Mišljenja upravnih tijela

Radnik ima pravo na ugovorenu plaću i kao takvu ju je poslodavac dužan iskazati na obračunu isplaćene plaće.

Dakle, poslodavac bez suglasnosti radnika ne može mijenjati odredbe ugovora o radu koje se odnose na njegovu plaću.

Isto tako navodimo, da odredbe Zakona o radu priječe poslodavca da bez suglasnosti radnika bilo koje svoje potraživanje prema istom naplati uskratom plaće, naknade plaće ili nekog njezinog dijela.

Plaća odnosno naknada plaće mogla bi se ustegnuti jedino prema odredbama posebnih propisa (npr. Ovršni zakon)

Nadalje, nabavka zaštitne opreme od strane poslodavca ne može se uračunati u plaću radnika, obzirom se radi o sredstvima koje je dužan osigurati poslodavac.

Ukoliko poslodavac u propisanom roku radniku ne dostavi obračun iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen iznos plaće ili ako isti nema propisan sadržaj, radnik može izvršiti prijavu Inspektoratu radu, na mail adresu: prijave.sredisnjiured@mrms.hr , odnosno zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom i bez prethodnog obraćanja poslodavcu.

Završno, obveza izdavanje računa regulirana je poreznim propisima, stoga se za navedeno obratite Ministarstvu financija.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: Zavod) upoznat je s postupanjem Ustanove prilikom naplate sudjelovanja osiguranih osoba Zavoda u troškovima izvršene, a nenaplaćene zdravstvene zaštite, te s tog osnova provodi kontrole izvršavanja ugovornih obveza Ustanove, odnosno provodi sve radnje iz svoje nadležnosti. U provedenim kontrolama Zavod je utvrdio da je Ustanova kršila ugovorom preuzete obveze zbog čega joj je izrečena ugovorom predviđena mjera.
Također, Zavod je Ugovorom o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite obvezao Ustanovu da prilikom otpuštanja osigurane osobe s bolničkog liječenja, odnosno odmah nakon pružene specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite osiguranoj osobi, izda osobni račun koji je osigurana osoba obvezna potpisati.
Napominjemo da je Zavod ugovorni partner Ustanove ovlašten samo kontrolirati ugovorne obveze, te u slučaju kršenja potonjih izricati ugovorom predviđene mjere.

Sukladno uputi Ministarstva zdravstva KLASA: 011-02/18-04/11, URBROJ: 543-03-1-1/3-18-1 od 23. ožujka 2018. godine izabrani doktor opće/obiteljske medicine izdaje hrvatskom branitelju uputnicu za stručnu procjenu u odgovarajućoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi. Ovlaštene zdravstvene ustanove su utvrđene Odlukom o utvrđivanju ovlaštenih zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja stručna procjena radi ostvarivanja statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za 2018. godinu (Narodne novine broj 27/2018).
Hrvatski branitelj se u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu upućuje temeljem C1 uputnice, na djelatnost sukladno glavnoj dijagnozi osnovom koje se upućuje na stručnu procjenu i uz naznaku „traži se stručna procjena".
Kako navedene C1 uputnice ne bi ulazile u mjesečnu ocjenu kvalitete rada ordinacije, potrebno je prilikom slanja eUputnice u CEZIH naznačiti da se uputnica izdaje temeljem preporuke medicinskog povjerenstva - to znači da se treba označiti tip Overseer-a Medical Committee sa šifrom 9900969 (URED ZA BRANITELJE). Ova uputa nema utjecaja na popunjavanje papirnate C1 uputnice.
Ističemo da se za navedenu stručnu procjenu izdaje samo jedna C1 uputnica označena na prethodno navedeni način budući da se osnovom iste mogu obaviti svi potrebni specijalistički i dijagnostički pregledi vezani uz traženu stručnu procjenu.
Ukoliko se tijekom dijagnostičkog postupka utvrdi potreba bolničkog liječenja isto se ostvaruje osnovom izdane B uputnice od strane izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

S obzirom da su u predmetnoj odredbi za građevinsko-montažne poslove na podizanju skela propisani sljedeći stručni uvjeti: „stručna sprema odgovarajućeg stupnja obrazovanja za struku u kojoj se stječu znanja, vještine, navike i radne sposobnosti za obavljanje poslova44, mišljenja smo da navedene poslove jedino mogu obavljati stručne osobe koje su završile redovno srednjoškolsko obrazovanje i stekle struku KV zidara ili građevinskih tehničara. Naime, navedene struke u svojem obrazovnom programu obavezno imaju sve vrste skela koje uključuju izradu, postavljanje i rastavljanje istih, a što se može vidjeti na sljedećim poveznicama:
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2005_06_68_l 348.html 
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_l l_153_1885.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010 01 _ 12_284.html

                Jedna od obveza poslodavca u radnom odnosu je da omogući radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.

            S druge strane, Zakon o radu također propisuje i dužnost radnika da se u skladu sa svojim sposobnostima  školuje, obrazuje i osposobljava za rad.

            Obrazovanje odnosno usavršavanje (edukacija) može se organizirati unutar odnosno izvan radnog vremena radnika, o čemu procjenu donosi sam poslodavac koji će svoju odluku temeljiti ovisno o dinamici poslovnih procesa koji mu to dopuštaju, a između ostalog i prema rasporedu organiziranja tečaja odnosno seminara od strane pružatelja takvih usluga.

                Jedan od obveznih podataka o radniku sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima je i podatak o dozvoli za boravak i rad ili potvrdi o prijavi rada, ako ih je strani radnik obvezan imati.
            Uzimajući u obzir kako se dozvola za boravak i rad izdaje stranom radniku za vrijeme koje je sklopljen ugovor o radu odnosno neki drugi odgovarajući ugovor kojim je ugovoreno obavljanje posla, mišljenja smo da je poslodavac dužan voditi računa o isteku takvih dozvola, obzirom da o njihovom važenju ovisi i radno-pravni status takvog radnika.

Ministarstvo zdravstva zaprimilo je Vaš upit vezano uz izdavanje suglasnosti za zapošljavanje odnosno prelazak na rad iz jedne zdravstvene ustanove u drugu.
Vezano uz traženo, ovim putem Vas izvješćujemo kako su Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama („Narodne novine", broj 70/16, 50/2017, 37/2018, 71/2018 i 91/2018) propisani slučajevi u kojima je zdravstvena ustanova obvezna tražili suglasnost ministra zdravstva za novo zapošljavanje.
Slijedom navedenog, u slučaju da radnik prelazi iz jedne zdravstvene ustanove u drugu na iste poslove, sukladno članku 27. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine", broj 29/18), nije potrebno ishoditi prethodnu suglasnost Ministarstva zdravstva.

Agencija za zaštitu osobnih podataka (dalje u tekstu Agencija) zaprimila je upite vezano za obradu osobnih podataka zaposlenika točnije obradu podataka o sindikalnom članstvu od strane poslodavaca, osobito u odnosu na obvezu ustezanja sindikalne članarine koje predstavlja teret za poslodavce u pogledu poduzimanja dodatnih zaštitnih mjera i radnji za koje poslodavci tvrde na nemaju adekvatne ljudske resurse. Nastavno na navedeno osobito obvezu provedbe Opće uredbe o zaštiti podataka, dajemo sljedeće načelno mišljenje:
Područje zaštite osobnih podataka u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine" broj 106/12-pročišćeni tekst) kojim je u članku 8. propisana obrada posebnih kategorija osobnih podataka, pa tako i vezano za prikupljanje i obradu osobnih podataka o sindikalnom članstvu.
Isto tako smatramo bitnim istaknuti da je Uredba o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (dalje u tekstu Opća uredba o zaštiti podataka, eng. skraćeno GDPR) stupila na snagu 25. svibnja 2016. godine i koja će se primjenjivati u Republici Hrvatskoj od 25. svibnja 2018. godine.
U članku 9. Opće uredbe o zaštiti podataka je navedeno da se zabranjuje obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca. Navedena zabrana se ne primjenjuje ako je pod (b) obrada nužna za potrebe izvršavanja obveza i ostvarivanja posebnih prava voditelja obrade ili ispitanika u području radnog prava i prava o socijalnoj sigurnosti te socijalnoj zaštiti u mjeri u kojoj je to odobreno u okviru prava Unije ili prava države članice ili kolektivnog ugovora u skladu s pravom države članice koje propisuje odgovarajuće zaštitne mjere za temeljna prava i interese ispitanika.
Vezano uz navedeno, Zakonom o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17) je navedeno da je na zahtjev i u skladu s uputama sindikata, a uz prethodnu pisanu suglasnost radnika - člana sindikata, poslodavac dužan obračunavati i iz plaće radnika ustezati sindikalnu članarinu te je redovito uplaćivati na račun sindikata. Ako je kolektivnim ugovorom utvrđen doprinos solidarnosti, na zahtjev i u skladu s uputama sindikata, poslodavac je dužan obračunavati i iz plaće radnika koji nije član sindikata ustezati doprinos solidarnosti te ga redovito uplaćivati na račun sindikata (članak 189. navedenog Zakona).
Stoga u opisnom slučaju poslodavci imaju obvezu prikupljati i obrađivati osobne podatke radnika o njihovom sindikalnom članstvu, što proizlazi iz Zakona o radu vezano za izvršavanje obveza u području radnog prava iz članka 9. Opće uredbe o zaštiti podataka. Tako da poslodavci moraju izvršavati svoje obveze te u tom smislu ne mogu odgovornost prebacivati na radnike jer je pravom države članice (Zakonom o radu) navedena obveza obrade podataka o sindikalnom članstvu zaposlenika od strane poslodavca u svrhu ustezanja sindikalnih članarina.
Zaključno, poslodavci moraju moći poduzeti odgovarajuće mjere zaštite nad obradom takvih osobnih podataka što je njihova obveza koja proizlazi opet naglašavajući iz posebnog zakona (Zakona o radu), u tom smislu poduzimajući odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere primjerice, ograničiti pristup takvim podacima (osim pojedinim osobama koje imaju ovlaštenje za rad), osoba/e koja radi u obradi takvih podataka obvezati na potpisivanje izjava/e o povjerljivosti, propisivanje internih akata, čuvanje podataka od nedopuštenih pristupa i sl.

Člankom 127., stavkom 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18) propisano je da ravnatelja školske ustanove imenuje školski odbor uz suglasnost ministra. Također, stavkom 13. istoga članka utvrđeno je da školski odbor imenuje ravnatelja odlukom koja stupa na snagu nakon dobivene suglasnosti ministra.

U skladu s navedenim, školska ustanova dužna je Ministarstvu znanosti i obrazovanja podnijeti pisani zahtjev i dodatnu dokumentaciju te zatražiti davanje prethodne suglasnosti ministra za imenovanog ravnatelja.

Kako bismo ujednačili postupanja školskih ustanova pri podnošenju zahtjeva i dodatne dokumentacije, obavještavamo vas sljedeće.

Zahtjev s navedenim prilozima potrebno je poslati Ministarstvu preporučenom pošiljkom s povratnom dostavnicom.

Uz zahtjev za davanje suglasnosti prilaže se u preslikama:

1) natječaj za imenovanje ravnatelja objavljen u Narodnim novinama i na mrežnim stranicama

školske ustanove

2) statut školske ustanove (obvezno prva i zadnja stranica te članci vezani uz postupak

imenovanja ravnatelja)

3) dokumentacija sa sjednica školskog odbora:

o zapisnik sa sjednice na kojoj je donesena Odluka o raspisivanju natječaja za imenovanje ravnatelja i Odluka o raspisivanju natječaja o zapisnik sa sjednice na kojoj su se otvarale i razmatrale pristigle ponude, vrednovale dodatne kompetencije te utvrđivala lista kandidata i Lista kandidata

o zapisnik sa sjednice na kojoj je donesena Odluka o imenovanju ravnatelja i Odluka o imenovanju ravnatelja

4) zapisnik sa sjednice i Zaključak učiteljskog/nastavničkog/odgajateljskog vijeća

5) zapisnik sa sjednice i Zaključak radničkog vijeća

6) zapisnik sa sjednice i Zaključak vijeća roditelja

7) cjelokupna natječajna dokumentacija kandidata za kojega se traži prethodna suglasnost. 

Ako ministar ne uskrati suglasnost u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću, smatra se daje suglasnost dana.

Molimo vas da postupite sukladno navedenim uputama te vam zahvaljujemo na suradnji.

                Iako odredba članka 36. Zakona o radu (dalje: Zakon) propisuje da radnik koji se koristio pravom na dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo povratka na prethodne odnosno odgovarajuće poslove uz poštivanje propisane procedure, mišljenja smo da ukoliko poslodavac uslijed reorganizacije posla više nema prethodnih odnosno odgovarajućih poslova za ponuditi radniku, može mu otkazati ugovor o radu sukladno odredbama Zakona o radu.

            No, pritom mora paziti na poštivanje odredbe članka 34. Zakona o radu po kojem radniku koji se koristi navedenim pravom ne može otkazati za vrijeme korištenja toga prava odnosno petnaest dana od prestanka korištenja navedenim pravom.

            Nadalje, odredbu članka 36. Zakona, o pravu povratka radnika na prethodne ili odgovarajuće poslove, možemo analogno primijeniti i na radnike koji su bili privremeno nesposobni za rad zbog bolesti kako to propisuje članak 40. Zakona o radu.

            Ukoliko je poslodavac radniku otkazao poslovno uvjetovanim otkazom, na istim poslovima ne može zaposliti drugog radnika šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu.

            Isto tako, ako se pojavi potreba zapošljavanja (unutar roka od šest mjeseci) zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao poslovno uvjetovanim otkazom.

Zbog aktualne epidemiološke situacije uzrokovane pojavom koronavirusa (2019nCov) te s tim u vezi sve više upita koje zaprimamo vezano uz utvrđivanje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad osiguranicima koji su bili u kontaktu s oboljelima od koronarovirusa ili su bili na područjima zahvaćenim epidemijom, u okviru nadležnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao provoditelja prava utvrđena Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13., 137/13. i 98/19. - u daljnjem tekstu: ZOZO), obavještavamo Vas sljedeće.
U skladu s člankom 39. točkom 3. ZOZO-a pravo na naknadu plaće, kao jedno od prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja uz pravo na zdravstvenu zaštitu, pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja odnosno drugih okolnosti utvrđenih ZOZO-om, ako je izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini.
Utvrđivanje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad iz članka 39. točke 3. ZOZO-a u nadležnosti je izabranog doktora medicine primame zdravstvene zaštite koji se je prilikom utvrđivanja početka i trajanja potonje dužan, u skladu s člankom 46. stavkom 2. ZOZO-a, pridržavati medicinskih indikacija.
U konkretnom slučaju može se smatrati da je privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad utvrđena u članku 39. točki 3. ZOZO-a medicinski indicirana za osiguranike nad kojima se provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima je određena samoizolacija kod kuće ili karantena u zdravstvenoj ustanovi od strane nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora rješenjem ili drugim odgovarajućim aktom.
Prema navedenom uzroku privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad može biti utvrđena dok traje karantena u zdravstvenoj ustanovi odnosno do izdavanja obavijesti o završetku zdravstvenog nadzora od strane nadležnog epidemiologa za osiguranike koji su bili u samoizolaciji kod kuće.
Posebno ukazujemo da u slučaju osiguranika nad kojima se ne provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima izolacija nije određena od strane nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora, već izostaju s radnog mjesta prema nalogu ili u dogovoru s poslodavcem, nema indikacija za utvrđivanja privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad te s tim u vezi ni ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstava Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje s osnova izolacije.

Na rad radnika – korisnika mirovine, primjenjuju se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o radu, kao općeg propisa radnoga prava.
U tome smislu, s jedne strane ističemo, da je mogućnost rada umirovljenika regulirana Zakonom o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19). Zakon regulira slučajeve u kojima osoba može raditi nakon ostvarivanja prava na mirovinu (uz istovremeno korištenje mirovine, ili bez mogućnosti korištenja mirovine), s ciljem da se omogući rad primjeren statusu umirovljenika, kako bi si uz mirovinu mogao osigurati dodatni financijski prihod radi poboljšanja svoje socijalne sigurnosti.
Zakonom o mirovinskom osiguranju je propisano, da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, isplata mirovine obustavlja. Iznimno, mirovina se neće obustaviti, ako je riječ o korisniku prava na starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu, koji je nastavio raditi ili se tijekom korištenja toga prava zaposli do polovice punog radnog vremena.
S druge pak strane, naglašavamo da su u pogledu mogućnosti zakonitog i pravilnog sklapanja ugovora o radu i radnog odnosa takvog radnika, mjerodavne odredbe Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19).
Drugim riječima, sukladno Zakonu o radu, radni odnos s poslodavcem može zasnovati i ona fizička osoba koja je korisnik mirovine. Uzimajući pri tome u obzir posebnim zakonom propisanu mogućnost zapošljavanja do polovice punog radnog vremena, korisnik mirovine koji namjerava raditi na temelju ugovora o radu i ujedno primati mirovinu koja mu je priznata, a da mu se ista ne bi obustavila, može s poslodavcem sklopiti ugovor o radu za nepuno radno vrijeme u skladu s člankom 62. Zakona o radu.
Dakle, korisnik starosne mirovine koji je sklopio ugovor o radu, je radnik u smislu Zakona o radu. Takva osoba, kao i svaka druga fizička osoba koja je radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, stječe prava i obveze iz radnog odnosa pod istim propisanim uvjetima, odnosno jednako kao i svaki drugi takav radnik. Primjerice, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu ostvarivat će pravo na plaću i druga materijalna prava razmjerno ugovorenom radnom vremenu sukladno članku 62. stavku 6. Zakona o radu.
Jednako tako naglašavamo, da je sukladno članku 63. Zakona o radu, poslodavac dužan radniku koji radi u nepunom radnom vremenu, pa tako i radniku koji radi do polovice punog radnog vremena, a korisnik je starosne, odnosno prijevremene starosne mirovine, osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme.
To znači da radnik koji radi do polovice punog radnog vremena, a korisnik je starosne, odnosno prijevremene starosne mirovine, može raditi u smjenama (turnusima), prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom, na službenom putu i to, pod jednakim uvjetima koji su propisani za radnike koji su sklopili ugovor o radu za puno radno vrijeme.
Konačno, u pogledu razlika u oblicima rada i mogućnosti zapošljavanja korisnika starosne, odnosno prijevremene starosne mirovine, na temelju ugovora o radu ili na temelju ugovora o djelu, valja naglasiti sljedeće:
Obavljanje poslova koji po svojoj naravi i vrsti te ovlasti nalogodavca (poslodavca) imaju obilježja poslova radi kojih se zasniva radni odnos sklapanjem ugovora o radu (subordinacija radnika, radnik radi osobno i za plaću te po uputama i pod nadzorom poslodavca; rad u prostoru poslodavca; u određenom radnom vremenu), se na zakonit i pravilan način uređuje sklapanjem ugovora o radu, a tada dolazi i do primjene odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, koje uređuju mogućnosti zapošljavanja do polovice punog radnog vremena korisnika starosne, odnosno prijevremene starosne mirovine.
Za razliku od takvog obavljanja posla, izvršenje djela ili poslova koji nemaju obilježja poslova radi kojih se sklapa ugovor o radu, već predstavljaju primjerice, izvršenje kakvog fizičkog rada ili intelektualnog djela, odnosno jednokratnih poslova koji nemaju karakter stalnosti, a obavljaju se za naknadu, uređuju se sklapanjem ugovora o djelu sukladno propisima obveznoga prava.
U slučaju sklapanja ugovora o djelu korisnik mirovine ne gubi pravo na isplatu svoje mirovine.
Mišljenja smo da je, baš zbog toga, važno zaključno naglasiti da opisane razlike u prirodi i vrsti poslova određuju pravilnost i zakonitost ugovaranja takva rada, što može biti od presudnog utjecaja za primjenu zakonske presumpcije prema kojoj će se smatrati da je sklopljen ugovor o radu bez obzira na to kako su ugovorne strane imenovale takav ugovor, osim ako se ne dokaže suprotno (čl. 10. st. 2. Zakona o radu).

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike zaprimilo je upit vezano uz mogućnost jednostranog mijenjanja radnog mjesta i smanjenja plaće radniku od strane poslodavca, i to iz razloga necijepljenja protiv epidemijske bolesti COVID-19. Nadalje, navodi se pitanje o mogućnosti poslodavca da od radnika traži podatke o njegovom cijepljenju odnosno zahtijeva od njega obvezno cijepljenje uz prijetnju smanjenja/gubitka prava iz radnog odnosa. Na opisani zaprimljeni upit, daje se mišljenje kako slijedi.
I u novonastalim okolnostima epidemije bolesti COVID-19, za poslodavca i dalje postoji dužnost ispunjavanja obveza prema radnicima u skladu sa Zakonom o radu, odnosno dužnost primjene svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima. To se, dakle, odnosi i na način utvrđivanja mjesta rada i opisa poslova radnika, na isplatu plaće, na opseg podataka koje poslodavac o radniku smije tražiti tijekom trajanja radnog odnosa, kao i na dužnost zaštite osobnih podataka.
Podaci o mjestu rada i opisu poslova radnika te podaci o plaći na koju radnik ima pravo dio su zakonom propisanog obveznog sadržaja ugovora o radu. Drugim riječima, podaci o radnom mjestu i iznosu plaće bitni su sastojci ugovora o kojem se dvije ugovorne strane (poslodavac i radnik) trebaju sporazumjeti. Dakle, poslodavac ne može jednostrano promijeniti podatak ugovora o radu koji se odnosi na radno mjesto i/ili plaću. Imajući u vidu da radno pravni odnos predstavlja suglasnost ugovornih strana poslodavca i radnika o bitnim sastojcima ugovora o radu, poslodavac nije ovlašten jednostrano i samovoljno mijenjati bitnu ugovornu odredbu.
Nadalje, Zakonom o radu, kao općim radnopravnim propisom je propisana i zaštita privatnosti radnika. Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno zakonom ili ako je potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom, u kojem je slučaju poslodavac obavezan unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.
Vezano uz obveze radnika i poslodavca iz radnog odnosa, napominjemo da je dužnost radnika obavještavati poslodavca o okolnostima mogućnosti širenja COVID-19 virusa odnosno prema odredbama Zakona o zaštiti na radu, radnik je obvezan obavijestiti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, pa tako i o svojem zdravstvenom stanju koje bi moglo potencijalno ugroziti zdravlje ostalih radnika. Naime, prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir.
S druge strane, poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
Kada je, primjerice, radniku određena samoizolacija, poslodavac i radnik dužni su se u potpunosti pridržavati izdanog odgovarajućeg akta na način kako to određuje poseban propis. Međutim, obzirom da ne postoji propisana obveza cijepljenja, činjenica što se radnik cijepio ili nije cijepio ne bi mogla, sama po sebi, štetno utjecati na njegova radnička prava.

                Kao što ste već pravilno iznijeli u svom upitu, o donošenju pravilnika o radu, poslodavac mora provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem, dok je za donošenje odluke o prikupljanju, obrađivanju, korištenju te dostavljanju trećim osobama podataka o radniku potrebno provesti postupak suodlučivanja s radničkim vijećem.

            Nadalje, odredbom članka 29. Zakona o radu, propisuje se da ukoliko je osobne podatke o radniku potrebno prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama radi ostvarenja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom, poslodavac je dužan unaprijed odrediti pravilnikom o radu koje podatke će u tu svrhu, prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

            Dakle, podaci  o radniku kojima poslodavac raspolaže upravo radi potreba radnog odnosa, ne mogu se neograničeno koristiti prema trećim osobama, a isto tako ni unutar gospodarskog subjekta, odnosno tijela u kojem je radnik zaposlen, već se takvi podaci koriste sukladno posebnim propisima (primjerice podaci o uplati doprinosa).

            Upravo zbog navedenog, odredbom članaka 151. Zakona o radu traži se svojevrsna kontrola od strane radničkog vijeća nad protokom takvih podataka.

            Slijedom opisanog, poslodavac unaprijed mora pravilnikom predvidjeti koje podatke radi ostvarenje prava i obveza iz radnog odnosa (primjerice prava iz zdravstvenog, mirovinskog, invalidskog osiguranja) će prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama što je ujedno propisano posebnim propisom, te se za tu svrhu, odnosno o donošenju pravilnika o radu, mora savjetovati s radničkim vijećem, dok se za postupak samog pristupanja prikupljanju, obrađivanju, korištenju odnosno dostavi podataka trećim osobama te imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama traži donošenje odluke uz suglasnost radničkog vijeća.

            Nadalje, odredbe Zakona o radu, kao općeg propisa ne definiraju što su osobni podaci radnika, već to reguliraju odredbe posebnog propisa, stoga je odgovornost svakog poslodavca da se informira odnosno unaprijed pravilnikom odredi o kojim podacima je riječ, a sve u svrhu ostvarivanja prava i obveza u vezi s radnim odnosom.

