što se napominje u zaključku. Ostaje za vidjeti hoće li nadležni ministar i Vlada usvojiti zahtjeve zaposlenih u zdravstvu.

Summary:
Healthcare workers are asking for a salary increase because they believe they are underpaid for their work. Doctors stand out probably because of the load they endured during the COVID-19 pandemic. The latest proposal and request of the representatives of healthcare workers concerns the adoption of special laws to regulate their labor-legal status. These laws would not apply to all professions and all healthcare workers, but only to those that have their own chambers. In this article, the author highlights the most important parts of the demands of doctors and other healthcare workers, noting that a strike always threatens if their demands are not adopted. The collapse of healthcare and health care is not in anyone's interest, as noted in the conclusion. We will see if the amenable minister and the Government will adopt the demands of the health workers.

Ključne riječi: liječnici, zdravstvene profesije, komora, radno – pravni status, dopunski rad

Josip Rajković, dipl. iur.
Veleučilište u Bjelovaru

RADNO PRAVO 4/2023

UDK: 349.2: 614

Autor daje prikaz odredbi Odluke o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama (NN 65/2023). Također analizira pravne aspekte te Odluke i pitanje kako ona obvezuje i kakve su mogućnosti radnika da sudski ostvari pravo na dodatak ako mu isti nije isplaćen odnosno nije isplaćen na odgovarajući način. 

Sažetak:
Odlukom o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama (Narodne novine, br. 65/2023) utvrđena je privremena zaštitna mjera u vidu isplate privremenog dodatka na plaću u neto iznosu od 100, 80 i 60 eura mjesečno, ovisno o pripadnosti pojedinog radnog mjesta službenika i namještenika odgovarajućem razredu raspona koeficijenata složenosti poslova. 
Odluka koja je donesena na temelju članka 8. i 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske nije propis. Stoga ostaje pitanje i problem na koji način će radnici dodatke moći ostvariti ako ne budu ispravno isplaćeni? Također je pitanje, je li i temeljem čega dodaci pripadaju i onim radnicima kojima se plaće isplaćuju iz vlastitih sredstava ustanova?

Summary:
The Decision on the Payment of a Temporary Supplement to the Salary of Civil Servants and State Employees and Civil Servants and Employees in Public Services (Official Gazette 65/2023) established a temporary protective measure in the form of the payment of a temporary supplement to the salary in the net amount of 100, 80 and 60 euros per month, depending on the individual workplace of the civil servant and employee to the corresponding class of the range of job complexity coefficients. The Decision created on the basis of Articles 8 and 31, Paragraph 2 of the Act on the Government of the Republic of Croatia is not a regulation. Therefore, the question and problem remains as to how the workers will be able to obtain the supplement if they are not paid out correctly? There is also the question of whether and on what basis the supplement also belong to those workers whose salaries are paid from the institution's own resources?

Ključne riječi: Odluka Vlade RH, dodatak na plaću, Zakon o Vladi Republike Hrvatske, odluka nije propis, vlastita sredstva ustanove

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.4:331

U članku donosimo pregled pravnih normi sadržanih u novom Zakonu o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama.

Sažetak:
Polako ali sigurno, pokreću se neophodni reformski procesi u sustavu javne uprave. Jedan od ključnih elemenata tih procesa je donošenje novih zakonodavnih rješenja koji će stvoriti preduvjete za njihovu provedbu u praksi. Naime, uvođenjem centraliziranog sustava zapošljavanja, uređenjem sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, te kvalitetnijim uređenjem i upravljanjem Registrom zaposlenih i centralnim obračunom plaća osigurat će se efikasniji mehanizmi upravljanja u državnoj službi i javnim službama.

Summary:
Slowly but surely, the necessary reform processes in the public administration system are being initiated. One of the key elements of these processes is the adoption of new legislative solutions that will create preconditions for their implementation in practice. Namely, the introduction of a centralized employment system, regulation of the salary system in the civil service and public services, and better regulation and management of the Employee Register and central payroll will ensure more efficient management mechanisms in the civil and public services.

Ključne riječi: zaposlenik, registar zaposlenih, centralizirani obračun plaća, državna služba, javna služba

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.2:331.2

U članku autor donosi detaljni prikaz ovlaštenja stručnih tijela (stručnog voditelja, stručnog vijeća i dr.) u svezi s radnopravnim statusom zaposlenika u javnim ustanovama.

Sažetak:
Stručna tijela (stručni voditelj odnosno stručno vijeće) posebna su inokosna odnosno kolektivna tijela javnih ustanova, izvan onih  koja imaju reprezentativnu odnosno upravljačku funkciju (ravnatelj, upravno vijeće). Načelno se ne radi o mandatornim nego o opcijskim tijelima, ovisno da li je to predviđeno posebnim zakonom, aktom o osnivanju odnosno statutom ustanove. Iako ne sudjeluju izravno u postupcima ostvarivanja prava iz radnog odnosa radnika u javnim ustanovama, nadležnosti ovih tijela ipak korespondiraju s određenim pitanjima vezanim za radno-pravni status zaposlenika odnosno uz ostvarivanje prava na participaciju radnika u odlučivanju u ustanovi kao poslodavcu.

Summary:
Expert bodies (expert leader or expert council) are special collective bodies of public institutions, apart from those that have a representative or management function (principal, management council). These are not mandatory but optional bodies, depending on whether this is provided for by a special law, the act of foundation or the statute of the institution. Although they do not participate directly in the procedures for exercising rights from the employment relationship of workers in public institutions, the competences of these bodies correspond to certain issues related to the labour law status of employees, i.e. to the exercise of the right to participation of workers in decision-making in the institution.

Ključne riječi: javne ustanove, stručna tijela, nadležnost, ovlasti

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.2: 354

U članku se analiziraju odabrana pitanja vezana uz problematiku plaća i drugih materijalnih prava pravosudnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj, potaknuta nedavnim tzv. bijelim štrajkom.

Sažetak:

Nakon višedesetljetne marginaliziranosti, problematika plaća u sudovima se u posljednjih nekoliko mjeseci popela na sam vrh liste pravno-političkih problema pravosuđa. Plaće i druga materijalna prava pravosudnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika. Polazeći od teze kako ovaj vid materijalnog osiguranja može predstavljati značajnu formalnu garanciju individualne nezavisnosti nositelja pravosudnih funkcija, autori će uz kratku genezu spora do donošenja Odluke o proglašenju Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (koji je stupio na snagu 1. srpnja 2023.) otvoriti pitanje je li država ostvarila svoju obvezu da uskladi opći/javni interes građana na učinkovito pravosuđe i oživotvorenje načela vladavine prava, s postizanjem financijskog integriteta pravosudnih dužnosnika.

Summary:

The paper deals with the most current topic in the field of judicial authority. After decades of marginalization, the issue of salaries in the courts has risen to the very top of the list of legal and political problems of the judiciary in the last few months. Salaries and other material rights of judicial officials in the Republic of Croatia are regulated by the Law on Salaries and Other Material Rights of Judicial Officials. Starting from the thesis that this form of material security can represent a significant formal guarantee of the individual independence of the holders of judicial functions, the authors will, along with a brief genesis of the dispute, until the adoption of the Decision on the Promulgation of the Law on Amendments to the Law on Salaries of Judges and Other Judicial Officials (which entered into force on 1 July 2023) open the question of whether the state has fulfilled its obligation to harmonize the general/public interest of citizens in effective justice and the revival of the rule of law principles, with the achievement of the financial integrity of judicial officials.

Ključne riječi: plaće, pravosudni dužnosnici, štrajk

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur. 
doc. dr. sc. Jakob Nakić, dipl. iur. 

RADNO PRAVO 9/2023

UDK: 331.2 (094)

Organizacija svakog dopuštenog odnosno zakonitog štrajka zahtjeva određene vještine organizatora, a pravosuđe kao djelatnost od velikog značaja za svakodnevni život građana i premreženo brojnim interesima, stavlja na kušnju gotovo u jednakoj mjeri sve sudionike tripartitnog socijalnog dijaloga.

Sažetak:
Proglas štrajka državnih službenika i namještenika zaposlenih u sudovima i državnim odvjetništvima u sadržaju je imao osnovnu intenciju povećanje plaće, naknadno proglašenu gospodarskim i socijalnim interesom štrajkaša, uz koje obrazloženje je navedena kolektivna akcija radnika ocjenjena zakonitom od strane nadležnih sudova.
Dopuštenost štrajka u biti ovisi od poštivanja zakonom propisane procedure organizacije i provedbe, što je obilno bilo prepušteno improvizaciji u promatranom štrajku zaposlenih u pravosuđu, pri čemu se ne treba skrivati iza sudske odluke da je štrajk dopušten, budući da ista također sadrži određene nelogičnosti. Neposredna provedba štrajka izazov je za svaki sindikat i članove, što se mogu zapaziti kroz okolnost nepostojanja smišljenog plana organizatora, nesnalaženja u osnovnim propisima što uređuju materiju štrajka, nerealnim zahtjevima upravljenim prema poslodavcu, prekidanjem štrajka zbog odlaska na godišnji odmor te u konačnici obrazloženja odluke o prekidu štrajka, usprkos činjenici da cilj nije ostvaren.
Autor u ovome radu navodi i pojašnjava relativno brojne nezakonitosti koje su obilježile štrajk državnih službenika i namještenika zaposlenih u pravosudnim tijelima, približava proklamirane ciljeve štrajka uz objašnjenje elemenata sa kojima se rukovodio sud prilikom ocjene da je štrajk zakonit odnosno dopušten te ukazuje na legitimnost odluke da se uredno evidentira vrijeme provedeno u štrajku, radi potencijalnog neplaćanja nerada.
Zaključno se ukazuje da štrajk zaposlenih u pravosuđu obilježen već u startu stihijskom organizacijom i lošom provedbom što je rezultiralo brojnim nezakonitostima, među kojima se ističu korištenje stanke bez zakonske osnove, prekidanje štrajka radi korištenja tzv. starog godišnjeg odmora i odlaska na godišnji odmor za aktualnu kalendarsku godinu, pokušaje pojedinih sindikalnih povjerenika da utječu na drugog poslodavca zbog nerazumijevanja samostalnosti državnog odvjetništva u odnosu na sud te temeljnog zakonskog uvjeta da se sindikalni povjerenik  može biti jedino radnik zaposlen kod konkretnog poslodavca, traženje plaćenog dopusta radi odlaska na prosvjed usred štrajka što je samo po sebi nezakonito, zahtjeva sindikata da se ne evidentiraju sati provedenih u štrajku zbog bojazni od neplaćanja vremena provedenog u štrajku sve do uvjetno rečeno pregovaranja o nužnim poslovima kada je štrajk bio naveliko u tijeku.

Summary:

The announcement of a strike by civil servants and employees employed in courts and public prosecutors' offices had for main cause wage increase. That was subsequently declared to be in the economic and social interest of the strikers, with the explanation given that the collective action of the workers was deemed legal by the courts in charge.
Legitimacy of a strike essentially depends on compliance with the legally prescribed procedure of organization and implementation, which was largely left to improvisation in the observed strike of employees in the judiciary, whereby one should not hide behind the court decision that the strike is rightful, since those court decisions also contains certain illogicalities. Realization of a strike in practice is a challenge for every union, which fact is clearly visible in the absence of a well-thought-out plan by the organizers, inconsistencies in the basic regulations governing the matter of the strike, unrealistic demands toward employer, the disruption of the strike due to going on vacation, and ultimately the explanation of the decision for ending the strike, even though the main goal was not achieved.
In this paper, the author clarifies the relatively numerous illegalities that characterized the strike of civil servants and employees employed in judicial bodies, approaches the proclaimed goals of the strike with an explanation of the elements with which the court was guided when assessing whether the strike was legal or permissible, and points to the legitimacy of the decision to duly records the time spent on strike, for potential non-payment of non-work.
In conclusion, it is indicated that the strike of employees in the judiciary was characterized from the start by improvisation and poor implementation, which resulted in numerous illegalities, among which the use of a break without a legal basis, the termination of the strike for the use of the so-called "old" annual leave and going on annual leave, attempts by individual trade union commissioners to influence another employer due to a lack of understanding of the independence of the public prosecutors' office in relation to the court and the basic legal condition that a trade union commissioner can only be a worker employed by a specific employer, seeking paid leave in order to go to a protest in the middle of a strike which in itself is illegal, the union's request not to record the hours spent on strike due to fear of not being paid for the time spent on strike, until conditionally negotiations on necessary jobs when the strike long lasted.

Ključne riječi: štrajk, pravosuđe, nužni poslovi, evidencija radnog vremena, socijalna prava

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 331.109.32: 342

U članku se analiziraju normativni akti ustanova u svezi s predmetom kojeg reguliraju, načinom njihova donošenja odnosno njihovim sadržajem. Posebna se pozornost posvećuje analizi pravilnika o radu s obzirom da ustanove sukladno Zakonu o radu mogu biti u obvezi donijeti pravilnik o radu što ovisi o broju zaposlenih u ustanovi.

Sažetak:
Ustanova nužno mora imati normativne akte, što slijedi iz odredbi Zakona o ustanovama, posebnih zakona u područjima djelovanja ustanova i  drugih zakona. Kod toga akt o osnivanju ustanove kao osnivački akt jest akt osnivača, dok je temeljni opći akt ustanove statut kojim se, sukladno zakonu i aktu o osnivanju ustanove, uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja tijela ustanove, te uređuju druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje ustanove. Uz statut ustanova ima i druge opće akte sukladno zakonu, aktu o osnivanju i statutu ustanove. Statut ustanove donosi upravno vijeće uz prethodnu suglasnost osnivača ustanove ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drugačije određeno, dok druge opće akte ustanove donosi upravno vijeće ako zakonom ili statutom ustanove nije propisano da ih donosi ravnatelj ili stručno vijeće. Ovi akti ne mogu imati retroaktivno djelovanje i nužno ih je objaviti na odgovarajući način što je pretpostavka stupanja na snagu općih akata ustanove. Ustanova nužno sukladno Zakonu o radu može biti u obvezi donijeti pravilnik o radu što ovisi o broju zaposlenika u ustanovi.

Summary:
An institution must necessarily have normative acts, which follows from the provisions of the Act on Institutions, special laws in the areas of activity of institutions and other laws. In this case, the act of establishing an institution as a founding act is the act of the founder, while the basic general act of the institution is a statute which, in accordance with the law and the act of establishing the institution, regulates the structure, powers and decision-making methods of the body of the institution, and regulates other matters of significance for the performance of activities and business operations of the institution. In addition to the institution's statute, there are other general acts in accordance with the law, the founding act and the institution's statute. The statute of the institution is adopted by the administrative council with the prior consent of the founder of the institution, unless otherwise stipulated by the law or act of incorporation, while other general acts of the institution are adopted by the administrative council if the act or the statute of the institution does not prescribe that they be adopted by the principal or expert council. In accordance with the Labour Act, an institution may be obliged to adopt a labour regulation, which depends on the number of employees in the institution.

Ključne riječi: ustanova, normativni akti, opći akti, akt o osnivanju, statut, pravilnik o radu  

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Odjela upravnih studija, Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 349.2: 334.7

U ovom će se radu prikazati pojavni oblici povrede načela zabrane diskriminacije prilikom propisivanja jednokratne novčane potpore povodom rođenja djeteta u odredbama nekih općih akata jedinica lokalne samouprave.

Sažetak:
Zabrana diskriminacije nužan je element vladavine prava, a propisana je Ustavom, kao i svim relevantnim međunarodnim izvorima za zaštitu ljudskih prava. Svi propisi i općenormativni akti u Republici Hrvatskoj, uključujući opće akte jedinica lokalne samouprave, moraju biti usklađeni sa zahtjevima koje u sebi sadrži zabrana diskriminacije. Međutim, iz prikazanih primjera općih akata jedinica lokalne samouprave u pogledu uređenja prava na novčanu pomoć povodom rođenja djeteta proizlazi da pojava diskriminatornog propisivanja uvjeta za ostvarivanje tog prava nije rijetka pojava.

Summary:
The prohibition of discrimination is a necessary element of the rule of law, and it is prescribed by the Constitution, as well as by all relevant international sources for the protection of human rights. All regulations and general normative acts in the Republic of Croatia, including general acts of local self-government units, must be harmonized with the requirements contained in the prohibition of discrimination. However, from the presented examples of general acts of local self-government units regarding the regulation of the right to financial assistance on the occasion of the birth of a child, it follows that the occurrence of discriminatory prescribing of conditions for exercising this right is not a rare phenomenon.

Ključne riječi: diskriminacija, jednokratne novčane potpore povodom rođenja djeteta, opći akti jedinica lokalne samouprave

prof. dr. sc. Lana Ofak, dipl. iur.
Katedra za upravno pravo, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet

RADNO PRAVO 11/2023

UDK: 349.244 -055.2

U članku se iznosi pregled odredbi koje je donio dugoiščekivani Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, br. 155/2023), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine. Zakon ujedno otvara i brojna pitanja na koja za sada nema jasnog odgovora.

Sažetak:
Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023) zakonodavac nastoji postaviti okvir za osiguravanje da službenici i namještenici koji rade na istim radnim mjestima imaju istu plaću te omogućiti sustav napredovanja temeljem učinkovitosti rada. Hoće li Zakon ostvariti svoju svrhu biti će vidljivo kroz provedbene, podzakonske akte. Odredbama članka 54. određeno je stupanje Zakona na snagu 01. siječnja 2024 godine. Cilj Zakona je definiranje sustava plaća, određivanje načina vrednovanja službenika i namještenika i sustava procjene uspješnosti i posljedično promicanja zaposlenika u javnom sektoru.

Summary:
With the Act on salaries in the Civil Service and Public Services (Official Gazette 155/2023), the legislator tries to establish a framework to ensure that civil servants working in the same workplaces have the same salary and to enable a system of advancement based on work efficiency. Whether the Act will achieve its purpose will be visible through implementing by-laws. The provisions of Article 54 determine the entry into force of the Act on January 1, 2024. The aim of the Act is to define the salary system, determine the method of evaluation of civil servants and employees and the system of performance evaluation and, consequently, the promotion of employees in the public sector.

Ključne riječi: plaće, koeficijenti, vrednovanje,ocjenjivanje, javne službe, državna služba

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku

RADNO PRAVO 1/2024

UDK:  348.2

Vladin prijedlog koeficijenata sindikatima je dostavljen netom prije blagdana, i to samo djelomično, no već i takav parcijalan uvid otkriva problematične međuodnose pojedinih radnih mjesta zbog čega je Sindikat znanosti nadležnim ministarstvima uputio zahtjev za dodatnim korekcijama koeficijenata.

Sažetak:
Novi Zakon o plaćama u državnoj i javnim službama u primjeni je od 1. siječnja 2024. godine. Sadržajno, on ne regulira gotovo ni jednu ključnu stvar te se u velikoj mjeri mora nadopuniti različitim podzakonskim aktima kako bi se mogao implementirati . Krucijalni elementi sustava (poput postupka vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta, ocjenjivanja učinkovitosti rada, pripadajućih platnih razreda te koeficijenata i sl.) prepušteni su uredbama Vlade, pravilnicima ministra te općim aktima čelnika javnopravnih vlasti.

Summary:
The new Act on salaries in state and public services is in force from January 1, 2024. In terms of content, it does not regulate almost any key thing, and to a large extent it must be supplemented by various by-laws in order to be implemented. Crucial elements of the system (such as the procedure for evaluating and classifying jobs, evaluating work efficiency, associated pay grades and coefficients, etc.) are left to Government decrees, ministerial regulations and general acts of heads of public law authorities.

Ključne riječi: plaće, koeficijenti, znanost, visoko obrazovanje

Robert Brozd, dipl. pol.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja 

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 349.2: 331.22

U tekstu se iznosi pregled Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 156/23), s komentarom o postupku donošenja, te s kritičkim osvrtom na neka rješenja iz Zakona u vezi radnih odnosa. Detaljno se analizira nova odredba o suspenziji zbog podnesene kaznene prijave, koja se pokazuje kao vrlo sporna i neprovediva.

Sažetak: 
U Narodnim novinama broj 156/23 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Radi se o trinaestoj izmjeni i dopuni istoga Zakona od 2008. godine, pri čemu je u samo posljednjih sedam godina Zakon mijenjan i dopunjavan čak šest puta, svake godine jednom, izuzev 2021. godine. Prijedlog Zakona se dugo pripremao a onda je donesen po hitnom postupku.
Zakon donosi neke novine o organizaciji rada u školama, što je daleko od sveobuhvatne promjene, i uvodi neke novosti kod radnih odnosa. Jedna od novosti je suspenzija zbog podnesene kaznene prijave, koju držimo nepromišljenom, promašenom i neprovedivom. 
Prekršajne kazne navedene u Zakonu su dosta niže nego kazne u predškolskom odgoju i obrazovanju, a bitno niže (čak do 30 puta) nego u visokom obrazovanju, pa ne znamo gdje je razlog takve neusklađenosti koji dolazi iz istoga ministarstva. 

Summary:
In the Official Gazette No. 156/23, the Act on Amendments to the Act on Education in Primary and Secondary Schools was published. This is the thirteenth amendment to the same Act since 2008, and in just the last seven years, the Act has been amended six times, once every year, except for 2021. The proposal of the Act was prepared for a long time, and then it was passed in an emergency procedure. The Act introduces some novelties about the organization of work in schools, which is far from a comprehensive change, and introduces some innovations in labour relations. One of the novelties is the suspension due to a filed criminal report, which we consider to be misguided and unenforceable. The penalties  specified in the Act are much lower than the penalties in pre-school and education, and significantly lower (even up to 30 times) than in higher education, so we do not know where´s the reason for such a discrepancy.

Ključne riječi: osnovno i srednje školstvo, izmjene i dopune, kaznena prijava, suspenzija, natječaj, izuzetak od natječaj

Hrvoje Orešić, mag. iur. 
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 373 (094.5)

Odnedavno okolnost da je protiv radnika zaposlenog u (školskoj) ustanovi podnesena kaznena prijava, predstavlja razlog za obligatornu suspenziju, čime je pooštren uvjet i povećan broj zapreka za rad i zapošljavanje u ustanovama, kao pravnim osobama što se osnivaju s ciljem trajnog obavljanja djelatnosti od javnog interesa.

Sažetak:
Zapošljavanje i rad u ustanovama kao djelatnostima od posebnog javnog interesa, podliježe brojnim ograničenjima i preprekama zbog činjenice da je pokrenut kazneni postupak protiv određene osobe, da je kazneni postupak u tijeku i vodi se, da je osoba pravomoćno osuđena za neko kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, a odnedavno i uslijed podnošenja kaznene prijave za kazneno djelo iz reda kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece.
Rigorozne zapreke za zapošljavanje i rad naročito se ističu u ustanovama koje provode proces školovanja i odgoja djece, predškolske i školske dobi, što je izravno povezano s činjenicom da kazneno pravo djetetom smatra svaku osobu do navršenih osamnaest godina života. 
U ovom radu autor iznosi i sublimira najvažnije odrednice svih propisa zakonskog ranga što determiniraju zapreke za rad u ustanovama osnovanim u skladu sa posebnim zakonima, utemeljenim na općem propisu zakonske snage što uređuje materiju rada ustanova.
Kroz zaključak se ukazuje na specifičnosti sustava zapreka za rad i zapošljavanje u ustanovama, na činjenicu da nemaju sve ustanove propisane zapreke za rad u vidu počinjenih kaznenih djela, vođenja kaznenog postupka, osude za određeno kazneno djelo ili već same okolnosti da je protiv određene osobe podnesena kaznena prijava.

Summary:
Employment and work in institutes as activities of special public interest are subject to numerous restrictions and obstacles due to the fact that criminal proceedings have been initiated against a certain person, that criminal proceedings are ongoing and being conducted, that the person has been convicted of a criminal offense for which the prosecution is undertaken ex officio, and recently also due to the filing of a criminal report for the criminal offense of sexual abuse and exploitation of children.
Rigorous obstacles to employment and work are particularly prominent in institutions that carry out the process of education and upbringing of children, preschool and school age, which is directly related to the fact that criminal law considers every person up to the age of eighteen to be a child.
In this paper, the author presents and sublimates the most important determinants of all laws that determine the obstacles to work in institutes established due to special law regulations, based on the general regulation of legal force that governs the matter of the institution's work.
The conclusion points to the specifics of the system of obstacles to work and employment in institutions, to the fact that not all institutions have prescribed obstacles to work in the form of committed criminal acts, conduct of criminal proceedings, convictions for a specific criminal offense or the mere fact that a case has been filed against a specific person Criminal charges.

Ključne riječi: ustanova, ravnatelj, zapreke za rad, kazneno djelo, kazneni postupak

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 2/2024

UDK: 349.2: 343

Tema ovog članka je vođenje poslova podružnice ustanove, s osvrtom na ovlaštenja u svezi s radnim odnosima radnika u podružnici ustanove. Analiziraju se pojmovi podružnice, tipovi podružnice ustanove, akt kojim se osniva podružnica ustanove, pravna osobnost podružnice ustanove, i druga pitanja.

Sažetak:
Podružnica ustanove je ustrojbeni dio ustanove kojeg je ustanova nositelj, koja nema svojstvo pravne osobe, odvojena je od sjedišta ustanove, s određenom samostalnošću u trajnijem obavljanju dijela djelatnosti ustanove. Podružnice su organizacijske i poslovne jedinice određenog pravnog subjekta, u načelu odvojene od njegova sjedišta, s određenom samostalnošću u obavljanju poslova iz predmeta poslovanja odnosno djelatnosti tog pravnog subjekta, koje su organizacijski i gospodarski vezane uz središnjicu i posluju po njenim uputama, te nemaju pravnu osobnost. Ova samostalnost u vođenju podružnice limitirana je jer voditelj podružnice ustanove mora slijediti naputke ravnatelja ustanove koji vodi poslove ustanove kao pravne osobe.

Summary:
A branch office of an institution is an organizational part of the institution, which does not have the status of a legal entity, and is separated from the headquarters of the institution, with a certain independence in the more permanent performance of part of the institution's activities. Subsidiaries are organizational and business units of a certain legal entity, in principle separated from its headquarters, with a certain independence in performing tasks related to the subject of business or activities of that legal entity, which are organizationally and economically linked to the head office and operate according to its instructions, and do not have legal personality . This independence in managing the branch office is limited because the head of the institution's branch office must follow the instructions of the director of the institution who manages the affairs of the institution as a legal entity.

Ključne riječi: ustanova, podružnica, voditelj podružnice, radni odnosi, sudski registar

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 2/2024

UDK: 349.2: 061.2

U članku će biti riječi o najznačajnijim promjenama koje proizlaze iz novog Zakona o državnim službenicima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine, s tim da pojedine njegove odredbe stupaju na snagu 1. lipnja 2024., 1. srpnja 2024., te 1. siječnja 2026. godine.

Sažetak:
Donošenjem novog Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 155/23.) napokon će se pokrenuti prijeko potrebni reformski procesi u sustavu državne uprave. Naime, novi sustav zapošljavanja omogućiti će zapošljavanju najboljih, odnosno najkompetentnijih kandidata, što će pridonijeti unaprjeđenju učinkovitosti državne uprave i povećanju efikasnosti i usmjerenosti državne uprave potrebama korisnika. Uvođenjem horizontalne mobilnosti osigurati će se stvaranje transparentnog i ujednačenog sustava internog oglašavanja za sva slobodna radna mjesta u državnim tijelima, te mogućnost prijave za bilo koji posao bilo gdje u državnoj službi. U konačnici, ostaje za vidjeti da li će nove izmjene u sustavu državne uprave u praksi i pridonijeti daljnjoj profesionalizaciji i depolitizaciji državne uprave, te privlačenju većeg broja mladih i kvalitetnih visokoobrazovanih osoba u taj sustav.

Summary:
With the adoption of the new Act on Civil Servants (Official Gazette, no. 155/23), much-needed reform processes in the state administration system will finally be launched. Namely, the new employment system will enable the employment of the most competent candidates, which will contribute to improving the efficiency of the state administration and increasing the efficiency and orientation of the state administration to the needs of users. The introduction of horizontal mobility will ensure the creation of a transparent and uniform system of internal advertising for all vacancies in government bodies, and the possibility of applying for any job anywhere in the civil service. In the end, it remains to be seen whether the new changes in the state administration system will in practice contribute to the further professionalization and depoliticization of the state administration, as well as the attraction of a larger number of young and high-quality highly educated people.

Ključne riječi: državni službenik, zapošljavanje u državnim tijelima, plan zapošljavanja, napredovanje

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 3/2024

UDK: 373.91

Autor u ovom članku donosi pregled odredbi novog Zakona o kazalištima (Narodne novine“, br. 23/23), s posebnim osvrtom na radne odnose kazališnih umjetnika.

Sažetak:

Hrvatski zakonodavac teži legislativnom uokvirenju scenske prakse, što predstavlja izniman normativni izazov iz razloga što su, s jedne strane, rijetke države koje zakonski reguliraju kazališnu djelatnost, a s druge strane, iznimno je nezahvalno pokušati zakonski odrediti umjetničko stvaralaštvo. Brojnost zakonskih i podzakonskih propisa koji se primjenjuju na kazalište i kazališnu djelatnost ostavlja i dalje dosta prostora čestim različitim tumačenjima i neujednačenoj primjeni pojedinih propisa, a to stvara dodatnu pravnu nesigurnost.

Summary:
The Croatian legislator strives for legislative framing of stage practice, which represents an exceptional normative challenge due to the fact that, on the one hand, there are few countries that legally regulate theater activity, and on the other hand, it is extremely ungrateful to try to legally define artistic creativity. The number of laws and by-laws that apply to theater and theater activity still leaves plenty of room for frequent different interpretations and uneven application of individual regulations, which creates additional legal uncertainty.

Ključne riječi: kazališne ustanove, kazališni umjetnici, radni odnosi

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 3/2024

UDK: 349.2: 792

Autorica članka analizira odluke Vlade o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u javnim službama, tijelima državne uprave, te stručnim službama i uredima Vlade RH, kao i njihovu provedbu.

SAŽETAK:

Vlada Republike Hrvatske je dana 25. rujna 2014. godine donijela odluke o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u javnim službama, tijelima državne uprave, te stručnim službama i uredima Vlade RH koje su stupile na snagu dana 4. listopada 2014. Istim odlukama zabranjuje se novo zapošljavanje službenika i namještenika u državnim i javnim ustanovama i drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, drugim javnim ustanovama i službama kojima je osnivač Republika Hrvatska. Odluke predviđaju iznimke u zapošljavanju, preraspodjelu zaposlenika, unutar jedne službe te iznimno korištenje vanjskih pružatelja usluga. Time tzv. outsourcing ulazi na mala vrata u naše državne i javne službe.

Summary:

Croatian Government on 25th of September 2014. enacted the Decisions on prohibiting new recruitment of civil servants and government employees in public services, government agencies and professional services and offices of the Croatian Government, which came into force on 4th of October 2014. The same decisions are prohibiting new recruitment of civil servants and government employees in state and public institutions and other legal entities which remunerations are funded through the state budget, other public institutions, and services founded by the Republic of Croatia. Decisions provide exceptions in recruitment, reassignment of employees within a single service, and exceptional usage of external service providers. Thus, so-called outsourcing silently enters into our state and public services.

Ključne riječi: državni službenici i namještenici, zabrana zapošljavanja, outsourcing, vanjski pružatelji usluga, CIRCA

Renata Pražetina Kaleb, dipl. iur.
Sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i izmiriteljica Centra za mirenje pri HGK

Radno pravo 01/2015

UDK 331.5:354

U članku se obrađuje primjena naknade troška prijevoza na posao i s posla, visine dnevnice i osnovice za jubilarnu nagradu s obzirom na primjenu uglavka članka 6. st. 2. Dodatka I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike.

Sažetak:

Uz sklapanje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama istovremeno je sklopljen i Dodatak I. kojim su neka prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora u 2013. Privremeno smanjena ili obustavljena. No, također je ugovoreno ako je u jednom granskom kolektivnom ugovoru neko od navedenih prava (božićnica, regres, dnevnica, prijevoz, jubilarna nagrada) ugovoreno povoljnije nego u Temeljnom kolektivnom ugovoru ili Dodatku I. da se isto pravo priznaje i ostalim zaposlenim u javnim službama, iako to nemaju tako ugovoreno u svojem kolektivnom ugovoru.

Ključne riječi: temeljni kolektivni ugovor, Dodatak I. prijevoz, dnevnica, jubilarna nagrada, povoljnije pravo

Summary:

The signing of the Basic Collective Agreement for Public Servants was accompanied with the conclusion of the Annex I which temporarily reduced or withheld some of the rights from the Basic Collective Agreement in 2013. However, it has also been agreed that if a branch collective agreement contains a more favourable right (Christmas bonus, annual leave bonus, per diem, transportation, jubilee award) than the Basic Collective Agreement or Annex I, the same right is granted to other employees in public services, although they do not have this right regulated in such a way in their collective agreement.

Krešimir Rožman
Urednik „Radnog prava"
Radno pravo 03/2013
UDK 349.232

U članku se objašnjava zakonska regulacija plaća sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj, osobito nakon odluke Ustavnog suda kojom su uvedene stanovite izmijene.

SAŽETAK:
Zakonom o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika uređuju se plaće i druga materijalna prava pravosudnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj. Do sada je osnovicu za obračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika određivala Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Nakon odluke Ustavnog suda od 18. srpnja 2014. koja je s danom 15. prosinca 2014, ukinula odredbu članka 4. stavka 1. istog Zakona, izmjenom Zakona je propisano da za suce i ostale pravosudne dužnosnike osnovicu ne određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, već saborska većina Zakonom kojeg donosi na prijedlog Vlade RH. Trebalo bi, po mišljenju autora, izmijeniti tijelo koje predlaže izmjenu osnovice na način da predlagatelj osnovice bude saborski odbor za pravosuđe ili Državno sudbeno vijeće uz mišljenje nekog drugog tijela npr. saborskog odbora za financije.

Summary:
The Act on Remuneration of Judges and Other Judicial Officials governs the wages and other benefits of judicial officials in the Republic of Croatia. So far, the basis for calculation of wages of judges and other judicial officials is determined by a special decision of the Croatian Government. After the Constitutional Court's decision of July 18, 2014, which by the day of December 15, 2014 abolished the provision of Article 4 paragraph 1 of the respective Act, in amendments of the Act is stipulated that basic wage of judges and other judicial officials is not determined by a special decision of the Croatian Government, but by the parliamentary majority´s Act passed by the proposal of the Croatian Government. According to the author, body that proposes modification of the basic wage should be changed, so that the base is proposed by the Judiciary Committee of Croatian Parliament or the State Judiciary Council, with an opinion of another body e.g. The Finance Committee of Croatian Parliament.

Ključne riječi: plaća sudaca, osnovica plaće, naknada troškova prijevoza, Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika

Renata Pražetina Kaleb, mag. iur.
sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i izmiriteljica Centra za mirenje pri HGK

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 347.962 : 331.2

Autorica u članku obrađuje specifičnosti u zbrinjavanju viškova radnika u osnovnom školstvu, u kojemu postoji sustav ponovnog zapošljavanja otpuštenih radnika, s razrađenim i propisanim načinom davanja prednosti pri novom zapošljavanju.

Sažetak:
Prilikom utvrđivanja viška radnika u osnovnom školstvu, poslodavac osim o odredbama Zakona o radu mora voditi računa i o Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, koji bitno proširuje krug osoba koje ne mogu dobiti otkaz bez suglasnosti radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika.
Također, nakon dobivanja otkaza, radnici imaju pravo na prednost pri novom zapošljavanju u školstvu, a kriteriji za dobivanje prednosti određeni su Pravilnikom o kriterijima za donošenje odluke o prednosti pri novom zapošljavanju organizacijskih viškova.

Summary:

While determining surplus employees in elementary education, an employer, apart from provisions of the Labour Act, must take into account the Collective Agreement for the Elementary School Employees, which significantly expands the group of persons who can not be dismissed without the consent of the workers' council or trade union commissioners.
Also, after getting a dissmisal, employees are entitled to have priority in new employment at educational institutes, while the criteria for obtaining priority are determined by the Ordinances on the criteria for making a decision on priority in new employment of organizational surpluses.

Ključne riječi: višak radnika, poslovno uvjetovani otkaz, prednost pri novom zapošljavanju

Izabela Kin, dipl. iur.
Sindikat hrvatskih učitelja

Radno pravo 01/2015

UDK: 331.5:373.3

U članku autorica obrađuje naknade troškova zbog posebnih uvjeta rada i visina dodatka na plaću sudaca upućenih na rad u drugi sud, s kritičkim ostvrtom na pravilnike o naknadama troškova zbog posebnih uvjeta rada sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud i o visini dodatka na plaću sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud

Sažetak:
Ministar pravosuđa je dana 18. svibnja 2012. donio pravilnike o naknadama troškova zbog posebnih uvjeta rada sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud i o visini dodatka na plaću sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud. Radi se o situacijama kada se privremeno sudac uputi iz manje, u više opterećeni sud. Smatramo da je naknada simbolična i nestimulativna da bi se sudac iz jedne sredine, uputio na rad u drugu sredinu, te se time ne pokrivaju svi troškovi sudaca. Ista se uspoređuje sa naknadom troškova i smještaja saborskih zastupnika.

Ključne riječi: naknada, troškovi, dodatak, plaća, sud.

Summary:

On 18 May 2012 the Minister of Justice issued ordinances on reimbursement of costs due to special working conditions of judges temporarily transferred to work in another court, and on the amount of the wage supplement of judges temporarily transferred to work in another court. These are the situations where a judge is sent to work from a less burdened to a more burdened court. We consider the compensation symbolic and unstimulative for a judge to be sent from one place to another, and it does not cover all the costs of a judge. The compensation is compared with the reimbursement of costs and accommodation of members of the Parliament.

Renata Pražetina Kaleb
Sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
Radno pravo 03/2013
UDK 349.232:347.962

U radu se pojašnjava utjecaj izmjena i dopuna Kaznenog zakona u pogledu kaznenih djela prisile i prijetnje prema zaposlenima u prosvjetnom sektoru, a provedenih zbog potrebe osiguranja više razine zaštite prosvjetnih djelatnika.

SAŽETAK:
U Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, 56/1095/2015) koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015. godine, kod nekih kaznenih djela (prisile i prijetnje) pokretanje postupka po službenoj dužnosti proširuje se u odnosu na osobe koje obavljaju javne ovlasti, pa tako i prosvjetne radnike.

Summary:
Pursuant to the Act on Amendments to the Criminal Code (Official Gazette, 56/1095/2015), which entered into force on May 30, 2015, some criminal offenses (coercion and threats) expand ex officio initiation of proceedings in relation to people with public authorities, including teachers.

Ključne riječi: Kazneni zakon, prosvjetni radnici

Izabela Kin, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2015

UDK: 343:37-05

U ovom stručnom radu prikazuje se nova Metodologija izrade ocjene sudaca, koju je donijelo Državno sudbeno vijeće je dana 6. rujna 2012. a koja se primjenjuje za sve natječaje za izbor sudaca koji su objavljeni u Narodnim novinama nakon dana donošenja metodologije. Daju se i neke primjedbe na visinu bodovanja iz Metodologije.

Sažetak:
Državno sudbeno vijeće je dana 6. rujna 2012. donijelo novu Metodologiju izrade ocjene sudaca koja se primjenjuje za sve natječaje za izbor sudaca koji su objavljeni u Narodnim novinama nakon dana donošenja metodologije. Metodologija bi trebala doprinijeti transparentnijem imenovanju i napredovanje sudaca na više sudove na temelju iskustva, sposobnosti i referenci. Sudac po istoj dobiva mali broj bodova (12 od 150) kod posebnih slučajeva vrednovanja rada suca što se odnosi na izvansudske aktivnosti. Nova Metodologija znatno stroža u pogledu bodova od Metodologije iz 2010. Također bi trebalo uvesti djelotvoran pravni lijek te odgodu prisege i stupanja na dužnost dok odluka o imenovanju ne postane pravomoćna.

Ključne riječi: metodologija, ocjenjivanje rada sudaca, natječaj za izbor sudaca, uvjeti za napredovanje

Summary:
On 6 September 2012 the State Judicial Council adopted a new Methodology for the Evaluation of Judges which applies to all competitions of the election of judges that are published in the Official Gazette after the date of the adoption of the methodology. The methodology should contribute to more transparent appointment and promotion of judges to higher courts on the basis of experience, capacity and references. The judge is granted a small number of points (12 out of 150) in special cases of the evaluation of a judge's work relating to out-of-court activities. The new Methodology is much stricter than the 2010 one. An efficient legal remedy should be introduced, as well as the delay of the oath and entry into office until the decision on the appointment becomes final.

Mr. sc. ZORISLAV KALEB
Sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,
Viši predavač Visoke škole tržišnih komunikacija u Zagrebu

Radno pravo 12/2012
UKD 35.08: 17

SAŽETAK

Radne odnose u školstvu oduvijek su obilježavale osobitosti koje proizlaze iz specifičnosti vezanih za odgojno-obrazovni rad s učenicima. Stoga su, osim Zakonom o radu koji se primjenjuju na sve radnike, radni odnosi u školstvu regulirani i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji uređujući djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama uređuje i radne odnose u toj djelatnosti.