Uzmimo za primjer da prilikom provođenja izbora za radnička vijeća postoje dvije liste (A i B). Na listama (i na A i na B) se nalaze kandidati za članove radničkih vijeća te kandidati za zamjenike članova radničkih vijeća. Prilikom utvrđivanja rezultata izbora sukladno prethodno provedenoj D'Hontovoj metodi, potrebno je utvrditi koliko je mjesta dobila koja lista, odnosno koje osobe s tih lista će postati članovi radničkog vijeća. Kandidati sa lista koji su raspoređeni od rednog broja 1. do rednog broja koliko je određena lista dobila mjesta bit će članovi radničkog vijeća koje će dati ta lista. Mjesta se popunjavaju po redoslijedu utvrđenim rednim brojevima na listi.

Ukoliko se kod poslodavca primjerice bira pet članova radničkog vijeća, a nakon utvrđenih rezultata izbora, lista A dobila je 3 predstavnička mjesta, dok je lista B dobila 2 predstavnička mjesta, na listi A prva tri radnika navedena na listi za kandidate postala bi članovi radničkog vijeća, dok bi prva dva radnika sa liste B za kandidate postali članovi radničkog vijeća.

Dakle, tako dobivenom metodom dolazi se do broja pet članova radničkog vijeća ( tri sa liste A i dva sa liste B) koja se biraju kod toga poslodavca.

Potom je potrebno odrediti zamjenike članova radničkog vijeća na način da ih se odredi posebno za listu A te posebno za listu B sukladno članku 147. stavku 6. Zakona o radu.

Nakon što je taj postupak proveden imena i prezimena tih radnika unose se u zapisnik o konačnim rezultatima izbora, te kao što smo već pojasnili u našem prethodnom odgovoru,  članovi/zamjenici članova s jedne liste ne mogu ni u ikojem slučaju zamjenjivati članove/zamjenike članova s druge liste.

Ovo tijelo u okviru svoje nadležnosti, nije ovlašteno ulaziti u konkretne situacije te donijeti odluku o tome da li je u navedem primjeru iz Vašeg upita bilo potrebno raspisati izvanredne izbore.

Izvanredni izbori za radničko vijeće mogu se raspisati sukladno članku 4. Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća (dalje: Pravilnik), te je odluku o tome ovlašten donijeti predsjednik radničkog vijeća, a ako ta odluka nije donesena, na postupak izbora radničkog vijeća primijenit će se odredba članka 2. Pravilnika.

Sukladno članku 162. Zakona o radu, poslodavac može u roku od devedeset dana od dana objave konačnih rezultata izbora od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teške povrede obveze o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore.

Zakonom o radu, te njegovim provedbenim propisima  nije definirano na koji će način poslodavac pribavljati podatke o radnicima koji su potrebni u svrhu vođenja evidencije o radnicima, već je to ostavljeno na odluku samog poslodavca.
Ukoliko se radi o radnim mjestima za koje su propisani posebni uvjeti (primjerice hrvatsko državljanstvo, stručna sprema) za zasnivanje radnog odnosa, mišljenja smo da je radnik dužan podnijeti isprave kojima može dokazati svoj status.
Isto se odnosi isprave kojima se utvrđuje identitet osobe, prebivalište, boravište i drugo.
No, sam način obrade, odnosno zaštite takvih osobnih podataka nije reguliran propisima iz nadležnosti ovog tijela, stoga Vas upućujemo da se obratite Agenciji za zaštitu osobnih podataka, kao nadležnom tijelu nadzora nad provođenjem propisa o zaštiti osobnih podataka, mail: azop@azop.hr

Kao što Vam je već vjerojatno poznato iz naših ranijih uputa za postupanje te dosadašnje prakse, spomenuta kategorija osiguranika zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj koristi osnovom tiskanice E123 (ili potvrde DA 1, ili pak tiskanice predviđene međunarodnim ugovorom) koju predaju nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: Zavod) te osnovom koje im se izdaje Bolesnički list.
Osnovom Bolesničkog lista inozemni osiguranici ostvaruju pravo na cjelokupno liječenje zbog bolesti ili stanja koje je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, kao da se radi o osiguranoj osobi ovog Zavoda.
Kako bismo Vam olakšali prepoznavanje ove kategorije inozemnih osiguranika, na Bolesničkom listu unijeta je promjena u vidu novog polja „liječenje koje je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti" koje će biti označeno i gdje će biti upisana dijagnoza za liječenje za koje je osiguraniku potrebno pružiti cjelokupnu zdravstvenu zaštitu.
Napominjemo da inozemni osiguranici, u slučaju liječenja zbog bolesti ili stanja koje je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, nisu obvezni sudjelovati u pokriću djela troškova zdravstvene zaštite (kao i hrvatski osiguranici koji se liječe zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti), budući da je navedena vrsta zdravstvene zaštite u cijelosti pokrivena obveznim zdravstvenim osiguranjem .
Kako bi isto bilo moguće, na svim računima, receptima te potvrdama o ortopedskim i drugim pomagalima, a koje ćete izdavati vezno uz liječenje inozemnih osiguranika osnovom takvog bolesničkog lista, nužno je navesti šifru za ostvarivanje zdravstvene zaštite koje u cijelosti pokriva obvezno zdravstveno osiguranje, i to pod novim brojem 42. Šifra 42 također je naznačena na Bolesničkom listu. U slučaju nejasnoća ili poteškoća s gore navedenim, molimo da se obratite nadležnom Regionalnom uredu/Područnoj službi ovog Zavoda.

Ministarstvo hrvatskih branitelja je Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nastojalo odgovoriti na poteškoće uočene u postojećem sustavu skrbi za braniteljsku i stradalničku populaciju s ciljem poboljšanja kvalitete života najzaslužnijih za stvaranje suverene i samostalne Republike Hrvatske. Stoga, povodom medijskih napisa u svezi prava na prednost pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta prema navedenom Zakonu, a pri imenovanju ravnatelja škola, dostavljamo sljedeće očitovanje: 
Ministarstvo znanosti i obrazovanja je dopisom od 9. ožujka 2018. godine od Ministarstva hrvatskih branitelja zatražilo očitovanje vezano uz primjenu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u postupcima izbora i imenovanja ravnatelja školskih ustanova na koje se Ministarstvo hrvatskih branitelja očitovalo 22. ožujka  2018. godine. 
Ministarstvo hrvatskih branitelja je u očitovanju dalo tumačenje odredbi Zakona koje se odnose na prednost pri zapošljavanju navodeći kako je člankom 102. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17) propisano da su javne službe i javne ustanove kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima prilikom zapošljavanja temeljem javnog natječaja, oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način obvezne prilikom tog zapošljavanja dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, po utvrđenom redoslijedu iz stavka 1. ovoga članka, ukoliko ispunjava uvjete propisane člankom 103. i 104. Zakona, te uvjete iz javnog natječaja odnosno oglasa. Nadalje, stavkom 2. članka 102. Zakona propisano je da prednost iz stavka 1. ovoga članka mogu ostvariti i osobe iz stavka 1. ovoga članka koje su zaposlene na poslovima koji ne odgovaraju njihovoj stručnoj spremi. 
Prema članku 103. stavku 2. Zakona, pravne osobe iz gore navedenog članka 102. Zakona dužne su prilikom raspisivanja javnog natječaja ili oglasa za zapošljavanje pozvati osobe iz članka 102. stavaka 1.-3. da dostave dokaze iz stavka 1. ovoga članka u svrhu ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju. 
Također su pravne osobe iz članka 102. ovoga Zakona, sukladno stavku 3. istoga članka Zakona, prilikom raspisivanja javnog natječaja ili oglasa za zapošljavanje, objavljenog putem 
internetskih stranica, dužne objaviti poveznicu na internetsku stranicu Ministarstva hrvatskih branitelja na kojoj su navedeni dokazi potrebni za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju. 
Slijedom navedenog, postupke vezane za imenovanje na tzv. mandatne funkcije treba provoditi sukladno posebnim pravnim propisima za određenu ustanovu, a vodeći računa i o navedenim odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. 
U Uputi od 16. svibnja 2018. godine, koju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, a u kojoj se poziva na gore navedeno očitovanje Ministarstva hrvatskih branitelja navedeno je sljedeće: „U situacijama kada se na natječaj ravnatelja uz osobe koje ostvaruju prednost jave i osobe koje prednost ne ostvaruju, izbor ravnatelja obavlja se samo između osoba koje ostvaruju prednost pri čemu će se između osoba koje ostvaruju prednost izabrati osoba prema redoslijedu propisanom u članku 102. Zakona o braniteljima. Ako se dogodi da više osoba ostvaruje istu prednost prema propisanom redoslijedu, na sjednicama učiteljskog/nastavničkog/odgajateljskog vijeća, vijeća roditelja te zbora radnika, kao i na sjednici školskog odbora izabrati će se jedna osoba koja ostvaruje prednost. U slučaju da se na natječaj uz osobe koje ne ostvaruju prednost, javi samo jedna osoba koja ostvaruje prednost uzeti će se u obzir samo ta jedna osoba koja ostvaruje prednost. Dakle, na sjednicama učiteljskog/nastavničkog/odgajateljskog vijeća, vijeća roditelja te zbora radnika, kao i na sjednici školskog odbora odlučivati će samo o tom kandidatu, kao što se na primjer do sada odlučivalo u situacijama kada se na natječaj za ravnatelja javio samo jedan kandidat“.  
Važno je napomenuti kako gore citirani tekst iz Upute ne proizlazi iz očitovanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Naime, iz očitovanja Ministarstva hrvatskih branitelja jasno proizlazi da se postupci vezani za imenovanje na tzv. mandatne funkcije trebaju provoditi sukladno posebnim pravnim propisima za određenu ustanovu, odnosno da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i druge osobe iz članka 102. stavka 1. Zakona imaju pravo prednosti samo pod jednakim uvjetima. Dakle, u natječajni postupak ulaze svi kandidati koji ispunjavanju uvjete iz natječaja a osoba iz članka 102. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskog branitelja bez oba roditelja ili bez roditeljske skrbi, dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, član uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata odnosno nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljac iz Domovinskog rata, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata redoslijedom od duljeg prema kraćem vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dijete umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, ako je korisnik zajamčene minimalne naknade, dijete umrlog dragovoljca iz Domovinskog rata, ako je korisnik zajamčene minimalne naknade, dijete umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sa 100 dana borbenog sektora, ako je korisnik zajamčene minimalne naknade, dijete dragovoljca iz Domovinskog rata, ako su roditelj i/ili dijete korisnici naknade za nezaposlene iz članka 107. ovoga Zakona ili zajamčene minimalne naknade i dijete hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sa 100 dana borbenog sektora, ako su roditelj i/ili dijete korisnici naknade za nezaposlene iz članka 107. ovoga Zakona ili zajamčene minimalne naknade) ima prednost pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta u odnosu na ostale kandidate samo ako je prilikom natječajnog postupka ostvarila jednak broj bodova/glasova kao najbolji kandidat.

            O kršenju zakonske zabrane natjecanja sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17) radit će se ukoliko radnik za vrijeme trajanja radnog odnosa, sklapa poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.
            No, radnika se takve zabrane može i osloboditi, na način da od poslodavca dobije odobrenje za obavljanje istih onih poslova koje obavlja sam poslodavac.
            Dakle, svrha samog instituta zakonske zabrane natjecanja je da radnik za vrijeme trajanja radnog odnosa ne obavlja poslove iz djelatnosti poslodavca, dok se obavljanje nekih drugih poslova koji ne spadaju u poslodavčevu djelatnost ne bi smatralo spornim.
            Slijedom navedenoga, o kršenju odnosno ne kršenju zakonske zabrane natjecanja radit će se ovisno o činjenici da li radnik obavlja poslove koje su predmet poslovanja-djelatnost poslodavca, te da li je za obavljanje istih dobio odobrenje, o čemu procjenu donosi sam poslodavac, odnosno u slučaju spora jedino ovlašteno tijelo za donošenje odluke o kršenju zakonske zabrane natjecanja je sud.
            Završno, ovo tijelo u okviru svoje nadležnosti nije ovlašteno rješavati konkretne situacije stranaka, već isključivo daje tumačenja eventualno nejasnih zakonskih odredbi.

Zakon o radu (NN 93/14, dalje: Zakon) svojim odredbama propisuje zaštitu privatnosti radnika na način da se osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, koristiti te dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno odredbama Zakona o radu ili nekog drugog zakona odnosno ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom.

Dakle, ukoliko je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

Radnikove osobne podatke poslodavac ne smije koristiti niti za jednu svrhu koja nije vezana za radni odnos odnosno koja nije određena posebnim propisom.

Sva pitanja u vezi osobnih podataka (prikupljanje, korištenje i dr.) može obavljati samo poslodavac, a ukoliko se radi o poslodavcu pravnoj osobi, prema članku 131. st. 2. Zakona o radu, ovlaštenja ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili dr. (direktor, ravnatelj, predsjednik uprave).

Nadalje, ako poslodavac zapošljava najmanje dvadeset radnika, dužan je imenovati osobu koja mora uživati povjerenje radnika i koja je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljaju li se obrađuju ili koriste podaci u skladu sa Zakonom.

Slijedom navedenoga, s aspekta radnog zakonodavstva nema zapreke da poslodavac izvrši uvid u osobne dosje radnika, no samo ukoliko je to potrebno radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te ukoliko je svrha uvida vezana uz radni odnos.

No, budući je zaštita osobnih podataka propisana i Zakonom o zaštiti osobnih podataka, ne samo odredbama Zakona o radu, poslodavac mora sukladno navedenom propisu radnike informirati o svrsi obrade, o identitetu voditelja zbirke osobnih podataka, o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka, stoga Vas upućujemo da se za dodatna pitanja oko odnosa ravnatelja i voditelja zbirke osobnih podataka obratite Agenciji za zaštitu osobnih podataka.

Od 1. prosinca 2017. godine na snazi je novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17 - dalje u tekstu: TKU), koji pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla definira na drukčiji način u odnosu na prethodni TKU.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja (dalje u tekstu: Ministarstvo) zaprima veliki broj upita školskih ustanova kojima traže tumačenje prava zaposlenika na naknadu troškova prijevoza. Želimo naglasiti kako Ministarstvo nije nadležno tumačiti odredbe TKU-a već to može učiniti isključivo zajedničko Povjerenstvo za njegovo tumačenje, koje je tek osnovano.
Do eventualnog donošenja tumačenja odredbe članka 66. TKU-a, sve su se školske ustanove obvezne pridržavati ove upute.
Najviše upita odnosi se na pravo zaposlenika kojima je javni prijevoz organiziran na relaciji na kojoj putuju na posao, ali im isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Dakle, postavlja se pitanje što se smatra organiziranim javnim prijevozom: da li je to samo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (čekanje manje od 45 minuta, a u slučaju presjedanja manje od 30 minuta) ili već samo postojanje javnog prijevoza znači da je javni prijevoz organiziran iako zaposleniku ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla?
Kako su se u javnosti pojavili određeni, po našem mišljenju, pogrešni stavovi izneseni i na nekim održanim seminarima, smatramo kako trebamo pojasniti navedenu odredbu, uzimajući u obzir tijek i sadržaj pregovora sa socijalnim partnerima. Stav ovog Ministarstva je da se organizirani javni prijevoz smatra onaj javni prijevoz koji postoji na određenoj relaciji, neovisno o tome omogućuje li zaposleniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Dakle, u slučaju da postojeća linija javnog prijevoza (mjesnog ili međumjesnog) ne omogućuje zaposleniku redoviti dolazak na posao, zaposleniku se ne isplaćuje naknada troškova u visini 1,00 kn po kilometru već u visini protuvrijednosti karte (1/12 godišnje ukoliko ista postoji, a ako ne postoji onda u visini mjesečne tj. pojedinačne karte).
Neorganiziranim javnim prijevozom smatra se slučaj kada na određenoj relaciji uopće ne postoji linija javnog prijevoza i tada se zaposleniku isplaćuje naknada u visini 1,00 kn/km.
Što se tiče upita vezanog uz plaćanje poreza na dohodak na naknadu troškova prijevoza, ovo Ministarstvo nije nadležno tumačiti odredbe Pravilnika o poreza na dohodak već je to u nadležnosti Ministarstva financija. Stoga ćemo od istoga zatražiti tumačenje navedene odredbe, koje ćemo - po dobivanju - proslijediti svim školama.
U nastojanju da olakšamo školskim ustanovama provedbu članka 66. TKU-a, pripremili smo ogledni primjer Izjave zaposlenika o načinu dolaska na posao i povratka s posla za 2018.g., koju Vam u privitku ovog dopisa dostavljamo.

Sukladno članku 78. Zakona o radu (NN br. 149/09 i 61/11), ako ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnika postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Radi osiguranja takvih poslova poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da radniku osigura odgovarajuće poslove.

Ako radnik odbije ponuđeni ugovor, poslodavcu ostaje mogućnost primijeniti institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, odnosno može, u slučaju radnikova ne prihvaćanja ponuđene izmjene ugovora o radu, radniku otkazati ugovor o radu i istovremeno predložiti sklapanje ugovora s izmijenjenim uvjetima (članak 115. stavak 1. Zakona). Budući se odredbe Zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kada poslodavac radniku daje otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora (dakle, radnik ostvaruje pravo na otpremninu i na otkazni rok), a uzimajući u obzir da radnik sukladno rješenju nadležnog tijela ne smije raditi svoje ugovorene poslove, uputno je u odnosu na otkazni rok, radnika osloboditi obveze odrađivanja istog.

Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora s radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Radničko vijeće u okviru postupaka donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, sudjeluje u donošenju programa zbrinjavanja viška radnika ali i u postupku donošenja odluka o pojedinačnim otkazima ugovora o radu.

Stoga smo mišljenja da je prilikom primjene instituta otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora (čl. 115. Zakona), svakako potrebno provesti savjetovanje s radničkim vijećem, na način kako je to propisano člankom 149. Zakona.

Glede prava na otpremninu u dvostrukom iznosu, mišljenja smo kako navedeno pravo ostvaruje samo onaj radnik koji po odluci nadležnog tijela, nakon završenog liječenja i oporavka nije vraćen na rad, jer radnik nije u mogućnosti nadalje obavljati ugovorene poslove (dakle, radi se o radniku kojem rješenjem nadležnog tijela nije utvrđena preostala radna sposobnost).

Budući je odredbom stavka 2. članka 119. Zakona, propisano da se otpremnina ne smije ugovoriti odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca, mišljenja smo da se u slučaju kada radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, nije isplaćivana plaća već naknada plaće prema posebnim propisima (npr. naknada za bolovanje), visina plaće utvrđuje na način da se kao ista uzima plaća koju bi radnik ostvario da je radio.

U slučaju sklapanja ugovora o pružanju usluga ili ugovora o poslovnoj suradnji radnici mogu obavljati poslove samo za svojega poslodavca, te ne mogu biti ustupljeni tom drugom trgovačkom društvu s kojim je sklopljen ugovor. Naime, poslove ustupanja radnika može obavljati isključivo agencija za privremeno zapošljavanje. Poslodavac svog radnika može privremeno ustupiti samo u povezano društvo (kao što su npr. ovisno i vladajuće društvo).
Ukoliko je ispunjen kriterij o povezanim društvima, poslodavac iz Hrvatske može uputiti radnika u Sloveniju primjerice u svoju podružnicu ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i poslodavac, pod uvjetom da za vrijeme upućivanja između poslodavca i radnika postoji radni odnos, i tada se primjenjuju pravila o izaslanju radnika.
Ako kriterij o povezanim društvima nije ispunjen, napominjemo da jedno trgovačko društvo ne može nuditi u najam svoje radnike drugom trgovačkom društvu. Napominjemo kako odredbe Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 16. prosinca 1996. godine o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga upravo i govore da poduzeće koje pruža transnacionalne usluge može uputiti radnike u drugu državu članicu Europske unije samo za svoj račun i pod svojim vodstvom. Navedeno ne predviđa mogućnost prepuštanja radnika naručitelju usluge.

Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14) zabranjuje izravnu ili neizravnu diskriminaciju na području rada i radnih uvjeta, te je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa zakonima. Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

Radnik koji je za vrijeme obavljanja posla bio izvrgnut diskriminaciji i neprimjerenom tretmanu može sukladno odredbi članka 134. stavka 3. Zakona o radu podnijeti službenu pisanu pritužbu poslodavcu ili ovlaštenoj osobi poslodavca. Poslodavac je dužan, najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, istu ispitati i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju, radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili povrede dostojanstva ako utvrdi da ono postoji. Ako u navedenom roku poslodavac ne poduzme takve mjere, ili su iste očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Za vrijeme prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće koju bi ostvario da je radio. Dakle, Zakon o radu propisuje sudsku zaštitu radnika u slučaju kada poslodavac nije poduzeo mjere kako bi spriječio uznemiravanje ili su poduzete mjere očito neprimjerene, pa nastavak rada u takvom radnom okruženju za radnika nije prihvatljiv.

Napominjemo kako prekršajna odgovornost poslodavca u ovakvim situacijama postoji samo u slučaju kada nije uredio postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije, odnosno ako nije imenovao osobu koja je ovlaštena rješavati pritužbe. Inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o radu i na temelju njega donesenih propisa, te drugih zakona i propisa koji uređuju odnose između poslodavaca i radnika, obavlja Inspektorat rada.

Također, napominjemo kako je temeljem odredbe članka 5. stavka 4. Zakona o radu zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija u području rada i radnih uvjeta na nekoj od diskriminacijskih osnova navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12), poput primjerice dobi i zdravstvenog stanja. Zabrana diskriminacije odnosi se na davanje prednosti ili pogodovanje radnika na nekoj od diskriminacijskih osnova pri isplati plaće i svih drugih primitaka.

Osoba koja se smatra diskriminiranom ili kojoj je povrijeđeno dostojanstvo može se radi pružanja potrebnih informacija i savjeta obratiti Pučkom pravobranitelju, središnjem tijelu nadležnom za suzbijanje diskriminacije (Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb, tel: 01 4851 855, e-pošta: info@ombudsman.hr).

Strana zaklada koja djeluje na području Republike Hrvatske sukladno odredbama Zakona o zakladama i fundacijama („Narodne novine", broj 36/95 i 64/01) može kao poslodavac zapošljavati radnike sklapajući s njima ugovor o radu.
U slučaju obavljanja poslova koji imaju obilježje radnog odnosa i primanja plaće za takav rad, takvi poslovi bi se mogli obavljati jedino putem sklapanja ugovora o radu. Naime, zaklada ima sva prava i obveze poslodavca propisana Zakonom o radu („Narodne novine", broj 93/14) kao općim propisom radnog prava.

U slučaju sporazumnog prestanka radnog odnosa  radni odnos prestaje s danom koji su dogovorili poslodavac i radnik. Dani prestanka radnog odnosa mogu biti i subota, odnosno nedjelja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje s tim danom utvrđuje prestanak svojstva osiguranika.

Radnik već prvog idućeg dana može zasnovati novi radni odnos kod drugog poslodavca. Napominjemo da poslodavac može prijaviti radnika u svojstvo osiguranika temeljem radnog odnosa u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje  najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

Odredbama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11 i 22/12), ustrojena su ministarstva i središnja tijela državne uprave kao i njihov djelokrug, dok su nadležnosti ovog Ministarstva pobliže utvrđene Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poduzetništva i obrta {"Narodne novine", broj 21/12). Sukladno navedenim zakonskim aktima, u djelokrug ovog Ministarstva spada i djelovanje instrumenata gospodarskog sustava i mjera gospodarske politike na razvoj obrtništva, zadrugarstva, malog i srednjeg poduzetništva te sustavno poticanje poslovanje obrtnika i poduzetnika, pri čemu nismo ovlašteni za tumačenje ili promjenu zakonskih i podzakonskih akata iz. djelokruga drugih središnjih tijela državne uprave.

Stoga navedeno pitanje treba uputiti ministarstvu nadležnom za oblast rada, točnije Ministarstvu rada i mirovinskog sustava koje odgovarajućom intervencijom u Zakon o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11) i Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", broj 80/08 i 121/10), može osigurati izjednačavanje statusa obrtnika sa statusom radnika u radnom odnosu.

Odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o radu uvedena je mogućnost ustupanja radnika povezanom društvu. Poslodavac koji nema potrebe za radom određenih radnika može privremeno ustupiti radnika povezanom društvu, pod uvjetom da je s tim povezanim društvom sklopio sporazum koji mora obvezno sadržavati podatke o:
1) nazivu i sjedištu povezanih poslodavaca

2) imenu, prezimenu i prebivalištu radnika

3) datumu početka i završetka privremenog ustupanja

4) mjestu rada i poslovima koje će radnik obavljati

5) plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate

6) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

Osim sklapanja sporazuma, poslodavac ima obvezu pribaviti i pisanu suglasnost radnika na takvo ustupanje. Navedena pisana suglasnost smatrat će se dodatkom ugovora o radu, kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje poslova kod povezanog poslodavca.
Navedeno ustupanje može trajati najduže šest mjeseci neprekidno. Nije propisano ograničenje koje se odnosi na minimalno trajanje takvog ustupanja, pa se prema tome ono može ugovoriti na bilo koje razdoblje kraće od šest mjeseci.
Ukoliko u međuvremenu ponovno nastupi potreba za ustupanjem radnika povezanom društvu, mišljenja smo da je poslodavac u tom slučaju dužan sklopiti novi sporazum s povezanim društvom te pribaviti novu suglasnost radnika na ustupanje.
U slučaju ustupanja radnika u povezano društvo evidencija radnog vremena se vodi i plaća se isplaćuje sukladno sporazumu između poslodavca i povezanog društva.