U ovom je radu prikazano uređenje zasnivanja i prestanka radnih odnosa u sustavu školstva sukladno propisima koji uređuju sustav osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja, što uključuje određivanje uvjeta potrebnih za zasnivanje radnog odnosa, te s tim u vezi i reguliranje izuzetaka za sklapanje ugovora o radu s osobama koje ne ispunjavaju sve potrebne uvjete. Prikazan je postupak zasnivanja radnog odnosa putem natječaja, kao i izuzetni slučajevi u kojima je dopušteno sklapanje ugovora o radu bez prethodnog objavljivanja natječaja. Također se daje prikaz načina zasnivanja radnog odnosa sa pripravnikom, kao i osobitosti vezanih za sklapanje ugovora o radu s ravnateljem školske ustanove. Opisano je mirovanje ugovora o radu osoba izabranih za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odnosno osoba izabranih za lektore hrvatskog jezika i književnosti na visokoškolskim ustanovama u inozemstvu, kao i obvezna suspenzija radnika sa obavljanja poslova u školskoj ustanovi. Na kraju samog rada daje se kratki prikaz načina prestanka ugovora o radu radnika školske ustanove te prestanka ugovora o radu ravnatelja školske ustanove.

Ključne riječi: radni odnosi u školstvu, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, natječaj, mirovanje radnog odnosa, suspenzija, prestanak ugovora o radu

Radno PRAVO 11/2011

U članku se analiziraju odredbe Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža koje se odnose na državne i javne službenike, u vezi s kojim su pokrenuti postupci pred Ustavnim sudom RH za ocjenu njegove suglasnosti s Ustavom.

SAŽETAK:

Zakonom o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža (Narodne novine, br. 41/14) od 1. travnja 2014. uskraćeno je pravo na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, koje je kolektivnim ugovorima ugovoreno u visini od 4, 8 i 10 posto. Zakon se odnosi na zaposlene u državnim i javnim službama kao uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta ili kao uvećanje osnovice za izračun plaće ili kao uvećanje plaće izračunate kao umnožak osnovne plaće i dodataka s osnova uvjeta rada, a nakon ostvarenih 20, 30 i 35 godina radnog staža za razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. Zakonom je isključena i primjena odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o radu, te se time za uskraćena materijalna prava, isključuje primjena za radnika najpovoljnijeg prava utvrđenog Zakonom o radu. Dana 18. srpnja 2014. Ustavni sud RH donio je rješenje kojim se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, no do danas nije ukinuo Zakon, ni donio privremene mjere. Uredbom o izmjeni Zakona dana 31. prosinca 2014. Vlada RH je produljila zabranu povećanja do 31. ožujka 2015.

Summary:

The Act on refusal to give the right to increased remuneration on the basis of length of service (Official Gazette, no. 41/14) of April 1, 2014, denied the right to increase remuneration on the basis of length of service, which is concluded in the collective agreement in the amount of 4, 8 and 10 percent. The law applies to employees in state and public services as enlargment of workplace complexity coefficient or as increasement of salary basis for the calculation of remuneration or as increasement of remuneration calculated as multiplication of basic remuneration and bonuses on the basis of working conditions, after achieving 20, 30 and 35 years of service for the period from April 1, 2014 to March 31, 2015. The law also excluded application of the provisions of Article 7, paragraph 3 of the Labour Act which results in exclusion of application of the right that is most favourable for the worker, what is established by the Labour Act, for the deprived material rights. On July 18, 2014, the Constitutional Court of Republic of Croatia issued a decision by which the proceedings on the assessment for a compliance of the Act on refusal to give the right to increased remuneration on the basis of length of service with the Constitution are commenced, but until today it has not abolished the Act, nor issued a temporary injunctions. By the Regulation on amending the Act, on December 31, 2014. the Government extended the prohibition of remuneration increasement until March 31, 2015.

Ključne riječi: zabrana povećanja plaće, Zakon o uskrati povećanja plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, državni i javni službenici, ocjena suglasnosti zakona s Ustavom

mr. sc. Zorislav Kaleb
sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.2

GODIŠNJI ODMOR SLUŽBENIKA, NAMJEŠTENIKA I DUŽNOSNIKA U JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

MINISTARSTVO UPRAVE

Autorica u tekstu obrađuje stjecanje prava na godišnji odmor, trajanje godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službenika i namještenika i dužnosnika jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Poseban osvrt daje se na primjenu općih propisa o radu, odnosno na odredbe Zakona o radu, koje se primjenjuju u slučaju da nije sklopljen kolektivni ugovor između ovlaštenih sindikata i općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana.

SAŽETAK

U ovom radu autorica se bavi pravom na korištenje godišnjeg odmora službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravom na korištenje godišnjeg odmora izabranih dužnosnika u tim jedinicama, odnosno općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba, koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Obzirom da sva materijalna i druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa službenika i namještenika nisu propisana Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te kako za izabrane lokalne dužnosnike ne postoji poseban zakon, niti se u postojećim zakonima kojima se regulira njihov radno-pravni status propisuju sva prava koja im pripadaju s osnova obavljanja dužnosti, posebna pažnja posvećuje se stjecanju prava na godišnji odmor, trajanju godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Ključne riječi: Zakon o radu, kolektivni ugovor, pravo na korištenje godišnjeg odmora, regres

Radno PRAVO 11/2011

U članku autor analizira institut prezaduženosti kao jednu od pozitivno-pravnih prepreka za dostojno obavljanje javnobilježničke službe prema Zakonu o javnim bilježnicima, te s tim u vezi dati prikaz prakse Europskog suda za ljudska prava.

SAŽETAK:

Temeljem odredbi Zakona o javnom bilježništvu (NN, br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. - dalje: ZJB) javnobilježnička služba ima značenje javne službe budući da njenu djelatnost čine poslovi koji se, u pravilu, obavljaju u javnom, opće-društvenom interesu. Zbog toga je funkcioniranje javnobilježničke službe kao javne službe i uređeno posebnim pravnim propisom, kojim su javni bilježnici, kao nositelji te službe, osobe dostojne javnog povjerenja (čl. 13., st. 1. t. 6. ZJB). Cilj je rada analizirati kriterij prezaduženosti kao jednu od pozitivno-pravnih prepreka za dostojno obavljanje javnobilježničke službe (čl. 13., st. 2., t. 5. i čl. 21. ZJB). U radu će se analizirati praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima prema čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Zabrana diskriminacije) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilnu primjenu instituta domaćeg antidiskriminacijskog zakonodavstva, koje je utemeljeno na praksi Europskog suda za ljudska prava i europskom pozitivnom pravu.

Summary:

Pursuant to the provisions of the Law on Notaries Public, notary public service has the meaning of public service since its activity consists of activities that are, as a rule, performed in general-public interest. The aim of this paper is to analyse the indebtedness criterion as one of the positive legal obstacles for a dignified performance of the notary public service. This paper will analyse the practice of the European Court of Human Rights in accordance with art. 14 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (prohibition of discrimination) because we assume that the information on this can be the key to understanding domestic anti-discrimination legislation, which is based on the law of the European Court of Human Rights and European positive law.

Ključne riječi: javni bilježnik, uvjeti za izbor, diskriminacija

Dr. sc. Dejan Bodul
Viši asistent, Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 347.961:349.2

U članku autor anazira primjenu Zakona zakona o plaćama u javnim službama te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, na ljekarne - javne ustanove.

Sažetak:

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopila je Vlada RH temeljem ovlaštenja iz Zakona o plaćama u javnim službama. Prema tom Zakonu, kada se radi o sustavu zdravstva, Vlada RH ima ovlaštenja za sklapanje kolektivog ugovora za one javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Međutim, kod ljekarni – javnih ustanova, iz sredstava HZZO-a ne osiguravaju se sredstva za plaće. Naime, temeljem ugovora između ljekarni i HZZO-a, ljekarne izdaju lijekove s liste lijekova, za njih izdaju račune te iste račune dostavljaju HZZO-u, koji potom ljekarnama plaća cijenu lijeka i cijenu usluge izdavanja lijeka. Navedeni sadržaj ugovora predstavlja čisti poslovni odnos gdje se za obavljeni posao plaća cijena usluge, i to isljučivo proporcionalno broju izvršenih uskluga (izdanih ljekova). Dakle, očito se ne radi o osiguranju sredstava za plaće nego o plaćanju usluga temeljem poslovnog odnosa. Stoga na takve ljekarne ne bi moglo doći do primjene Zakona o plaćama u javnim službama i kolektivnih ugovora koje je sklopila Vlada RH.

Ključne riječi: ljekarne, Zakon o plaćama, osiguranje sredstava za plaće, kolektivni ugovor

Summary:

The Basic Collective Agreement for Public and Civil Servants and the Collective Agreement for Health Care and Health Insurance were concluded by the Government of the Republic of Croatia under the Act on Wages in Public Service. According to that Act, as regards the health care system, the Croatian Government has the authority to conclude a collective agreement for those public institutions for which the means for wages are ensured from the funds of the Croatian Institute for Health Insurance (HZZO).

However, in case of pharmacies – public institutions, the wages are not funded by the means of HZZO. Namely, based on the agreement between the pharmacies and HZZO, pharmacies dispense drugs from the drugs list, issue invoices for those drugs and submit those invoices to the HZZO, which then pays the drugs' cost to the pharmacies, as well as the cost of the drugs dispensing. The said content of the Agreement represents a pure business relationship, where the cost of a service is paid for the performed work, solely proportionally to the number of performed services (dispensed drugs). Therefore, it is clearly not a case of ensuring the means for wages but paying for the services based on the business relationship. Hence, the Act on Wages in Public Services and the collective agreements concluded by the Government of the Republic of Croatia could not apply to such pharmacies.

KREŠIMIR ROŽMAN

„Radno pravo"

UDK 349.232

Radno pravo 9/2012

U ovom stručnom članku autor obrađuje prava državnih dužnosnika u vezi s radnim odnosom, tj. pravo na naknadu plaće, pravo povrata na rad nakon prestanka dužnosti i dr.

Sažetak:
Državni dužnosnici prema odredbama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, nakon prestanka obnašanja dužnosti sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ispunjenja uvjeta za mirovinu, imaju šest mjeseci od dana prestanka obnašanja dužnosti, pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti.
Prema Zakonu o postupku primopredaje vlasti dužnosnici imaju pravo povrata na rad kod ranijeg poslodavca, a iznimno od toga, dužnosnik kome nakon prestanka obnašanja dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu po općim propisima nedostaje manje od godinu dana, ima pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu, ali ne duže od godinu dana.

Ključne riječi: državni dužnosnici, prava iz radnog odnosa, prava na naknadu plaće, pravo povrata na rad

Mr.sc. Dragan Zlatović
Viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

Radno pravo 7-8/2013
UDK 349.22:35

Autorica obrađuje novi Etički kodeks državnih službenika iz 2011. godine, s posebnim osvrtom na etička načela, način postupanja i jačanje integriteta državnih službenika te jačanju institucionalnog okvira koji omogućuje prijavljivanje slučajeva korupcije i jačanje etičkih principa u državnim tijelima.

SAŽETAK

U ovom se radu definiraju Etičkim kodeksom propisane obveze, način ponašanja državnih službenika, kako spram građana tako i u međusobnim odnosima državnih službenika te novi institucionalni okvir za prijavljivanje slučajeva korupcije i lošeg odnosno neetičkog ponašanja državnih službenika. Poseban naglasak stavljen je na etička načela, etička postupanja državnih službenika, nadležnost i obveze povjerenika za etiku, Odjela za etiku u Ministarstvu uprave i Etičkog povjerenstva državnih službenika te na zakonom propisane sankcije za neetičko ponašanje službenika. Također se daje prikaz unapređenja etičkih standarda u odnosu na raniji institucionalni okvir za prijavljivanje slučajeva korupcije i jačanje etičkih principa, koji je uspostavljen 2006. i 2008. godine.

Ključne riječi: etički kodeks državnih službenika, etička načela, način postupanja državnih službenika, jačanje integriteta, povjerenik za etiku, etičko povjerenstvo

Radno pravo 09/2011

UDK 349.2:17

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

MINISTARSTVO UPRAVE

Autor daje analizu obveza objave javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa u državnoj i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te u javnim službama, temeljenim na posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima. Također obrađuje posljedice neobjave javnog natječaja.

SAŽETAK:

Kada se radi o zasnivanju radnog odnosa prema općem propisu, tj. prema Zakonu o radu (Narodne novine 93/14) nije potrebno nikakvo prethodno oglašavanje slobodnih poslova, javni natječaj i sl. Poslodavac može slobodno odlučiti da primi bilo koju osobu koja ispunjava uvjete, a o eventualnom oglašavanju sasvim samostalno odlučuje.

Javni natječaj kao uvjet za zasnivanje radnog odnosa predviđen je zakonima za državne službenike i službenike i namještenike u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, uz predviđene izuzetke, te u nekim javnim službama, ali ne svima.

Međutim, za javne službe kojima se sredstva za plaće financiraju iz državnog proračuna ili iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, obveza javnog natječaja predviđena je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), a izuzeci kolektivnim ugovorima pojedinih javnih službi.

Summary:
When it comes to future employment, pursuant to the Labour Act (Official Gazette 93/14), there´s no need for any prior advertising of vacancies, tenders, etc. The employer is free to decide to accept any person who meet the requirements, while about the possible advertising decides completely independently.
The public tender, as a condition for the employment, is provided by statutes for civil servants and servants in local and regional self-government, with the several exceptions, and in some public services, but not all.
However, for public services where funds for salaries are financed from the state budget or from the funds of the Croatian Institute for Health Insurance, the obligation of a public tender is planned within Basic Collective Agreement for Employees in the Public Services (Official Gazette 141/12), and exceptions within collective agreements for certain public services.

Ključne riječi: javni natječaj, Temeljni kolektivni ugovor, izuzeci od obveze objave, prekršaji zbog neobjave natječaja, javne službe

Krešimir Rožman, dipl. iur.
urednik „Radnog prava""

RADNO PRAVO 10/2016

UDK: 351.82

U članku autor daje prikaz Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, objavljene u Narodnim novinama 114/14 od 26. rujna 2014. te analizira njen pravni doseg.

SAŽETAK:
Vlada RH je donijela Odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama 114/14 od 26. rujna 2014. a primjenjuje se od 5. listopada 2014. Odluka je donesena temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine«, broj 150/2011), a u sadržaju je suprotna nekim odredbama pojedinih zakona kojima se reguliraju ovlasti ravnatelja za odlučivanje o zapošljavanju i sklapanju ugovora o radu.

Ključne riječi: Odluka o zabrani zapošljavanja, zapošljavanje, javne službe

Summary:

The Government of the Republic of Croatia adopted the Decision on the ban on new recruitment of civil servants and employees in public services. The Decision was published in the Official gazette No 114/14 of 26 September 2014, and has been in force since 5 October 2014. The Decision was adopted based on the Article 31(2) of the Act on the Government of the Republic of Croatia (Official gazette No 150/2011), and its content is contrary to some provisions of individual acts which regulate the powers of directors in making decisions on recruitment and conclusion of employment contracts. 

Velimir Ivanko, dipl. iur., saborski zastupnik u mirovini

RADNO PRAVO 10/2014

UDK: 331.5

Predmet ovog članka je prikaz i analiza nekih odredaba Pravilnika (iz prvog dijela i sedmog odjeljka drugog dijela) za što je potrebno analizirati i odgovarajuće odredbe nekih drugih propisa, prvenstveno Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

SAŽETAK:
Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj donijelo je dugo očekivani Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja. Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja objavljen je u „Narodnim novinama"" br. 28/2017. i stupio je na snagu početkom travnja. Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja propisuju se, po znanstvenim područjima, uvjeti za izbor u sva znanstvena zvanja (znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju). Valja istaći da su Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja prvi puta propisani uvjeti za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik u trajnom zvanju.

Summary:
The National Council for Science, Higher Education and Technological Development made the new, long-awaited Ordinance on Academic Promotion and Advancement Requirements and Proceedings. It was published in the „Official Gazette"", No. 28/2017 and entered into force in early April. The new Ordinance sets requirements for academic titles in all academic areas (research associates, senior research associates, research advisors and tenured research advisors). It is important to note that for the very first time the Ordinance set the requirements for the academic title tenured research advisor.

Ključne riječi: Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik

Davor Rajčić, dipl. iur.
tajnik Građevinskog fakulteta

RADNO PRAVO 6/2017

UDK: 331.36:00

SAŽETAK

Zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji regulira pravno područje priznavanja osnovnoškolskih, srednjoškolskih kvalifikacija, odnosno visokoškolskih kvalifikacija stečenih u inozemstvu za potrebe školovanja odnosno rada u Republici Hrvatskoj promijenjena je nadležnost pojedinih institucija koje provode navedeni postupak.

Ključne riječi: Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalni ENIC/NARIC ured

Radno PRAVO 10/2011

Autorica obrađuje Etički kodeks državnih službenika iz 2011. te izmjene Etičkog kodeksa iz 2012. godine, s posebnim osvrtom na etička načela, način postupanja i ponašanja te na represivne mjere odnosne sankcije za neetičko postupanje državnih službenika.

SAŽETAK

U ovom se radu definiraju pravila ponašanja i etička načela na temelju kojih moraju postupati državni službenici prilikom obavljanja službe, a koja pravila su utvrđena Etičkim kodeksom državnih službenika. Poseban osvrt daje se na dužnosti i obveze te na način ponašanja državnih službenika, kako spram građana tako i u međusobnim odnosima državnih službenika. Također se daje prikaz institucionalnog okvira za prijavljivanje slučajeva korupcije i neetičkog postupanja državnih službenika te represivne mjere odnosno kazne za neetičko ponašanje službenika.

Ključne riječi: etički kodeks državnih službenika, etička načela, način postupanja državnih službenika, jačanje integriteta, povjerenik za etiku, etičko povjerenstvo

Summary

This article defines the rules of conduct and ethical principles which should govern the conduct of civil servants in performing their duties, and these rules are set by the Code of ethics for civil servants. A special emphasis is given to the duties and obligations and to the manner of conduct of civil servants, both vis-a-vis the citizens and in their mutual relations. The article also gives an overview of the institutional framework for reporting the cases of corruption and unethical conduct of civil servants as well as repressive measures i.e. sanctions for unethical behaviour of civil servants.

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

Ministarstvo uprave

UDK 35.08: 17

U članku se prikazuje sttručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u državnim tijelima, a sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o uvjetima i načinu izbora osoba na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa („N.N."100/11), utemeljene na odredbama Zakona o državnim službenicima.

-Sažetak-

Dana 12.09.2011. počela se primjenjivati Uredba Vlade Republike Hrvatske o uvjetima i načinu izbora osoba na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa („N.N."100/11). Utemeljena je na odredbama Zakona o državnim službenicima. Daje definiciju plana prijama na stručno osposobljavanje, uvjeta za prijam osoba na stručno osposobljavanje, prijava potreba za takvim osobama, izbor kandidata i druge. Realizacija ove Uredbe zahtijeva donošenja većeg broja akata, prvenstveno pojedinačnih pravnih akata, koji jesu sigurnost postupka ali mogu biti i smetnja za postizanje postavljenih ciljeva. Uredbom se propisuje specifičan postupak u interesu dosljednog poštivanja načela prava na rad, jer stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa omogućava stjecanje staža potrebno za polaganje stručnog ispita, a ovaj zapošljavanje u državnoj službi. Te prednosti moraju se objektivizirati. Posebno je bitan ugovor o stručnom osposobljavanju kojim se uređuju prava, obveze i odgovornosti među subjektima ovih pravnih odnosa.

Ključne riječi: uredba,stručno osposobljavanje, državna služba,ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.

Summary

The Croatian Government's Decree on the conditions and manner of the election of persons for vocational training without employment relationship came into force on 12 September 2011 (Official Gazette No 100/11). It is based on the provisions of the Civil Servants Act. It defines the plan of the admission to vocational training, vocational training admission requirements, reporting the demand for such persons, selection of candidates and other. The implementation of this Decree requires the adoption of a number of acts, primarily of individual legal acts, which constitute the security of the procedure but may also be an impediment to achieving the set goals. The Decree determines a specific procedure with a view of consistent compliance with the principle of the right to work, because vocational training without concluding an employment relationship enables gaining experience in terms of period of service necessary to take the exam, which is in turn necessary for the employment in civil service. These advantages have to be objectified. The contract on vocational training is especially important, which regulates rights, obligations and responsibilities among the subjects of these legal entities.

Prof.dr.sc. MARINKO Đ. UČUR

Znanstveni savjetnik, Rijeka

Radno pravo 4/2012

UDK 349.22 : 374

Tema ovog stručnog rada je pravo na plaću zaposlenika ustanova u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna. Autor obrađuje opća pitanja prava na plaću te posebnosti spefične za plaće zaposlenika u kulturi.

Sažetak

Prema Zakonu o plaćama u javnim službama. osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom Prema čl.1. Odluke iz 2009.godine osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. godine, počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Prava na plaću i naknade plaće utvrđenu su i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (TKU), potpisan 4.listopada 2010.godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, i između ostalih od Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

Ključne riječi: pravo na plaću, ustanove u kulturi, državni proračun, Zakon o plaćama u javnim službama

According to the Act on Wages in Public Services, the wage basis in public services is determined by collective agreement concluded between the Croatian Government and the trade unions of public services, and if collective agreement has not been signed until the adoption of the state budget of the Republic of Croatia for the coming year, the wage basis for public services is determined by the special decision of the Government of the Republic of Croatia. According to the Article 1 of the Decision of 2009, the basis for the calculation of wages in public services is determined at the level of 5,108.84 HRK gross and has been applied since 1 April 2009, starting from the wage for April 2009 which is paid in May 2009. The right to wage and wage compensation has been determined also by the Basic Collective Agreement for Civil and Public Servants, signed on 4 October 2010 between the Government of the Republic of Croatia on the one hand and, among others, the Croatian Trade Union of the Employed in Culture.