U smislu Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14), kao općeg propisa, poslodavac je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu. Sukladno navedenom, u smislu Zakona o radu, pod pojmom zapošljavanja radnika podrazumijeva se zasnivanje radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu.

Dakle, samostalno obavljanje djelatnosti od strane određene fizičke osobe, u smislu citiranog Zakona, nije zapošljavanje niti rad i obavljanje određenih poslova za poslodavca (fizičku ili pravnu osobu), pa fizičke osobe koje obavljaju određenu djelatnost u skladu s drugim posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te djelatnosti, kao što su to ovlašteni inženjeri građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost u vlastitom uredu registriranom ili upisanom u odgovarajući upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, te koje su u skladu s time, i osigurane prema posebnim propisima o obveznim osiguranjima, nisu radnici u smislu Zakona o radu.

Također, više ovlaštenih inženjera građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost zajedno u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, ne zasnivaju radni odnos u smislu Zakona o radu, niti sklapaju ugovor o radu, već samo obavljaju djelatnost u zajedničkom uredu, a međusobna prava i obveze uređuju posebnim ugovorom u skladu s člankom 21. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja („Narodne novine'4, broj 78/15).

Naglašavamo da, ne ulazeći pri tome u tumačenje odredbi Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, ovlašteni inženjer građevinarstva koji samostalno obavlja djelatnost u svojem uredu ili u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, može kao fizička osoba, biti poslodavac nekome drugom inženjeru ili radniku druge struke, i da za to u smislu 

Zakona o radu, nema zapreke. Isti je slučaj i sa pravnom osobom registriranom za poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, koja u smislu Zakona o radu, može biti poslodavac, a koja štoviše, u smislu članka 22. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, mora u obavljanju tih poslova imati zaposlenog ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera.

Posebno napominjemo da mjerodavno tumačenje Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, posebno pojmova zapošljavanja i uvjeta za zapošljavanje na poslovima projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, može dati samo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, obzirom na to da je riječ o propisu za čiju je provedbu ono nadležno.

Obzirom na to da ste u Vašem podnesku zatražili i odgovore s područja mirovinskoga osiguranja, o kategorijama obvezno osiguranih osoba i o doprinosima u odnosu na osobe koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, dostavljamo Vam i odgovor Uprave za mirovinski sustav ovoga Ministarstva.

Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 - u daljnjem tekstu: ZOMO) propisuje razliku između osoba koje samostalno obavljaju neku djelatnost od onih koje obavljaju nesamostalan rad u odnosu na način uspostave mirovinskog osiguranja, kao i u pogledu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje.

Tako je člankom 10. stavkom 1. točkom 2. ZOMO-a propisano da su obvezno osigurane u mirovinskom osiguranju osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskog doma, fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi (dakle, izrijekom nisu navedene sve osobe koje mogu u skladu s posebnim propisima samostalno obavljati profesionalnu djelatnost), a osiguranje im se uspostavlja na temelju dozvole za obavljanje djelatnosti odnosno upisa u registar koji vode nadležno tijelo ili profesionalne udruge.

S druge strane, radnicima koji obavljaju nesamostalan rad (na temelju ugovora o radu za poslodavca) osiguranje se uspostavlja na temelju prijave poslodavca (članak 9. ZOMO-a).

Zakonom o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) propisani su različiti načini plaćanja i izračuna doprinosa, s obzirom na to, između ostaloga, obavlja li se rad kao samostalan ili nesamostalan.

Samostalno obavljanje djelatnosti se od nesamostalnog rada bitno razlikuje po tome što samostalna djelatnost zahtijeva, između ostaloga, rad u punom vremenu, samostalnost u radu i odgovornost za štetu koja bi mogla nastati iz takve djelatnosti. Zbog specifičnosti tih zanimanja kao i prava i obveza koje proizlaze iz takvog obveznog osiguranja prema ZOMO-u i Zakonu o doprinosima te drugih propisa (poreznih propisa, propisa o svakoj od tih djelatnosti), postoji znatna razlika u pravima i obvezama kod obavljanja nesamostalnog rada od obavljanja samostalne djelatnosti.

Što se tiče zaposlenja u uredu za samostalno obavljanje djelatnosti, ZOMO ne propisuje obvezu da osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost moraju biti zaposlene na temelju ugovora o radu u tom uredu. Također, ukoliko je osoba zaposlena temeljem ugovora o radu u drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, samostalnu djelatnost može obavljati kao drugu djelatnost, ovisno o mogućnostima propisanim posebnim propisima. 

Sukladno propisanoj nadležnosti Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava može aktivnim mjerama za zapošljavanje i novim zakonskim mogućnostima samo poticati poslodavce da planiraju i lakše otvore radna mjesta, a nezaposlene osobe da se lakše i brže uključe u svijet rada putem stjecanja radnog iskustva, obrazovanja, uključivanja u poslove nakon dugotrajne nezaposlenosti i slično. Naime, tim mjerama, mladim ljudima i svima onima koji su nezaposleni omogućava se stjecanje novih radnih iskustava i podizanje zapošljivosti kako bi spremno dočekali pokretanje hrvatskog gospodarstva koje se očekuje krajem godine.

Novim Zakonom o poticanju zapošljavanja kojim se proširuju već postojeće mjere aktivne politike zapošljavanja žele se postići slijedeći ciljevi:

Potaknuti poslodavce na lakše zapošljavanje kroz dodatno smanjenje cijena rada. Naime, prošireno je dosadašnje područje olakšica (oslobađanje od svih doprinosa na plaću) na zapošljavanje ne samo mladih osoba bez iskustva, već i mladih osoba koje imaju do jedne godine evidentiranog staža u mirovinskom osiguranju kao i na dugotrajno nezaposlene osobe koje su duže od dvije godine u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Osim toga, produžena je mogućnost korištenja istih olakšica za navedene, proširene ciljne skupine sjedne na dvije godine. Radi se o olakšici od 15,4,% na plaću (doprinos za zdravstveno osiguranje, zaštiti na radu, za zapošljavanje i za zapošljavanje osoba s invaliditetom). Korištenje olakšica vezano je samo za osobe koje su najmanje tri mjeseca u evidenciji Zavoda, odnosno za dugotrajno nezaposlene osobe dvije godine jer u ovom trenutku zbog velikog broja nezaposlenih na samoj evidenciji Zavoda te osobe moraju biti prioritet. Nadalje, postavljeni su i dodatni uvjeti za poslodavce te oni ne mogu koristiti olakšice nakon dvije godine, ako iste osobe za koje su već koristili olakšice ne zadrže u radnom odnosu. Poslodavci inače navedene olakšice mogu koristiti samo ako isplaćuju plaće, doprinose i poreze i ako ne otpuštaju radnike zbog poslovno uvjetovanog otkaza. Ujedno je Zakonom o poticanju zapošljavanja regulirano da poslodavci koji su počeli koristiti olakšice po drugim posebnim propisima prije stupanja na snagu ovog zakona, ne mogu koristiti olakšice za istu osobu i po ovom Zakonu. Nadzor i kontrolu nad provedbom, u povezanom djelovanju obavljaju Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinskog osiguranje, Državni inspektorat i Porezna uprava.Postojeća mjera za povećanje zapošljivosti mladih osoba bez iskustva kroz stručno osposobljavanje za rad u trajanju od jedne godine proširena je i na zvanja za koje nije potrebno polaganje stručnog ispita i na mogućnost korištenja iste od strane privatnih poslodavaca. Osposobljavanje za obrtnička zanimanja produženo je na dvije godine što je važno za vezane obrte i mogućnost polaganja majstorskog ispita. Nezaposlena osoba sama odlučuje da li će takav oblik jačanja svojih kapaciteta prihvatiti ili neće prihvatiti. Ako prihvati, ide joj radni staž, sva prava iz rada osim prava na plaću te joj za to vrijeme država isplaćuje novčanu pomoć od 1.600,00 kn. Isto tako, ako želi, osoba može prekinuti takav oblik stručnog osposobljavanja, posebno ako dobije ponudu za zapošljavanje u pravi radni odnos. Ova mjera nije namijenjena poslodavcima već nezaposlenim osobama koje same odlučuju hoće li ili neće prihvatiti stručno osposobljavanje. Posebno moramo istaknuti da ova mjera nije mjera za zapošljavanje već poticanje zapošljivosti i konkurentnosti mladih osoba na tržištu rada za buduće zapošljavanje. Mjeru po vrlo strogim kriterijima prati i nadzire Hrvatski zavod za zapošljavanje, a ne mogu je koristiti poslodavci koji ne isplaćuju plaće, doprinose i poreze i koji zbog poslovno uvjetovanih razloga otpuštaju radnike. Nadalje, poslodavac mora osigurati i platiti mentora i stručni ispit (ako je obvezan) te napraviti kvalitetan program stručnog osposobljavanja. Ako mlada osoba vidi da se njezino osposobljavanje ne provodi po programu, javlja Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i program se obustavlja s kaznenim odredbama novčanog karaktera za poslodavca (od 50.000,00 do 100.000,00 kn). Direktni monitoring (bez posebne najave poslodavcu) vrše djelatnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

3. Ovim Zakonom pojednostavljenje način sezonskog zapošljavanja u poljoprivredi i to dnevnim radnim angažiranjem u vrijeme kada to poslodavcu s obzirom na vremenske uvjete najviše odgovara i plaćanjem doprinosa kroz dnevni vrijednosni kupon. Time je znatan dio dosadašnjeg „crnog tržišta rada" legaliziran, a poslodavcima olakšano zapošljavanje. Na tim poslovima mogu biti angažirane i nezaposlene osobe ( koje se neće brisati iz evidencije HZZ-a) kao i umirovljenici kojima je ovim Zakonom omogućen legalni rad na tim poslovima bez prekida statusa umirovljenika jer se radi o privremenim odnosno povremenim poslovima koji mogu u jednoj godini trajati najduže 90 dana i odvijaju se na dnevnoj razini te se ne radi o bitno visokim iznosima dnevnica i ukupnoj zaradi za 90 dana u godini.

Posebno moramo istaknuti već postojeće mjere aktivne politike zapošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a koje su usmjerene prema stvaranju uvjeta kod poslodavaca za zapošljavanje skupina nezaposlenih osoba koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada, njihovom obrazovanju, podizanju razine zapošljivosti, motiviranosti za traženjem stalnog zaposlenja, kao i očuvanju radnih mjesta. Navedene mjere sastavni su dio Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja čiji ciljevi su utvrđeni Zajedničkim memorandumom o prioritetima politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj iz 2008. godine. Zajedničkim memorandum o prioritetima politike zapošljavanja u Hrvatskoj određeni su ciljevi i prioritetna područja djelovanja, kao i ciljane skupine za primjenu mjera aktivne politike zapošljavanja.

Ključni prioriteti aktivne politike zapošljavanja su: povećanje stope participacije žena primarne dobne skupine (posebice onih s niskim ili neodgovarajućim vještinama), povećanje stopa participacije starijih osoba, povećanje stope participacije mladih ljudi, rješavanje problema dugotrajne nezaposlenosti, smanjenje nesrazmjera vještina na tržištu rada,

poboljšaiije prilagodljivosti radnika i poduzeća, povećanje ulaganja u ljudski potencija! kroz bolje obrazovanje i vještine, dobro upravljanje i izgradnja administrativnih kapaciteta. U skladu s tim prioritetima, intervencije aktivne politike u smislu motiviranja, obrazovanja i sufinanciranog zapošljavanja usmjerene su prema ženama primarne dobi nižeg ili neadekvatnog obrazovanja, nezaposlenim osobama (50+) i zaposlenim osobama kojima prijeti gubitak zaposlenja, mladim osobama koje su ispale iz sustava srednjoškolskog obrazovanja, mladim osobama bez radnog staža, dugotrajno nezaposlenima uz posebno isticanje osoba s invaliditetom, žrtvama obiteljskog nasilja, samohranim roditeljima, liječenim ovisnicima, hrvatskim braniteljima, kao i osobama romske nacionalne manjine.

MJERE AKTIVNE POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA 2011-2013

Koristimo priliku da Vam u nastavku odgovora približimo postojeće mjere aktivne politike zapošljavanja. Mjere se dijele na: potpore za zapošljavanje, potpore za usavršavanje te na mjere koje se ne smatraju državnim potporama, a usmjerene su na obrazovanje nezaposlenih osoba prema potrebama tržišta rada, stručno osposobljavanje za rad mladih osoba bez radnog iskustva, zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba u programima javnih radova te očuvanje radnih mjesta u uvjetima u kojima poslodavac uvodi program rada u punom radnom vremenu u trajanju kraćem od 40 sati tjedno.

f

1. Potpore za zapošljavanje

Potpore za zapošljavanje spadaju u kategoriju državnih potpora za zapošljavanje te su u skladu sa Zakonom o državnim potporama („Narodne novine" broj 140/2005) i Uredbom Komisije (EZ-a) BR.800/2008. Imaju obilježja horizontalnih potpora usmjerenih svim poduzetnicima koji zapošljavaju osobe u nepovoljnom položaju na tržištu rada, ali isključuju poduzetnike u teškoćama. Poslodavcima koji zadovoljavaju određene uvjete i kriterije dodjeljuju se potpore za zapošljavanje mladih osoba bez radnog iskustva (do 25 godina osobe srednje stručne spreme i do 29 godina osobe visoke stručne spreme), dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba starijih od 50, osoba s invaliditetom t posebnih skupina nezaposlenih osoba. Analizom iz Zajedničkog memoranduma utvrđeno je da su navedene skupine u osobito nepovoljnom položaju na tržištu rada, što zbog nedostatka iskustva, što zbog nedostatka određenih znanja, vještina i motiviranosti za zaposlenjem.

2. Potpore za usavršavanje s ciljem obrazovanja radnika

Osim potpora za zapošljavanje, poslodavcima Hrvatski zavod za zapošljavanje već duži niz godina dodjeljuje i potpore za usavršavanje s ciljem obrazovanja radnika dugotrajno zaposlenih kod poslodavca koji uvodi nove tehnologije, više standarde i proizvodne procese za radnike starije od 50 godina, koji se teže snalaze u promjenjivim uvjetima, kao i za novozaposlene radnike u zanimanjima u kojima na lokalnom tržištu rada nedostaje kvalificirane radne snage pa ih je potrebno uvesti u posao i osposobiti za određeno radno mjesto. Mjera osigurava poslodavcima kvalificiranu radnu snagu, kao i usklađivanje sa zahtjevima tržišta i održavanje konkurentnosti, a djeluje preventivno u svrhu zadržavanja postojeće zaposlenosti. Radnici uspijevaju sačuvati radno mjesto, a nadograđuju svoja znanja i vještine čime si povećavaju zapošljivost u slučaju da ipak izgube sadašnji posao.

3. Mjera Obrazovanje nezaposlenih

Mjera Obrazovanje nezaposlenih je mjera kojom se utječe na povećanje razine znanja i vještina nezaposlenih osoba i na smanjenje nerazmjera ponude i potražnje na lokalnom tržištu rada. Nezaposlene osobe se, ovisno o stručnoj spremi, uključuju u programe osposobljavanja, prekvalifikacije ili stručnog usavršavanja za zanimanja koja su vrlo tražena na lokalnom tržištu rada, što doprinosi njihovom bržem zapošljavanju po završetku obrazovnog programa, a istovremeno zadovoljava se potražnja na tržištu. Navedenom mjerom također sc utječe na razvoj stavova o potrebi cjeloživotnog obrazovanja.

4. Mjera Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa mjera je koja sc počela provoditi sredinom 2010. godine. Usmjerena je na mlade osobe u zanimanjima u kojima postoji zakonska obveza polaganja stručnog ili državnog ispita, kao što su medicinske sestre, stomatolozi, građevinari i obrtnička zanimanja. Ova skupina teško je zapošljiva zbog nedostatka radnog iskustva i staža, a navedem mjerom potiče se poslodavce na pružanje potrebnog iskustva mladim osobama, uz osiguranog mentora, kako bi stekli uvjete za polaganje državnog i stručnog ispita, što im omogućava kasnije brže zapošljavanje.

5. Program javnih radova

U programima javnih radova društveno korisnim radom potiče se zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih i ostalih skupina koje su u nepovoljnom položaju na tržištu te se potiče njihova socijalna uključenost i utječe na razinu njihove zapošljivosti, motiviranosti i stjecanje radnih navika i kompetencija koje su zbog dugotrajne nezaposlenosti možda izgubili. Riječ je o direktnom stvaranju poslova, kratkoročnom zapošljavanju u programima društveno korisnog rada koje ne doprinosi samo povećanju motiviranosti i zapošljivosti nezaposlene osobe nego i njenoj socijalnoj uključenosti, a od koristi je i za lokalnu zajednicu.

6. Mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta

Mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta usmjerena je na radnike zaposlene kod poslodavaca koji uvodi rad u punom radnom vremenu kraćem od 40 sati tjedno. Tim radnicima Zavod nadoknađuje do 20% razlike neto plaće prije i nakon uvođenja Programa rada u punom radnom vremenu kraćem od 40 sati tjedno. Radnici tako uspijevaju zadržati svoje radno mjesto, kao i dio neto plaće, a istovremeno se poslodavcu omogućava prevladavanje poslovnih poteškoća i zadržavanje radnika.

Sve aktivne mjere zapošljavanja usmjerene su prema jednom cilju, a to je da ljudi koji su u ovom trenutku nezaposleni to vrijeme iskoriste za stjecanje novih znanja i za podizanje vlastite zapošljivosti do trenutka otvaranja novih radnih mjesta. S tim u vezi moramo istaknuti da je Vlada RH u državnom proračunu za 2012. godinu izdvojila 27,5% više sredstava u odnosu na 2011. odnosno osigurala 358 milijuna kuna za aktivne mjere zapošljavanja. Od rada i zapošljavanja pa makar i privremenog karaktera korist ima i država i pojedinac. Država ima korist kroz poreze, prireze, veću potrošnju, manje korištenje socijalnih naknada i pomoći, a nezaposlene osobe kroz socijalno uključivanje, razvijanje znanja i vještina, bolju egzistencijalnu poziciju. Posao je uvijek najbolji i za državu najisplativiji oblik socijalne politike.

Sukladno odredbi članka 116. stavka 1. Zakona o radu poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim, napominjemo kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Ako je radnik ostao u radnom odnosu, ali ne ispunjava propisane uvjete za radno mjesto na kojem se nalazi, poslodavac ga ne može jednostrano uputiti ili preraspodijeliti na neko drugo radno mjesto već mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za novo radno mjesto.
Svaki radnik u slučaju zdravstvenih problema može tražiti bolovanje. Početak i dužinu trajanja bolovanja utvrđuje izabrani liječnik u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju. Poslodavac je dužan u evidenciju radnog vremena unijeti podatke o razdoblju spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad. Za vrijeme trajanja bolovanja radnik ima pravo na naknadu plaće pod uvjetima propisanim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ukoliko smatrate da je određenoj osobi otvoreno bolovanje bez ikakvih opravdanih razloga to možete prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje čiji će kontrolori obaviti provjeru opravdanosti bolovanja.
Za inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o radu (posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu – članak 23., prekovremeni rad – članak 65., raspored radnog vremena – članak 66.) nadležan je Inspektorat rada.

U svezi Vašeg upita zaprimljenog 25. siječnja 2013. godine, o mogućnosti ustupanja radnika drugom poslodavcu, očitujemo se kako slijedi:

Sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 82/12, nastavno: ZOR) poslove ustupanja radnika može obavljati isključivo agencija za privremeno zapošljavanje i to pod uvjetom da te poslove obavlja kao jedinu djelatnost, da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za poslove rada.
Međutim, od takve vrste ustupanja radnika valja razlikovati ugovor o poslovnoj suradnji, kao vrsti neimenovanog obvezno-pravnog ugovora, a kojim se mogu urediti različiti odnosi ugovornih stranaka u okviru određene gospodarske djelatnosti.
U slučaju kada dva trgovačka društva međusobno sklope ugovor o poslovnoj suradnji, a temeljem kojeg za radnike jednog od njih proizlazi obveza obavljanja određenih poslova u poslovnim prostorima drugog trgovačkog društva, mišljenja smo da se ne radi o radu za drugog poslodavca, već da radnik obavlja poslove koje mu je naložio njegov poslodavac, a koje je ovaj ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo. Također smo mišljenja da bi u ugovor o radu takvog radnika u uglavku o nazivu posla, odnosno naravi i vrsti rada trebao sadržavati i poslove proistekle iz ugovora o poslovnoj suradnji.
Isto tako napominjemo da u slučaju kada se radnik privremeno upućuje na rad u inozemstvo, pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora sadržavati, osim uglavaka iz članka 13. ZOR-a i dodatne uglavke o: trajanju rada u inozemstvu, rasporedu radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća, uglavak o drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu te o uvjetima vraćanja u zemlju. Dakle, odredbom navedenog članka propisano je koje dodatne uglavke moraju sadržavati ugovori o radu u slučaju upućivanja radnika u inozemstvo, uz one iz članka 13. ZOR-a koji su obvezatni za svaki ugovor o radu. Navedeni ugovor sklapa se u slučaju svakog privremenog rada u inozemstvu gdje je poslodavac obvezan radniku za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
Sukladno odredbi članka 123. ZOR-a poslodavac koji uputi radnika na rad u inozemstvo, u trgovačko društvo ili drugo poduzeće u vlasništvu tog poslodavca, dužan je radniku, ako ugovor o radu koji je taj radnik sklopio s inozemnim trgovačkim društvom ili poduzećem prestane, osim ako se radi o otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika, naknaditi troškove preseljenja i osigurati mu odgovarajuće zaposlenje u zemlji. Razdoblje koje je radnik proveo na radu u inozemstvu ubraja se pri određivanju otkaznog roka i otpremnine u razdoblje neprekinutog trajanja radnog odnosa s poslodavcem. Dakle, radnik može sklopiti ugovor o radu s inozemnim trgovačkim društvom u vlasništvu poslodavca, a u slučaju prestanka takvog ugovora iz razloga za koje radnik nije odgovoran poslodavac mu je dužan osigurati odgovarajuće zaposlenje u zemlji. Poslodavac i radnik mogu ugovoriti mogućnost povratka radnika na poslove na kojima je radio prije upućivanja na rad u inozemstvo.

U izvršenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (Narodne novine, broj 69/98) donesena su tri zakona: Zakon o prenošenju sredstava državnog proračuna fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja te usklađivanju mirovina (Narodne novine, broj 102/98) prema kojem su korisnici mirovina imali pravo na dodatak na mirovinu od 100 kn i 6%, koji je kasnije postao sastavni dio mirovine, zatim Zakon o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima (Narodne novine, broj 127/2000) prema kojem su mirovine ostvarene do 31. prosinca 1998. povećane od 1. siječnja 2001. ovisno o godini ostvarivanja prava i Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (Narodne novine, broj 105/2004).

Pravo na obeštećenje, prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. imaju korisnici starosnih, prijevremenih starosnih, invalidskih i obiteljskih mirovina ostvarenih prema odredbama Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja (Narodne novine, broj 53/91) i Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, broj 26/83, 5/86, 42/87,34/89. 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 44/94 i 59/96) za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998.

Prema odredbama navedenog Zakona, isti se odnosi na korisnike mirovina kojima je mirovina bila u isplati na dan stupanja na snagu Zakona, 5. kolovoza 2004., ili im je mirovina obustavljena radi zaposlenja.

 Stupanjem na snagu Novele Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. iz 2007. godine omogućeno je pravo na obeštećenje i korisnicima najviše mirovine iz članka 93.a Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. U konkretnom slučaju, gospodinu T. priznato je pravo na starosnu mirovinu počevši od I. siječnja 1996. Zahtjevom od 17. veljače 1999. imenovani je zatražio ponovno određivanje mirovine na način da se plaće za 1994. i 1995. umanje samo za doprinose na plaću. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 18. listopada 2000. određena je mirovina počevši od 1. ožujka 1999. na temelju nove mirovinske osnovice od 4.158,28 kn. Mirovina je određena u svoti od 5.363,93 kn mjesečno, ali je umjesto ove određena najviša mirovina u svoti od 4.385,64 kn mjesečno.

 Prema Obavijesti o izračunu svote obeštećenja iz travnja 2007., koju je društvo za upravljanje Umirovljeničkim fondom dostavilo imenovanom, za mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1998. gospodinu T. ne pripada pravo na obeštećenje jer je svota isplaćenih mirovinskih primanja u tom razdoblju bila veća od svote izračunate prema Zakonu o provođenju Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998.

 Gospodin T. je u više navrata tražio ponovni izračun obeštećenja na temelju nove mirovinske osnovice od 4.158,28 kn, ali su zahtjevi odbijeni kao na zakonu neosnovani i u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, a u povodu tužbe koju je imenovani podnio protiv rješenja kojim je odbijena žalba, postupak se još uvijek vodi na Upravnom sudu Republike 1 Irvatske.

 Slijedom navedenoga, nema zakonske mogućnosti za ponovno određivanje svote obeštećenja na temelju nove mirovinske osnovice od 4.158,28 kn, utvrđene rješenjem od 18. listopada 2000. jer je izračun svote obeštećenja napravljen na temelju mirovina isplaćenih do 31. prosinca 1998., a mirovina određena navedenim rješenjem pripada imenovanom od 1. ožujka 1999.

U skladu s odredbama Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) radni odnos može se sklopiti na neodređeno i određeno vrijeme, pri čemu je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme propisano kao iznimka, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
Trajanje ugovora može biti određeno na način da se navede točni datum ili rok trajanja ugovora, odnosno odredivo nastupom određenog događaja (npr. povratak privremeno odsutnog radnika na posao). Radniku koji ima zasnovan radni odnos temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a kojem je u ugovoru naveden točan datum ili rok trajanja ugovora, ugovor prestaje istekom datuma ili roka koji je naveden. Ukoliko se prestanak radnog odnosa određuje navođenjem određenog događaja koji je odrediv i izvjestan, radni odnos će prestati nastupanjem tog događaja.
Poslodavac bi mogao otkazati ugovor o radu na određeno vrijeme prije isteka roka na koji je sklopljen samo ako je takva mogućnost izričito predviđena i tada radnik ostvaruje pravo na otkazni rok koji je naveden u ugovoru. Ako ugovorom o radu nije predviđena mogućnost otkazivanja prije njegova isteka, poslodavac neće moći radniku dati otkaz. Dakle, radni odnos radnika zaposlenog na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, osim ako ugovorom nije predviđena mogućnost otkazivanja.
Napominjemo da sukladno odredbi članka 15. stavka 1. točke 5. Zakona o radu ugovor o radu na određeno vrijeme mora sadržavati i podatak o očekivanom trajanju ugovora. Ugovor o radu na određeno vrijeme koji ne sadrži podatak o očekivanom trajanju ugovora nije sklopljen u skladu s odredbama Zakona o radu.
Odredba članka 12. stavka 7. Zakona o radu propisuje da se u slučaju sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu ili rada kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra da je sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme. Navedena odredba predstavlja neoborivu pretpostavku sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme koja služi kao zaštita radniku budući da je on slabija strana ugovornog odnosa. Budući da se na pitanja sklapanja i prestanka ugovora o radu koja nisu uređena Zakonom o radu primjenjuju propisi obveznog prava, nejasne odredbe ugovora o radu na određeno vrijeme tumače se u korist radnika kao slabije strane ugovornog odnosa, osobito ako je ugovor pripremio i predložio poslodavac ili odgovorna osoba poslodavca.
O ugovoru o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden obvezatan podatak o očekivanom trajanju ugovora stajalište je zauzela i sudska praksa: „Kad ugovorom o radu rok trajanja nije određen niti je odrediv, treba smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme" (Vrhovni sud, Revr-187/03 od 3. prosinca 2003).

Odredbom članka 54.b Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine", broj 80/08, 94/09, 121/10, 25/12, 118/12, 12/13 i 153/13) izričito je propisano da se isplaćivanje novčane pomoći korisniku stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa obustavlja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.
S obzirom na navedenu zakonsku odredbu i nalog revizijskog tijela nakon provedenoga nadzora u provođenju mjera aktivne politike zapošljavanja Hrvatski zavod za zapošljavanje više nije u mogućnosti osigurati isplatu novčane pomoći za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Zadruga je pravna osoba, regulirana Zakonom o zadrugama ("Narodne novine", broj 34/11., 125/13. i 76/14.), kojom upravljaju njeni članovi koji svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga ostvaruju svoje pojedinačne i zajedničke interese i ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana. Članak 10. Zakona o zadrugama regulira da član zadruge može biti samo osoba koja neposredno sudjeluje u radu zadruge, posluje putem zadruge ili koristi njezine usluge. Slijedom odredbi Zakona o zadrugama i europskog zakonodavstva i prakse, članovi zadruge mogu biti proizvođači (proizvode primarni proizvod i predaju ga zadruzi na doradu, preradu i si.), potrošači (korisnici usluga zadruge) i zaposlenici (imaju sa zadrugom sklopljen ugovor o radu). Sukladno odredbama članka 4. Zakona o zadrugama, zadruga može obavljati svaku djelatnost za koju ispunjava propisane uvjete. Iz ove odredbe proizlazi da i članovi zadruge radeći u zadruzi moraju udovoljiti svim pozitivnim propisima i ispuniti uvjete koje zakoni propisuju za pojedinu djelatnost.
Članak 34. Zakona regulira da djelatnost zadruge u pravilu obavljaju njezini članovi, ali kao što kaže članak 4., uz zadovoljenje propisanih uvjeta. Dakle, ako članovi zadruge obavljaju poslove koji imaju obilježja radnog odnosa, tada se taj rad može obavljati samo u skladu sa Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14.). Slijedom navedenog, ukoliko se poslovi u zadruzi obavljaju u prostoru zadruge, prema rasporedu obavljanja poslova kojeg utvrđuje upravitelj zadruge, sa zadružnim sredstvima, po zahtjevima i uputama upravitelja zadruge te se i plaćaju prema određenim radnim satima, tada bi isti imali obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos, a što podrazumijeva sklapanje ugovora o radu.
Navedeno proizlazi iz odredbe članka 10. stavak 2. Zakona o radu koja nedvojbeno propisuje da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za k6ji.se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Prema navedenoj odredbi nije pravno relevantno kako je nazvan sklopljeni ugovor o obavljanju posla (ugovor o djelu, volontiranju ili neki drugi ugovor obveznog prava), već še procjenjuje da li poslovi koji se obavljaju imaju obilježja radnog odnosa, što je faktično pitanje koje se utvrđuje u svakom pojedinačnom konkretnom pravnom odnosu. Dakle, članovi zadruge su u ovom slučaju i zaposlenici koji imaju sa zadrugom sklopljen ugovor o radu, uz koji je naravno obuhvaćena i zaštita koju određuju propisi o zaštiti na radu.
Mišljenja smo da članovi zadruge u zadruzi moraju imati reguliran pravni status, osim u slučaju kada su članovi zadruge samo korisnici usluga zadruge, dakle ne rade putem zadruge, nego koriste njene usluge.
Ako članovi zadruge putem zadruge rade posao koji nema obilježje radnog odnosa te nemaju sklopljen ugovor o radu sa zadrugom, a nisu samo korisnici usluga zadruge, isti moraju imati neki oblik registracije (obrt, kućna radinost, sporedno zanimanje, OPG, trgovačko društvo itd...) ovisno o djelatnosti koju obavljaju, kako bi mogli obavljati tu djelatnost i kako bi im se pravovaljano mogla izvršiti isplata za njihov rad.

Člankom 15. Zakona o radu (NN 149/09) propisan je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada. Prema stavku 1. navedenog članka Zakona, izdvojeno mjesto rada je kuća radnika ili drugi prostor koji nije prostor poslodavca. Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada obavezno mora uz uglavke iz članka 13. stavka 1. podstavka 1. do 9. Zakona, sadržavati i dodatne uglavke propisane podstavcima 1. do 6. stavka 1. navedenog članka, koji proizlaze iz atipičnog oblika rada i uvjeta toga rada.

Iz cjeline odredaba članka 12. b. Zakona, moglo bi se zaključiti da se one odnose na rad koji se obavlja u prostoru kao stalnom mjestu rada u kojem je organiziran proces rada, a na što upućuju osobito odredbe točke 4. i 5. stavka 1. toga članka o instaliranju i održavanju strojeva, alata i opreme poslodavca i radnika potrebnih za obavljanje poslova, kao i odredbe stavka 3. i 5. članka 12.b. o visini plaće (ne može biti manja od plaće radnika koji radi na istim ili sličnim poslovima u prostorijama poslodavca) i osiguravanju sigurnih uvjeta rada radnika koji rade na izdvojenom mjestu rada.

Uzimajući u obzir odredbu članka 13. Zakona, kojim su propisani bitni uglavci ugovora o radu, te činjenice da se rad može obavljati u stalnom ili glavnom mjestu, ali i u različitim mjestima, mišljenja smo da se u slučaju u kojem temeljem ugovora o poslovnoj suradnji poslodavca radnici posao obavljaju izvan sjedišta poslodavca, ne radi o radu na izdvojenom mjestu rada, već o obavljanju rada na različitim mjestima, u kome bi slučaju, ugovor takvog radnika morao sadržavati uglavak iz kojeg je vidljivo da se rad obavlja na različitim mjestima (čl. 13. st. 1. podst. 2. Zakona).

Nastavno na Vaš općenit upit vezan za obradu osobnih podataka, odnosno pravo obrade osobnih podataka fizičkih osoba, tj. osobnog identifikacijskog broja (OIB) u vidu njegovog isticanja na računima koji se dostavljaju kao obična pošiljka od strane različitih institucija i privatnih društava te dodatno pojašnjenje vezano uz neisticanje OIB-a potrošača na računima koje izdaju razna trgovačka društava (primjerice trgovački centri, obrti (postolar), pekare i si.), dajemo sljedeće mišljenje:
Sva pitanja u vezi uvođenja, određivanja, dodjeljivanja i korištenja osobnog identifikacijskog broja određena su odredbama Zakona o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine" broj 60/08). U odredbama članka 2. Zakona o osobnom identifikacijskom broju određeno je kako je osobni identifikacijski broj stalna identifikacijska oznaka obveznika osobnoga identifikacijskog broja koju korisnici osobnoga identifikacijskog broja koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka te se u smislu članka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, „Narodne novine11 broj 106/12) smatra osobnim podatkom kojim se identificira određena fizička osoba.
Osobni identifikacijski broj sa stajališta Zakona o zaštiti osobnih podataka ne smatra se tajnim, već povjerljivim osobnim podatkom te se smije koristiti uz uvjete određene člankom 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka, ako za obradu osobnih podataka postoji zakonita svrha i pravni temelj, ako je njegova obrada u skladu s posebnim zakonima (primjerice Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i si.), isti se može koristiti uz poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite što podrazumijeva njegovu obradu u točno određenu svrhu (nedvojbena identifikacija osobe) i dostupnost istog samo za svrhu u koju je prikupljen.
Člankom 5. Zakona o osobnom identifikacijskom broju određeno kako su korisnici osobnoga identifikacijskog broja državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje se dijelom financiraju, izravno ili neizravno, iz sredstava proračuna ili kojima su osnivači, odnosno jedan od osnivača Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe kojima su povjerene javne ovlasti, odnosno koji osobne identifikacijske brojeve koriste za povezivanje podataka u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka.
Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako su ga ovlaštene tražiti sve pravne osobe koje se financiraju u cijelosti ili djelomično iz državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne samouprave (primjerice Vodoopskrba i odvodnja, HRT, HEP, Zagrebački holding).
Nadalje, korisnici osobnog identifikacijskog broja mogu biti druge fizičke ili pravne osobe ukoliko je to propisano drugima zakonom ( Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma). Primjerice, pružatelji telekomunikacijskih usluga mogu od građana zatražiti dostavu osobnog identifikacijskog broja sukladno odredbama članka 108. stavka 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine", broj; 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) koji traži jednoznačnu identifikaciju korisnika što je moguće putem osobnog identifikacijskog broja, a što ima svoju praktičnu svrhu (naročito kod osoba istog imena i prezimena u svrhu sprječavanja zamjene identiteta).
Nastavno na isticanje osobnih podataka korisnika raznih usluga na računima uključujući OIB, navodimo kako je obveza izdavanja računa propisana odredbama Općeg poreznog zakona, kao i posebnim poreznim propisima. Obveza izdavanja računa propisana je odredbom članka 54. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13) prema kojoj su svi porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.
Sadržaj računa propisan je Općim poreznim zakonom, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnikom o porezu na dohodak. Slijedom odredbi navedenih Zakona i Pravilnika, svaki račun obvezno sadrži sljedeće elemente: broj i datum izdavanja računa; ime i prezime (naziv), OIB poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge, odnosno adresu prebivališta ili uobičajenog boravišta vlasnika odnosno nositelja zajedničke djelatnosti; naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice, naziv radnje, poslovne jedinice i si.); količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga; ukupni iznos naknade i poreza razvrstanih po poreznoj stopi, - porezni obveznici poreza na dodanu vrijednost, uz navedene elemente računa, moraju navesti i dodatne elemente računa; PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja); ime i prezime (naziv), adresu, OIB ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca); datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i ako se razlikuje od datuma izdavanja računa; jediničnu cijenu bez PDV-a odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a; popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu; stopu PDV-a; iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen; zbrojni iznos naknade i PDV-a.
Nadalje, vezano uz traženje dodatnog pojašnjenja o neisticanju OIB-a na računima koje izdaju razna trgovačka društva i drugi obveznici, a u pitanju je gotovinsko plaćanje navodimo kako je u primjeni Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine" broj) kao poseban zakon, kojim je uređen postupak fiskalizacije u prometu gotovinom, obveznici fiskalizacije, sadržaj računa za provedbu fiskalizacije, vođenje Evidencije obveznika fiskalizacije u prometu gotovinom, provedba postupka fiskalizacije, plaćanje između obveznika fiskalizacije gotovim novcem te nadzor nad provedbom predmetnog Zakona (članak 1. citiranog Zakona). Predmetnim zakonom je određeno da je promet gotovinom plaćanje za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja, osim plaćanja na transakcijski račun kod banaka (članak 2. stavak 5. navedenog Zakona). Elementima računa smatraju se podaci: osobni identifikacijski broj (OIB) obveznika fiskalizacije, datum i vrijeme, broj računa, oznaka je li obveznik fiskalizacije u sustavu poreza na dodanu vrijednost, iznos računa razvrstan po poreznoj stopi (zbrojni iznos naknade i poreza, iznos oslobođenja), način plaćanja, osobni identifikacijski broj (OIB) operatera naplatnog uređaja i zaštitni kod izdavatelja, dok za potrebe provedbe postupka fiskalizacije račun, osim podataka propisanih posebnim propisima, mora sadržavati ove podatke: vrijeme izdavanja računa (sat i minuta), oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju, oznaku načina plaćanja računa - novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo, Jedinstveni identifikator računa i zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije.
Slijedom iznesenog, načelno navodimo kako s aspekta Zakona o zaštiti osobnih podataka za obradu osobnih podataka mora postojati pravni temelj i zakonita svrha, te ispitanik prethodno mora biti informiran/upoznat sa pravnim temeljom, opsegom podataka koji se obrađuje te svrhom same obrade osobnih podataka, a sve sukladno članku 6., 7. i 9. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Stoga, u konkretnom slučaju za obradu/isticanje OIB-a na računima koji se izdaju korisniku usluga postoji zakonita osnova, odnosno u primjeni su posebni propisi (Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dodanu vrijednost) koji detaljno reguliraju predmetnu materiju. Osobito je bitno napomenuti da je u slučaju gotovinskog plaćanja dobara i usluga u primjeni Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kojim ne postoji obveza isticanja osobnih podataka kupaca/potrošača na računima koje izdaje obveznik fiskalizacije (trgovačko društvo, pojedinac koji obavlja uslugu i si.).
Naposljetku navodimo da Agencija za zaštitu osobnih podataka sukladno svojim ovlastima, prije svega prati i nadzire zaštitu osobnih podataka u Republici Hrvatskoj te sustavno radi na educiranju i podizanju svijesti o zaštiti osobnih podataka svih sudionika obrade osobnih podataka kako osoba koje svoje podatke daju na korištenje u različite svrhe tako i osoba (fizičkih i pravnih) koje prikupljaju i obrađuju iste. Ujedno napominjemo da je Agencija za zaštitu osobnih podataka u dosadašnjem radu izdala preporuke voditeljima zbirki osobnih podataka vezano uz prikupljanje i obrade OIB-a kao osobnog podatka s naglaskom na obvezu poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite od strane voditelja zbirke osobnih podataka ali i drugih korisnika sve kako bi se spriječile moguće zlouporabe osobnih podataka.

Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj 157/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom.

Prema odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj 44/14 i 2/15 - u daljnjem tekstu: Pravilnik) kvota se određuje u visini od 3% u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca.

Iz navedenih odredbi proizlazi da je osnova za utvrđivanje kvotne obveze ukupan broj zaposlenih kod poslodavca, neovisno o tome da li su isti zaposleni na određeno ili na neodređeno vrijeme.

Ukupan broj zaposlenih kod poslodavca utvrđuje se na temelju podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Naime, sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Zavod) podatke potrebne za praćenje ispunjenja kvote. Navedeni podaci obuhvaćaju, između ostalog, i podatke o broju zaposlenih i s te osnove prijavljenih osoba na obvezno mirovinsko osiguranje kod poslodavca. Obzirom da se kvotna obveza utvrđuje za svaki mjesec i podaci o ukupnom broju zaposlenih kod poslodavca prate se na mjesečnoj razini, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu.

Slijedom navedenog, ne možemo prihvatiti Vaše tvrdnje da je Zavod prilikom utvrđivanja kvotne obveze za pojedine jedinice lokalne samouprave pogrešno utvrdio njihov ukupan broj zaposlenih, jer je nesporno da se i osobe koje su zaposlene na određeno vrijeme, sukladno propisima o kvotnom zapošljavanju, ubrajaju u ukupan broj zaposlenih. Pritom činjenica da su osobe zaposlene na određeno vrijeme radi zamjene odsutnih djelatnika, realizacije određenih projekata ili provedbe mjera aktivne politike zapošljavanja, nije relevantna.

Budući da ste kao jedan od primjera zapošljavanja na određeno vrijeme naveli zapošljavanje u okviru provedbe mjera aktivne politike zapošljavanja, konkretno mjere javni rad pod nazivom „Radom za zajednicu i sebe“, smatramo potrebnim istaknuti da je to upravo jedan od načina na koji jedinice lokalne samouprave mogu ispuniti kvotnu obvezu. Naime, one jedinice lokalne samouprave koje putem mjere javni rad zaposle osobe s invaliditetom i iste prijave u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom, mogu na taj način ispuniti kvotnu obvezu. S tim u vezi, napominjemo da je prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, do 30.09.2015. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja bilo uključeno 1.366 osoba s invaliditetom, od čega je čak njih 946 zaposleno putem mjere javni rad.

Što se pak tiče osoba koje su primljene na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, iste se ne ubrajaju u ukupan broj zaposlenih na temelju kojeg se utvrđuje kvotna obveza jer nisu u radnom odnosu kod poslodavca. Stoga se navedena kategorija osoba i u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja prijavljuje pod posebnom osnovom osiguranja. U slučaju da su neke jedinice lokalne samouprave propustile to učiniti, pa su i osobe na stručnom osposobljavanju prijavile u sustav obveznog mirovinskog osiguranja pod osnovom osiguranja radni odnos, upućujemo ih da se obrate Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i izvrše odgovarajuće korekcije prijavnih podataka.

Osim toga, skrećemo pozornost da se primanje osoba s invaliditetom na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa smatra jednim od zamjenskih načina ispunjenja kvotne obveze, pa se tako dvije osobe s invaliditetom na stručnom osposobljavanju priznaju poslodavcu kao jedna zaposlena osoba s invaliditetom.

Materija doprinosa za mirovinsko osiguranje, kao i ostalih obveznih doprinosa regulirana je Zakonom o doprinosima (Narodne novine broj 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011 i 22/2012), koji je u primjeni od 1. siječnja 2009. Navedeni Zakon sadrži jasne i nedvojbene odredbe koje reguliraju obvezu plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja od strane poslodavca. Isto tako sadrži i kaznene odredbe koje predviđaju novčane kazne za obveznika uplate doprinosa u slučaju počinjenja prekršaja u vidu neplaćanja obveznih doprinosa.

Ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pak, regulirano je odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/2007, 35/2008, 40/2010- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/2010, 130/2010 -pročišćeni tekst, 61/2011 i 114/2011), prema kojima se u staž osiguranja, koji je jedan od značajnih uvjeta za stjecanje prava iz mirovinskog osiguranja, računa razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju.

Radniku zaposlenom kod poslodavca utvrđuje se pravo na mirovinsko osiguranje priznanjem svojstva osiguranika. Svojstvo osiguranika utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na osnovi prijave osiguranja koju, u ovom slučaju, podnosi poslodavac, kao obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Stjecanje svojstva osiguranika nije posebno uvjetovano prvom uplatom doprinosa kao u nekim drugim slučajevima osiguranja, već je utemeljeno na zaposlenju te se u staž osiguranja računa razdoblje provedeno u zaposlenju prema propisima o radu. Sredstva za taj staž, odnosno za mirovinsko osiguranje dužan je osigurati poslodavac uplatom doprinosa po stopi doprinosa propisanoj posebnim zakonom, ali radnik koji je osiguran temeljem zaposlenja kod poslodavca može ostvariti prava iz mirovinskog osiguranja kada stekne propisane uvjete (staž osiguranja i godine života) iako u trenutku ostvarivanja prava poslodavac nije uplatio sve doprinose, s tim da ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja ne prestaje obveza plaćanja dužnih doprinosa.

Slijedom navedenoga, nemogućnost utjecaja radnika na uplatu doprinosa od strane poslodavca ne utječe na pravo niti visinu njihove mirovine. Od utjecaja na visinu mirovine može biti samo nepostojanje dokumentacije o isplaćenoj plaći na temelju koje se računa mirovina, ali i u takvom slučaju Zakonom o mirovinskom osiguranju je propisan način izračuna visine mirovine.

Ipak, planiranim objedinjavanjem obrazaca koji se prikupljaju u sustavu socijalne sigurnosti i elektroničkim povezivanjem svih ustanova u sustavu, omogućit će se svakom radniku uvid u podatke o uplaćenim plaćama i svim obvezama poslodavca na mjesečnoj razini. Također je Uredbom o načinu provedbe plaćanja doprinosa prema plaći, primicima uz plaću, odnosno mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa temeljem radnog odnosa (Narodne novine broj 49/2012), koja je stupila na snagu 1. svibnja 2012. onemogućena isplata plaća bez uplate doprinosa za obvezna osiguranja.

U strateškom planu Ministarstva rada i mirovinskoga sustava za razdoblje od 2016. -2018. istaknuta je uloga ministarstva u podizanju ukupne razine ekonomske aktivnosti stanovništva i potražnje za radom. U suradnji s ostalim institucijama na tržištu rada Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava aktivno sudjeluje u rješavanju problema strukturne i prostorne neusklađenosti između ponude i potražnje za radnom snagom te sustavnog smanjivanja regionalnih nejednakosti u području zapošljavanja. Jedan od prioriteta u radu jest i podizanje ukupnog broja radno aktivnog stanovništva, uključujući i reaktiviranje umirovljenika na tržište rada.
Napominjemo kako i prema propisima koji su trenutačno na snazi umirovljenici imaju mogućnost pristupa tržištu rada. Naime, postoji mogućnost obavljanja određenih poslova i bez stupanja u radni odnos i to po osnovi ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). U slučaju rada po ugovoru o djelu umirovljenik ne gubi pravo na isplatu svoje mirovine. Predmet ugovora o djelu mogu biti određeni poslovi koji nemaju karakter stalnosti već jednokratnosti, a koji se obično sastoje u izvršenju nekog fizičkog ili intelektualnog rada određene količine i kakvoće, do određenog roka i uz određenu naknadu, a obično ne u prostorijama naručitelja posla.
Osim gore navedenog, postoji posebna pogodnost za umirovljenike što se tiče obavljanja domaće radinosti ili dopunskog zanimanja u Zakonu o obrtu („Narodne novine", broj 143/13). Izuzimanje umirovljenika iz obveznoga mirovinskog osiguranja za domaću radinost i za dopunsko zanimanje omogućava umirovljenicima da izrađuju proizvode osobnim radom ili obavljaju određene usluge uz istovremeno ostvarivanje prava na mirovinu.
Također, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16) usklađen je s odredbama Zakona o poticanju zapošljavanja („Narodne novine", broj 57/12 i 120/12), kojim je uvedena nova kategorija osiguranika – sezonski radnik u poljoprivredi, a koji može biti nezaposlena osoba, korisnik mirovine ili tražitelj zaposlenja, koji temeljem ugovora o sezonskom radu obavlja privremene odnosno povremene sezonske poslove u poljoprivredi najduže do devedeset dana tijekom jedne kalendarske godine. Dakle, na sezonskog radnika u poljoprivredi, prema članku 11. stavku 2. Zakona o poticanju zapošljavanja, ne primjenjuju se propisi koji uređuju prestanak isplate mirovine korisniku mirovine.
Ističemo kako se mirovina ne obustavlja niti korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema članku 33. i članku 180. Zakona o mirovinskom osiguranju i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu te koji je ostvario starosnu mirovinu prema čl. 33. i 180. Zakona o mirovinskom osiguranju i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.
Budući da je jedan od ciljeva mirovinskog sustava omogućiti rad umirovljenicima koji to žele te poboljšavanje njihovog materijalnog statusa, u budućim izmjenama i dopunama zakonodavnog okvira bit će razmotrene i dodatne mogućnosti koje se odnose na mogućnost rada i korištenja mirovina.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (dalje u tekstu: Ministarstvo) obavijestilo je sve školske ustanove o tome kako trebaju postupati u slučaju sudskih sporova u vezi s isplatom plaća i naknada zaposlenicima školskih ustanova (uputa Ministarstva od 8. travnja 2015. godine, KLASA:

1 14-02/15-01/00020; URBROJ: 533-28-15-0001). U navedenoj uputi Ministarstvo je naglasilo kako je nužno da školske ustanove tijekom čitavog postupka poduzimaju sve parnične radnje usmjerene na uspješno okončanje sudskoga spora, što - između ostaloga - podrazumijeva i pravodobno i učinkovito izjavljivanje pravnih lijekova.