Mr. sc. DRAGAN ZLATOVIĆ

Veleučilište u Šibeniku

UDK 349.232

Radno pravo 9/2012

Autorica se u ovom radu bavi zakonom propisanom obvezom polaganja državnog stručnog ispita, kao uvjetom za rad službenika u državnom tijelu odnosno u upravnom tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Poseban osvrt daje se na mogućnost polaganja državnog stručnog ispita osoba na stručnom osposobljavanju u državnim i lokalnim tijelima te u javnopravnim tijelima i pravnim osobama ukoliko obavljaju poslove državne uprave na temelju posebnih zakonom povjerenih javnih ovlasti, kojim je propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita.

SAŽETAK:

Organizirani način provjere znanja, vještina i osposobljenosti državnih službenika i službenika u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za rad u državnom tijelu odnosno u upravnom tijelu, temeljem posebnih zakona i propisa obvezan je za sve službenike. Položen državni stručni ispit predstavlja zakonom propisanu obvezu koju službenik mora ispuniti da bi nastavio s radom u državnoj službi odnosno u službi u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. U protivnom, neizvršavanje obveze polaganja državnog stručnog ispita u propisanom zakonskom roku povlači za sobom posljedicu prestanka službe u tim tijelima, istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita. Međutim, obvezu polaganja tog ispita imaju i osobe zaposlene u drugim javnopravnim tijelima i pravnim osobama ukoliko obavljaju poslove državne uprave na temelju posebnim zakonom povjerenih javnih ovlasti, kojim je propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita. Osobe na stručnom osposobljavanju odnosno osobe s kojima je zaključen ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa, ako je to pravo ugovoreno tim ugovorom i ako se osposobljavaju za radna mjesta za koje je predviđen uvjet položen državni stručni ispit imaju samo mogućnost polaganja državnog stručnog ispita. Naime, sklapanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa između Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i osobe na stručnom osposobljavanju nije nastala obveza polaganja državnog stručnog ispita, već se navedeno pravo i obveza ugovaraju Ugovorom između predstavnika tijela i osobe na stručnom osposobljavanju. Ukoliko ta obveza nije zaključena između osobe i predstavnika tijela u kojem je osoba na stručnom osposobljavanju, osoba nema pravo niti obvezu polaganja državnog stručnog ispita.

Summary:
The author of this paper deals with the statutory requirement to passing the state examination, as provided for the work of the state body or the administrative body of local and regional governments. A special emphasis is given to the possibility of passing the state examination of people in vocational training at the state and local authorities and the public bodies and legal persons if you perform public administration based on the special law entrusted to the public authorities, which stipulates the obligation of taking the state examination.

Ključne riječi: državni stručni ispit, službenik, osoba na stručnom osposobljavanju, ministarstvo uprave

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 2/2016

UDK: 374.7

U ovom tekstu autor daje predgled radnopravne prakse Upravnog suda u Rijeci u prvoj godini rada Suda. Ovo je prvi dio pregleda, a u sljedećem broju Radnog prava bit će objavljen nastavak.

Sažetak
Reforma upravnog spora, čija provedba je započela 1. siječnja 2012., od značaja je i za rješavanje dijela radnopravnih (prije svega službeničkopravnih) sporova. Autor predstavlja izbor iz radnopravne prakse nastale u prvoj godini djelovanja Upravnog suda u Rijeci. Riječ je o presudama iz područja prijma u službu, odobrenja za rad izvan redovitoga radnog vremena, naknade troškova prijevoza, napredovanja, stegovnih postupaka, prestanka službe, ozljeda na radu, naknade plaće, stručnjaka zaštite na radu, imenovanja ravnatelja ustanove, te izdavanja radne dozvole za stranca.

Ključne riječi: upravni spor, radni odnosi, službenički odnosi, novi Zakon o upravnim sporovima, Upravni sud u Rijeci.

Summary
The reform of the administrative dispute, the implementation of which began on 1 January 2012, is of great importance also for solving a part of labour law (primarily civil servants law) disputes. The author presents a selection from the labour law practice which was created in the first year of operation of the Administrative Court in Rijeka. These are the judgements in the field of employment, approvals of work outside of regular working time, compensation of transportation costs, promotion, disciplinary actions, termination of service, occupational injuries, wage compensation, occupational safety and health experts, appointments of directors of institutions, and issuing work permits for foreign citizens.

U članku se kroz konkretne upite iz prakse tumače najvažnije odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, sistematizirane po člancima na koje se upiti odnose.

SAŽETAK:

Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine, br. 63/14) primjenjuje se od 1. travnja 2014. godine, a ugovorne strane potpisnice Ugovora osnovale su zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora. Povjerenstvo djeluje u sastavu od po dva predstavnika potpisnika Ugovora, i njihove zamjene. Potpisnici Ugovora su reprezentativni Sindikat hrvatskih učitelja zastupan po predsjednici Sanji Šprem, i za Vladu RH ministar znanosti obrazovanja i sporta dr. sc. Željko Jovanović.
U nadležnosti Povjerenstva za tumačenje jest da daje tumačenja odredaba ovog Ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora, te da prati izvršavanje ovog Ugovora i izvještava obje strane o provedbi i kršenju Ugovora.

Summary:
The Collective Agreement for Employees in the Primary School (Official Gazette no. 63/14) is applying from April 1, 2014, and the contracting parties to the Collective Agreement established a joint committee for the interpretation of this Agreement. The Commission consists of two representative parties to the Agreement and their replacements. The signatories to the Collective Agreement are representative of Croatian Teachers Union represented by the president Sanja Sprem, and for the Government of the Republic of Croatia Minister of Science, Education and Sports Ph. D. Zeljko Jovanovic.
The jurisdiction of the Commission for interpretation is to give the interpretation of the provisions of this Agreement, also to submit proposals to the contracting parties to amend the controversial articles of the Collective Agreement, and finally, to monitor its execution and inform both parties about its implementation and breaches.

Ključne riječi: tumačenja kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, Povjerenstvo za tumačenje

Izabela Kin, mag. iur.

RADNO PRAVO 10/2015

UDK: 349.22:373.3 

Autorica se u ovom radu bavi institutom odgovornosti službenika i namještenika, koji svoj rad obavljaju u okviru državnih službi ili upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a čije se odgovornosti, prava i obveze uređuju posebnim zakonima. Daje se pregled vrsta odgovornosti odnosno prikaz vrsta povreda službene dužnosti, vrste i nadležnost tijela za vođenje postupka te načina pokretanja i vođenja postupka kao i prikaz disciplinskih kazni za povrede službene dužnosti državnih i lokalnih službenika i namještenika. Poseban osvrt daje se na odgovornost službenika i namještenika radi nadoknade štete u svezi sa službom koju su namjerno ili iz krajnje nepažnje nanijeli tijelu u kojem su zaposleni.

SAŽETAK:

Institut odgovornosti državnih i lokalnih službenika i namještenika sastoji se od disciplinske odgovornosti za povredu službene dužnosti, za koju se u propisanom postupku od strane službeničkih sudova izriče zakonom određena kazna i materijalne odgovornosti za uzrokovanu štetu koju u službi ili u vezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanesu tijelu u kojem su zaposleni. Odgovornost za povrede službene dužnosti, koja u sebi uključuje i disciplinske sankcije za povrede službene dužnosti, za državne službenike i namještenike uređena je Zakonom o državnim službenicima, koji je lex specialis, i nekim drugim posebnim zakonima (primjerice Zakonom o vanjskim poslovima, Zakonom o policiji, i dr.), a za službenike i namještenike zaposlene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Istim Zakonima utvrđena je i njihova materijalna odgovornost, koja se sastoji u obvezi nadoknade štete koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanesu državnom tijelu odnosno lokalnoj jedinici.

Summary:
This paper has addressed the institute of accountability of servants and employees in civil service or administrative bodies of local and regional self-government units whose rights, duties and accountability are regulated by a special law. The author has reviewed different types of accountability and types of breaches of official duties, bodies to conduct procedures for breaches of official duties, ways of initiating and conducting procedures, as well as a representation of disciplinary sanctions for breaches of official duties of civil and local servants. Particular overview was given on the subject of accountability of servants and employees regarding compensation of any damages they cause in the service or pertaining to the service or damages inflicted upon the body wilfully or due to extreme negligence.

Ključne riječi: odgovornost, službenik, namještenik, povreda službene dužnosti, lake povrede, teške povrede,službenički sud, šteta, kazne, naknada

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 6/2016

UDK: 349.22:352

U članku autor analizira neke sporne momente kod Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Također obrađuje način primjene Uredbe i nedostatke koji se u praksi tom prilikom pojavljuju.

Sažetak:

Uredba o o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koja se primjenje od 1. ožujka 2013. ima stanovite nedostatke. Prilikom njenog donošenja nije poštivana procedura iz članka 7. Zakona o plaćama u javnim službama tj. sindikatima nije ostavljen propisani rok od 15 dana za očitovanje, nego je dan rok od samo jednog dana.
Nadalje, naznačeni cilj Uredbe je fiskalna štednja i fiskalna održivosti sustava državnih i javnih službi, iako bi koeficijenti trebali određivati samo razinu složenosti poslova koji se obavljaju.
Osim toga, Uredbom je na stanoviti način derogiran kolektivni ugovor - Sporazum o izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.11.2011. (dokument koji predstavlja kolektivni ugovor), kojim su ugovorne strane – Vlada RH i sindikati javnih službi dogovorili zadržavanje postojeće razine plaća, a smanjivanjem koeficijenata smanjene su plaće. Pri tome treba imati na umu da se propisima ne bi smjeli derogirati kolektivni ugovori jer je to protivno Konvenciji br. 98. o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje Međunarodne organizacije rada.
U samoj primjeni Uredbe ima iznimno puno pogrešnih postupaka – od smanjivanja plaća bez izmjene ugovora o radu tamo gdje je zbog ugovorenog točnog koeficijenta izmjena ugovora bila nužna, do donošenja odluka o plaći umjesto sklapanja aneksa ugovora, do sklapanja aneksa ugovora o radu tamo gdje to uopće nije bilo potrebno itd.

Ključne riječi: Uredba o koeficijentima, koeficijenti, Zakon o plaćama, Sporazum, primjena Uredbe, otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu

Summary:

The Regulation on job titles and job complexity coefficients in the civil service, in force of 1 March 2013, has certain defects. In the adoption of the Regulation, the procedure under the Article 7 of the Act on Wages in the Civil Service was not observed, i.e. the trade unions did not have the prescribed period of 15 days for response, but had a deadline of only one day.
Furthermore, the defined objective of the Regulation is fiscal savings and fiscal sustainability of the system of state and public services, although the coefficients should determine only the level of complexity of jobs performed.
In addition, the Regulation is in a way a derogation of the collective agreement – The Agreement on the amendments to the Supplement to the Agreement on the basis for wages in the civil service of 26 November 2011 (a document which constitutes a collective agreement), by which the signatory parties agreed to keep the present level of wages, and the reduction in coefficients led to the lowering of wages. It should be borne in mind that the regulations should not derogate from the collective agreements, because this is contrary to the ILO Convention No. 98 on the right to organize and collective bargaining.
There are extremely many wrong procedures in the very application of the Regulation – lowering of wages without changes to the employment contract in case where the change of the agreement was necessary due to the agreed exact coefficient, taking a decision on wage instead of concluding the annex to the contract, concluding the annex to the employment contract where it was not necessary, etcetera.

Autorica se u ovom radu bavi institutom prava na plaću državnih i javnih službenika te sudaca i pravosudnih dužnosnika. Daje se pregled mjerila, načina obračuna i sastavnih dijelova plaće za redovan rad i dodataka na plaću i druga uvećanja osnovne plaće službenika i namještenika u državnim i javnim službama te utvrđivanja plaće i određivanja osnovice za izračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika. Ujedno se naglasak stavlja na normativno rješavanje tog pitanja, razlike u normiranju ugovorene autonomnim izvorima radnog prava, visini osnovice za izračun plaće, načinu određivanja visine osnovice za izračun plaće državnih i javnih službenika te posebno u odnosu na suce i druge pravosudne dužnosnike.

SAŽETAK:

U ovom se radu pojašnjava način određivanja plaće odnosno osnove i mjerila za isplatu plaće državnim i javnim službenicima te sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima. Daje se pregled normativnog reguliranja prava na plaću prema novom Zakonu o radu, posebnim zakonima i prema autonomnim izvorima radnog prava (kolektivnim ugovorima) u odnosu na izračun osnovne plaće za redovan rad, dodataka na plaću, uvećanja plaće te ukupne plaće državnih i javnih službenika. Poseban osvrt daje na način određivanja plaće sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima propisan posebnim zakonom, kao i na posljednje izmjene Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, obzirom na Odluku Ustavnog suda, kojom su ukinute odredbe tog Zakona o načinu utvrđivanja plaće sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima.

Summary:

This paper explains the method of determining the remuneration as well as the basis and criteria for the payment of remuneration of civil and public servants, judges and other judicial officials. We give an overview of normative regulation of the right to a remuneration according to the new Labor Act, special laws and the autonomous sources of labor law (collective agreements) in relation to the calculation of basic remuneration for a regular work, bonuses, increasement of remuneration and the overall amount of remuneration of civil and public servants. A special emphasis is given on the method of determining remuneration for judges and other judicial officials stipulated by a special law, as well as the recent amendments of the Act on salaries of judges and other judicial officials, regarding the decision of the Constitutional Court, which abolished the provisions of the respective Act on method of determination of salaries for judges and other judicial officials.

Ključne riječi: osnovna plaća, dodaci na plaću, plaća, osnovica, kolektivni ugovor

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 331.2:354

U članku autor iznosi zakonsko određenje stegovne odgovornosti nastavnika, suradnika, ostalih zaposlenika i studenata visokih učilišta, te iznosi prijedloge normativnog uređenja de lege ferenda.

SAŽETAK:
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je temeljni zakon kojim se uređuju sustavi znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te predstavlja lex specialis u ovom području glede brojnih pitanja u radnopravnoj praksi. Ponekad dolazi do različitih, sasvim upitnih rješenja propisanih statutima i pravilnicima o stegovnoj odgovornosti glede njihove ustavnosti i zakonitosti, što nužno traži posebnu pozornost glede razmatranja pravnog okvira u ovom području i izbora pravno utemeljenog i cjelovitog rješenja.

Summary:
Act on Science and Higher Education is the basic law governing the system of scientific activities and higher education and it is lex specialis in this area covering many issues arising in the employment law practice. Sometimes there are different, quite questionable solutions prescribed by the statutes and ordinances on the disciplinary responsibility considering their constitutionality and legality, which necessarily requires special attention considering the legal framework in this area and the choice of a legally based and complete solution.

Ključne riječi: stegovna odgovornost nastavnika, visoka učilišta, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
profesor visoke škole, pročelnik Upravnog studija Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 11/2016.

UDK: 349.22:378

Autorica u ovom stručnom radu obrađuje i obrazlaže razloge zašto je trebalo izmijeniti Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, te regulirati ta pitanja na drugačiji način.

SAŽETAK:
Odredbom članka 5. st. 2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi bilo je propisano da su „ostali poslovi"" učitelja također i poslovi člana radničkog vijeća i „drugi poslovi"" temeljem posebnih zakona. Članak 5. stavak 2. Pravilnika nije bio sukladan Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi niti Zakonu o radu.

Summary:

The provision of Article 5 paragraph 2 of the Ordinance on Weekly Work Duties of Teachers and Assistants in Elementary School stipulated that the ""other activities"" of teachers are also activities of members of the work council and „other activities“ stipulated by special laws. The Article 5 paragraph 2 of the Ordinance wasn´t in compliance with the Act on Raising and Education in Primary and Secondary School and the Labour Act.

Ključne riječi: rad u radničkom vijeću, jednakost prava radnika

Izabela Kin, mag. iur.
Pravna savjetnica Sindikata hrvatskih učitelja

RADNO PRAVO 2/2015

UDK: 349.2: 371.15

Sudjelovanje radnika u odlučivanju aktualna je i značajna pojavnost koja dobiva i svoje normativno određenje, što se vidi iz velike zakonodavne aktivnosti u Republici Hrvatskoj u zadnje vrijeme, a i iz brojnosti sudskih rješidbi koje se odnose na ovu problematiku. Naglasak je stavljen na izbor i ovlaštenja radničkog vijeća kao i predstavnika radnika u organima poslodavca, s posebnim osvrtom na javne ustanove u kulturi. Obrađeni su osnovni pojmovi i instituti koji su regulirani Zakonom o radu, Zakonom o trgovačkim društvima, Zakonom o ustanovama, kao i nizom posebnih zakona koja uređuju djelatnosti u kulturi.

SAŽETAK

U ovom radu autor se bavi problematikom sudjelovanja radnika u odlučivanju, te u tom smislu daje pregled rješenja iz novog hrvatskog radnog zakonodavstva i prava društava. Posebna se pažnja posvećuje kompetencijama i drugim pitanjima vezanim za izbor i djelovanje radničkih vijeća.

Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika. Uz to, radničko vijeće pazi na poštivanje Zakona o radu, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist radnika. Nadalje, radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju. Nastavno, problematizira se i uvođenje instituta predstavnika radnika u organu poslodavca, te se daje prikaz rješenja koja u tom smislu postoje u posebnom zakonodavstvu koje tretira javne ustanove, posebice one u području kulture.

Ključne riječi: sudjelovanje radnika, participacija, radničko vijeće, sindikalni povjerenik, predstavnik radnika, savjetovanje, suodlučivanje

Radno pravo 7-8/2011

UDK 331.107

DRAGAN ZLATOVIĆ

VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

U radu se daje prikaz i opis lakih povreda službene dužnosti državnih službenika. Zaključak autora je kako je zakonodavac dobro postupio kada je povrede propisao primjeričnim nabrajanjem, ali i da nadležna tijela trebaju iskoristiti zakonsku ovlast i posebnim propisima pravno okvalificirati i druge oblike lakih povreda službene dužnosti.

SAŽETAK:
Povrede službene dužnosti predstavljaju narušavanje posebnih dužnosti i ovlaštenja službenih osoba, te povredu integriteta službe od samih nositelja službenih ovlasti. Kršenje službene dužnosti podliježe odgovornosti za povredu službene dužnosti. Državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom (čl. 96. st. 1. Zakona o državnim službenicima).

Summary:
Violation of official duties are breaches of specific duties and powers of officials, as well as violation of the integrity of the services by the holders of official authority themselves. Violation of official duties shall be subject to liability for breach of official duty. Civil servants are liable for violation of official duties if the entrusted tasks are not performed conscientiously, professionally and in provided deadlines, if they are not abided by the Constitution, laws and other regulations or rules of conduct during their service or in relation with service (art. 96, para. 1. of the Act on Civil Servants).

Ključne riječi: disciplinska odgovornost, državni službenik, povreda službene dužnosti

Dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.
znanstveni suradnik, Split

RADNO PRAVO 11/2016

UDK: 349.22:354

U ovom stručnom radu autor daje prikaz predstavljanje radnika u organu poslodavca kao kao oblik radničke participacije, s posebnim osvrta na različita gledišta u svezi s primjenom općih i posebnih zakona u području ustanova u kulturi.

Sažetak:

U praksi se postavilo pitanje da li upravna ili druga odgovarajuća vijeća javnih ustanova u kulturi moraju, uz izabrane predstavnike iz redova stručnih zaposlenika odnosno u umjetničkim ustanovama iz redova umjetnika, biti zastupljena i izabranim predstavnikom radnika sukladno odredbi čl. 163. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11; dalje: ZR). Kako o tome nema još službenog mišljenja nadležnih ministarstava, u ovom prilogu dajemo kraći osvrt na institut predstavnika radnika u organu poslodavca uz autorovo stajalište o predmetnoj sukobljenosti zakonskih tekstova u području djelatnosti u kulturi.

Summary:

A question emerged from the practice and which refers to whether the administrative or other appropriate councils of public institutions in culture have to be represented, apart from the elected representatives from among the ranks of the professional staff i.e. among the artists in artistic institutions, also by the elected workers' representative in accordance with the Article 163 of the Labour Code (Official Gazette 149/09, 61/11; hereinafter: LC). Since on this issue there is still no official opinion of the competent ministries, this article gives a short comment on the institute of a workers' representative in the body of the employer, with the author's position on the subject-matter conflict of legal texts in the area of activity in the culture.

Mr.sc.Dragan Zlatović

viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

UDK 331.107

Radno pravo 10/12

Autorica daje pregled promjena u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja s pregledom odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi

SAŽETAK
Tijekom praćenja primjene Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi uočena je potreba jasnijeg propisivanja poslova koje dječji vrtići obavljaju na temelju javnih ovlasti, kao i postupka vezanog za odobravanje početka rada dječjih vrtića odnosno njegova nastavka rada pod promijenjenim uvjetima te postupka utvrđivanja mreže dječjih vrtića. Završetkom studija ustrojenih u skladu s Bolonjskom deklaracijom osobe stječu akademske i stručne nazive potpuno različite od naziva koji su se stjecali prema ranijim propisima, što je zahtijevalo izmjenu odredbi o potrebnoj razini i vrsti obrazovanja radnika u predškolskoj djelatnosti. Zaštita interesa djece zahtijevala je proširivanje kruga osoba koje ne smiju raditi s djecom jer su pravomoćno osuđene za kaznena ili prekršajna djela na štetu djeteta. Programom Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 2011. do 2015. godine određeno je da će sva djeca u šestoj godini života biti obvezna polaziti program predškole. Navedeno je predstavljalo razlog pristupanju izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi, kojima su izmjenjene i druge odredbe Zakona, što bi trebalo pridonijeti uspješnijoj primjeni Zakona te poboljšati sustav predškolskog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: javne ovlasti, odobravanje početka rada, mreža dječjih vrtića, akademski i stručni nazivi, Bolonjska deklaracija, pravomoćne osude za kaznena ili prekršajna djela na štetu djeteta, predškola

Summary
During the monitoring of the implementation of the Act on Pre-School Education, the need has been noticed for greater clarity in prescribing the activities that kindergartens perform on the basis of public authority, as well as of the procedure related to the approval of the beginning of work of kindergartens i.e. the continuation of their work under the changed conditions and the procedure of establishing the network of kindergartens. Upon graduation from the studies established in line with the Bologna Declaration, persons acquire academic and professional titles completely different from the titles acquired on the basis of former regulations, which demanded the amendments to the provisions on the necessary level and type of education of workers in the pre-school activity. Protection of the interests of children required widening the circle of persons who are not allowed to work with children because they have been validly convicted for criminal or minor offences against children. The Programme of the Government of the Republic of Croatia for the period 2011 – 2015 determines that all children at the age of six will be required to attend a preschool programme. The above was a reason for amendments to the Act on Pre-School Education, which amended also other provisions of the Act, and which should contribute to a more successful implementation of the Act and improve the pre-school education system.

Marija-Ana Zovko Tomaš
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Radno pravo, 12/2013

UDK 372.3(094)

Autorica se u ovom članku bavi institutom godišnjeg odmora za različite kategorije službenika obzirom na područje djelatnosti kojim se bave i to za državne službenike, javne službenike i lokalne službenike. Daje se pregled odredaba Zakona o radu, kojim su utvrđena opća i temeljna prava za korištenje godišnjeg odmora navedenih službenika te pregled posebnih i detaljnijih uvjeta korištenja godišnjeg odmora utvrđenih njihovim kolektivnim ugovorima i to: Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, novim tzv. privremenim Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i tzv. mini granskim kolektivnim ugovorima prema određenim djelatnostima javnih službi te kolektivnim ugovorima kojima se uređuju materijalna i druga prava službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih jedinica. Poseban osvrt daje se na povoljniju primjenu odredaba Zakona i kolektivnih ugovora kod primjene instituta godišnjeg odmora.

SAŽETAK:
U ovom radu dat je prikaz općih i minimalnih uvjeta korištenja prava radnika na godišnji odmor utvrđen Zakonom o radu, kao općim propisom o radu, kao što su: najkraće trajanje godišnjeg odmora, korištenje prava na razmjerni dio godišnjeg odmora, pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i način njegovog korištenja. Obzirom da su posebni i detaljniji uvjeti korištenja godišnjeg odmora za državne, javne i lokalne službenike različiti, kao što je utvrđivanje broja dana godišnjeg odmora, pravo na naknadu plaće, pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, raspored korištenja godišnjeg odmora, i drugi uvjeti vezani za institut korištenja godišnjeg odmora utvrđeni autonomnim izvorima radnog prava odnosno njihovim kolektivnim ugovorima u članku se obrađuju navedeni uvjeti i daje prikaz instituta godišnjeg odmora za navedene kategorije službenika.

Summary:
This paper elaborates general and minimal conditions of worker's entitlement to annual leave such as: the shortest duration of annual leave, entitlement to a proportion of annual leave, right to remuneration during annual leave as well as methods of using annual leave, determined by the general act on employment law - the Labour Act. Taking into account that meeting the special conditions in order to be entitled to annual leave varies among civil, public and local servants, for instance determining the number days, right to remuneration, right to a proportion to annual leave, schedule of using annual leave and other conditions related to the legal institute of using the annual leave, and that they are determined by autonomous sources of law, i e. collective agreements, this paper elaborates the said conditions and outlines the legal institute of annual leave for the aforementioned categories of servants.

Ključne riječi: godišnji odmor, službenik i namještenik, kolektivni ugovor, granski kolektivni ugovor, mjerila, korištenje, povoljnija primjena, kriteriji, trajanje, razmjerni dio, naknada plaće

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 7-8/2017 (str. 26-42)

UDK: 331.32

Autor daje prikaz Prijedloga Zakona o dopuni Zakona o plaćama u javnim službama, s konačnim prijedlogom Zakona, od siječnja 2013. te kritički osvrt na Prijedloga Zakona.

Sažetak:
U proceduru je krenuo Zakon o dopuni Zakona o plaćama u javnim službama. Navedenim Prijedlogom Zakona predlaže se onemogućavanje uvećanja plaća za po osnovi radnog staža odnosno radnog staža ostvarenog u javnim službama, osim uvećanja za 0,5% po godini, dakle ukidanje uvećanja plaće od 4%, 8% i 10% za 20, 30 i 35 godina staža. Također se predlaže da se izrijekom propiše da se postojeći kolektivni ugovori te drugi izvori prava (ugovori o radu, pravilnici o radu te sporazumi između radničkog vijeća i poslodavca) moraju do 31. prosinca 2013. uskladiti s ovom ograničenjem.
U članku 4. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj 27/01 i 39/09) dodaju se stavci 2. i 3., koji glase:

„Plaća odnosno koeficijent složenosti poslova radnog mjesta iz stavka 1. ovoga članka ne može se dodatno uvećavati po osnovi radnog staža odnosno radnog staža ostvarenog u javnim službama.
Dodatno uvećanje plaće odnosno koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta iz stavka 2. ovoga članka, ne može biti drukčije uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom".

Članak 2.

Ugovor o radu, pravilnik o radu, sporazum sklopljen između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivni ugovor, zakon odnosno drugi propis kojim se uređuje dodatno uvećanje plaće odnosno koeficijent složenosti poslova radnog mjesta iz članka 1. ovoga Zakona moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku najkasnije do 31. prosinca 2013. godine.

Ključne riječi: radni staž, uvećanje plaće, usklađivanje sa Zakonom, kolektivni ugovor

Krešimir Rožman
Urednik „Radnog prava"

Radno pravo 01/2012
UDK 349.22

U članku autorice daju pregled dosadašnjih postignuća u području ocjenjivanja državnih službenika odnosno upravljanja radnom učinkovitošću i prijedloge za provedbu propisanih postupaka. Također se analiziraju predstojeći izazovi za poboljšanje sustava ocjenjivanja u državnoj službi.

SAŽETAK

Moderna državna uprava mora biti profesionalna, stručna i učinkovita te pružati kvalitetne usluge građanima i ostalim korisnicima. Pri tome značajnu ulogu imaju upravljanje i razvoj ljudskih potencijala, odnosno osiguranje potrebnog broja i strukture zaposlenih, razvoj njihovih kompetencija i motiviranje za posao, uključivanje zaposlenih u proces odlučivanja, vrednovanje učinkovitosti zaposlenih i njihovog doprinosa realizaciji ciljeva organizacije te odgovarajuće nagrađivanje.

Kroz donošenje odgovarajućih propisa nužno je uspostaviti sustav plaća koji se veže ne samo za složenost poslova radnog mjesta na koje je zaposleni raspoređen, nego i za osobnu učinkovitost. Time će se ostvariti svrha ocjenjivanja i poboljšati kvaliteta upravljanja i razvoja ljudskih potencijala u državnoj službi te posljedično i kvaliteta pružanja upravnih usluga svim korisnicima.

Ključne riječi: upravljanje i razvoj, ljudski potencijali, motiviranje, radni učinak, standardi radne uspješnosti, planiranje poslova, kontrola rada i učinkovitosti, kriteriji za ocjenjivanje, ocjenjivanje

Sanda Pipunić
mr.sc. Andreja Bakula

Radno pravo 03/2014

UDK 35.082.4

U članku autor daje prikaz prijedloga Zakona o uskrati pojedinih materijalnih prava
u javnim službama, te iznosi neke pravne dvojbe u vezi Zakona. Također analizira pitanje primjene jubilarne nagrade, dnevnice i prijevoza iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

SAŽETAK
Na izvanrednu 11. sjednicu Hrvatskog sabor Vlada RH je uputila Konačni prijedlog Zakona o uskrati pojedinih materijalnih prava u javnim sužbama kojim se 2014. godinu uskraćuje isplata božićnice i regresa u javnim službama, čime bi se trebala ostvariti ušteda u državnom proračunu za oko 350 milijuna kuna. Međutim, otvara se pitanje je li Zakon usklađen s Konvencijom Međunarodne organizacije rada broj 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje.

Ključne riječi: Zakon o uskrati, božićnica, regres, Konvencija broj 98, derogiranje kolektivog ugovora zakonom

Summary

The Government of the Republic of Croatia sent to the extraordinary 11th session of the Croatian Parliament the final draft of the Act on Withdrawal of Certain Material Rights in Public Services, which rebuffs the payment of the Christmas bonus and annual leave bonus in public services in 2014, and which should ensure savings in the state budget for around 350 million kuna. However, there is a question whether this Act is harmonized with the Right to Organize and Collective Bargaining Convention No. 98 of the International Labour Organization.

VELIMIR IVANKO
Saborski zastupnik u mirovini

Radno pravo, 12/2013

UDK 349.22:614

U ovom radu bavimo se pitanjem izbora predstavnika radnika u upravnom vijeću visokih škola i veleučilišta kroz analizu uočenih dvojbenih situacija u praksi i navodeći konkretne primjere postupovnih radnji kada u navedenim institucijama ne postoji radničko vijeće.

SAŽETAK:
Sudjelovanje radnika u upravljanju na visokim školama i veleučilištima ostvaruje se kroz posebnu formu participacije koja se ostvaruje uključivanjem predstavnika svih zaposlenih u upravno vijeće ovih visokoškolskih ustanova. Time se omogućava zaposlenima da preko svog imenovanog ili izabranog predstavnika iskazuju svoje mišljenje, daju prijedloge i sugestije te izražavaju svoje stavove i nude moguća rješenja koja se tiču vođenja poslovne politike i upravljanja visokom školom ili veleučilištem. Iako se radi o jednom predstavniku u strukturi upravnog vijeća, osnivač (ili vlasnik) nikako ne bi trebao zanemariti njegovu ulogu, već bi mu trebalo biti u interesu poslušati zahtjeve i mišljenja zaposlenih o svakom aktualnom pitanju poslovanja i rada visoke škole ili veleučilišta. To se prije svega odnosi na pitanja koja se tiču ostvarivanja osnovnih ciljeva i razvoja, te je posebno značajno kakve stavove imaju zaposleni prema procesu rada i organizaciji rada u ostvarivanju djelatnosti za koje su osnovane ove obrazovno-odgojne ustanove. S druge strane, i predstavnik radnika u upravnom vijeću uvijek bi trebao imati na umu da je predstavnik svih zaposlenika te se sukladno toj činjenici treba i ponašati prilikom donošenja odluka.
Obveza uključivanja imenovanog ili izabranog predstavnika radnika u organ poslodavca propisana je člankom 68.st. 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a ista obveza proizlazi i iz temeljnog radno pravnog propisa Zakona o radu (čl.164.st.1.). Ta obveza postoji i temeljem osnovnog autonomnog općeg akta (statuta) navedenih ustanova.

Summary:
Participation of workers in conducting high school buseiness duties is realized through a special form of participation that is realized through the involvement of representatives of all employees in the board of directors of these higher education institutions. This allows employees to present their opinions through their appointed or elected representative, make suggestions and express their attitudes and offer solutions that are relevant to the conduction of business policy of higher education institutions. Although there is a single representative in the structure of the board of directors, the founder (or the owner) should not neglect his role, but should be in his interest to listen the demands and opinions of employees on any arising problems.

Ključne riječi: predstavnik radnika, upravno vijeće, radničko vijeće,

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š.
Voditelj stručnog studija Menadžment uredskog poslovanja na Veleučilištu Baltazar Zaprešić

RADNO PRAVO 7-8/2017 (str. 43-53)

UDK: 331.105.44:378

Autor u ovom tekstu obrađuje posebnosti, pojmova, kategorija, instituta i pravnih odnosa u socijalno-pedagoškoj, edukacijsko-rehabilitacijskoj i logopedskoj djelatnosti prema tri nova propisa u Republici Hrvatskoj.

SAŽETAK

U pravni sustav Republike Hrvatske ulaze tri nova (specifična) zakona kojima se uređuju pojmovi, kategorije, instituti i pravni odnosi u djelatnostima: edukacijsko-rehabilitacijskoj, logopedskoj i socijalno-pedagoškoj.

Prijedlozi su "izrađeni" u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, pozivom na odredbe članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, a njima se uređuju gospodarski, pravni i politički odnosi u navedenim djelatnostima.

U svakoj od navedenih djelatnosti rade radnici kod različitih poslodavaca (u odgoju i obrazovanju, socijalnoj skrbi, zdravstvu, profesionalnoj rehabilitaciji, zapošljavanju, sa djecom , mladima i odraslim osobama, u prevenciji, otkrivanja, dijagnosticiranja te terapiji i drugim poslovima sa osobama različitih karakteristika). To su posebne stručne djelatnosti koje od radnika zahtijevaju interdisciplinarna znanja, što uvjetuje sadržaj i režim obrazovanja, profesionalnog razvoja, savjestan, odgovoran i zakonit rad logopeda, defektologa i socijalnih pedagoga.

Predmet ovog rada su, prvenstveno radno-pravni i drugi pojmovi i odnosi u tim djelatnostima: sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti radnika, stručni nadzor, obrazovanja za samostalni rad, organizacija i rad komora.

Ključne riječi: edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost, logopedska djelatnost, socijalno-pedagoška djelatnost, radni status, pravni odnosi.

Radno pravo 7-8/2011

UDK 349.2:376.1

PROF. DR. SC. MARINKO Đ. UČUR

PRAVNI FAKULTET U RIJECI

Autor obrađuje pitanje sudjelovanja zaposlenika u upravljanju muzejima u Republici Hrvatskoj. Analizira upravljenja muzejima te daje kratki pregled prava radnika da imaju predstavnika u tijelima poslodavca, te problematizira činjenicu da Zakon o muzejima u tom dijelu nije usklađen sa Zakonom o radu.

Sažetak:
Člankom 24.st.2. Zakona o muzejima propisano je kako muzeji kao javne ustanove ukoliko zapošljavaju više od pet zaposlenika imaju upravno vijeće, kojie može činiti najmanje tri člana odnosno najviše pet članova, s tim da taj broj članova uvijek mora biti neparan. Većinu članova upravnog vijeća muzeja imenuje osnivač iz redova istaknutih kulturnih i znanstvenih djelatnika, dok ostale bira muzejsko stručno vijeće, a ako ono nije osnovano, stručno muzejsko osoblje, iz svojih redova. Dakle, ovo rješenje koje propisuje Zakon o muzejima nije u cijelosti usuglašeno sa rješenjem iz Zakona o radu, jer se ovim sužava aktivno i pasivno biračko pravo glede predstavnika radnika u tijelu ustanove.

Kjljučne riječi: Zakon o muzejima, predstanik radnika, upravno vijeće, muzejsko stručno vijeće, Zakon o radu

mr.sc. Dragan Zlatović
viši predavač Veleučilišta u Šibeniku

Radno pravo 03/2014

UDK 35.075:069

U radu autor najprije objašnjava temeljne značajke načela učinkovitosti i ekonomičnosti iz Zakona o općem upravnom postupku te njegov odnos spram ostalih načela. U središnjem dijelu rada bavi se najvažnijim metodama koje služe ostvarenju spomenutog načela, a osobito normom o poništavanju rješenja koja, paradoksalno, ujedno otvara mogućnost ka potpunom negiranju istog. Sukladno tome autor objašnjava situaciju de lege lata i iznosi argumente koji govore u prilog de lege ferenda. Također se, samo po sebi, a vezano uz glavnu temu rada, neizbježno nameće problem tzv. šutnje uprave. U zaključku rada sažeto iznosi temeljne probleme i nudi teze za njihovo rješavanje.

SAŽETAK:
Aktualni Zakon o općem upravnom postupku donesen je kao jedan od mnogobrojnih instrumenata prijeko potrebnih za kvalitetnu i sveobuhvatnu modernizaciju javne uprave. Učinkovitosti i ekonomičnosti upravnih postupaka djelomično pridonosi i kvalitetno zakonodavno određenje. Prema tekstu spomenutog Zakona, u upravnim stvarima postupa se što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Iako se provedba ovog načela na prvi pogled može činiti vrlo jednostavnom, učinkovito i ekonomično provesti upravni postupak u praksi se nerijetko pokazuje prilično zahtjevnim.

Summary:

The current General Administrative Procedure Act have been adopted as one of many measures essential for quality and comprehensive modernization of the public administration. The quality legislature partly contributes to the efficiency and effectiveness of administrative procedures. According to the respective Act, administrative matters shall be treated as simply as possible, without delay and with minimum cost, but also to determine all the facts and circumstances relevant for the resolution of the administrative matter. Although the implementation of this principle may seem very simple, effective and economical conduct of an administrative procedure in practice often turns out quite demanding.

Ključne riječi: upravni postupak, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, Zakon o općem upravnom postupku

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno pravo""

RADNO PRAVO 11/2015

UDK: 342.924

U ovom stručnom radu autori daju prikaz metodoloških ograničenja mjerenja javnog sektora i zaposlenosti u javnom sektoru s posebnim osvrtom na Hrvatsku.

Sažetak:

Mjerenje ukupne veličine javnog sektora pojedinih zemalja i usporedivost u međunarodnim okvirima nije tako jednostavno. Problemi nastaju zbog različitih metodologija mjerenja, načina definiranja javnog sektora i zaposlenosti te korištenih pokazatelja. Zemlje se osim toga razlikuju po opsegu, veličini, vrsti i političkoj organiziranosti, razini fiskalne i institucionalne decentralizacije, strukturi državnih aktivnosti, demografskim i zemljopisnim obilježjima, tradiciji i razini podugovaranja s privatnim sektorom, te razvijenosti nevladinog sektora. Sve to utječe na veličinu javnog sektora. Zbog svega toga su mjerenja broja zaposlenih u javnom sektoru poprilično složena, a kakvoća i pouzdanost podataka upitni. Budući da svaka od metoda prikupljanja podataka ima neke nedostatke, točnije je reći kako se zapravo radi o procjenama. U analizi zaposlenih u javnom sektoru najdalje su otišle Međunarodna organizacija rada (MOR), Eurostat i OECD, ali i njihova su istraživanja obilježena brojnim metodološkim problemima, koja su opisana u radu.

Ključne riječi: javni sektor, opća država, javna poduzeća, metodološka razgraničenja.

Summary:

Measuring the overall size of the public sector in various countries and comparability in international perspective is not so simple. The problems arise due to different measurement methodologies, manner of defining the public sector and employment and the indicators used. Furthermore, the countries differ in scope, size, type and political structure, level of fiscal and institutional decentralization, structure of state activities, demographic and geographic features, tradition and the level of subcontracting with the private sector, as well as in the development of the non-governmental sector. All this affects the size of the public sector. Due to all this, the measurement of the number of employed in the public sector is rather complex, and the quality and reliability of data questionable. Since each method of data gathering has some flaws, it is more precise to call them estimates. The greatest progress in the analysis of the employed in public sector has been achieved by the International Labour Organization (ILO), Eurostat and OECD, however their research is characterized with a number of methodological problems, which are described in the paper.

Dr.sc. VJEKOSLAV BRATIĆ

Dr.sc. GORAN VUKŠIĆ

Dr.sc. PREDRAG BEJAKOVIĆ

Institut za javne financije, Zagreb

UDK 35.07

Radno pravo 10/12

Tema ovog rada je stanje u javnoj upravi pod kojim pojmom se podrazumijevaju državna uprava, regionalna i lokalnu samouprava te javne službe. Autor dokazuje tezu o devastiranoj javnoj upravi i javnom okruženju.