Međutim, pojedine školske ustanove nisu tako postupale pri vođenju sudskih sporova što je rezultiralo i donošenjem presude na njihovu štetu. To se pokazalo, primjerice, u vođenju sudskih sporova radi isplate razlike iznosa jubilarnih nagrada za 2013. godinu. Najčešći propusti koji su se događali u praksi su sljedeći: škola nije podnijela odgovor na tužbu te je donesena presuda zbog ogluhe, nitko se u ime školske ustanove - kao tuženika - nije odazvao na pripremno ročište te je donesena presuda zbog izostanka, zatim zbog nepoznavanja odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/61, 91/92. 112/99, 117/03, 84/08. 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kojima je regulirana dostava prvostupanjskih presuda, propušten je rok za pravodobno ulaganje žalbe.

Stoga vam posebno skrećemo pozornost na članak 335. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano donošenje, objava, pisana izrada i dostava presuda u prvostupanjskom postupku, a sukladno kojemu je dostava presuda prema odredbama o dostavi pismena (dakle, pisani otpravak presude) iznimka, a ne pravilo. Ujedno posebno naglašavamo, a kako bi se izbjegle situacije u kojima školska ustanova kao parnična stranka nema saznanja o sadržaju presude te ujedno nema saznanja o tome ima li potrebe za izjavljivanjem žalbe na presudu, da je u parničnim postupcima potrebno pristupiti na ročište za objavu presude kako bi mogli preuzeti ovjereni prijepis presude ili presudu preuzeti nakon ročišta za objavu s e-oglasne ploče nadležnoga suda i ujedno, ako je potrebno, na istu pravodobno izjaviti žalbu.

Zaključno, napominjemo kako je odredbom članka 142. stavka 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj: 87/08, 86/09, 92/10, 105/1 0 – ispravak 90/11, 16/12, 86/12, 126/12 - pročišćeni tekst, 94/13 i 152/14) propisano da se u državnome proračunu ne osiguravaju sredstva za financiranje obveza Školskih ustanova koje se nalože pravomoćnim sudskim odlukama u vezi s isplatom plaća i naknada ako je krivnjom školske ustanove donesena sudska odluka na štetu školske ustanove te da u takvim slučajevima potrebna sredstva osigurava sama ustanova.

Stoga Ministarstvo još jednom napominje kako sukladno navedenoj odredbi neće odobravati sredstava za isplatu po pravomoćnim sudskim odlukama u svim onim slučajevima kada je odluka na štetu školske ustanove donesena krivnjom školske ustanove zbog nepoduzimanja ili nepravodobnog poduzimanja parničnih radnji i u tom slučaju potrebna sredstva treba osigurati sama ustanova.

Materija doprinosa /.a mirovinsko osiguranje, kao i ostalih obveznih doprinosa regulirana je Zakonom o doprinosima (Narodne novine broj 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011 i 22/2012), koji je u primjeni od 1. siječnja 2009. Navedeni Zakon sadrži jasne i nedvojbene odredbe koje reguliraju obvezu plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja od strane poslodavca. Isto tako sadrži i kaznene odredbe koje predviđaju novčane kazne za obveznika uplate doprinosa u slučaju počinjenja prekršaja u vidu neplaćanja obveznih doprinosa.

Ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pak, regulirano je odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/2007, 35/2008, 40/2010- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/2010, 130/2010 -pročišćeni tekst, 61/2011 i 114/2011), prema kojima se u staž osiguranja, koji je jedan od značajnih uvjeta za stjecanje prava iz mirovinskog osiguranja, računa razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju.

Radniku zaposlenom kod poslodavca utvrđuje se pravo na mirovinsko osiguranje priznanjem svojstva osiguranika. Svojstvo osiguranika utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na osnovi prijave osiguranja koju, u ovom slučaju, podnosi poslodavac, kao obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Stjecanje svojstva osiguranika nije posebno uvjetovano prvom uplatom doprinosa kao u nekim drugim slučajevima osiguranja, već je utemeljeno na zaposlenju te se u staž osiguranja računa razdoblje provedeno u zaposlenju prema propisima o radu. Sredstva za taj staž, odnosno za mirovinsko osiguranje dužan je osigurati poslodavac uplatom doprinosa po stopi doprinosa propisanoj posebnim zakonom, ali radnik koji je osiguran temeljem zaposlenja kod poslodavca može ostvariti prava iz mirovinskog osiguranja kada stekne propisane uvjete (staž osiguranja i godine života) iako u trenutku ostvarivanja prava poslodavac nije uplatio sve doprinose, s tim da ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja ne prestaje obveza plaćanja dužnih doprinosa.

Slijedom navedenoga, nemogućnost utjecaja radnika na uplatu doprinosa od strane poslodavca ne utječe na pravo niti visinu njihove mirovine. Od utjecaja na visinu mirovine može biti samo nepostojanje dokumentacije o isplaćenoj plaći na temelju koje se računa mirovina, ali i u takvom slučaju Zakonom o mirovinskom osiguranju je propisan način izračuna visine mirovine.

Ipak, planiranim objedinjavanjem obrazaca koji se prikupljaju u sustavu socijalne sigurnosti i elektroničkim povezivanjem svih ustanova u sustavu, omogućit će se svakom radniku uvid u podatke o uplaćenim plaćama i svim obvezama poslodavca na mjesečnoj razini. Također je Uredbom o načinu provedbe plaćanja doprinosa prema plaći, primicima uz plaću, odnosno mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa temeljem radnog odnosa (Narodne novine broj 49/2012), koja je stupila na snagu 1. svibnja 2012. onemogućena isplata plaća bez uplate doprinosa za obvezna osiguranja.

Odredbom članka 94. Zakona o radu propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Zakon o radu ne utvrđuje visinu povećanja plaće, već se povećanje iste utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Međutim, napominjemo kako se Zakon o radu primjenjuje samo na radnike, tj. osobe koje u radnom odnosu obavljaju određene poslove za poslodavca. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.
Redoviti studenti mogu obavljati poslove putem ugovora o djelu redovitog studenta, pod uvjetima i na način propisan Pravilnikom o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata. Za detaljnija pojašnjenja o primjeni navedenog pravilnika nadležno je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (Donje Svetice 38, Zagreb, e-pošta: ministar@mzos.hr).

Pravna osoba koja obavlja djelatnost ustupanja radnika korisnicima za privremeno obavljanje poslova sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) može istovremeno obavljati i djelatnost posredovanja pri zapošljavanju. Prije početka djelatnosti u vezi s posredovanjem pri zapošljavanju pravna osoba dužna je registrirati navedenu djelatnost te se upisati u evidenciju Ministarstva rada i mirovinskoga sustava.
Nakon što je 2. ožujka 2017. godine stupio na snagu novi Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine", broj 16/17) više ne postoji obveza prethodnog pribavljanja dozvole za rad od strane Ministarstva rada i mirovinskoga sustava.

Zakon o radu ne propisuje neke dodatne obveze za poslodavca koji upućuje radnike na radu u inozemstvo u kraćem trajanju (primjerice 5 dana). Međutim, u slučaju svakog privremenog rada u inozemstvu u neprekidnom trajanju dužem od trideset dana poslodavac je dužan s radnikom sklopiti ugovor o radu koji obvezno sadrži i dodatne sastojke navedene u članku 18. Zakona o radu. To su podaci o: trajanju rada u inozemstvu, rasporedu radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća, podatak o drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu te o uvjetima vraćanja u zemlju. Ugovor se mora sklopiti prije početka rada.
Radi li se o privremenom radu u nekoj državi članici Europske unije radnik ostaje zdravstveno osiguran sukladno propisima matične države. Ako je radnik upućen na rad u državu koja nije članice Europske unije način korištenja zdravstvene zaštite i opseg prava ovise o državi privremenog boravka, odnosno da li se zdravstvene usluge koriste u državi s kojom je Republika Hrvatska sklopila ugovor o socijalnom osiguranju ili u državi s kojom takav ugovor nije sklopljen.
Zakonom o radu kao općim propisom kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj nisu regulirani instituti terenskog rada i službenog puta niti je propisana obveza poslodavca za njihovim reguliranjem. Međutim, pravo radnika na terenski dodatak ili dnevnicu može se propisati nekim drugim izvorima radnog prava kao što su: ugovor o radu, pravilnik o radu ili kolektivni ugovor. Mišljenja smo da bi poslodavac trebao radniku nadoknaditi sve troškove koje ovaj ima u vezi obavljanja svojih poslova.

Prema odredbama Zakona o obrtu članovi obiteljskog kućanstva mogu pomagati obrtniku u obavljanju obrta i to bez obveze zasnivanja radnog odnosa. Djeca se smatraju članovima obiteljskog kućanstva. Pomaganje u obrtu podrazumijeva povremeni rad kao ispomoć, a ne trajno obavljanje dijela djelatnosti obrta. Ako se radi o obavljanju vezanog obrta, član obiteljskog kućanstva koji pomaže obrtniku u njegovoj odsutnosti mora ispunjavati i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenog majstorskog ispita, odnosno posebne zdravstvene uvjete ako je to propisano. Za detaljnije pojašnjenje u kojem opsegu djeca mogu pomagati obrtniku upućujemo Vas da se obratite Ministarstvu poduzetništva i obrta (tel: 01/ 610 61 11, e-pošta: pitanja@minpo.hr)  koje je i propisalo navedenu mogućnost.

Osim kao povremena ispomoć, djeca kao članovi obiteljskog kućanstva mogu raditi i po nekim drugim osnovama. Redoviti učenici koji pohađaju srednju školu mogu raditi uz posredovanje srednjoškolske ustanove, ali samo za vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika sukladno Pravilniku o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem. Ukoliko škola koju učenik pohađa ne obavlja navedene poslove posredovanja, tada se ugovor o povremenom radu redovnog učenika može sklopiti putem neke druge škole iz iste županije, pod uvjetom da su škole o tome sklopile sporazum. Maloljetan redovan učenik ne smije raditi duže od 7 sati dnevno i 35 sati tjedno te mu je zabranjen rad u razdoblju između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro.

Rad redovitih studenata propisan je Pravilnikom o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata. Sukladno odredbama navedenog Pravilnika redoviti studenti mogu raditi uz posredovanje studentskih centara navedenih u tom Pravilniku. Dakle, redoviti studenti mogu kod poslodavca obavljati poslove putem ugovora o djelu redovitog studenta.

Za redovite studente i redovite učenike potrebno je voditi evidenciju radnog vremena.

U smislu Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14), kao općeg propisa, poslodavac je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu. Sukladno navedenom, u smislu Zakona o radu, pod pojmom zapošljavanja radnika podrazumijeva se zasnivanje radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu.
Dakle, samostalno obavljanje djelatnosti od strane određene fizičke osobe, u smislu citiranog Zakona, nije zapošljavanje niti rad i obavljanje određenih poslova za poslodavca (fizičku ili pravnu osobu), pa fizičke osobe koje obavljaju određenu djelatnost u skladu s drugim posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te djelatnosti, kao što su to ovlašteni inženjeri građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost u vlastitom uredu registriranom ili upisanom u odgovarajući upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, te koje su u skladu s time, i osigurane prema posebnim propisima o obveznim osiguranjima, nisu radnici u smislu Zakona o radu.
Također, više ovlaštenih inženjera građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost zajedno u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, ne zasnivaju radni odnos u smislu Zakona o radu, niti sklapaju ugovor o radu, već samo obavljaju djelatnost u zajedničkom uredu, a međusobna prava i obveze uređuju posebnim ugovorom u skladu s člankom 21. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja („Narodne novine'4, broj 78/15).
Naglašavamo da, ne ulazeći pri tome u tumačenje odredbi Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, ovlašteni inženjer građevinarstva koji samostalno obavlja djelatnost u svojem uredu ili u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, može kao fizička osoba, biti poslodavac nekome drugom inženjeru ili radniku druge struke, i da za to u smislu
Zakona o radu, nema zapreke. Isti je slučaj i sa pravnom osobom registriranom za poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, koja u smislu Zakona o radu, može biti poslodavac, a koja štoviše, u smislu članka 22. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, mora u obavljanju tih poslova imati zaposlenog ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera.
Posebno napominjemo da mjerodavno tumačenje Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, posebno pojmova zapošljavanja i uvjeta za zapošljavanje na poslovima projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, može dati samo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, obzirom na to da je riječ o propisu za čiju je provedbu ono nadležno.
Obzirom na to da ste u Vašem podnesku zatražili i odgovore s područja mirovinskoga osiguranja, o kategorijama obvezno osiguranih osoba i o doprinosima u odnosu na osobe koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, dostavljamo Vam i odgovor Uprave za mirovinski sustav ovoga Ministarstva.
Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 - u daljnjem tekstu: ZOMO) propisuje razliku između osoba koje samostalno obavljaju neku djelatnost od onih koje obavljaju nesamostalan rad u odnosu na način uspostave mirovinskog osiguranja, kao i u pogledu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje.
Tako je člankom 10. stavkom 1. točkom 2. ZOMO-a propisano da su obvezno osigurane u mirovinskom osiguranju osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskog doma, fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi (dakle, izrijekom nisu navedene sve osobe koje mogu u skladu s posebnim propisima samostalno obavljati profesionalnu djelatnost), a osiguranje im se uspostavlja na temelju dozvole za obavljanje djelatnosti odnosno upisa u registar koji vode nadležno tijelo ili profesionalne udruge.
S druge strane, radnicima koji obavljaju nesamostalan rad (na temelju ugovora o radu za poslodavca) osiguranje se uspostavlja na temelju prijave poslodavca (članak 9. ZOMO-a).
Zakonom o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) propisani su različiti načini plaćanja i izračuna doprinosa, s obzirom na to, između ostaloga, obavlja li se rad kao samostalan ili nesamostalan.
Samostalno obavljanje djelatnosti se od nesamostalnog rada bitno razlikuje po tome što samostalna djelatnost zahtijeva, između ostaloga, rad u punom vremenu, samostalnost u radu i odgovornost za štetu koja bi mogla nastati iz takve djelatnosti. Zbog specifičnosti tih zanimanja kao i prava i obveza koje proizlaze iz takvog obveznog osiguranja prema ZOMO-u i Zakonu o doprinosima te drugih propisa (poreznih propisa, propisa o svakoj od tih djelatnosti), postoji znatna razlika u pravima i obvezama kod obavljanja nesamostalnog rada od obavljanja samostalne djelatnosti.
Što se tiče zaposlenja u uredu za samostalno obavljanje djelatnosti, ZOMO ne propisuje obvezu da osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost moraju biti zaposlene na temelju ugovora o radu u tom uredu. Također, ukoliko je osoba zaposlena temeljem ugovora o radu u drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, samostalnu djelatnost može obavljati kao drugu djelatnost, ovisno o mogućnostima propisanim posebnim propisima.

Odredbom članka 101. stavka 1. Zakona o radu propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice). Dakle, ukoliko radnik želi obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca, dužan je pribaviti poslodavčevo odobrenje. Navedena zabrana se odnosi na sve pravne poslove, uključujući i građansko-pravne ugovore. Zakonska zabrana natjecanja počinje zasnivanjem radnog odnosa i traje sve do prestanka radnog odnosa ili dok poslodavac radniku ne izda odobrenje za obavljanjem poslova iz svoje djelatnosti.

Obzirom da Zakonom o radu nije propisan oblik u kojem se odobrenje daje, moguće je da se ono izda i u usmenom obliku, pa čak i prešutno. Nadalje, odredbom članka 101. stavka 4. Zakona propisano je kako se smatra da je poslodavac dao radniku odobrenje ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa znao da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti.

Ako radnik postupi protivno zabrani, poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla. Ukoliko radnik smatra da zahtjev poslodavca nije opravdan može odbiti takvo ispunjenje, a poslodavcu preostaje jedino mogućnost da u sudskom postupku dokaže osnovanost svojega zahtjeva.

Napominjemo kako Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava nije ovlašteno tumačiti odredbe ugovora o radu već to čine stranke koje su sklopile taj ugovor.

Temeljem odredbe članka 43. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavcu je dopušteno korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora te radi smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom. Međutim, napominjemo kako je izričito zabranjeno postavljanje nadzornih uređaja u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje radnika.

Prema odredbi članka 43. stavka 4. Zakona o zaštiti na radu ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća. Poslodavac je obvezan prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijestiti radnika da će biti nadziran nadzornim audio, odnosno video uređajima.

Zakon o radu propisuje u odredbi članka 151. stavka 1. točkama 7. i 8. obvezu poslodavca da pribavi prethodnu suglasnost radničkog vijeća ukoliko prikuplja, obrađuje, koristi i dostavlja trećim osobama podatke o radniku i za imenovanje osobe koja će to nadzirati.

Također, navodimo kako video zapis dobiven nadzornom kamerom u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka predstavlja osobni podatak radnika te je poslodavac pravilnikom o radu dužan urediti sva pitanja koja se odnose na prikupljanje, korištenje, čuvanje i zaštitu osobnih podataka svojih radnika, pa tako i osobnih podataka prikupljenih video nadzornom kamerom, kako bi radnici bili informirani o obradi njihovih podataka na navedeni način.

U tom smislu potrebno je odrediti osobe ovlaštene za pristup podacima, mjere zaštite podataka u tehničkom, organizacijskom i kadrovskom smislu kako bi se osigurala njihova povjerljivost i vremensko razdoblje njihovog čuvanja. Također napominjemo kako je kod uvođenja video nadzora potrebno uočljivo i nedvosmisleno označiti (slikom i tekstom) da se poslovni prostor, odnosno ulaz/izlaz radnika i ostalih osoba (posjetitelja poslovnog prostora) snima video nadzornom kamerom.

Tek u slučaju ispunjavanja svih pretpostavaka iz navedenih zakona poslodavac bi mogao uvesti video nadzor u poslovne prostorije.

Nadzor nad provedbom zaštite osobnih podataka i ukazivanje na zloupotrebe prikupljanja osobnih podataka obavlja Agencija za zaštitu osobnih podataka.

Radi obavljanja gospodarskih djelatnosti dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt. Obrt u slučaju zajedničkog obavljanja obrta posluje pod zajedničkom tvrtkom. Fizičke osobe mogu zajednički obavljati obrt ako udovoljavaju općim uvjetima propisanim Zakonom o obrtu. Međusobni odnosi osoba uređuju se pisanim ugovorom. Na ugovor se primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortaštvu.
Kada dvije osobe zajednički obavljaju obrt, obje se u mirovinski sustav prijavljuju kao obrtnici te im se sukladno tome obračunavaju doprinosi. Međutim, vlasnici obrta se putem ugovora o ortakluku mogu dogovoriti da će jedan od njih zasnovati radni odnos u obrtu. U tom slučaju obrtnik koji je sklopio ugovor o radu prijavljuje se na mirovinski sustav kao radnik u radnom odnosu, a budući da je ujedno i vlasnik obrta navedeno će mu se tretirati kao druga djelatnost. Naime, činjenica da osoba ima uređen status osiguranika u mirovinskome sustavu temeljem radnog odnosa ne oslobađa je plaćanja doprinosa temeljem druge osnove, u ovome primjeru temeljem otvaranja obrta.
Zakonom o doprinosima i Pravilnikom o doprinosima uređeno je pitanje obračunavanja i plaćanja obveznih doprinosa, te je između ostalog propisano da su osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obrta obvezno osigurane osobe osim ako djelatnost obrta obavljaju istovremeno kada su i zaposleni pa su tada osigurani po osnovi radnog odnosa, a djelatnost obrta im je dopunsko zanimanje (tzv. „druga djelatnost").

Obzirom na uočeno postupanje pojedinih ordinacija u djelatnosti opće/obiteljske medicine, vezano uz ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti Direkcija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) upućuje na sljedeće:

U skladu s Općim uvjetima ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), ugovorni subjekti Zavoda obvezuju se u slučaju pružene zdravstvene zaštite koja se odnosi na priznatu ozljedu na radu i profesionalnu bolest postupiti u skladu s odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Sukladno članku 8. stavku 2. Općih uvjeta ugovorni subjekti Zavoda obvezuju se za svaki oblik korištenja zdravstvene zaštite, koji je posljedica uzroka ozljede na radu i profesionalne bolesti, upisati skraćenu oznaku uzroka i evidencijski broj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti u za to predviđenu rubriku recepta, uputnice, naloga za sanitetski prijevoz, potvrde za ortopedska i druga pomagala, naloga za provođenje zdravstvene njege u kući, prijedloga za provođenje fizikalne terapije u kući osigurane osobe, putnog naloga, prijedloga za provođenje bolničke medicinske rehabilitacije, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, kao i u osobnom računu ispostavljenom za zdravstvenu zaštitu po tom uzroku.

Ovime ukazujemo da postupanje protivno navedenom, između ostalog, negativno utječe na sudske postupke radi naknade štete koje je Zavod obvezan voditi u skladu s odredbama članka 136. i 139, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Zavodu je, naime, otežano uspješno otkloniti prigovore protivne tužene strane u slučajevima kada ista navodi da računi plaćeni na ime troškova liječenja osiguranika nisu u vezi s pretrpljenom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, jer dijagnoze navedene u dokumentaciji iz citiranog članka 8. stavka 2. Općih uvjeta nisu istovjetne dijagnozama priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

Slijedom navedenog, vezano uz provođenje zdravstvene zaštite upućujemo na postupanje u skladu s općim aktima Zavoda, naročito vodeći računa o ispravnom navođenju priznatih dijagnoza ozljeda na radu i profesionalnih bolesti odnosno posljedičnih dijagnoza ranije priznatih ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, utvrđenih temeljem pravovremeno pokrenutog provedenog postupka pred Zavodom, u skladu s člankom 56. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Računi koje Zavod kao tužitelj dostavlja u sudskim postupcima imaju svojstvo javne isprave u smislu članka 230. važećeg Zakona o parničnom postupku odnosno isprave koju je u propisanom obliku izdala prava ili fizička osoba u obavljanju svog javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu te kao takva dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje ili određuje. Medicinska dokumentacija koju Zavod zajedno s računima dostavlja u sudskim postupcima, u kojoj su ispravno naznačene dijagnoze u skladu s važećom Međunarodnom klasifikacijom bolesti, koje dijagnoze su priznate ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću ili njihovim posljedicama i koje su jednake onima na dostavljenim računima, predstavljaju dokaz uzročno posljedične veze između štetnog događaja i troškova liječenja, u kojem slučaju nije potrebno izvoditi dodatne dokaze medicinskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i sl., što u konačnici utječe na ekonomičnost sudskog postupka i bitno skraćuje vrijeme njegovog trajanja. „Narodne novine“, broj 154/14, 79/15, 139/15, 105/16. 40/17, 66/17

Prema članku 93. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 86/08 i 61/11), radi stjecanja uvjeta radnog iskustva za polaganje državnoga stručnog ispita sukladno odredbama ovoga Zakona, kojima se propisuju prava i obveze vježbenika, u upravna tijela lokalnih jedinica mogu se primiti osobe na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. S obzirom da polaznici stručnog osposobljavanja nisu u radnom odnosu, jer nemaju status službenika, mišljenja smo da se ne mogu ubrajati u ukupan broj zaposlenih koji je osnova za utvrđivanje kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine” broj 157/13 i 152/14) te Pravilniku o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“ broj 44/14 i 2/15).

S obzirom da je prema članku 2. stavak 4. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, izrijekom propisano da se u ukupni broj zaposlenih ne ubrajaju radnici koji su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova, mišljenja smo da u ukupan broj zaposlenih treba uračunavati i zaposlene na određeno vrijeme, izuzev radnika koji obavljaju sezonske poslove.

U svezi eventualnih dodatnih upita ljubazno vas upućujemo na resorno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

Odredbom članka 10. stavka 3. novog Zakona o radu uvedena je mogućnost ustupanja radnika povezanom društvu. Poslodavac koji nema potrebe za radom određenih radnika može privremeno ustupiti radnika povezanom društvu, pod uvjetom da je s tim povezanim društvom sklopio sporazum.

Dakle, ustupanje radnika moguće je samo između povezanih društava. Zakon o trgovačkim društvima povezana društva definira kao pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao:

1. društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju,

2. ovisno i vladajuće društvo,

3. društvo koncerna,                        

4. društva s uzajamnim udjelima i

5. društva povezana poduzetničkim ugovorima.