SAŽETAK

Hrvatska javna uprava devastirana je kadrovski, materijalno i moralno. Takva uprava nije u mogućnosti ispuniti svoju misiju i zadovoljiti potrebe građana, gospodarstva i države. Ona se nalazi u nepovoljnom okruženju politike, medija, krupnog kapitala i na koncu građana. Takvo okruženje vrši pritisak na smanjenje troškova javne uprave. Radi tog cilja mediji krupnog i korporacijskog kapitala godinama provode propagandnu kampanju iznošenja netočnih podataka o volumenu javne uprave i javne potrošnje općenito. Hrvatska javna potrošnja nije previsoka, naprotiv, ona je jedna od najmanjih u Europi. Broj zaposlenika u javnoj upravi ispod je prosjeka zemalja EU. Dugogodišnja deprecijacija plaća u javnoj upravi u usporedbi s drugim sektorima nastavlja se i u vremenu krize. Nebriga politike manifestira se i u uporno zadržavanim nejednakostima u plaćama između lokalne i državne uprave.

Slabosti Hrvatske javne uprave nisu u veličini, već u učinkovitosti i kvaliteti rada. Zato reforma javne uprave ne smije ići u pravcu sniženja troškova na tragu očekivanja kapitala, već na tragu očekivanja građana u pravcu povećanja kvalitete usluga, rada i učinkovitosti javne uprave. Stoga je potrebno promijeniti strukturu zaposlenih, na način da se poveća broj visokostručnih i kreativnih kadrova, a u toj funkciji potrebno je reformirati sustav plaća i sustava ocjenjivanja u kojemu će i onaj koji ocjenjuje biti ocjenjivana.

Ključne riječi: javna uprava, okruženje i mediji, veličina javne potrošnje i javne uprave, broj zaposlenika, učinkovitost, reforma, sustav plaća

Vilim Ribić

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja

Radno pravo 5/2012

UDK 35

U članku autorica obrađuje rad zdravstvenih radnika izvan matične zdravstvene ustanove, temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštite te temeljem Zakona o radu.

SAŽETAK:
Uvođenjem mogućnosti rada radnika za dodatnih do osam sati tjedno, odnosno do osamdeset sati godišnje kod drugog poslodavca, sukladno rješenjima Zakona o radu, ostvarene su pretpostavke i za novo uređenje rada zdravstvenih radnika izvan matične zdravstvene ustanove. Implementacija ovih rješenja nesumnjivo će otvoriti niz pitanja, posebno onih vezanih uz ishođenje suglasnosti poslodavca - matične zdravstvene ustanove. Zdravstvena ustanova, kao poslodavac, pri donošenju odluke o davanju suglasnosti za rad zdravstvenom radniku kod drugog poslodavca mora voditi računa o organiziranju rada u pružanju zdravstvene zaštite, uz poštivanje zakonskih ograničenja, koja se primjerice odnose na prekovremeni rad tih radnika. S obzirom na to da je davanje suglasnosti poslodavca zdravstvenom radniku ključan uvjet za sklapanje ugovora o radu za dodatnih do osam sati rada tjedno kod drugog poslodavca, o stavu matične zdravstvene ustanove ovisit će u kojoj mjeri će rješenja Zakona o radu zaživjeti u praksi.

Summary:

By introducing the possibility of work for additional eight hours a week, or up to eighty hours per year at another employer, in accordance with the provisions of the Labour Act, assumptions are realized for the new regulation of workers in health care outside their central healthcare facilities. Implementation of these solutions will undoubtedly open up a number of issues, especially those related to obtaining the consent of the employer - the central healthcare institution. The healthcare institution, as an employer, when making a decision on approval for a healthcare worker to work at another employer, must take into account the organization of work while offering health care, in compliance with the statutory restrictions which are related to the, e.g. overtime of these workers. Considering that the approval of the employer to a healthcare worker is main condition for concluding an employment contract for up to the additional eight hours of work per week at another employer, on the attitude of the central healthcare facility will depend the extent to which the provisions of the Labour Act will be realized in practice.

Ključne riječi: zdravstveni radnici, rad izvan ustanove, Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Dubravka Jadro, dipl. iur.

RADNO PRAVO 3/2015

UDK: 349.2:614

U članku autor analizira zašto tzv. Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike nije važeći ugovor.

SAŽETAK:
Tzv. Dodatak II Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nije važeći dokument, tj. ne predstavlja važeću izmjenu Temeljnog kolektivnog ugovora jer ga nisu sklopili svi sindikati potpisnici Temeljnoga kolektivnog ugovora.

Summary:

Annex II of the Basic Collective Agreement for employees in the public services is not a valid document, i.e. it doesn´t represent a valid modification of the Basic Collective Agreement because it wasn´t concluded between all the unions signatories to the Basic Collective Agreement.

Ključne riječi: Dodatak II, Temeljni kolektivni ugovor, nevažeći dokument, izmjena kolektivnog ugovora

Velimir Ivanko, dipl. iur.
Saborski zastupnik u mirovini

RADNO PRAVO 3/2015

UDK: 349.2:352

Autorica u tekstu obrađuje stjecanje prava na godišnji odmor državnih i lokalnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, trajanje godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službenika i namještenika u državnim i lokalnim tijelima te lokalnih dužnosnika. Poseban osvrt daje se na primjenu općih propisa o radu, odnosno na odredbe Zakona o radu, te povoljnije primjene obzirom na odredbe Kolektivnog ugovora za državne i lokalne službenike i namještenike, kao i primjene u slučaju da nije sklopljen kolektivni ugovor između ovlaštenih sindikata i općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

SAŽETAK

U ovom radu autorica se bavi pravom na korištenje godišnjeg odmora državnih i lokalnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravom na korištenje godišnjeg odmora izabranih dužnosnika u jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba, koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Obzirom da sva materijalna i druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa službenika i namještenika nisu propisana Zakonom o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te kako za izabrane lokalne dužnosnike ne postoji poseban zakon, niti se u postojećim zakonima kojima se regulira njihov radno-pravni status propisuju sva prava koja im pripadaju s osnova obavljanja dužnosti, posebna pažnja posvećuje se stjecanju prava na godišnji odmor, trajanju godišnjeg odmora, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme trajanja raspolaganja, korištenja godišnjeg odmora za vrijeme od 180 dana po prestanku obavljanja lokalne dužnosti te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Ključne riječi: Zakon o radu, kolektivni ugovor, pravo na korištenje godišnjeg odmora

Summary

In this paper the author deals with the right to annual leave of state and local officials and employees employed in state bodies and administrative bodies of the local and regional self-government, as well as with the right to annual leave of elected officials in local self-government units, i.e. municipal heads, mayors, prefects and the mayor of the City of Zagreb who perform their duties professionally. Since all the material and other rights arising from the employment relationship of servants and employees are not determined by the Act on

State Officials and Act on Officials and Employees in Local and Regional Self-government and since there is no separate law for elected local officials, nor the existing laws which regulate their labour and legal status stipulate all the rights they are entitled to on the basis of their position, a special attention is paid to entitlement to annual leave, its duration, taking the annual leave during the period of disposal, the use of annual leave during the period of 180 days upon the termination of the performance of local duties and wage compensation during the use of annual leave.

VESNA ŠIKLIĆ ODAK

Ministarstvo uprave

UDK 349.23

Radno pravo 7-8/2012

U članku autor navodi neke dvojbe u vezi isplate jubilarne nagrade tj. osnovice za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini, s obzirom na određenje jubilarne nagrade u Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

Sažetak:
Osnovica za jubilarnu nagradu za 2013. godinu ugovorena je u Dodatku I. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama u visini 500 kuna. Međutim, uglavak o jubilarnoj nagradi u Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama izričito upućuje na odredbu članka ranijeg 69. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike prema kojem je osnovica iznosila 1.800 kuna. Pri tome sve dodatno komplicira i odredba članka 6. st. 2. Dodatka I Temeljnog kolektivnog ugovora kojim se priznaje priznaje utuživost tih prava i drugim službenicima i namještenicima u javnim službama na koje se ti kolektivni ugovori ne primjenjuju, u opsegu i u visini materijalnih prava sadržanih u tim kolektivnim ugovorima.

Ključne riječi: jubilarna nagrada, javne službe, Dodatak I, utuživost, srednje škole

Summary:

The basis for the jubilee award for 2013 was agreed in the Annex I to the Basic Collective Agreement for Servants and Employees in Public Services in the amount of HRK 500. However, the clause on the jubilee award in the Collective Agreement for Employees in Secondary School Institutions explicitly refers to the provision of the article of the previous 69 of the Basic Collective Agreement for Servants and Employees according to which the base was HRK 1,800. Everything is additionally complicated by the provision of the article 6(2) of the Annex I to the Basic Collective Agreement which recognizes the actionability of those rights also to other servants and employees in public services which are not covered by those collective agreements, in the extent and the amount of material rights contained in these collective agreements.

Tema ovog stručnog rada je Etički kodeks državnih službenika, N.N" 40/11, kao izvor prava državnih službenika, koji se primjenjuje od 12. travnja 2011. godine, kao heteronomni pravni propis specifičnih nomotehničkih karakteristika.

-Sažetak-

Etički kodeks državnih službenika „N.N" 40/11 jeste izvor prava državnih službenika. To je heteronomni pravni propis specifičnih nomotehničkih karakteristika. Ima poznatu i priznatu „infrastrukturu" u sadržaju, podijeljenu na glavu i članke od „vize" do broja i datuma, te potpisa donositelja. Pored drugih propisa, ovaj Etički kodeks je skup načela i postupaka kojih se moraju držati državni službenici u obavljanju državne službe. Odnosi se na sve državne službenike u državnoj službi određenoj Ustavom i zakonima, na kojima se temelji i Etički kodeks. Pravila ponašanja i etička pravila treba tumačiti i primjenjivati kao specifična moralna pravila koja se odnose na: ponašanje državnog službenika prema sebi, prema drugim državnim službenicima, prema upravnom tijelu u kome radi, prema strankama i prema državi čiju službu obavljaju. Povreda normi ovog kodeksa može imati za posljedicu kaznenu, prekršajnu, disciplinsku (stegovnu) odgovornost i odgovornost za štetu, te prestanak državne službe. Etički kodeks utvrdio je subjekte i postupak tih subjekata u postupanju po njemu. Primjenjuje se od 12. travnja 2011. godine.

Ključne riječi: Etički kodeks, državni službenici, pravila ponašanja, etička načela, vrelo prava.

Summary

The Code of Ethics for Civil Servants (Official Gazette Narodne novine No. 40/11) is the source of rights of civil servants. It is a heteronomous legal regulation with nomotechnical characteristics. It has a renowned and recognized "infrastructure" in the content, divided into titles and articles from the "visa" to the number and the date and signature of the holder. In addition to other regulations, this Code of Ethics is a set of principles and procedures which civil servant must observe in civil service performance. It applies to all civil servants in the civil service determined by the Constitution and laws, which the Code of Ethics is also based on. The code of conduct and ethical rules should be interpreted and applied as specific moral rules which relate to: conduct of a civil servant in relationship to himself/herself, to other civil servants, to an administrative body where he/she is employed, to the clients and public and to the state whose services they perform. The violation of the norms of this code may result in criminal, misdemeanour, disciplinary responsibility and liability for damages, and in the termination of service. The Code of Ethics has identified the entities and procedure of these entities in the conduct according to the Code. It has been in force since 12 April 2011.

Dr.sc. MARINKO Đ. UČUR, dipl. iur.

znanstveni savjetnik, Rijeka

UDK 349.2: 17

Radno pravo 3/2012

Autorica u ovom članku daje pregled novougovorenih odredbi Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama te, u dijelu u kojem je došlo do izmjena, ukazuje na izmjene u odnosu na prethodni kolektivni ugovor, uspoređujući njihova uređenja.

SAŽETAK

Višemjesečno pregovaranje rezultiralo je sklapanjem Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama kojim su mnoga prava ugovorena značajno povoljnije u odnosu na ugovoreno prethodnim Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama sklopljenim 2002. godine. Sklapanjem novog kolektivnog ugovora prestala je produžena pirmjena pravnih pravila prethodnog kolektivnog ugovora, a koja je trajala od 2006. godine. Upravo ta činjenica daje značaj novopotpisanom Kolektivnom ugovoru.

Manjinski Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod zastupan po predsjedniku Željku Stipiću nije potpisnik Ugovora iako je sudjelovao u pregovorima.

Ključne riječi: Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, nova prava

Radno pravo 6/2001 UDK 349.2:37

IZABELA KIN

SINDIKAT HRVATSKIH UČITELJA

Tema ovog stručnog rada su psebnosti ugovora o radu kazališnih umjetnika. Autor prvo obrađuje materiji ugovora o radu iz Zakona o radu, kao općeg propisa, a potom specifičnosti radnog odnosa kazalištnih umjetnika temeljem Zakona o kazalištu. U tome smislu autor prikazuje zasnivanje radnog odnosa s kazališnim umjetnicima, dodjelu statusa nacionalnog prvaka, te regulira status drugih kazališnih radnika.

SAŽECI:
Zakon o kazalištima po prvi puta posebnu pažnju posvećuje detaljnijem reguliranju specifičnih pitanja glede radnog odnosa kazališnih umjetnika i drugih kazališnih djelatnika. Jasno, Zakon o kazalištima je u ovoj materiji lex specialis u odnosu na opći propis, odnosno Zakon o radu u kojem trebamo tražiti odgovore na sva pitanja o kojima se ZK se izjašnjava. Dakle, jedino se za kazališne umjetnike primjenjuje posebni propis u svezi radnopravnih pitanja, dok za ostale umjetnike vrijedi isključivo temeljni zakon u ovom području, odnosno Zakon o radu.
Zakon o kazalištima uređuje pri tome samo tri ključna pitanja i to zasnivanje radnog odnosa s kazališnim umjetnicima, dodjelu statusa nacionalnog prvaka, te regulira status drugih kazališnih radnika.

Ključne riječi: ugovori o radu, Zakon o kazalištima, kazališni umjetnici, nacionalni prvak, kazališni radnici.

Summaries:
The Theatres Act for the first time draws a particular attention to a more detailed regulation of specific issues with regard to the employment relationship of the theatre artists and other theatre workers. Clearly, the Theatres Act is a lex specialis in this matter in relation to the general regulation, i.e. Labour Act where we have to search for answers to all the issues to which the Theatres Act refers to. Hence, a special regulation on labour-legal issues is applied only to theatre artists, whereas other artists are covered exclusively by the basic act in the field, i.e. Labour Act.
The Theatres Act regulates in this respect only three key issues: establishment of the employment relationship with theatre artists, awarding the status of the national theatre champion, and the regulation of the status of other theatre workers.

Radno pravo 02/2013
mr. sc. Dragan Zlatović
Viši predavač Veleučilište u Šibeniku
UDK 349.22:792

Tema ovog rada je odobrenje za samostalan rad liječnika, koju autor obrađuje kroz sve aspekte i uvjete potrebne za takav samostalan rad.

Sažetak:
Liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. Liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen. Onom liječniku koji ima položeni stručni ispitom i liječniku na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine. Liječniku državljaninu države članice Europske unije bez specijalizacije i liječniku državljaninu države članice Europske unije na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine (od stupanja u EU).

Summary:

A doctor can perform his/her profession only within the framework of his/her specific education determined by the approval for independent work. A doctor with specialization, i.e. with narrow specialization, is given approval for independent work in the area of specialty or narrow specialty for which he/she is qualified. The doctor who has passed professional examination and a resident doctor are given approval for independent work in the field of general medicine. A doctor who is a citizen of a Member State of the EU, without specialization and a doctor resident who is a citizen of a Member State of the European Union are given approval for independent work in the field of general medicine (since the date of accession to the EU). 

mr. sc. Dragan Zlatović
Viši predavač, Veleučilište u Šibeniku

Radno pravo 01/2014

UDK 614(094)

Autorica opisuje postojeću regulativu radnih odnosa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja i usporedo prikazuje nova normativna rješenja predviđena Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.

Prikazani su načini zasnivanja i prestanka radnih odnosa u predškolskim ustanovama, s posebnim osvrtom na zapreke za rad osobama pravomoćno osuđenim za određena kaznena i prekršajna djela odnosno osobama protiv kojih se vodi kazneni ili prekršajni postupak za određena djela, kao i na slučajeve kada su poslodavci dužni udaljiti radnike s obavljanja poslova.

Sažetak

Specifičnosti radnih odnosa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja proizlaze iz specifičnosti odgojno-obrazovnog rada s djecom rane i predškolske dobi. Radni odnosi u sustavu predškolskog odgoja, osim Zakonom o radu, regulirani su i Zakonom o predškolskom odgoju i naobrazbi koji uređujući djelatnost predškolskog odgoja uređuje i radne odnose u toj djelatnosti.

U ovom radu prikazuju se radni odnosi uređeni sadašnjim Zakonom o predškolskom odgoju i naobrazbi s osvrtom na zakonske norme Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi, koji je Vlada Republike Hrvatske uputila u proceduru donošenja Hrvatskom saboru.

Prikazani su načini zasnivanja i prestanka radnih odnosa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja uključujući određivanje uvjeta potrebnih za zasnivanje radnih odnosa, te s tim u vezi i reguliranje izuzetaka za sklapanje ugovora o radu s osobama koje ne ispunjavaju potrebne uvjete. Prikazan je postupak zasnivanja radnog odnosa putem natječaja, kao i izuzetni slučajevi u kojima je dopušteno sklapanje ugovora o radu bez prethodnog objavljivanja natječaja. Opisane su zapreke za rad u predškolskim ustanovama, kao i institut suspenzije osoba sa obavljanja poslova u predškolskim ustanovama.

Osim regulative radnih odnosa, na kraju samog rada daje se kratki normativni prikaz ostalih odredbi Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi.

Ključne riječi: radni odnosi u predškolskim ustanovama, Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, zapreke za rad, natječaj, suspenzija, prestanak ugovora o radu.

Summary

Specific qualities of labour relations in the preschool education system arise from the specific qualities of the preschool educational work with early and preschool age children. Labour relations in the preschool education system are regulated by the Labour Code and by the Act on Preschool Education, which regulates the activity of preschool education and thus also the labour relations in that activity.

This paper presents labour relations as regulated by the current Act on preschool education, with the emphasis on legal norms of the draft Act on Amendments to the Act on Preschool Education, which the Government of the Republic of Croatia submitted to the Croatian Parliament for adoption.
It gives an overview of the manners of establishing and terminating labour relations in the preschool education system, including determining the requirements for establishment of labour relations, and in that regard regulating the exemptions for conclusion of employment contracts with persons who do not meet the necessary requirements. The paper also presents the procedure of the establishment of labour relations through announcement for vacancies, as well as extraordinary cases in which it is allowed to conclude employment contract without prior vacancy announcement. It describes the barriers for work in preschool institutions, as well as the institute of suspensions of persons from performing work in preschool institutions.

In addition to the regulation of labour relations, in its conclusion, the paper gives a brief normative overview of other provisions of the draft Act on Amendments to the Act on Preschool Education.

Marija-Ana Zovko Tomaš

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

UDK 349.2: 37

Radno pravo 11/12

U članku se prikazuje sustav napredovanja u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima i radnim mjestima prema postojećem i još uvijek važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ali i prema nacrtu izmjena i dopuna istoga Zakona, koji je u trentuku izrade ovoga članka bio još uvijek u postupku javne rasprave.

Sažetak:

Sadašnji sustav obveznog napredovanja u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima i radnim mjestima, koji je uveden Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine, uz više kasnijih izmjena, razlikuje izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja kao i izbor na znanstvena i znanstveno-nastavna radna mjesta, te postavlja uvjete obveznog napredovanja znanstvenika i nastavnika, a u slučaju neuspjeha napredovanja predviđa se otkaz ugovora o radu. Najvažnija novina koja se namjera uvesti izmjenama i dopunama Zakona jest da znanstvenici izabrani na znanstveno odnosno znanstveno-nastavno radno mjesto nemaju obvezu reizbora na isto mjesto ili izbora na više radno mjesto, ali se mogu birati na više znanstveno odnosno znanstveno-nastavno radno mjesto sukladno objavljenome javnom natječaju.

Ključne riječi: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, izmjene i dopune, znanstveno-nastavna radna mjesta, izbor u zvanja

Summary:

The current system of mandatory promotion in scientific and academic titles and work positions, introduced by the Act on Scientific Activity and Higher Education of 2003, together with several subsequent amendments, differentiates between the election to scientific and academic titles as well as between the election to scientific and academic positions, and determines requirements for the mandatory promotion of scientists and teachers, and foresees termination of employment contract in case of failure of promotion. The most important novelty to be introduced by the amendments to the Act is that scientists elected to a scientific i.e. academic position do not have the obligation of re-election to the same position or election to a higher ranking position, but may be elected to a higher scientific i.e. academic position in line with announced competition.

Sara-Sanela Butorac

Ovlaštena za obavljanje poslova

glavnog tajnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta

UDK 349.2:378

Radno pravo 6/2012

...............

U članku se razmataju se trenutni uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe se da kriterij za izbor da je kandidat „istaknuti pravnik"" nije zakonski detaljno pojašnjena te dolazi da raznih tumačenja u praksi. Predlaže da se u budućim promjenama Ustava RH i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH kriteriji za izbor preciziraju te uvede da je za suca Ustavnog suda potrebno najmanje 25 godina staža isključivo na pravnim poslovima i minimalno 50 godina života. Kandidati bi prvenstveno bili suci Vrhovnog suda RH, suci ostalih republičkih sudova te redovni sveučilišni profesori koji su se istakli u svom radu u sudskoj praksi i doprinosom pravnoj znanosti. Dužnost suca Ustavnog suda RH trebala biti kruna karijere pravnika i zadnji posao u karijere, nakon koje bi otišao u zasluženu mirovinu, a ne zanimanje na polovici pravosudne karijere. To je posebice bitno zbog izbora sedam, sudaca Ustavnog suda koji slijedi do kraja 2015. g.

SAŽETAK:

Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) predstavlja neovisno i autoritativno stručno tijelo koje ima široke ovlasti od kojih su najvažnije nadzor nad ustavnošću zakona i zaštita Ustavom RH predviđenih sloboda i prava u postupku povodom ustavne tužbe. Postupanje Ustavnog suda, njegovo djelovanje i izbor sudaca uređeno je Ustavom Republike Hrvatske (članci 126. - 132.), Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni zakon), a unutarnje ustrojstvo Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske . Navedeni Ustavni zakon se donosi po postupku istom kao i za donošenje Ustava RH (članci 147-150 Ustava RH).
Ustavni sud ima poseban položaj te se nalazi izvan sudske hijerarhije, mada nekada djeluje kao sud trećeg stupnja, te je odvojen od izvršne i zakonodavne vlasti. Stoga se odluke Ustavnog suda RH ne mogu smatrati kao odluke sudbene vlasti. S obzirom da Ustavni sud RH nije dio sudbene vlasti, iako definitivno utječe na konačne sudske odluke kao svojevrsni trećestupanjski sud, trebalo bi ga i formalno odvojiti od nje. Pored preciziranja na koje sudske odluke može djelovati kasacijski, možda bi trebalo promijeniti njegovo ime i nazvati ga Ustavno vijeće, a suce Ustavnog suda RH članovima Ustavnog vijeća, jer većina njegovih članova ionako nije bila u sudbenoj vlasti do izbora u Ustavni sud.

Summary:

Croatian Constitutional Court (hereinafter: Constitutional Court) is an independent and authoritative expert body with wide powers of which are most important: right to supervise the constitutionality of statutes and the protection of rights and freedoms provided by the Constitution in the proceedings on the constitutional complaint. The actions of the Constitutional Court and the election of its judges is regulated by the Croatian Constitution (Articles 126 to 132), the Constitutional Act on the Constitutional Court of the Republic of Croatia (hereinafter: the Constitutional Act), and the internal structure by the Rules of the Croatian Constitutional Court. The respective Constitutional Act shall be adopted by the same process as for the adoption of the Croatian Constitution (Articles 147-150 of the Constitution of the Republic of Croatia).

The Constitutional Court has a special position and is outside the judicial hierarchy, although sometimes acts as a third-degree court, and is separated from the executive and legislative authorities. Therefore, the decision of the Constitutional Court can not be considered as a decision of the judiciary. Since the Croatian Constitutional Court is not part of the judicial authorities, although had an influence on the final court decisions as a kind of third-degree court, it should be formally separated from it. Besides defining on which court decisions it may act cassationally, maybe its name needs to be changed to the Constitutional Council, while the judges of the Croatian Constitutional Court to the members of the Constitutional Council, since most of its members was not part of the judiciary until the election to the Constitutional Court.

Ključne riječi: Ustavni sud Republike Hrvatske, uvjeti za izbor sudaca

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.
Općinski kazneni sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 12/2015

UDK: 342.565.2

Autorice obrađuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojima se propisuje pravo državnih službenika na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla.

SAŽETAK

U ovom se radu obrađuju pravila propisana Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike temeljem kojih državni službenici i namještenici ostvaruju pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla. Poseban osvrt daje se na opća pravila u kojim slučajevima državni službenici i namještenici ne ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza.

Ključne riječi: kolektivni ugovor, mjesni prijevoz, međumjesni prijevoz, naknada troškova prijevoza
Summary
This paper analyses the rules prescribed by the Collective Agreement for Civil Servants and Employees on the basis of which civil servants and employees are entitled to the compensation of the costs of transportation of local and intercity transport to and from work. The paper gives a special overview of the general rules on the cases in which civil servants and employees are not entitled to the compensation of transportation costs.

Radno pravo 02/2013
Sanda Pipunić.
Vesna Šiklić Odak
Ministarstvo uprave
UDK 349.232

U ovom stručnom radu obrađuje se Etički kodeks policijskih službenika, kojega je donio ministar unutarnjih poslova, pozivom na čl. 30 st. 2 Zakona o policiji, te njegov dodatak: „Vrijednosti i vrline koje izražavaju misiju policije".

Sažetak

U " Narodnim novinama" br.62 od 04.06.2012.g. objavljen je Etički kodeks policijskih službenika, kojega je donio Ministar unutarnjih poslova, pozivom na čl.30 st.2 Zakona o policiji "NN" 34/11. Etički kodeks ima kratak ali bogat i složen sadržaj i zahtjevne nomotehničke oznake, sa "Dodatkom-vrijednosti i vrline koje izražavaju misiju policije".

Etički kodeks "predstavlja moralne i etičke standarde policije, izražava volju i želju policijskih službenika za zakonitim, profesionalnim, pravednim, pristojnim, korektnim i humanim postupanjem".

Od moralnih i etičkih standarda "prvenstveno zavisi kakve će biti naše osobine i naš moralni lik". To je odnos prema sebi, prema drugima i širem okruženju. To je djelovanje, kao način života i rada.

Etika, kao znanost, polazi od vrlina i svijesti, kao bitnih kategorija egzistencije. Policijski službenik treba imati ugled, a da bi ga imao treba raditi pravedno, zakonito, etično, profesionalno u praksi. Tako piše i u Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Povreda odredbi Kodeksa smatra se povredom službene (radne) dužnosti.

Osnovni principi u posebnom dijelu Etičkog kodeksa temelj su postupanja policijskih službenika. Tako su napisani da se trebaju naći "iznad" propisa, u propisu i u primjeni.

Zahtjevna služba traži zahtjevne principe.

Ključne riječi: Policijski službenici, Etički Kodeks, osnovni principi, nomotehničke karakteristike, vrijednosti i vrline.

Summary

The Official gazette No 62 of 4 June 2012 published the Code of Ethics for the Police Officers, adopted by the Minister of the Interior, referring to the Article 30(2) of the Act on Police, Official gazette No 34/11.

The Code of Ethics has a short but rich and complex content, and demanding nomotechnical designations, with the "Annex-values ??and virtues that express the mission of the police."
The Code of Ethics "presents moral and ethical standards of the police, expresses the will and desire of the police officers for legal, professional, just, decent, fair and humane treatment."

It is moral and ethical standards that "primarily determine our traits and our moral character". It is the relationship towards ourselves, towards the others and the wider environment. It is the action, as a way of life and work.

The ethics, as a science, is based on virtues and consciousness, as essential categories of existence. A police officer should have a reputation, and in order for him to have it, he should work in a just, legal, ethical and professional way in practice.
This is also enshrined in the Civil Servants Act and in the Act on Police. Any violation of the provisions of the Code is considered a violation of official (labour) duty.

The basic principles in a separate part of the Code of Ethics are the basis for the actions of police officers. They are written in such a manner that they should be "above" the regulations, in regulations and in application.

Demanding service requires demanding principles.

Autor u tekstu obrađuje sustav visokog obrazovanja i znanosti s obzirom na tematiku zasnivanja radnih odnosa u njemu.

Sažetak

U radu se obrađuje zasnivanje radnih odnosa u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Rad počinje predstavljanjem radnih odnosa uopće u Republici Hrvatskoj. Potom se obrađuje zasnivanje radnih odnosa u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, i to po tematskim cjelinama izvora prava, zasnivanja radnih odnosa u sustavu visokog obrazovanja i znanosti prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te prema primjenjivim kolektivnim ugovorima. Na kraju rada daje se presjek izmjena i dopuna predviđenih Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Na kraju rada daju se, manje pravne, a više osobne, ocjene zakonodavnog djelovanja na sustav visokog obrazovanja i znanosti i zasnivanje radnih odnosa u njemu.

Ključne riječi: ugovor o radu, radni odnos, visoko obrazovanje, znanost

Summary

The paper analyses employment in the system of higher education and science. It begins with the presentation of labour relations in general in the Republic of Croatia. The paper then discusses the establishment of labour relations in the system of higher education and science, according to thematic units of sources of law, employment in the system of higher education and science under the Act on Science and Higher Education and under the applicable collective agreements. In its final parts, the paper gives an overview of the amendments foreseen by the draft Act on Amendments to the Act on Science and Higher Education. Finally, the paper gives less legal and more personal assessments of the legislative action in higher education and science and employment within that system.

Dr. sc. Viktor Gotovac

Pravni fakultet u zagrebu

UDK 349.2:378

Radno pravo 6/2012

U tekstu autor obrađuje naknadu za trošak prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama. Daje prikaz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje toga Kolektivnog ugovora.

Sažetak:

Pravo na naknadu troška prijevoza na posao i s poslu u javnim službama određeno je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10). Prema tom Kolektivnom ugovoru radnici imaju pravo na naknadu troška mjesnog i međumjesnog prijevoza. Međutim, istim Kolektivnim ugovorom izmijenjen je članak ranijeg Kolektivnog ugovora, na način da je ukinuto pravo na naknadu troškova prijevoza zaposlenicima koji stanuju na udaljenosti manjoj od jednog kilometra od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza (tzv. „cipelarina"). Navedeno je izazvalo veliki broj upita Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora.

Ključne riječi: Temeljni kolektivni ugovor, naknada za trošak prijevoza, mjesni i međumjesni prijevoz, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje

Summary

The right to reimbursement of the costs of transportation to and from work in public services is determined by the Basic Collective Agreement for Employees in the Public Sector (Official Gazette No. 115/10). According to this Collective Agreement, workers are entitled to the reimbursement of the cost of the local and intercity transportation. However, the Collective Agreement amended the article which regulates the compensation of the costs of transportation (Article 67) in a way that it abolished the right to reimbursement of travel expenses to employees who live at a distance less than 1 km from the place of residence to the place of work or the station of the intercity transport. This has caused a large number of inquiries submitted to the Joint Committee for the interpretation of the Basic Collective Agreement.

DRAŽEN MANAGIĆ, dipl oec.

Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske

UDK 349.232

Radno pravo 3/2012

Ograničavanje prava na rad i slobodu rada zabranom zapošljavanja novih radnika u svim javnim službama, predmet je posebne odluke najvišeg tijela izvršne vlasti u našoj državi, s očitim ciljem očuvanja održivosti javnih financija.

SAŽETAK:
Odlukom najvišeg tijela izvršne vlasti zabranjeno je na neodređeno vrijeme novo zapošljavanje u svim javnim službama, uz načelne izuzetke od tog općeg pravila za službenike i apsolutno važeću zabranu u odnosu na namještenike.
Test razmjernosti između stvarnih potreba za radnicima u javnim službama i željama da se ograniči bujanje administracije još nije proveden, stoga se u radu ukazuje na neprihvatljivo proklamiranje rada na određeno vrijeme i drugih iznimaka na konto ponovno uvedene zabrane zapošljavanja.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja razmjernosti naredbe o ne primanju na rad novih radnika u javnim službama sa pravom na rad i slobodom rada.

Summary:
By decision from highest executive body is prohibited indefinitely new jobs in all public services, with the principal exceptions to this general rule for officers and absolutely valid ban in relation to the employees .
The test of proportionality between the real needs of workers in the public service and wants to limit the proliferation of administration is not yet implemented, therefore, the paper points to the unacceptable proclamation of fixed-term and other exceptions to the account re-introduced ban on employment.
In conclusion, it points to issues of proportionality commands about not receiving the operation of new public employees the right to work and freedom of work.

Ključne riječi: zabrana, novo zapošljavanje, javne službe, načelo razmjernosti, temeljna radnička prava

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 331.5:35

U ovom radu se prikazuju posebnosti prestanka ugovora o radu prema općim propisma te posebnim propisima kojima se na specifičan način regulira prestanak radnog odnosa u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

Sažetak:

Radni odnosi zasnovani u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, prestaju na temelju općih propisa radnog prava, prvenstveno Zakona o radu kao i temeljem razloga propisanih posebnim propisima, napose Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. U tijeku je rasprava o izmjenama i dopunama ZZVO. Predložene izmjene Zakona bitno mijenjaju odredbe o izborima u znanstvno/nastavna zvanja te ukidaju poseban otkazni razlog za znanstvenike, a to je neizbor u isto ili više znanstveno zvanje. Znanstvenik izabran u znanstveno zvanje više ne treba napredovati, već svake tri godine podnijeti izvještaj znanstvenoj ustanovi. Ako se izvještaj ne prihvati, pokreće se postupak otkazivanja ugovora o radu.

Ključne riječi: prestanak ugovora o radu, otkaz, neizbor, izvještaj, stegovna odgovornost

Summary:

Employment relations established within the system of science and higher education cease on the basis of general rules of labour law, primarily Labour Code as well as on the basis of grounds prescribed by special regulations, in particular by the Act on Science and Higher Education. At the moment, the amendments to the Act on Science and Higher Education are being discussed. The proposed amendments to the Act significantly amend the provisions on the elections to scientific and academic titles and abolish a separate dismissal ground for scientists, and that is non-election to the same or higher scientific title. A scientist elected to a scientific title is no longer obliged to promotion, but to submit a report to scientific institution every three years. If the report is not adopted, the procedure of termination of employment contract is initiated.

Željko Petrišić

Odvjetnik iz Zagreba

UDK 349.22

Radno pravo 6/2012

Autor u radu obrađuje Zakon o djelatnosti socijalnog rada kojim se uređuje sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, stručni nadzor nad radom magistra socijalnog rada i sveučilišnih prvostupnika socijalnog rada, te nad provođenjem djelatnosti socijalnog rada u Republici Hrvatskoj, kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

SAŽETAK

Zakonom o djelatnosti socijalnog rada uređuje se sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, stručni nadzor nad radom magistra socijalnog rada i sveučilišnih prvostupnika socijalnog rada, te nad provođenjem djelatnosti socijalnog rada u Republici Hrvatskoj, kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Zakon uređuje i radnopravne i socijalnopravne pojmove, kategorije, te pravne odnose u djelatnosti socijalnog rada, čiji je cilj pomoć i podrška pojedincima, grupama i zajednici aktiviranjem njihovih snaga i mogućnosti osiguranja zaštite i skrbi u svrhu podizanja kvalitete života. Propisuju se organizacijski oblici i posebni uvjeti za upis i realizaciju djelatnosti socijalnog rada u radnom odnosu ili samostalno; ustrojava se Hrvatska komora socijalnih radnika, vođenje imenika, stručno usavršavanje, provjera stručnosti te obnavljanje i oduzimanje odobrenja za samostalni rad.

Ključne riječi: zakon, socijalni rad, standard obrazovanja, stručni nadzor, samostalni rad

Radno pravo 6/2001 UDK 349.3(497.5)(094)

PROF. DR. SC. MARINKO Đ. UČUR

PRAVNI FAKULTET U RIJECI

Dana 8. srpnja 2016. objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine"" br. 62/16 i 69/16 – ispravak). Pravilnikom se između ostalog mijenjaju troškovi specijalizacije te propisuje što se u ugovor o specijalizaciji može i mora unijeti kao i obveza ravnatelja da specijalizantima ponude izmijenjene ugovore o specijalizaciji. Ovakve odredbe Pravilnika dovode u pitanje njegovu ustavnost i zakonitost.

SAŽETAK:
Dana 8. srpnja 2016. objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Pravilnikom se između ostalog mijenjaju troškovi specijalizacije te propisuje što se u ugovor o specijalizaciji može i mora unijeti, te obveza ravnatelja da specijalizantima ponude izmijenjene ugovore o specijalizaciji.
Pravilnik o izmjenama i dopunama je, prema našem mišljenju, nesumnjivo neskladan zakonu, jer članci 5, 6. i 17. Pravilnika nisu temeljeni na člancima 139. st. 2. i 140. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Pravilnik kao provedbeni propis samo razrađuje zakonske odredbe te se njegov donositelj mora kretati u okviru ovlaštenja koja su mu zakonom dana, a ovdje je ministar bitno izašao iz tog okvira.
Pravilnik o izmjenama i dopunama je protivan članku 90. st. 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske, jer ima povratno djelovanje.
Na koncu Pravilnik o izmjenama i dopunama je protivan i Zakonu o obveznim odnosima, jer prema članku 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, samo se zakonom može naložiti obveza sklapanja ugovora, a ne i podzakonskim aktom.
Ravnatelji koji nisu postupili u propisanom roku mogu imati odgovornost prema svojim upravnim vijećima i osnivačima te Ministarstvu zdravlja, ali ne bi mogli disciplinski odgovarati pred Hrvatskom liječničkim komorom, jer za to nema temelja. Osim toga radi se o obavljanju njihove upravne funkcije a ne posla liječnika.

Summary:
On the 8th of July 2016, the Ordinance amending the Ordinance on specialist training for medical doctors entered into force. The Ordinance, inter alia, changes costs of specialization and stipulates what specialization contract should contain, as well as Principal´s obligation to offer amended specialization contracts to medical specialist.
Ordinance on amendments is contrary to Article 90, para. 4 and 5 of the Croatian Constitution, as it has a retroactive effect.
Finally, the Ordinance on amendments is in collision with the Civil Obligations Act, as under Article 248 para. 1 of the respective act, only the statue can order an obligation of concluding the contract, and not an ordinance.
Principals who fail to act within the prescribed period may have a responsibility to their governing councils, founders and the Ministry of Health, but not to the Croatian Medical Chamber, because there´s no legal basis. In addition, principals perform their administrative affairs, and not the affairs of doctors.

Ključne riječi: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, specijalizant, specijalist, ravnatelji, Hrvatska liječnička komora

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik „Radnog prava""

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 378.22:614.23

U članku autorica obrađuje plaće u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koje su prema sadašnjem modelu određene zakonima, kolektivnim ugovorima te uredbama Vlade Republike Hrvatske i različitim sporazumima.

Sažetak

Kod obračuna dohotka u visokoškolskom obrazovanju se mora voditi računa o različitim zakonima, kolektivnim ugovorima, sporazumima i uredbama. Stalne promjene zakona nimalo ne olakšavaju obračune plaća i drugog dohotka. Iz svega navedenog vidljiva su određena prava zaposlenih u visokoškolskom obrazovanju no većina dodataka na plaću regulirani su kolektivnim ugovorima i sporazumima čijim istekom a ne obnavljanjem istih prava moglo bi se drastično utjecati na materijalni standard zaposlenih u visokoškolskom obrazovanju.

Ključne riječi: plaća, dohodak, samostalni rad, oporeivanje dohotka, visokoškolsko obrazovanje

Summary

When calculating the income in higher education, account must be taken of various laws, collective agreements, agreements and regulations. Continuous amendments to laws not in the least facilitate the calculations of wages and other income. It is possible to identify certain rights of the employed in higher education from all this, however, the majority of wage supplements is regulated by collective agreements and agreements, the expiry of which, without the renewal of the same rights, could have a drastic impact on the standard of the employed in higher education.

Doc.dr.sc. Ivana Dražić Lutilsky

Ekonomski fakultet u Zagrebu

UDK 349.232:378

Radno pravo 6/2012

Autorica se u ovom radu bavi institutom „radnog staža"" i „radnog iskustva"", koji predstavljaju dva različita pojma u ostvarivanju prava državnih službenika i namještenika, posebno u odnosu na ostvarivanje materijalnih i drugih prava koji ovise o duljini radnog staža u državnim tijelima ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, propisane Zakonom o državnim službenicima i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike te ostvarivanjem uvjeta potrebnog radnog iskustva za zapošljavanje u državnoj službi. Ujedno se naglasak stavlja na normativno ne rješavanje navedenih pojmova u Zakonu o radu, kao općem izvoru radnog prava, posebnim zakonima, konkretno Zakonu o državnim službenicima, niti autonomnim izvorima radnog prava, kao što su kolektivni ugovori te se daje pregled tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike, koja su mjerodavna i obvezujuća za ostvarivanje prava državnih službenika i namještenika s osnova ostvarenog radnog staža.

SAŽETAK:

U ovom se radu pojašnjava pojam „radnog staža"" u ostvarivanju određenih prava državnih službenika kada su u pitanju neka prava iz radnog odnosa koja su vezana za duljinu radnog odnosa propisana Zakonom o državnim službenicima i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike te pojam „radnog iskustva"", koji je potreban prilikom ispunjavanja uvjeta prijma u državnu službu. Daje se pregled uračunavanja određenog staža u radni staž državnih službenika i namještenika (posebnog staža, radnog staža ostvarenog u inozemstvu, radnog staža ostvarenog u republikama bivše SFRJ, dokupljenog staža i produženog osiguranja, poljoprivrednog staža, radnog staža bračnog druga profesionalnog ili ugovornog diplomate upućenog u inozemstvo, radnog staža ostvarenog u međunarodnim predstavništvima u RH, mirovinskog staža na temelju ugovora o djelu) i što se podrazumijeva pod radnim iskustvom, kao jednim od uvjeta za prijam u državnu službu. Poseban osvrt daje se na razliku pojmova „radnog staža"" i „radnog iskustva"", njihovoj definiciji, obzirom da niti jednim zakonom ili autonomnim izvorima radnog prava nije definiran pojam „radnog staža"" unatoč činjenici da o toj definiciji ovise mnogobrojna prava državnih službenika i namještenika.