Ukoliko se ne radi o povezanim društvima, napominjemo da radnike mogu ustupati drugim poslodavcima samo agencije za privremeno zapošljavanje.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je od početka ove kalendarske godine u okviru svojih ovlasti propisanih Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08) nadzirala postupak izdavanja licencije za rad prvoj muškoj primalji u Republici Hrvatskoj, gospodinu I. M. Naime, pojavio se problem izdavanja licencije muškarcu za zanimanje za koje ne postoji propisan naziv u muškom rodu, što nije u skladu s člankom 14. st. 5. Zakona o ravnopravnosti spolova koji navodi da sve obrazovne ustanove, kao i sve druge, moraju u sadržajima svjedodžbi, certifikata, licencija i diploma koristiti jezične standarde sukladno ovome Zakonu, navodeći strukovne kvalifikacije, zvanja i zanimanja u ženskom, odnosno muškom rodu, ovisno o spolu primatelja/primateljice dokumenta.
Nakon konzultacija s Uredom za ravnopravnost spolova Vlade RH, Hrvatska komora primalja je naposljetku g. I. M. izdala odobrenje za samostalan rad pod nazivom „primaljski asistent", te je također donijela Izmjene i dopune Pravilnika o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad putem kojih je uvela taj naziv zanimanja u službenu uporabu. Pravobraniteljica je nakon razmatranja slučaja u cjelini mišljenja da je Komora u razumnom roku poduzela radnje kojima bi se g. I. M. osiguralo izdavanje licencije u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova te je poduzela sve što je u njenoj moći kako se jezična neusklađenost naziva zanimanja primalje sa Zakonom o ravnopravnosti spolova ne bi na diskriminirajući način reflektirala prema muškarcu koji se obrazovao za zanimanje nekonvencionalno za vlastiti spol.
Pravobraniteljica ovim putem želi Ministarstvu zdravlja skrenuti pažnju na navedenu odredbu Zakona o ravnopravnosti spolova s obzirom da je Hrvatska komora primalja spomenula da je Ministarstvo zdravlja g. I. M. izdalo Uvjerenje o položenom stručnom ispitu s nazivom zanimanja u ženskom rodu. Temeljem članka 23. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova upozoravam da takav način izdavanja uvjerenja nije u skladu sa člankom 14. st. 5. Zakona. Komora navodi da je na problem nepostojanja inačice zanimanja „primalja" u muškom rodu, kao i na druge probleme stručne prirode identificirane u Zakonu o primaljstvu (NN 120/08 i 145/10), već ukazivala Ministarstvu zdravlja, međutim da oni još nisu riješeni.
S obzirom da Nacionalna klasifikacija zanimanja sadrži veći broj zanimanja čiji nazivi nisu usklađeni sa člankom 14. st. 5. Zakona o ravnopravnosti spolova (ne samo za zanimanje „primalja"), a neki niti s tržištem rada općenito, ovim putem Vas obavještavam da će Pravobraniteljica Ministarstvu rada i mirovinskog sustava predložiti pokretanje postupka izmjena i dopuna Nacionalne klasifikacije zanimanja. Imajući u vidu informaciju koju nam je spomenula Hrvatska komora primalja - da u izradi Nacionalne klasifikacije zanimanja 2010. godine nisu sudjelovali predstavnici iz Vašeg resora - Ministarstvu zdravlja preporučujem aktivno uključivanje u proces izrade izmjena i dopuna u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, Državnim zavodom za statistiku, Hrvatskom komorom primalja i drugim relevantnim instancama s ciljem dopune naziva zanimanja „primalja" s odgovarajućom inačicom u muškom rodu te tako usklađivanja Nacionalne klasifikacije zanimanja sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.

Člankom 35. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 139/10, 49/11, 22/12 i 57/12) propisano je da osiguranik za vrijeme bolovanja temeljem priznate ozljede na radu ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja dok izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlašteni doktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije izvršnim rješenjem nadležnog tijela mirovinskog osiguranja odlučeno o pravu na invalidsku mirovinu, odnosno o pravu na profesionalnu rehabilitaciju.

Iznimno, u skladu s člankom 40. Zakona osiguraniku koji ima priznatu ozljedu na radu, može biti uskraćena naknada plaće u slučajevima ako:

- je svjesno prouzročio privremenu nesposobnost za rad,

- ne izvijesti izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite da je obolio u roku od tri dana nakon početka bolesti, odnosno u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućio,

- namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje,

- za vrijeme bolovanja radi,

- se bez opravdanog razloga ne odazove na poziv za liječnički pregled izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlaštenog doktora Zavoda,

Izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite, tijelo Zavoda ovlašteno za kontrolu bolovanja, odnosno ovlašteni doktor Zavoda utvrdi da se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez suglasnosti izabranog doktora medicine otputuje iz mjesta prebivališta ili zlorabi pravo na korištenje bolovanja na neki drugi način.

U navedenim slučajevima osigurana osoba nema pravo na naknadu plaće od dana nastanka tih slučajeva do dana njihova prestanka, odnosno prestanka posljedica njima uzrokovanih.

Ako poslodavac iz jedne države članice Europske unije uputi radnika u Republiku Hrvatsku u svoju podružnicu ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i poslodavac, pod uvjetom da za vrijeme upućivanja između poslodavca i radnika postoji radni odnos, radit će se o izaslanom radniku. Izaslani radnik je obuhvaćen sustavom socijalne sigurnosti svoje matične države. On za rad u Republici Hrvatskoj ne mora imati radnu dozvolu. Međutim, kako je zaposlen kod poslodavca u drugoj državi članici Europske unije, dužan je od svog poslodavca pribaviti potvrdu A1 s pomoću koje će i nadalje biti obuhvaćen sustavom socijalne sigurnosti matične države tijekom rada u inozemstvu najviše do dvije godine.

Potvrda A1 vrijedi na čitavom području Europske unije kao dokaz o zakonodavstvu koje se na osobu primjenjuje, primjerice da se doprinosi plaćaju u navedenoj državi članici  i da ne postoji obveza plaćanja doprinosa u drugim državama članicama u kojima se obavlja djelatnost u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe. Potvrda A1 izdaje se za sve osobe koje rade u državi članici različitoj od nadležne države članice, uključujući izaslane zaposlene i samozaposlene osobe kao i zaposlene i samozaposlene osobe koje rade u dvije ili više država članica.

Navodimo kako je prilikom pružanja usluga u Republici Hrvatskoj, davatelj usluga (poslodavac) dužan podnijeti izjavu o izaslanju (posting declaration) nadležnom tijelu prije početka pružanja usluga, a to je Inspektorat rada Ministarstva rada i mirovinskoga sustava (e-pošta:postingdeclaration.inspektorat@mrms.hr ili adresa: Petračićeva 4, 10 000 Zagreb).

Sporazum o između povezanih poslodavaca mora sadržavati podatke iz članka 10. stavka 4. Zakona o radu te nema propisani obrazac.

Odredbom članka 41. Zakona o radu (NN br. 149/09 i 61/11, nastavno: ZOR) propisano je da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Razdoblje stručnog osposobljavanja za rad ubraja se u pripravnički staž i radno iskustvo propisano kao uvjet za rad na poslovima radnog mjesta određenog zanimanja. Ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije propisano, na osobu koja se stručno osposobljava za rad se primjenjuju odredbe o radnim odnosima ZOR-a i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku ugovora o radu.

Slijedom navedenoga, osoba koja s poslodavcem sklopi ugovor o stručnom osposobljavanju, temeljem takvog ugovora ne ostvaruje radni staž već samo radno iskustvo.

U slučaju da se Vaš upit odnosi na volontiranje sukladno Zakonu o volonterstvu (NN br. 58/07), upućujemo Vas da se za tumačenje istog obratite nadležnom Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Preddiplomski studij primaljstva usklađen je sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine*' broj 124/09, 45/11, 74/14) 2010. godine, što znači da prvostupnice primaljstva koje su započele preddiplomski studij u akademskoj godini 2011./2012. i nadalje, nisu obvezne obaviti pripravnički staž i položiti stručni ispit, sukladno članku 133. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine«, broj 150/2008, 71/2010, 139/2010, 22/201 1, 84/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 82/2013, 22/2014 i 154/2014)..
Stručna kvalifikacija prvostupnica primaljstva upisana je u prilog V. točku 5.5.2. Direktive s referentnim datumom 1. srpnja 2013., što znači da su prvostupnice primaljstva koje su započele preddiplomski studij u akademskoj godini 2013./2014. i nadalje priznate automatski u državama članicama Europske unije bez obavljenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita.
Člankom 133. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da se odredbe članaka 130. do 132. Zakona, koje se odnose na obvezu pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita ne odnose na državljane država EGP-a. niti na državljane Republike Hrvatske koji su završili integrirani currieulum studija medicine, dentalne medicine, farmacije, obrazovanje za medicinsku sestru/tehničara u djelatnosti opće njege i primalju, koji su sukladni Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Studijski program prvostupnice primaljstva ima uključenu praktičnu nastavu u program i sukladan je Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija i Direktivi 2005/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija od 7. rujna 2005. godine.

U slučaju kada radnik dobije poslovno uvjetovani otkaz iz članka 107. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu on ima pravo na propisani ili ugovoreni otkazni rok. Poslodavcu nije dopušteno ugovoriti ili odrediti otkazni rok koji bi bio kraći od onog koji je određen Zakonom o radu. S druge strane, ne postoje ograničenja što se tiče maksimalnog trajanja otkaznog roka.
Stoga smo mišljenja da se u slučaju kada je poslodavac jednostranom odlukom produljio trajanje otkaznog roka ne radi o sporazumnom prestanku radnog odnosa.

Prema odredbi članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15) potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Uzroci potpunog gubitka radne sposobnosti mogu biti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest. Za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, osiguranik mora uz postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti imati i navršeni mirovinski staž koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.
Ako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbio zahtjev radnice za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog neispunjavanja uvjeta o navršenom mirovinskom stažu koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, a radnici je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom utvrdio potpuni gubitak radne sposobnosti, poslodavcu preostaje mogućnost osobno uvjetovanog otkaza.
Naime, sukladno odredbi članka 115. stavka 1. točke 2. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju kada radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). U trajne osobine ili sposobnosti ubrajaju se i psihički ili fizički nedostaci zbog kojih on ne može ispunjavati svoje obveze iz radnog odnosa. Dakle, da bi do osobno uvjetovanog otkaza moglo doći na strani radnika mora postojati objektivna nemogućnost ispunjavanja radnih obveza koja je trajnog karaktera.

Olakšicu za zapošljavanje mladih na neodređeno vrijeme mogu koristiti poslodavci koji ponude mladim osobama do 30 godina ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ako do dana sklapanja ugovora o radu nisu imali prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tim istim mladim radnikom.

Ukoliko je mlada osoba s poslodavcem imala sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a nakon 1. siječnja 2015. godine sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme poslodavac može početi koristiti pravo na oslobođenje od plaćanja doprinosa na osnovicu od prvog dana zaključenja ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Pravilnikom o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem („Narodne novine", broj 8/14) propisana su ograničenja u radnom vremenu za maloljetne redovne učenike. Navedena ograničenja ne primjenjuju se na punoljetne redovne učenike. Dakle, punoljetan redovan učenik može raditi četrdeset sati u jednome tjednu i više od osam sati dnevno.

Za obavljanje povremenih poslova koji obuhvaćaju rad u garderobi kazališta, čišćenje dvorane i istovar opreme poslodavac može s radnicima sklapati ugovore o radu na nepuno radno vrijeme. Ugovor o radu na nepuno radno vrijeme može se sklopiti i na samo jedan sat tjedno. Takve ugovore mogu sklapati nezaposlene osobe i osobe koje rade u nepunom radnom vremenu kod drugog poslodavca (uz ograničenje da ukupno radno vrijeme svih ugovora o radu na nepuno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno). S druge strane, radnik koji radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca ne može sklapati ugovor o radu s drugim poslodavcem. Redoviti studenti poslove mogu obavljati putem ugovora o djelu redovitog studenta.
Napominjemo da ugovor o radu na nepuno radno vrijeme može biti sklopljen na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme. Plaća se može odrediti kao mjesečni iznos ili može biti ugovorena po satu rada.

U smislu Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14), kao općeg propisa, poslodavac je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu. Sukladno navedenom, u smislu Zakona o radu, pod pojmom zapošljavanja radnika podrazumijeva se zasnivanje radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu.
Dakle, samostalno obavljanje djelatnosti od strane određene fizičke osobe, u smislu citiranog Zakona, nije zapošljavanje niti rad i obavljanje određenih poslova za poslodavca (fizičku ili pravnu osobu), pa fizičke osobe koje obavljaju određenu djelatnost u skladu s drugim posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te djelatnosti, kao što su to ovlašteni inženjeri građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost u vlastitom uredu registriranom ili upisanom u odgovarajući upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, te koje su u skladu s time, i osigurane prema posebnim propisima o obveznim osiguranjima, nisu radnici u smislu Zakona o radu.
Također, više ovlaštenih inženjera građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost zajedno u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, ne zasnivaju radni odnos u smislu Zakona o radu, niti sklapaju ugovor o radu, već samo obavljaju djelatnost u zajedničkom uredu, a međusobna prava i obveze uređuju posebnim ugovorom u skladu s člankom 21. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja („Narodne novine", broj 78/15).
Naglašavamo da, ne ulazeći pri tome u tumačenje odredbi Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, ovlašteni inženjer građevinarstva koji samostalno obavlja djelatnost u svojem uredu ili u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, može kao Fizička osoba, biti poslodavac nekome drugom inženjeru ili radniku druge struke, i da za to u smislu
Zakona o radu, nema zapreke. Isti je slučaj i sa pravnom osobom registriranom za poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, koja u smislu Zakona o radu, može biti poslodavac, a koja štoviše, u smislu članka 22. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, mora u obavljanju tih poslova imati zaposlenog ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera.
Posebno napominjemo da mjerodavno tumačenje Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, posebno pojmova zapošljavanja i uvjeta za zapošljavanje na poslovima projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, može dati samo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, obzirom na to daje riječ o propisu za čiju je provedbu ono nadležno.
Obzirom na to da ste u Vašem podnesku zatražili i odgovore s područja mirovinskoga osiguranja, o kategorijama obvezno osiguranih osoba i o doprinosima u odnosu na osobe koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, dostavljamo Vam i odgovor Uprave za mirovinski sustav ovoga Ministarstva.
Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 - u daljnjem tekstu: ZOMO) propisuje razliku između osoba koje samostalno obavljaju neku djelatnost od onih koje obavljaju nesamostalan rad u odnosu na način uspostave mirovinskog osiguranja, kao i u pogledu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje.
Tako je člankom 10. stavkom 1. točkom 2. ZOMO-a propisano da su obvezno osigurane u mirovinskom osiguranju osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskog doma, fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi (dakle, izrijekom nisu navedene sve osobe koje mogu u skladu s posebnim propisima samostalno obavljati profesionalnu djelatnost), a osiguranje im se uspostavlja na temelju dozvole za obavljanje djelatnosti odnosno upisa u registar koji vode nadležno tijelo ili profesionalne udruge.
S druge strane, radnicima koji obavljaju nesamostalan rad (na temelju ugovora o radu za poslodavca) osiguranje se uspostavlja na temelju prijave poslodavca (članak 9. ZOMO-a).
Zakonom o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) propisani su različiti načini plaćanja i izračuna doprinosa, s obzirom na to, između ostaloga, obavlja li se rad kao samostalan ili nesamostalan.
Samostalno obavljanje djelatnosti se od nesamostalnog rada bitno razlikuje po tome što samostalna djelatnost zahtijeva, između ostaloga, rad u punom vremenu, samostalnost u radu i odgovornost za štetu koja bi mogla nastati iz takve djelatnosti. Zbog specifičnosti tih zanimanja kao i prava i obveza koje proizlaze iz takvog obveznog osiguranja prema ZOMO-u i Zakonu o doprinosima te drugih propisa (poreznih propisa, propisa o svakoj od tih djelatnosti), postoji znatna razlika u pravima i obvezama kod obavljanja nesamostalnog rada od obavljanja samostalne djelatnosti.
Što se tiče zaposlenja u uredu za samostalno obavljanje djelatnosti, ZOMO ne propisuje obvezu da osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost moraju biti zaposlene na temelju ugovora o radu u tom uredu. Također, ukoliko je osoba zaposlena temeljem ugovora o radu u drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, samostalnu djelatnost može obavljati kao drugu djelatnost, ovisno o mogućnostima propisanim posebnim propisima.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta zaprimilo je dopis u kojemu je zatraženo očitovanje mogu li osobe koje su završile programe osposobljavanja ili usavršavanja obavljati poslove vezane uz fitnes i rekreaciju građana, nadalje jesu li iste dužne ishoditi licence Hrvatskoga body building saveza te da li je Pravilnik o licenciranju fit body trenera u skladu sa Zakonom o sportu.
Slijedom traženog obavještavamo Vas, da Zakon o sportu (Narodne novine, broj 71/06, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13 i 85/15) člankom 10. propisuje da se osobom osposobljenom za rad u sportu (instruktor, voditelj i si.) smatra osoba koja podučava građane osnovnoj tehnici pojedinog sporta ili provodi sportsku rekreaciju građana, a osposobljena je za taj rad putem ustanove za osposobljavanje kadra u sportu, s time da sportsku-rekreaciju građana može provoditi samo na temelju programa kojega je izradila osoba koja ima najmanje stručnu spremu propisanu za trenera prvostupnika.
Programe osposobljavanja kadra u sportu u smislu potrebne stručne spreme za obavljanje stručnih poslova u sportu, na način kako propisuje Zakon o sportu, provode ustanove za osposobljavanje na temelju programa odobrenog od ministarstva nadležnog za područje obrazovanja, sukladno trenutnim propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih. Napominjemo, kako i isprave zakonito izdane prema programima osposobljavanja provedenim prema prethodno važećim propisima također i dalje vrijede kao i isprave izdane prema trenutno važećim propisima u Republici Hrvatskoj.
Prema nomenklaturi sportova i sportskih grana Hrvatskog olimpijskog odbora body building sadržava sportske grane: bodybuilding, fitness za žene i muškarce, body fitness za žene (fitness figure), klasični bodybuilding za muške, bikini fitness za žene, man physique, woman physique, athletic fitness za žene i muške i dječji fitness (8-15) koje su natjecateljske sportske grane za koje je nadležan Hrvatski body building savez. Hrvatski body building savez može provoditi licenciranje sukladno svojim aktima koji moraju biti usklađeni sa svim zakonskim propisima Republike Hrvatske isključivo za svoje članice i to za navedene sportske grane te nije nadležan za područje sportske rekreacije građana koja se provodi sa svrhom zadovoljavanja potreba za očuvanjem, održavanjem, poboljšanjem i unapređenjem psihofizičkih sposobnosti i zdravlja te obogaćivanjem slobodnog vremena tjelesnim vježbanjem i sportskim aktivnostima. Sukladno navedenome, osobe koje provode rekreaciju građana, a osposobljene su za poslove vezane uz fitnes i slične programe vježbanja putem ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju odobren program za osposobljavanje nisu dužne ishoditi licencu Hrvatskoga body building saveza.
Nadalje, obavještavamo Vas kako je pitanje usklađenosti Pravilnika o licenciranju fit body trenera sa Zakonom o sportu u nadležnosti sportske inspekcije te je isto proslijeđeno sportskoj inspekciji na daljnje postupanje.

Nezaposleni hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, sukladno članku 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11) mogu ostvarili prednost pri zapošljavanju ukoliko se javljaju na natječaj ili oglas za zapošljavanje u javnim službama, javnim ustanovama, izvanproračunskim i proračunskim fondovima, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti te drugim tijelima državne vlasti, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i to ukoliko u jednakoj mjeri kao i ostali kandidati ispunjavaju tražene uvjete iz objavljenog natječaja, odnosno oglasa, a sukladno utvrđenom redoslijedu. Da bi ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju, osoba koja ispunjava uvjete za ostvarivanje toga prava, dužna je uz prijavu, odnosno ponudu na natječaj priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, kao i rješenje o priznatom statusu, odnosno potvrdu o priznatom statusu iz koje je vidljivo spomenuto pravo, te dokaz da je nezaposlena. Navedeni Zakon ujedno propisuje da provedbu ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju nadzire nadležna inspekcija koja je po posebnim propisima ovlaštena za nadzor u svezi sa zapošljavanjem. Način popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima propisan je Zakonom o državnim službenicima (NN 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 49/11), sukladno kojem listu kandidata prijavljenih na natječaj koji ispunjavaju formalne uvjete propisane natječajem, utvrđuje komisija za provedbu natječaja koja iste upućuje na testiranje radi provjere njihovih stručnih sposobnosti, vještina i stečenog radnog iskustva u struci, a izbor kandidata obavija se na temelju pokazanih rezultata na testiranju, što se na jednak način primjenjuje i na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata prilikom njihovog zapošljavanja.

Nadalje, Ministarstvo branitelja kontinuirano provodi Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja (trenutno je na snazi Program za razdoblje od 2012. do 2013. godine, prihvaćen zaključkom Vlade rh od 12. travnja 2012. godine, NN 43/12). Ciljnu skupinu Programa čine nezaposleni hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i nezaposlena djeca smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Osnovni ciljevi Programa su podizanje obrazovne razine nezaposlenih hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, osposobljavanje osoba iz ciljne skupine za zanimanja za kojima postoji potreba na lokalnim tržištima rada, kao i proširivanje njihove formalne naobrazbe sukladno novim tehnološkim zahtjevima, davanje novčanih

Potpora hrvatskim braniteljima koji se odlučuju na razne oblike samozapošLjavanja, bilo samostalno ili okupljeni u zadruge. Svrha Programa je povećanje konkurentnosti hrvatskih branitelja na tržištu rada te j/ ostale mjere aktivne politike zapošljavanja, smanjenje broja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj, zapošljavanjem kod poslodavaca ili u poduzetništvu. Program se sastoji od više mjera: kroz Mjeru stručnog osposobljavanja Ministarstvo može osobama iz ciljne skupine Programa, bez obzira na njihovo godine starosti, sufinancirati troškove osposobljavanja za stjecanje prvog zanimanja (za osobe koje nemaju stečenu nižu stručnu spremu, srednju školsku ili srednju stručnu spremu), prekvalifikaciju (za osobe koje imaju stečenu srednju školsku/stručnu spremu, ali se žele prekvalificirati u drugo zanimanje) i dokvalifikaciju (za osobe koje su završile strukovnu školu u trajanju od jedne do dvije godine i stekle nižu stručnu spremu, odnosno osobe koje su završile strukovnu srednju školu u najmanje trogodišnjem trajanju i stekle srednju stručnu spremu, a žele završiti treći odnosno četvrti razred srednje škole) do iznosa 7.000,00 kuna, odnosno za stjecanje dodatnih znanja i vještina (za osobe koje imaju stečenu srednju školsku odnosno srednju stručnu spremu) i polaganje majstorskih ispita (najčešće u svrhu samozapošljavanja) do 4.000,00 kuna. Mjerom samozapošljavanja potiče se samoinicijativno rješavanje vlastite nezaposlenosti osoba iz ciljne skupine Programa kroz pokretanje samostalne djelatnosti u obliku obrta, trgovačkog društva ili obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, za što može biti odobrena novčana potpora u iznosu od 30.000,00 kuna u godini u kojoj je djelatnost okrenuta. Mjera potpore za proširenje postojeće djelatnosti namijenjena je poticanju poslodavaca na zapošljavanje osoba iz ciljne skupine Programa, pri čemu poslodavac može ostvariti potporu u iznosu od 45.000,00 kuna po zaposlenoj osobi, a za zapošljavanje najviše tri osobe. Od 2012. godine u Program je uvrštena i Mjera potpore zapošljavanju djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih hranitelja bez radnog iskustva kojom se potiče potencijalne poslodavce na zapošljavanje djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja koja nemaju radnog iskustva, pri čemu novčana potpora iznosi 25.000,00 kuna. U sklopu Programa provodi se i Mjera potpore radu zadruga hrvatskih branitelja, kroz koju se novčanom potporom u iznosu 150.000,00 kuna potiče rad zadruga hrvatskih branitelja, pri čemu treba naglasiti da za osobe iz ciljne skupine Programa, uz rješavanje pitanje vlastite egzistencije, zadruge imaju i terapeutski karakter, a posebna pozornost daje se zadrugama koje se bave ekološkom proizvodnjom. Kroz Mjeru potpore projektima zadruga hrvatskih branitelja podržavaju se projekti zadruga usmjereni stvaranju finalnog zadružnog proizvoda, za nabavku strojeva, opreme ili zemljišta, za dizajniranje finalnog proizvoda te projekti kojima se proširuje postojeća djelatnost ili razvija novi projekt zadruge koja je svojim dosadašnjim poslovanjem pokazala uspješnost i profitabilnost, a novčana potpora iznosi 100.000,00 kuna. Zahtjevi za korištenje svih navedenih mjera Programa zaprimaju se u vrijeme trajanja javnih poziva, a za provedbu mjera Programa i popratnih aktivnosti u 2012. godini osigurano je ukupno 21.790.000,00 kuna.

Ujedno napominjemo kako Hrvatski zavod za zapošljavanje, kao institucija koja je primarno nadležna za vođenje evidencije o nezaposlenim osobama u Republici Hrvatskoj, pa tako i za pružanje pomoći pri pronalaženju zaposlenja svim nezaposlenim osobama, medu kojima i nezaposlenim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, provodi mjere aktivne politike zapošljavanja te kroz određene programe koje provodi sufinancira zapošljavanje osoba iznad 50 godina starosti i posebnih skupina nezaposlenih osoba koje su zbog određenih karakteristika teže zapošljive, te postoje i drugi oblici pružanja pomoći pri zapošljavanju nezaposlenih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata kroz aktivnosti drugih institucija.

Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Ako s obzirom na okolnosti radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete.
Napominjemo da Zakon o radu ne propisuje s kojim danom prestaje radni odnos u slučaju sudskog raskida ugovora o radu pa su moguća različita rješenja. Odluku donosi sud s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja.
U svezi prava na mirovinu, navodimo kako se mirovina stječe na temelju zahtjeva za priznanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu. Budući da ista osoba ne može istovremeno primati mirovinu i biti u radnom odnosu, u slučaju presude kojom bi se naložilo vraćanje na radno mjesto, osoba bi morala vratiti isplaćene mirovine za razdoblje u kojem će se nalaziti u radnom odnosu.

Obavještavamo vas da je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Narodne novine, broj 70/2016.). O navedenoj Odluci već ste zaprimili informacije od Financijske agencije (FINA).
Zbog lakšeg i bržeg rješavanja zahtjeva škola dostavljamo vam upute u vezi s podnošenjem zahtjeva za odobrenje novih radnih mjesta i popunjavanjem Obrasca koji je sastavni dio Odluke (Zahtjev za suglasnost na novo zapošljavanje).
U skladu s navedenom Odlukom zahtjeve za izdavanje suglasnosti za nova radna mjesta
obvezni ste podnijeti u sljedećim slučajevima:
potreba za novim radnim mjestom zbog povećanja satnice radi ustroja dodatnoga razrednog odjela;
radi povećanja opsega poslova učitelja, stručnog suradnika, tajnika, računovođe, zdravstvenog radnika/njegovatelja/medicinske sestre, administrativnih radnika ili pomoćno-tehničkih radnika;
potrebe novoga zapošljavanja zbog usklađivanja s postojećim propisima (Državnim pedagoškim standardom osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (Narodne novine, broj 63/2008. i 90/2010.) i Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi (Narodne novine, broj 34/2014., ispr. - 40/2014. i 103/2014.), Pravilnikom o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi (Narodne novine, broj 40/2014.);
potreba izvođenja nastave na određeno vrijeme zbog:
pripremne ili dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedovoljno znaju hrvatski jezik u slučaju da se navedenim satima ne može zadužiti učitelj razredne nastave ili hrvatskoga jezika;
izvođenja nastave u kući;
za zapošljavanje zdravstvenog radnika/njegovatelja/medicinske sestre, računo¬vodstvenoga i/ili administrativnoga referenta ili pomoćno-tehničkih radnika zbog umirovljenja ili prestanka ugovora o radu.
Suglasnost nije potrebno tražiti za:
a) zapošljavanje osobe koja zamjenjuje ravnatelja kojem miruje radni odnos učitelja ili stručnog suradnika tijekom trajanja mandata ravnatelja;
b) za upražnjeno postojeće radno mjesto učitelja, stručnoga suradnika, tajnika ili voditelja računovodstva u slučaju odlaska u mirovinu, raskida ugovora o radu ili smrti djelatnika;
c) zamjenu za bilo kojeg zaposlenika protiv kojega je pokrenut i vodi se kazneni postupak, ili je na bolovanju, porodiljnom i rodiljnom ili neplaćenome dopustu.
Pri zapošljavanju novih zaposlenika potrebno je voditi računa o odredbi točke II. Odluke o zabrani zapošljavanja kojom je propisano kako je zapošljavanje u javnim službama moguće ako se redovito obavljanje poslova ne može osigurati preraspodjelom između postojećih zaposlenika.
Kako je uz Odluku objavljen i propisani Obrazac, zahtjeve za potrebu novoga zapošljavanja dužni ste dostaviti na propisanome Obrascu. Obrazac se odnosi na sve javne službe te smo zaprimili više upita o načinu unošenja podataka u navedeni Obrazac. Zbog lakšeg popunjavanja Obrasca na poveznici http://mzos.hr/datoteke/obrazaezap.zip možete preuzeti primjere ispunjenoga zahtjeva s objašnjenjima.
Osim zahtjeva potrebno je priložiti određenu dokumentaciju za:
a) učitelja razredne ili predmetne nastave:
presliku Odluke o broju učenika i razrednih odjela za tekuću školsku godinu;
popis svih učitelja razredne nastave koji imaju zasnovan radni odnos na neodređeno ili određeno radno vrijeme;
presliku rješenja o tjednom zaduženju učitelja predmetne nastave koji su zaduženjem vezani uz nastavni predmet za koji se traži novo zapošljavanje ili povećanje količine tjednoga radnog vremena postojećega radnika ili zapošljavanje na određeno vrijeme zbog izvođenja pripremne nastave hrvatskoga jezika ili nastave u kući;
b) učitelja edukaciiskoga rehabilitatora:
presliku Odluke o broju učenika i razrednih odjela za tekuću školsku godinu;
popis svih učitelja edukacijskih rehabilitatora koji imaju zasnovan radni odnos na neodređeno ili određeno radno vrijeme;
preslike rješenja o primjerenome programu obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju;
c) stručnoga suradnika:
odluke o broju učenika i razrednih odjela za tekuću školsku godinu;
podatke o svim zaposlenim stručnim suradnicima u školi (ime i prezime, radno mjesto, tjedni broj sati);
za stručnoga suradnika - stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskoga profila i preslike rješenja o primjerenome programu obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju;
d) zdravstvenog radnika/njegovatelja/medicinsku sestru:
odluke o broju učenika i razrednih odjela/ođgojno-obrazovnih skupina za tekuću školsku godinu;
podatke o svim zaposlenim na mjestu za koje se traži zapošljavanje (ime i prezime, radno mjesto, tjedni broj sati), ako je primjenjivo;
mišljenje nadležnog školskog liječnika za svakog učenika kojem je potrebna zdravstvena njega i zaštita;
e) tajnika, voditelja računovodstva, računovodstvenoga i/ili administrativnoga referenta
podatke o svim zaposlenim administrativnim ili računovodstvenim radnicima u školi (ime i prezime, radno mjesto i tjedni broj sati);
f) spremačice i domara/ložača/školskoga majstora/vozača:
ukupna površina zatvorenoga prostora škole - matične i područnih;
broj zaposlenih na tome radnome mjestu (ime i prezime, radno mjesto, tjedni broj sati);
za vozača i ukupan broj sati provedenih u prijevozu učenika svih vozača (ime i prezime, radno mjesto, tjedni broj sati);
g) kuharice:
broj mliječnih obroka i objeda koji se pripremaju u školi;
broj zaposlenih na tome radnome mjestu (ime i prezime, radno mjesto, tjedni broj sati).
Uza zahtjev za zapošljavanjem pomoćno-tehničkih radnika dužni ste dostaviti presliku triju odgovora zaprimljenih na informativni poziv upućen pružateljima vanjskih usluga iz kojih je vidljivo da:
se nitko nije javio;
ponuda zahtijeva veća financijska sredstva od do sada potrebnih za podmirenje plaće;
nema mogućnosti angažiranja vanjskoga poslužitelja na određenome području.
Navedeno je potrebno jer je stavkom 2. navedene točke propisano da se novo zapošljavanje može odobriti samo ako se navedeni poslovi ne mogu osigurati sukladno stavku 1. i 2., a stavkom 2. propisano je da će se obavljanje povjeriti vanjskim pružateljima usluga sukladno posebnim propisima, ako je financijski povoljnije za javnu službu.
U slučaju da se traži zapošljavanje računovodstvenoga i/ili administrativnoga referenta ili pomoćno-tehničkoga radnika na upražnjeno radno mjesto, potrebno je dostaviti i podatke o zaposleniku čije radno mjesto ostaje upražnjeno (ime i prezime, radno mjesto, tjedni broj sati).
Zahtjev za odobrenje radnih mjesta mora potpisati ravnatelj škole i potvrditi pečatom škole te dostaviti postom na adresu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Službi za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje (Uprava za odgoj i obrazovanje), a zahtjevi za radna mjesta učitelja i stručnih suradnika edukatora rehabilitatora, kao i zaposlenika u osnovnim školama s posebnim programima i školama koje izvode nastavu po Modelu A na jeziku i pismu nacionalne manjine dostavljaju se Sektoru za zajedničke poslove i programe (Uprava za standarde, strategije i posebne programe). Istom Sektoru dostavljaju se i zahtjevi samo za učitelje koji izvode nastavu po modelu B i C, kao i za izvođenje nastave u kući.

Ovisno o potrebama zapošljavanja za određena radna mjesta za sve informacije i pomoć u radu možete se obratiti službenicama i službenicima Službe za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje (Uprava za odgoj i obrazovanje) ili Sektora za zajedničke poslove i programe (Uprava za standarde, strategije i posebne programe).
Napominjem da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama u javnim ustanovama i drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u cjelini ili većinskim dijelom u državnom proračunu (Narodne novine, broj 70/2016.) stupila na snagu 8. kolovoza 2016. godine te da se ne odnosi na postupke zapošljavanja koji su započeli do dana njezina stupanja na snagu, odnosno za zapošljavanja za koja je već dobivena suglasnost, a za koje se raspiše natječaj do kraja 2016. godine.
Zahtjevi škola koji su dostavljeni nakon stupanja na snagu Odluke neće se moći rješavati dok se ne dostavi Obrazac.

Vezano uz Vaš dopis dostavljen Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) kojim ste iznijeli primjedbe na uvjete Natječaja za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Natječaj) u dijelu koji se odnosi na djelatnost ortodoncije, odnosno tvrdnju da specijalisti ortodonti nisu u mogućnosti, u roku trajanja Natječaja, izvršiti indeksaciju pacijenata u aktivnoj terapiji i osiguranika na listama čekanja, izvješćujemo Vas sljedeće.
Već sam dijagnostičko-terapijski postupak DMO01 Dijagnostički postupci u ortodonciji, utvrđen Odlukom o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koji se zaračunava lx pred početak ortodontskog liječenja uključuje specijalistički pregled, uzimanje otiska, izradu i analizu studijskog modela, očitavanje ortopantomogram snimke, kefalometrijsku analizu i Rtg analizu šake, te je prema tome, ukoliko je proveden, dovoljan za klasificiranje pacijenta. Ukoliko taj poslupak nije proveden, dijete nije niti moglo biti stavljeno na listu Čekanja.
Ujedno napominjemo da ukoliko Zavod utvrdi da su djeca na Listu čekanja stavljena temeljem uputnice izabranog doktora djeteta, bez prethodno provedenog pregleda, a da su isti fakturirali Zavodu, poduzet ćc odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti.
S obzirom na sve navedeno. Zavod očekuje, odnosno podrazumijeva, da svi doktori specijalisti ortodoncije vode medicinsku dokumentaciju na propisani način, te smo mišljenja daje u roku trajanja Natječaja na temelju rečene dokumentacije moguće napraviti IOTN klasifikaciju pacijenata koji su u aktivnoj terapiji ili su na listi čekanja.

Način dostave odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa propisan je odredbom članka 132. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14). Navedeni članak propisuje da se na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu ili drugih pismena o pravima iz radnog odnosa prvenstveno primjenjuju pravila propisana kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. U nedostatku pravila koja uređuju dostavu, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o dostavi iz Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Zakon o parničnom postupku dopušta mogućnost sklapanja sporazuma između dvije stranke prema kojemu se sva pismena tj. odluke imaju dostaviti na dogovorenu adresu ili preko sporazumom određene osobe.
Međutim, mišljenja smo da poslodavac cjelokupan postupak dostave odluka o otkazu ugovora o radu te drugih odluka o pravima iz radnog odnosa ipak ne može propisati ugovorom o radu, budući da ta mogućnost nije predviđena odredbom članka 132. Zakona o radu. Također, napominjemo kako se radnik ne može odreći prava na prigovor protiv odluke poslodavaca ili prava na zaštitu prava iz radnog odnosa prije nego li je poslodavac donio takvu odluku. Smatramo kako takva odredba ne bi bila u skladu s osnovnim načelima koja uređuju obvezne odnose.
Što se tiče Vaših navoda o iznosu plaće, napominjemo kako poslodavac može jednostrano izmijeniti iznos plaće samo ako ugovor o radu upućuje da se ona određuje pravilnikom o radu koji poslodavac može samoinicijativno izmijeniti na zakonom propisani način. Međutim, ukoliko je plaća određena ugovorom o radu njezin iznos može se promijeniti samo sklapanjem novog ugovora ili aneksom postojećeg ugovora za što je potreban pristanak obje strane ugovornog odnosa (i poslodavca i radnika). Isto tako, kada se plaća određuje kolektivnim ugovorom njezin iznos može se promijeniti samo sklapanjem novog kolektivnog ugovora ili aneksa postojećeg kolektivnog ugovora.
Također, odredbom članka 94. Zakona o radu izričito je propisano pravo radnika na povećanu plaću u slučaju rada nedjeljom ili blagdanom. Zakon o radu ne utvrđuje visinu povećanja plaće, već se ono utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu. Dakle, za rad nedjeljom ili blagdanom radnik mora dobiti povećanu plaću.

Odredbom članka 14. a Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, br. 85/06, 150/08 i 71/10) propisano je da se sredstva za premiju dopunskoga zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osiguravaju u državnom proračunu za osigurane osobe s invaliditetom koje imaju 100% oštećenja organizma, odnosno tjelesnog oštećenja prema posebnim propisima, osobe kod kojih je utvrđeno više vrsta oštećenja te osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili psihičkom bolešću zbog kojih ne mogu samostalno izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi sukladno propisima o socijalnoj skrbi, osigurane osobe darivatelje dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, osigurane osobe dobrovoljne davatelje krvi s više od 35 davanja (muškarci), odnosno s više od 25 davanja (žene), osigurane osobe redovite učenike i studente starije od 18 godina i osigurane osobe čiji ukupan prihod u prethodnoj kalendarskoj godini, iskazan po članu obitelji, mjesečno nije veći od 45,59% proračunske osnovice, a što u ovom momentu iznosi 1.516,32 kn (prihodovni cenzus), a za osiguranike - samce, ako im prihodovni cenzus u prethodnoj kalendarskoj godini nije veći od 58,31% proračunske osnovice tj. 1.939.39 kn.

Slijedom rečenog, iz citirane odredbe Zakona vidljivo je koje osobe sukladno važećem Zakonu imaju pravo na plaćanje premije dopunskog zdravstveno osiguranja na teret državnog proračuna.

Napominjemo kako Zakon o radu navodi da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, te da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa zakonima. Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.
Budući da navodite kako je radnik u pisanoj obrani u postupku otkazivanja ugovora o radu naveo kako je uznemiravan na radnom mjestu, mišljenja smo kako se to može smatrati pisanom pritužbom upućenoj poslodavcu. Stoga je poslodavac dužan najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, istu ispitati i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju, radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.
Pritužba se može ispitati ne samo prikupljanjem obavijesti od uznemiravane osobe i osobe za koju se tvrdi da diskriminira radnika, već poslodavac ili ovlaštena osoba poslodavca mogu ispitati i druge radnike u svrhu utvrđivanja potpunog činjeničnog stanja. Poslodavac ili ovlaštena osoba poslodavca koji ispituju pritužbu o uznemiravanju ili povredi dostojanstva dužni su voditi računa da su svi podaci utvrđeni u postupku tajni. Dakle, navedena tajnost se odnosi na sve podatke koje je prikupila osoba koja ispituje pritužbu. Iz navedenoga proizlazi kako se u postupku utvrđivanja da li je došlo do povrede dostojanstva određenog radnika mogu prikupiti informacije od drugih radnika koji o tome imaju saznanja.

U skladu s odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera (Narodne novine, broj 94/2015):
Učeniku koji je zbog bolesti zatražio liječničku pomoć i kojemu je zbog liječenja preporučen izostanak s nastave, liječnik će izostanak s nastave opravdati liječničkom ispričnicom;
Ističemo kako liječnici nisu dužni izdavati ispričnice u situacijama u kojima roditelji ili učenici nakon određenog vremena traže opravdavanje izostanaka s nastave, a osobito ne za jedan dan ili kraće vrijeme izostanka s nastave u kojem nije bilo potrebe za liječenjem;
Učeniku koji je izostao s nastave zbog sudjelovanja na nekoj od aktivnosti u nadležnosti određene institucije izostanak će ispričnicom opravdati ta institucija (npr. umjetnička škola, škola stranih jezika, klub ili društvo u koji je učenik uključen, Ministarstvo unutarnjih poslova, sud, centar za socijalnu skrb i slično).

Osim navedenog, sukladno stavku 3. navedenoga članka Pravilnika neopravdanim izostankom ne smatra se niti izostanak s nastave za koji je roditelj unaprijed tražio i dobio odobrenje (usmeno od učitelja/nastavnika za izostanak s njegova sata ili pisano od razrednika za izostanak do 3 radna dana, ravnatelja za izostanak do 7 radnih dana i učiteljskog/nastavničkog vijeća za izostanak do 15 radnih dana).
Slijedom navedenog, molimo vas da uputite roditelje da od razrednika/razrednice pravodobno, kada se za tim pokaže potreba, zatraže odobrenje za izostanak svoga djeteta s nastave.
S obzirom na to da je nužan pisani zahtjev, roditelj može e-poštom ili SMS porukom (ovisno o dogovorenom načinu komunikacije) zatražiti od razrednika/razrednice odobrenje za izostanak njegova djeteta s nastave u trajanju do tri radna dana.
Ujedno pozivamo razrednike/razrednice da odluku o odobrenju takvih zahtjeva roditelja pošalju roditeljima e-poštom, SMS porukom i si. (ovisno o dogovorenom načinu komunikacije). Ako razrednik/razrednica odobri izostanak, učenik nije dužan donositi ispričnicu liječnika ili druge institucije. Dakle, odobrenjem izostanka razrednika/razrednice izostanak učenika smatra se opravdanim.
Neovisno o navedenim situacijama u kojima roditelj može unaprijed tražiti odobrenje učitelja/nastavnika odnosno razrednika radi opravdanja izostanka učenika, roditelj može osobno usmeno ili pisanim putem, sukladno članku 4. stavku 4. Pravilnika, naknadno opravdati izostanak svog djeteta u trajanju od najviše tri radna dana, koji ne mogu biti uzastopni. Dakle, Pravilnikom je omogućeno roditelju da tri puta godišnje osobno opravda jednodnevni izostanak djeteta s nastave (ne tražeći prethodno odobrenje učitelja odnosno razrednika/razrednice).

Povjerenik radnika za zaštitu na radu je radnik koji je u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu („Narodne novine", broj 71/14, 118/14 i 154/14- Uredba) izabran da zastupa interese radnika na području zaštite na radu. Temeljem odredbe članka 72. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati povjereniku radnika za zaštitu na radu potrebno vrijeme i uvjete za nesmetano obnašanje dužnosti, davati mu sve potrebne obavijesti i omogućiti mu uvid u sve propise i isprave iz zaštite na radu te mu ne smije tijekom obnašanja dužnosti bez pristanka radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća otkazati ugovor o radu niti ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Također, u stavku 3. istoga članka propisano je da za obnašanje dužnosti povjerenika radnika za zaštitu na radu povjerenik ima pravo na naknadu plaće za najmanje tri sata tjedno, osim ako se kolektivnim ugovorom to pitanje drukčije ne uredi, a bez mogućnosti ustupanja tog prava drugom povjereniku.
Za zaposlenike u javnim službama, u koje se ubrajaju i zaposlenici u srednjim školama, navedeno pravo jest drukčije uređeno kolektivnim ugovorom. Tako je odredbom članka 80. stavka 2. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine", broj 24/17) propisano da naknada za rad povjerenika radnika za zaštitu na radu iznosi najmanje 4 radna sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u tijeku trajanja mandata. Posebnosti rada povjerenika radnika za zaštitu na radu, kao i tjedna naknada plaće utvrđuju se granskim kolektivnim ugovorima.
Prema odredbi članka 51. stavka 5. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine", broj 72/14) naknada za rad povjerenika za zaštitu na radu iznosi najmanje 4 sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u tijeku trajanja mandata.
S obzirom na navedeno, mišljenja smo da zaposlenici u srednjim školama koji obnašaju dužnosti povjerenika radnika za zaštitu na radu imaju pravo 4 radna sata tjedno biti oslobođeni od obavljanja poslova svojega radnog mjesta kako bi se mogli posvetiti poslovima zaštite na radu. Pri tome im se plaća ne umanjuje već im je poslodavac dužan isplatiti naknadu plaće za navedena 4 radna sata. Za tumačenje Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama nadležna je Komisija za tumačenje.

Ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plaće, odnosno drugih uvjeta rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima, koje bi ustupljeni radnik ostvario da je sklopio ugovor o radu s korisnikom. Dakle, ustupljeni radnik ima pravo na jednaku plaću kao i radnici zaposleni kod korisnika koji obavljaju iste poslove. Pod pojmom plaće podrazumijevaju se osnovna plaća i dodaci na plaću (kao npr. bonus za uspješne rezultate rada).

Sukladno odredbama Zakona o radu ustupljeni radnik sklapa ugovor o radu s agencijom za privremeno zapošljavanje koja ga temeljem ugovora o ustupanju ustupa korisniku. Dakle, ustupljeni radnik nije zaposlen kod korisnika nego kod agencije za privremeno zapošljavanje. Slijedom navedenoga, u slučaju rada ustupljenoga radnika na određeno vrijeme dužeg od tri godine neprekidno, sukladno odredbi članka 12. stavka 7. Zakona o radu smatrat će se da je sklopljen ugovor radu na neodređeno vrijeme između ustupljenog radnika i agencije za privremeno zapošljavanje.

U svezi Vašeg pitanja o materijalnim pravima ustupljenih radnika, napominjemo kako je odredbom članka 50. stavka 2. Zakona o radu propisano da je korisnik dužan, pri sklapanju ugovora o ustupanju radnika, agenciju za privremeno zapošljavanje potpuno i istinito, pisano izvijestiti o uvjetima rada radnika zaposlenih kod korisnika na poslovima koje će obavljati ustupljeni radnik. Navedeno obuhvaća plaće radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima koje će obavljati ustupljeni radnik i koju bi ostvario da je s korisnikom sklopio ugovor o radu i druge uvjete rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima koje će obavljati ustupljeni radnik i koje bi ustupljeni radnik ostvario da je s korisnikom sklopio ugovor o radu. Drugi uvjeti rada su - radno vrijeme, odmori i dopusti, osiguranje mjera zaštite na radu, zaštita trudnica, roditelja, posvojitelja i mladih te zaštita od nejednakog postupanja u skladu s posebnim propisom o suzbijanju diskriminacije.

U smislu Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14), kao općeg propisa, poslodavac je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu. Sukladno navedenom, u smislu Zakona o radu, pod pojmom zapošljavanja radnika podrazumijeva se zasnivanje radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu.
Dakle, samostalno obavljanje djelatnosti od strane određene fizičke osobe, u smislu citiranog Zakona, nije zapošljavanje niti rad i obavljanje određenih poslova za poslodavca (fizičku ili pravnu osobu), pa fizičke osobe koje obavljaju određenu djelatnost u skladu s drugim posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te djelatnosti, kao što su to ovlašteni inženjeri građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost u vlastitom uredu registriranom ili upisanom u odgovarajući upisnik ureda za samostalno obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, te koje su u skladu s time, i osigurane prema posebnim propisima o obveznim osiguranjima, nisu radnici u smislu Zakona o radu.
Također, više ovlaštenih inženjera građevinarstva koji samostalno obavljaju djelatnost zajedno u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, ne zasnivaju radni odnos u smislu Zakona o radu, niti sklapaju ugovor o radu, već samo obavljaju djelatnost u zajedničkom uredu, a međusobna prava i obveze uređuju posebnim ugovorom u skladu s člankom 21. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja („Narodne novine'4, broj 78/15).
Naglašavamo da, ne ulazeći pri tome u tumačenje odredbi Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, ovlašteni inženjer građevinarstva koji samostalno obavlja djelatnost u svojem uredu ili u zajedničkom uredu prema posebnom propisu, može kao fizička osoba, biti poslodavac nekome drugom inženjeru ili radniku druge struke, i da za to u smislu Zakona o radu, nema zapreke. Isti je slučaj i sa pravnom osobom registriranom za poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, koja u smislu Zakona o radu, može biti poslodavac, a koja štoviše, u smislu članka 22. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, mora u obavljanju tih poslova imati zaposlenog ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera.
Posebno napominjemo da mjerodavno tumačenje Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja, posebno pojmova zapošljavanja i uvjeta za zapošljavanje na poslovima projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, može dati samo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, obzirom na to da je riječ o propisu za čiju je provedbu ono nadležno.
Obzirom na to da ste u Vašem podnesku zatražili i odgovore s područja mirovinskoga osiguranja, o kategorijama obvezno osiguranih osoba i o doprinosima u odnosu na osobe koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, dostavljamo Vam i odgovor Uprave za mirovinski sustav ovoga Ministarstva.
Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 - u daljnjem tekstu: ZOMO) propisuje razliku između osoba koje samostalno obavljaju neku djelatnost od onih koje obavljaju nesamostalan rad u odnosu na način uspostave mirovinskog osiguranja, kao i u pogledu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje.
Tako je člankom 10. stavkom 1. točkom 2. ZOMO-a propisano da su obvezno osigurane u mirovinskom osiguranju osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskog doma, fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi (dakle, izrijekom nisu navedene sve osobe koje mogu u skladu s posebnim propisima samostalno obavljati profesionalnu djelatnost), a osiguranje im se uspostavlja na temelju dozvole za obavljanje djelatnosti odnosno upisa u registar koji vode nadležno tijelo ili profesionalne udruge.
S druge strane, radnicima koji obavljaju nesamostalan rad (na temelju ugovora o radu za poslodavca) osiguranje se uspostavlja na temelju prijave poslodavca (članak 9. ZOMO-a).
Zakonom o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) propisani su različiti načini plaćanja i izračuna doprinosa, s obzirom na to, između ostaloga, obavlja li se rad kao samostalan ili nesamostalan.
Samostalno obavljanje djelatnosti se od nesamostalnog rada bitno razlikuje po tome što samostalna djelatnost zahtijeva, između ostaloga, rad u punom vremenu, samostalnost u radu i odgovornost za štetu koja bi mogla nastati iz takve djelatnosti. Zbog specifičnosti tih zanimanja kao i prava i obveza koje proizlaze iz takvog obveznog osiguranja prema ZOMO-u i Zakonu o doprinosima te drugih propisa (poreznih propisa, propisa o svakoj od tih djelatnosti), postoji znatna razlika u pravima i obvezama kod obavljanja nesamostalnog rada od obavljanja samostalne djelatnosti.
Što se tiče zaposlenja u uredu za samostalno obavljanje djelatnosti, ZOMO ne propisuje obvezu da osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost moraju biti zaposlene na temelju ugovora o radu u tom uredu. Također, ukoliko je osoba zaposlena temeljem ugovora o radu u drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, samostalnu djelatnost može obavljati kao drugu djelatnost, ovisno o mogućnostima propisanim posebnim propisima.