Summary:

Terms explained in this paper include the concept of length of service needed to exercise certain rights of civil servants associated to labour relations connected with length of service prescribed by the Civil Servants' Act and the Collective Agreement for Civil Servants and Employees, and the notion of work experience needed to meet the conditions of admission to civil service. An overview of including particular length of service into the length of service of civil servants and employees (special length of service, length of service achieved abroad, years of service achieved in the republics of the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia, purchased supplementary years of service, added years of service, agricultural length of service, length of service of a spouse or a professional or contracted diplomat sent abroad, length of service achieved in international envoys in The Republic of Croatia, pensionable service on the basis of a temporary service contract) as well as work experience as one of conditions for admission civil service is given. Also, a review of the difference between the notions of ""length of service"" and ""work experience"" and their definitions are to be found, especially taking into consideration that laws or autonomous sources of labour law do not define the term ""length of service"" despite the fact that many rights of civil servants and employees depend upon it.

Ključne riječi: radni staž, radno iskustvo, autonomni izvori radnog prava, kolektivni ugovor, uvjeti za zapošljavanje

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

RADNO PRAVO 4/2015

UDK: 349.22

U ovom članku autor obrađuje problem obavljanja poslova putem ugovora o djelu ili ugovora o autorskom radu za istu ustanovu s kojom se ima sklopljen ugovor o radu, posebno s apskeka različitog pristupa radnopravnih i poreznih propisa.

Sažetak:

Obavljanje programa dopunske djelatnosti bez sumnje je izuzetno važno i značajno. Obavljanjem programa dopunske djelatnosti visoka učilišta stječu dodatne prihode koji su važni za njihovu djelatnost i razvoj što istovremeno znači da bi se iz sredstava državnog proračuna za takva visoka učilišta mogli izdvojiti nešto manji iznosi. U 2009. godini u Izvješću je navedeno da je 87 javnih visokih učilišta isplatilo bruto autorskih honorara 212.491.326,00 kuna, a da je svih 91 isplatilo bruto ugovore o djelu 153.173.625,00 kuna, što je sveukupno 365.664.951,00 kuna. astavnici i suradnici koji obavljanjem takovih poslova stječu dragocjena stručna iskustva primjenjuju ih u obavljanju znanstvene i nastavne djelatnosti. Zato je bitno da predstavnici nadležnih ministarstava i visokih učilišta zauzmu stav imajući u vidu i radnopravnu i poreznu stranu pitanja (ne)samostalnog rada.

Ključne riječi: ugovor o djelu, ugovor o radu, visoka učilišta, nesamostalni rad

Summary:

Performing the programme of supplementary activity is beyond any doubt very important and significant. By doing so, higher education institutions gain additional revenues which are important for their activity and development, which in turn means that somewhat smaller amounts from the state budget could be allocated to such higher education institutions. In the 2009 Report it was noted that 87 public higher education institutions had paid HRK 212.491.326,00 of gross authors' royalties, and the overall 91 paid gross temporary service contract in the amount of HRK 153.173.625,00, which is the total of HRK 365.664.951,00. Teachers and associates who gain valuable professional experience in performing such activities apply them in performing their scientific and academic activity. This is why it is important that the representatives of relevant ministries and higher education institutions take a position bearing in mind the labour law and the tax aspect of the issue of (self)employment.

Davor Rajčić

Tajnik Građevinskog fakulteta u Zagrebu

UDK 349.22

Radno pravo 6/2012

U članku se obrađuje odgovornost zdravstvenih radnika. Prikazuje se kaznena odgovornost, građanskopravna odgovornost, prekršajna te stegovna odgovornost.

SAŽETAK:
Pružanje zdravstvene zaštite pacijentima nužno zahtijeva postupanje zdravstvenih radnika u skladu s pravilima medicinske struke. Obavljanje zdravstvene djelatnosti ne smije ugroziti život i zdravlje bolesnika, već treba služiti unapređenju, čuvanju i vraćanju njihova zdravlja.
Greške u obavljanju zdravstvene djelatnosti, međutim, realnost su koja proizlazi iz specifičnosti medicinske znanosti i prakse koja nije skup jedinstvenih i općeprihvaćenih pravila. Pri utvrđivanju odgovornosti zdravstvenih radnika treba polaziti od zaštite pacijenata, ali pri tome je nužno odrediti distinkciju između nesavjesnog postupanja zdravstvenih radnika i ishoda koji nisu njihova posljedica. U tom smislu, ubuduće treba više jačati osiguranje zdravstvenih radnika od odgovornosti, plaćanja odštete bez traženja krivnje (""no fault"" sustav) te razvijati oblike alternativnog rješavanja sporova kao što su arbitraža i medijacija.

Summary:
Providing health care to patients requires a treatment of health care workers in accordance with the rules of the medical profession. Providing health service must not endanger the life and health of patients, but should serve to the improvement, preservation and restoration of their health.
Faults in health care activity, however, are reality that arises from the specifics of medical science and practice, which is not only a collection of unique and generally accepted rules. In determining the responsibilities of health care professionals, protection of patients should be a starting point, but at the same time it is necessary to determine the distinction between negligent conduct of the health care workers, and outcomes which are not their consequences. According to this, in future we should strengthen the security of health workers from liability and from payment of compensation without seeking the fault (""no fault"" system), but also to develop forms of alternative dispute resolution such as arbitration and mediation.

Ključne riječi: odgovornost zdravstvenih radnika, kaznena odgovornost, građanskopravna odgovornost, prekršajna odgovornost, stegovna odgovornost

Dubravka Jadro, dipl. iur.

RADNO PRAVO 4/2015

UDK: 347:614

Autor obrađuje radnička vijeća, sindikalni povjerenici, predstavnici radnika u u tijelima poslodavaca u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Posebno analizira dvojbe koja se tijela u ustanovama znanosti i visokog obrazovanja mogu smatrati upravnim vijećem ili drugim odgovarajućim tijelom te pitanje prava na predstavnika radnika u tim tijelima.

Sažetak:

Radnička vijeća i sindikalni povjerenici djeluju u ustanovama znanosti visokog obrazovanja sukladno općim propisima i sklopljenim kolektivnim ugovorim.

U svim javnim ustanovama znanosti i visokog obrazovanja postoje tijela koja se po svojim ovlaštenjima mogu smatrati upravnim vijećem odnosnom drugim odgovarajućim tijelom, kako to određuje članak 163. Zakona o radu. Međutim, prilikom primjene odredbi Zakona o radu o radničkom predstavniku, u sustavu znanosti i visokog obrazovanja postoje dvojbe i potoškoće zbog odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao posebnog propisa. No, kako je sudjelovanje radničkog predstavnika ujedno ugovoreno i u kolektivnim ugovorim koji se primjenjuju u tom sustavu, u odgovarajućim tijelima javnih ustanova znanosti i visokog obrazovanja mora biti predstavnik radnika, radi primjene kolektivnih ugovora.

Ključne riječi: radničko vijeće, sindikalni povjerenik, predstavnik radnika, ustanove znanosti i visokog obrazovanja

Summary:

Works councils and shop stewards operate in the institutions of science and higher education in accordance with general rules and concluded collective agreements.

In all public institutions of science and higher education there are bodies which, according to their proxies, can be regarded governing bodies i.e. other relevant body, as determined by the Article 163 of the Labour Code. However, in the application of the Labour Code provisions concerning workers' representative, there are doubts and difficulties in the system of science and higher education due to provisions of the Act on Science and Higher Education, as a special regulation. However, since the participation of workers' representative is also agreed in the collective agreement which are applicable in that system, relevant bodies of public institutions of science and higher education have to involve a workers' representative, with a view of application of collective agreements.

Krešimir Rožman

UDK 331.105.44

Radno pravo 6/2012

Omeđivanje granica temeljnog radničkog prava na rad nakon prestanka odgovarajuće dužnosti, definirano je propisom zakonske snage i stavljeno pod povećalo iste javnosti u čijem je probitku, uslijed mogućeg sukoba interesa, ustanovljeno nauštrb ustavnog prava čovjeka i radnika.

SAŽETAK:
Ograničenje svakog prava podrazumijeva poštovanje zakonske obveze u vidu postavljenih granica glede razmjernosti i uvjetovanosti zaštitom sloboda i prava drugih ljudi te pravnog poretka, javnog morala ili zdravlja ljudi.
Pravna narav sukoba interesa iziskuje da se nastale situacije moguće konfrontacije privatnog s javnim interesom preveniraju mehanizmima uspostavljenim propisom zakonske snage.
Pravo povratka na rad specifično je zakonsko pravo bivšeg dužnosnika da uspostavi raniji radni odnos ili da se vrati na posao koji je obavljao prije obnašanja odgovarajuće dužnosti, na koju nije ponovno izabran ili imenovan, a legitimnost te pojave ogleda se i kroz činjenicu isplate naknade plaće kroz vrijeme dok radnik, raniji dužnosnik, ne radi.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja glede tog instituta radnog prava, uključujući i aspekte ustavnog prava kojih se dotiče, zbog svoje mješovite pravne prirode, uz ukaz da se pravo povratka na rad može realizirati i uporabom mehanizma sporazuma radnika s poslodavcem, na temelju odredaba općeg radnog propisa zakonske snage.

Summary:

Limit any law implies respect for legal obligations as set limit as to the proportionality and the protection of conditionality freedoms and rights of others, legal order, public morality or public health.
The legal nature of a conflict of interest requires that its situation possible confrontation of the private to the public interest prevent mechanisms established regulation unenforceable.
The right to return to work specifically the legal right of former officials to establish an earlier employment or return to work, which is performed prior to the behavior of the corresponding duties, to which is not re-elected or appointed, and the legitimacy of this phenomenon is reflected in the fact of payment of salary compensation through while the worker, the former official, does not work.
In conclusion, it points to the outstanding issues regarding the institute of labor law, including aspects of constitutional law which touches on, because of their mixed legal nature, with the command to the right to return to work can be realized and the use of the mechanism of the agreement the workers and the employer, pursuant to the provisions of the general working regulations legislative power.

Ključne riječi: pravo na rad, ograničenje prava, pravo povratka na rad, dužnosnik, javni interes, sukob interesa

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 5/2017

UDK: 349.2:35.07

Autorica u članku govori o bruto plaći zaposlenika osnovnih i srednjih škola, značenju pojmova osnovne plaće i dodataka na plaću, različitim odredbama granskih kolektivnih ugovora zbog kojih postoje i razlike u obračunu bruto plaća zaposlenika osnovnih škola u odnosu na zaposlenike srednjih škola kao i nekim nedorečenostima pravne regulative vezane uz bruto plaće zaposlenih u prosvjeti.

Sažetak

U Hrvatskoj je trenutno zaposleno oko 72 000 osoba u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama za čije se plaće sredstva osiguravaju u državnom proračunu (zaposlenicima osnovnih škola) i u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (zaposlenicima srednjih škola). Radi se o jednom – po veličini dosta značajnom segmentu javnih službi. Propisi koji se odnose na bruto plaću zaposlenih u osnovnim i srednjim školama proizlaze iz raznih zakonskih i podzakonskih akata kao i kolektivnih ugovora, među kojima postoji određena razina neusklađenosti i nedorečenosti. Zbog toga je i samim poslodavcima – školskim ustanovama ponekad teško snaći se u svim tim propisima koje su obvezni primijeniti pri obračunu bruto plaće zaposlenika. Brojna su pitanja školskih ustanova o bruto plaći: kojim je pravnim propisima definirana, kako se obračunava, što sve utječe na njenu visinu i drugo. Ovim se člankom nastoje pojasniti neki najvažniji pojmovi vezani uz samu bruto plaću koji bi mogli biti korisni školskim ustanovama – kao poslodavcima, a posebice ravnateljima, tajnicima i računovođama - kao osobama nadležnim za vođenje evidencije o zaposlenima, njihovom radnom vremenu te obračunu plaća. Također se daje osvrt i na neka otvorena pitanja vezana uz pravnu regulativu bruto plaća zaposlenih u školstvu.

Ključne riječi: obračun bruto plaće, osnovna plaća, koeficijenti složenosti poslova radnog mjesta, dodaci na plaću

Summary

In Croatia there are currently 72.000 persons employed in primary and secondary schools whose wages are funded from the State budget (primary schools employees) and from the budgets of local and regional self-government (secondary schools employees) units. This is, in terms of size, quite significant segment of public services. Regulations relating to the gross wage of the employed in primary and secondary schools arise from a variety of laws and by-laws as well as from collective agreements, among which there is a certain level of inconsistency and incompleteness. Therefore, the employers themselves – school institutions sometimes find it difficult to cope with all these regulations they are obliged to apply in calculating employees' gross wages. Schools have numerous questions on gross wage: which legal rules regulate it, how is it calculated, what affects its level and others. This article intends to clarify some of the most important terms related to the gross wage and which may be useful to schools – as employers, and especially to head-masters, secretaries and accountants – as persons responsible for keeping records on employees, their working time and calculation of wages. It also considers some open questions related to legal regulation of gross wages of employees in education.

Fadila Bahović

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

UDK 349.223:37

Radno pravo 6/2012

U ovom članku autorica obrađuje institute službeničkog prava koji se odnose na način, postupak i uvjete za prijam, raspored, stavljanje na raspolaganje i prestanak službe državnih službenika i službenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zbog dvojbi u praksi oko ispunjavanja uvjeta za prijam u službu te prava prednosti pri zapošljavanju, kod stavljanja na raspolaganje službenika u odnosu na primjenu propisa o dužini i tijeku raspolaganja, prekidu roka raspolaganja, pravu na otpremninu i ostalih prava i načina prestanka službe državnih i lokalnih službenika, u ovom članku daju se odgovori na sporna pitanja te primjeri iz prakse vezani za navedene institute službeničkog prava.

SAŽETAK:
Instituti službeničkog prava uređeni su posebnim zakonima i to Zakonom o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te posebnim zakonima. Na državne službenike primjenjuje se Zakon o državnim službenicima i na temelju tog Zakona doneseni provedbeni propisi, a na lokalne službenike zaposlene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Sukladno navedenim Zakonima, najvažniji instituti službeničkog prava su oni koji se odnose na način prijma i rasporeda osoba u državnim tijelima odnosno u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, prava prednosti pri zapošljavanju, stavljanje na raspolaganje i njihov način prestanka službe. Kod prijma u službu u članku se razrađuje način i postupak prijma te uvjeti za prijam koje osobe moraju ispunjavati da bi bile primljene u službu. Pored toga u odnosu na prijam u službu daje se pregled prava prednosti prilikom zapošljavanja. Također se u članku daje prikaz rasporeda službenika na radna mjesta i zakonom propisanih razloga uslijed kojih se službenici stavljaju na raspolaganje te prikaz razloga za prestanak službe.

Summary:
In this article, the author elaborates the institutes of civil service legislation regarding methods, procedures and requirements for admission, assignment, being made available to the Government and termination of service of civil servants and servants in administrative authorities of local and regional self-government units. Due to practical dilemmas concerning requirements for admission to service and the right of priority in the admission to service, upon making servants available to the Government in regard to the implementation of regulation on duration and course of such availability of servans, dismissal period when being made available to the Government, right to severance pay as well as other rights and modes of termination of service of civil servants and servants in local and regional self-government units, this article presents practical examples and addresses the issues of the aforementioned institutes of service legislation.

Ključne riječi: službenik, prijam, radno iskustvo, prednost pri zapošljavanju, raspored, raspolaganje,prestanak službe, otkazni rok, prestanak službe

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 5/2017

UDK: 35.082

Brojni su uzroci, poput uvelike nastupjele recesije čije posljedice će svijet rada još dugo trpjeti, neusklađenosti i nesuglasja propisa zakonske snage sa provedbenim ili propisima nižeg ranga, odnosno općim aktima poslodavaca, uz nedostatak potrebne radne snage odgovarajućeg stupnja obrazovanja na tržištu rada, koji ukazuju na potrebu korištenja instituta stručnog osposobljavanja za rad. Donedavno relativno nepoznat radnopravni institut sada postaje vrlo zanimljiv i poslodavcima i potencijalnim radnicima, ali praksa pokazuje da zbog nerazumijevanja temeljnih odrednica tog instituta dolazi do pogrešnih kako zakonodavnih, tako i praktičnih slučajeva primjene.

Sažetak

Stručno osposobljavanje za rad, radnopravni institut sui generis, zamišljen je i normiran kao jedna stepenica na stubištu koje vodi prema radnom odnosu i statusu punopravnog radnika, u situaciji gdje provedbeni propisi kao uvjete zapošljavanja traže one uvjete kojima potencijalni, a zainteresirani radnici, u jednom trenutku ne udovoljavaju.

U ovome radu autor prikazuje najvažnije elemente stručnog osposobljavanja za rad, posebno ukazujući na uistinu brojne pogreške koje se javljaju prilikom primjene propisanog, ali i propisivanja buduće primjene tog radnopravnog instituta..

Zaključno se ukazuje na činjenicu da, prilikom uređivanja odnosa između subjekata stručnog osposobljavanja za rad, treba poći od njegovih glavnih elemenata, propisanih osnovnim radnopravnim propisom zakonske snage i na taj načun urediti ili uskladiti već uvedene norme ponašanja u okviru izvršavanja predmetnog instituta u svakodnevici, kako u teorijskom (normativnom), tako i u praktičnom dijelu..

Ključne riječi: stručno osposobljavanje, državna služba, plan prijma, ugovor o stručnom osposobljavanju

Summary

Vocational training for work, a labour law institute sui generis, is designed and standardized as a step on a staircase leading to employment relationship and status of a full worker, in a situation in which implementation rules demand as conditions of employment those conditions which potential, interested workers at one time do not meet.

The author in this paper outlines the most important elements of the vocational training, specifically pointing to really numerous mistakes that arise during the implementation of rules, as well as during the stipulation of the future implementation of this labour law institute.

In the conclusions, the author highlights the fact that the stipulation of relations between the subjects of vocational training for work should commence from its key elements, determined by the valid basic labour law rule and in that way regulate or harmonize already introduced norms of behaviour within the implementation of the concerned institute in everyday life, both in theory (standards) and in practice.

UDK 349.22.(27)

Radno pravo 01/2012

Mr. sc. BRUNO MOSLAVAC

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici,

Predmet ovog članka je pregled Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojim se mijenjaju dosadašnje odredbe o radnom odnosu znanstvenika, nastavnika i zaposlenika u suradničkim zvanjima i na radnim mjestima i druge vezane izmjene u odnosu na trenutno važeći Zakon o znanstvenoj djelanosti i visokom obrazovanju.

Sažetak:
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Vlada Republike Hrvatske je dostavila predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 4. veljače 2013. godine. Jedan od ciljeva promjena Zakona je usklađivanje znanstvenog sustava s promjenama i napretkom Europskoga istraživačkog prostora u kontekstu skorog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, te sukladno tome ugrađivanje smjernica nove strategije na europskoj razini, Europa 2020 - Strategija za inteligentni, održivi i uključivi rast, okvira koji definira i usmjerava razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja. Predlagač u obrazloženju Zakona također navodi da je svrha ovog Zakona stvaranje daljnjih preduvjeta za izgradnju znanstvenog i inovacijskog sustava usmjerenog na javno dobro, potrebe društva u cjelini, s osobitim naglaskom na povećanje konkurentnosti RH na međunarodnoj razini te prilagodbe obvezama koje za RH proizlaze iz skorašnjeg članstva u Europskoj uniji, imajući na umu primjere dobre prakse na razini Unije.

Ključne riječi: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, radni odnos znanstvenika i nastavnika

Summary:

On 4 February 2013 the Government of the Republic of Croatia submitted to the Speaker of the Croatian Parliament the draft Act on the Amendments to the Science and Higher Education Act. One of the objectives of changing the Act is the harmonization of the scientific system with the changes and the advances in the European research area in the context of the forthcoming accession of the Republic of Croatia to the European Union, and, accordingly, the integration of the guidelines of the new strategy at the European level: Europe 2020 – a strategy for smart, sustainable and inclusive growth, a framework which defines and directs the development of the system of science and higher education. The legislator in the rationale of the Act states that its purpose is to create additional prerequisites for the development of the scientific and innovation system directed at public good, needs of the society as a whole, with special emphasis on increasing the competitiveness of Croatia at international level, and adjustments to the obligations arising from the forthcoming membership of the European Union, having in mind the examples of good practices at the EU level.

Kristina Begović
Radno ravo 03/2013
UDK 001 (094.5)