Članak 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 02/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10. 55/11, 140/12, 33/13. 148/13, 92/14), (dalje: Zakon) predviđa da pravo prednosti pri zapošljavanju, pod jednakim uvjetima, ostvaruju nezaposlena djeca smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, nezaposleni HRV1 iz Domovinskog rata. nezaposleni članovi obitelji smrtno stradalog zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja, nezaposleni dragovoljci iz Domovinskog rata te nezaposleni hrvatski branitelji iz Domovinskog rata.
Navedeno pravo moguće je ostvariti prilikom zapošljavanja temeljem javnog natječaja ili oglasa u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti, tijelima državne vlasti i drugim državnim tijelima, upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnim službama i javnim ustanovama kojima je osnivač Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunskim i proračunskim fondovima, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima koje su prilikom zapošljavanja obavezne raspisati javni natječaj ili oglas.
Za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju osoba je dužna sukladno čl. 35.J stavku 5. Zakona uz prijavu na javni natječaj ili oglas priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta iz natječaja ili oglasa, dokaz o nezaposlenosti te potvrdu o priznatom statusu iz koie je vidljivo spomenuto pravo.

Podsjećamo kako je, sukladno čl. 2., stavku 1. Zakona, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambeni! snaga te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine) organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata. Također, sukladno čl. 2., stavku 3. i 4. Zakona dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski] branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani njezina suvereniteta najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992., odnosno najmanje 30 dana u istom razdoblju ukoliko nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka. Napominjemo kako navedenu potvrdu o statusu hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata izdaje Ministarstvo obrane, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova.

Način dostave odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa propisan je odredbom članka 132. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14). Navedeni članak propisuje da se na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu ili drugih pismena o pravima iz radnog odnosa prvenstveno primjenjuju pravila propisana kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. U nedostatku pravila koja uređuju dostavu, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o dostavi iz Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Zakon o parničnom postupku dopušta mogućnost sklapanja sporazuma između dvije stranke prema kojemu se sva pismena tj. odluke imaju dostaviti na dogovorenu adresu ili preko sporazumom određene osobe.

Međutim, mišljenja smo da poslodavac cjelokupan postupak dostave odluka o otkazu ugovora o radu te drugih odluka o pravima iz radnog odnosa ipak ne može propisati ugovorom o radu, budući da ta mogućnost nije predviđena odredbom članka 132. Zakona o radu. Također, napominjemo kako se radnik ne može odreći prava na prigovor protiv odluke poslodavaca ili prava na zaštitu prava iz radnog odnosa prije nego li je poslodavac donio takvu odluku. Smatramo kako takva odredba ne bi bila u skladu s osnovnim načelima koja uređuju obvezne odnose.

Što se tiče Vaših navoda o iznosu plaće, napominjemo kako poslodavac može jednostrano izmijeniti iznos plaće samo ako ugovor o radu upućuje da se ona određuje pravilnikom o radu koji poslodavac može samoinicijativno izmijeniti na zakonom propisani način. Međutim, ukoliko je plaća određena ugovorom o radu njezin iznos može se promijeniti samo sklapanjem novog ugovora ili aneksom postojećeg ugovora za što je potreban pristanak obje strane ugovornog odnosa (i poslodavca i radnika). Isto tako, kada se plaća određuje kolektivnim ugovorom njezin iznos može se promijeniti samo sklapanjem novog kolektivnog ugovora ili aneksa postojećeg kolektivnog ugovora.

Također, odredbom članka 94. Zakona o radu izričito je propisano pravo radnika na povećanu plaću u slučaju rada nedjeljom ili blagdanom. Zakon o radu ne utvrđuje visinu povećanja plaće, već se ono utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu. Dakle, za rad nedjeljom ili blagdanom radnik mora dobiti povećanu plaću.

Zapošljavanje redovitih studenata uređeno je Pravilnikom o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata („Narodne novine", br. 16/96, 125/97, 37/06, 59/07 i 30/08). Mišljenja smo da redoviti studenti mogu kod poslodavca obavljati poslove putem ugovora o djelu redovitog studenta kao zamjena za privremeno nenazočne radnike ili u slučaju povećanog opsega poslova, pod uvjetima i na način propisan Pravilnikom o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata, za čije tumačenje je nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (Donje Svetice 38, Zagreb, e-mail: ministar@mzos.hr).
Zakon o radu („Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12) ne sadrži odredbe o zabrani samostalnog rada u smjenama. Međutim, ukoliko su nekim drugim zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za obavljanje poslova pojedinog radnog mjesta ili propisana obveza polaganja stručnog ispita, takve bi poslove mogla obavljati samo osoba koja udovoljava tim uvjetima.

Radni odnosi u Republici Hrvatskoj propisani su odredbama Zakona o radu. Pod radnim odnosom podrazumijeva se odnos između poslodavca i radnika, pa tako i hrvatskih državljana zaposlenih u diplomatskim i konzularnim predstavništvima stranih država na teritoriju Republike Hrvatske.

Sukladno odredbama Zakona o radu hrvatska državljanka zaposlena u stranom veleposlanstvu u Republici Hrvatskoj ostvaruje sva rodiljna i roditeljska prava kao i svaki drugi radnik. Zaposlena radnica za vrijeme trajanja trudnoće ima pravo na obvezni rodiljni dopust u razdoblju od 28 dana prije očekivanog poroda do 70 dana nakon rođenja djeteta. Nakon toga, majka može koristiti dodatni rodiljni dopust do 6 mjeseci djetetova života. Kada dijete navrši 6 mjeseci majka ima pravo na roditeljski dopust.

U slučaju skrivljenog ponašanja radnika poslodavac ima određene mogućnosti postupanja i reagiranja na takvo ponašanje na način predviđen odredbama Zakona o radu. Poslodavac prvenstveno ima mogućnost pisano upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Ukoliko radnik i dalje nastavlja kršiti svoje obveze iz radnog odnosa poslodavac mu može uručiti redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem, uz obvezu poštivanja Zakonom o radu propisane procedure. Kada su okolnosti radnikovog ponašanja takve da nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori radnika, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem može se dati i bez prethodnog pisanog upozorenja. Ako su povrede obveza iz radnog odnosa osobito teške, poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja otkaznog roka.
Smatrate li da radnik ima narušeno zdravlje, napominjemo kako je odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o radu propisano da je radnik tijekom trajanja radnog odnosa dužan obavijestiti poslodavca o bolesti i drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu. Poslodavac može radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova radnika uputiti na liječnički pregled kod specijalista medicine rada.
Za vrijeme zaposlenja postupak za ostvarivanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti može se pokrenuti na zahtjev osiguranika ili na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, po završetku liječenja, odnosno po završenoj zdravstvenoj rehabilitaciji. Dakle, nije predviđena mogućnost da poslodavac pokrene navedeni postupak.

Između ugovora o djelu i ugovora o radu postoje bitne razlike. Mogućnost zaključivanja ugovora o djelu kao građansko-pravnog obveznog ugovora stranaka propisana je odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05 i 41/08). Obilježja ugovora o djelu su:

izvođač radi za naručitelja samostalno i neovisno o naručitelju djela,izvođač u pravilu ne obavlja poslove u radnom vremenu, nego prema svojoj organizaciji,izvođač posao obavlja osobno, ali najčešće ga može povjeriti i trećim osobama,za obavljeni posao izvođač prima naknadu najčešće po obavljenom poslu, odnosno po predaju djela,izvođač posao obavlja u prostoru kojeg sam odredi.

Ugovor o radu je propisan odredbama Zakona o radu („Narodne novine" br. 149/09 i 61/11, nastavno: ZOR). Obilježja radnog odnosa su:

radnik radi uvijek i isključivo po uputama i pod nadzorom poslodavca (riječ je o odnosu podređenosti, odnosno subordinacije),radnik poslove obavlja u propisanom radnom vremenu, ugovorenom radnom vremenu ili radnom vremenu koje pisanom odlukom odredi poslodavac,radnik isključivo osobno obavlja poslove,poslodavac je za obavljeni rad dužan radniku isplaćivati plaću u novcu i u propisanim razdobljima (najmanje jednom mjesečno),radnik je dužan poslove obavljati u prostorijama poslodavca ili na nekom drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

Za rad po ugovoru o djelu nije bitno da li je ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili umirovljenik, već da li se radi o poslovima za koje se prema obilježjima rada, mora sklopiti ugovor o radu. Poslodavac će moći za obavljanje određenog posla, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl. sa izvođačem – fizičkom osobom sklopiti ugovor o djelu samo onda kada se obavljanjem takvog rada ne izvršava sadržaj radnog odnosa tj. kada se ne radi o poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja poslova za koji se zasniva radni odnos. Ako bi poslodavac sa radnikom sklopio neki drugi ugovor (osim ugovora o radu) za obavljanje posla koji s obzirom na izloženo i s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, sukladno odredbi članka 8. stavka 2. ZOR-a, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

Temeljem odredbe članka 4. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. U stavku 4. istoga članka propisano je da se na osobu iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.
Ukoliko se radi o poslovanju trgovačkoga društva mišljenja smo da se navedeni članak Zakona o radu primjenjuje samo na izvršne direktore ili članove uprave. Navedene osobe mogu, ali i ne moraju imati sklopljen ugovor o radu. Ako imaju zasnovan radni odnos i sklopljen ugovor o radu tada se na njih ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.
Podružnice trgovačkih društava osnivaju se sukladno odredbi članka 7. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15). Osnivaju se odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Podružnice nisu pravne osobe te njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Mišljenja smo da direktor podružnice nije osoba koja je ovlaštena voditi poslove poslodavca.
Naime, Zakon o radu izričito je ograničio primjenu odredbe članka 4. stavka 3. Zakona o radu na članove uprave i izvršne direktore u trgovačkim društvima. Ograničenje primjene pojedinih odredaba Zakona o radu odnosi se i na neke druge fizičke osobe koje su sukladno posebnom zakonu ovlaštene voditi poslove poslodavca kao primjerice na ravnatelja ustanove sukladno odredbama Zakona o ustanovama („Narodne novine", broj 76/93, 29/97 i 47/99, 35/08). S obzirom na navedeno, ograničenje u primjeni iz članka 4. stavka 4. Zakona o radu odnosi se u trgovačkim društvima samo na članove uprave i izvršne direktore te se ne može primijeniti na direktore podružnica ili drugo rukovodeće osoblje.

Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) propisano je da prilikom odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i slično) i sklapanja ugovora o radu, poslodavac ne smije od radnika tražiti podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom.
Napominjemo kako se Zakonom o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12) osigurava zaštita i promiče jednakost svih osoba te ih se štiti od diskriminacije na osnovi bračnog ili obiteljskog statusa, a osobito u području kriterija za odabir i uvjete pri zapošljavanju te stručnom osposobljavanju.
Prema odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine", broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12) osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja. Osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego što je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha. Obzirom na sve navedeno, traženje podataka o bračnom stanju i potomstvu prelazi okvire dopuštenog prikupljanja podataka sukladno odredbama Zakona o radu i Zakona o zaštiti osobnih podataka. Mišljenja smo da podaci o bračnom stanju i potomstvu nemaju izravan utjecaj i vezu s radnim odnosom te ih poslodavac ne bi smio tražiti u upitniku za zapošljavanje. Sukladno odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o radu radnik ne mora odgovoriti na nedopuštena pitanja.

Odredbom članka 101. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/2014) propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice). Dakle, ukoliko radnik želi obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca, dužan je pribaviti poslodavčevo odobrenje. Navedena zabrana odnosi se na sve pravne poslove, ali i na obavljanje samostalne djelatnosti ili otvaranje obrta. Ne mora se posebno ugovarati putem ugovora o radu jer postoji na temelju zakonskih odredaba. Zakonska zabrana natjecanja počinje zasnivanjem radnog odnosa i traje sve do prestanka radnog odnosa ili dok poslodavac radniku ne izda odobrenje za obavljanjem poslova iz svoje djelatnosti.
Obzirom da Zakonom o radu nije propisan oblik u kojem se odobrenje daje, moguće je da se ono izda i u usmenom obliku, pa čak i prešutno. Nadalje, odredbom članka 101. stavka 4. Zakona o radu propisano je kako se smatra da je poslodavac dao radniku odobrenje ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa znao da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti.
Mišljenja smo da se institut zakonske zabrane natjecanja primjenjuje u svim onim slučajevima kada poslodavac obavlja i/ili je registriran za obavljanje iste djelatnosti koju želi obavljati radnik putem obrta. Radnik nije dužan tražiti odobrenje od poslodavca u onim slučajevima kada se želi baviti djelatnošću koju njegov poslodavac ne obavlja.
Ukoliko uz radni odnos određena osoba obavlja i obrtničku djelatnost, s te osnove također mora biti obvezno osigurana i to kao osoba koja ostvaruje drugi dohodak prema porezu na dohodak na koji se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja. S te osnove ne uspostavlja se svojstvo osiguranika, a primanja po osnovi drugoga dohotka uračunavaju se prigodom određivanja mirovine. Napominjemo da obrtnik nije osoba u radnom odnosu te samostalno može odlučiti u kojem vremenskom razdoblju će obavljati poslove obrta.
U odnosu na zakonsku zabranu natjecanja upućujemo i na odluke Vrhovnog suda: Revr 229/05 od 24. siječnja 2006. godine, Revr 765/04 od 30. lipnja 2005. godine i Revr 156/02 od 6. lipnja 2002. godine.

U slučaju da je majka upućena na bolničko liječenje te je spriječena u obavljanju roditeljske skrbi prema ocjeni nadležnog tijela vještačenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prema članku 18. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine" broj: 110/08. i 34/11.) pravo korištenja rodiljnog dopusta prenosi se na drugog roditelja.

Roditelj na kojeg je preneseno pravo korištenja pripadajućih prava drugog roditelja ostvaruje sva prava propisana navedenim Zakonom, ovisno o svom radnopravnom statusu.

U radnom odnosu radnik je dužan savjesno i odgovorno obavljati poslove prema uputama koje mu je dao poslodavac. Dakle, poslodavac ima pravo pobliže odrediti način obavljanja rada. U slučaju radnikovih kršenja obveza iz radnog odnosa poslodavac ima mogućnost pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa, a ukoliko radnik nastavi s kršenjem tih obveza, može mu otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Pri tome je dužan omogućiti radniku iznošenje obrane. Dakle, poslodavac ima obvezu saslušati radnika o okolnostima važnim za donošenje odluke o otkazu, osim ako postoje neke okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Eventualno počinjenje neke osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa za poslodavca nije moguć, opravdan je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
Ukoliko radnik za vrijeme radnog vremena ne izvršava povjerene mu radne zadatke već piše privatne poruke to se može smatrati povredom obveza iz radnog odnosa.
Napominjemo kako je kontroliranje privatne korespondencije elektroničke pošte radnika iznimno osjetljivo pitanje zbog zaštite privatnosti i osobnih podataka radnika. Mišljenja smo da bi u vašem primjeru poslodavac morao prethodno svojim internim aktima na jasan i nedvosmislen način obavijestiti radnike o pravilima korištenja Interneta i privatne elektroničke pošte te njihovom nadzoru. Poslodavac bi imao pravo provjeriti postupaju li radnici sukladno donesenim internim pravilima, pri čemu je važno naglasiti kako navedena kontrola mora biti transparentna i proporcionalna. Dakle, radnici moraju biti upoznati o okolnostima koje opravdavaju provođenje nadzora i o opsegu samog nadzora. Također, nadzor elektroničke pošte zaposlenika trebao bi koliko god je to moguće biti ograničen samo na promet podataka radnika i vrijeme komunikacije, a ne sadržaj komunikacije. Ako je pristup sadržaju apsolutno nužan treba voditi računa o privatnosti radnika i adresata koji se obraćaju radnicima te o istome treba postojati obavijest.

Odredbom članka 101. stavka 1. Zakona o radu propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice). Dakle, ukoliko radnik želi obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca, dužan je pribaviti poslodavčevo odobrenje. Navedena zabrana se odnosi na sve pravne poslove, uključujući i građansko-pravne ugovore. Zakonska zabrana natjecanja počinje zasnivanjem radnog odnosa i traje sve do prestanka radnog odnosa ili dok poslodavac radniku ne izda odobrenje za obavljanjem poslova iz svoje djelatnosti.
Obzirom da Zakonom o radu nije propisan oblik u kojem se odobrenje daje, moguće je da se ono izda i u usmenom obliku, pa čak i prešutno. Nadalje, odredbom članka 101. stavka 4. Zakona propisano je kako se smatra da je poslodavac dao radniku odobrenje ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa znao da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti.
Ako radnik postupi protivno zabrani, poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla.
Pravo poslodavca prestaje u roku od tri mjeseca od kada je poslodavac saznao za sklapanje posla (subjektivni rok), odnosno pet godina od dana sklapanja posla (objektivni rok).

1. Osoba koja ima obrt može ujedno sklopiti ugovor o radu na puno radno vrijeme. U tom slučaju osoba se prijavljuje na mirovinski sustav kao radnik u radnom odnosu, a budući da je ujedno i vlasnik obrta navedeno će joj se tretirati kao druga djelatnost.

2. Zakonom o doprinosima i Pravilnikom o doprinosima uređeno je pitanje obračunavanja i plaćanja obveznih doprinosa, te je između ostalog propisano da su osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obrta obvezno osigurane osobe osim ako djelatnost obrta obavljaju istovremeno kada su i zaposleni pa su tada osigurani po osnovi radnog odnosa, a djelatnost obrta im je dopunsko zanimanje (tzv. „druga djelatnost").

3. Vlasnik obrta koji se ujedno nalazi u radno odnosu na puno radno vrijeme kod nekog poslodavca može obavljati poslove u svom obrtu. Ako se radi o poslovima iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, potrebno je prethodno pribaviti pristanak poslodavca za obavljanje te djelatnosti.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava nastoji potaknuti kako zapošljavanje, tako i zadržavanje radnih mjesta osoba starijih od 50 godina putem niza aktivnosti. Najčešće se radi o Mjerama aktivne politike zapošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje putem postojećeg Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja (NPPZ 2011/2012.).

Ključni prioriteti aktivne politike zapošljavanja su: povećanje stope participacije žena primarne dobne skupine (posebice onih s niskim ili neodgovarajućim vještinama), povećanje stope participacije starijih osoba, povećanje stope participacije mladih ljudi, rješavanje problema dugotrajne nezaposlenosti, smanjenje nesrazmjera vještina na tržištu rada, poboljšanje prilagodljivosti radnika i poduzeća, povećanje ulaganja u ljudski potencijal kroz bolje obrazovanje i vještine, dobro upravljanje i izgradnja administrativnih kapaciteta. U skladu s tim prioritetima, intervencije aktivne politike u smislu motiviranja, obrazovanja i sufinanciranog zapošljavanja usmjerene su prema ženama primarne dobi nižeg ili neadekvatnog obrazovanja, nezaposlenim osobama (50+) i zaposlenim osobama kojima prijeti gubitak zaposlenja, mladim osobama koje su ispale iz sustava srednjoškolskog obrazovanja, mladim osobama bez radnog staža, dugotrajno nezaposlenima uz posebno isticanje osoba s invaliditetom, žrtvama obiteljskog nasilja, samohranim roditeljima, liječenim ovisnicima, hrvatskim braniteljima, kao i osobama romske nacionalne manjine.

Mjere iz nadležnosti Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje dijele se na potpore za zapošljavanje, potpore za usavršavanje te na mjere koje se ne smatraju državnim potporama, a usmjerene su na obrazovanje nezaposlenih osoba prema potrebama tržišta rada, zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba u programima javnih radova te očuvanje radnih mjesta u uvjetima u kojima poslodavac uvodi program rada u punom radnom vremenu u trajanju kraćem od 40 sati tjedno.

Potpore za zapošljavanje spadaju u kategoriju državnih potpora za zapošljavanje te su u skladu sa Zakonom o državnim potporama („Narodne novine" broj 140/2005) i Uredbom Komisije (EZ-a) BR.800/2008. Imaju obilježja horizontalnih potpora usmjerenih svim poduzetnicima koji zapošljavaju osobe u nepovoljnom položaju na tržištu rada, ali isključuju poduzetnike u teškoćama. Poslodavcima koji zadovoljavaju određene uvjete i kriterije dodjeljuju se potpore za zapošljavanje mladih osoba bez radnog iskustva (do 25 godina osobe srednje stručne spreme i do 29 godina osobe visoke stručne spreme), dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba starijih od 50, osoba s invaliditetom i posebnih skupina nezaposlenih osoba. Analizom iz Zajedničkog memoranduma utvrđeno je da su navedene skupine u osobito nepovoljnom položaju na tržištu rada, što zbog nedostatka iskustva, što zbog nedostatka određenih znanja, vještina i motiviranosti za zaposlenjem.

U sklopu Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, a zbog prepoznavanja potrebe za posebnom podrškom navedene skupine, postoji mjera poticanja zapošljavanja osoba starijih od 50 godina. Ova se mjera primjenjuje uz uvjet da je osoba prijavljena u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje najmanje 6 mjeseci te da je starija od 50 godina, a također se primjenjuje i za zaposlene osobe iznad 50 godina starosti kojima prijeti gubitak radnog mjesta zbog poslovno uvjetovanog otkaza ili viška radnika, a prethodno su bile zaposlene kod poslodavca najmanje 12 mjeseci.

Potpora za samozapošljavanje namijenjena je svim dugotrajno nezaposlenim osobama bez obzira na radni staž i stupanj obrazovanja koje žele krenuti u poduzetništvo te pokrenuti vlastiti posao, tj. otvoriti trgovačko društvo ili obrt.

Sufinanciranje zapošljavanja nezaposlenih osoba na dijeljenom radnom mjestu omogućava poslodavcu korištenje jedne potpore za zapošljavanje na istom radnom mjestu za dvije osobe uz uvjet da zajedno rade u punom radnom vremenu 40 sati tjedno, a sufinanciranje se odobrava na razdoblje od 12 mjeseci.

Sufinanciranje zapošljavanja zamjenskog radnika s namjerom da se poslodavcima osigura radna snaga na upražnjenim radnim mjestima radnika koji su na obrazovanju/usavršavanju ili _ neplaćenom dopustu. Zamjenskim radnicima omogućava se ponovni ulazak u zaposlenost te stjecanje dodatnih znanja i vještina, a mjera se može koristiti u najdužem trajanju od 12 mjeseci.

Potpore za usavršavanje radi obrazovanja radnika dugotrajno zaposlenih kod poslodavca koji uvodi nove tehnologije, više standarde i proizvodne procese za radnike starije od 50 godina, koji se teže snalaze u promjenjivim uvjetima, kao i za novozaposlene radnike u zanimanjima u kojima na lokalnom tržištu nedostaje kvalificirane radne snage pa ih je potrebno uvesti u posao i osposobiti za određeno radno mjesto. Mjera osigurava poslodavcima kvalificiranu radnu snagu, kao i usklađivanje sa zahtjevima tržišta i održavanje konkurentnosti, a djeluje preventivno u svrhu zadržavanja postojeće zaposlenosti. Radnici uspijevaju sačuvati radno mjesto, a nadograđuju svoja znanja i vještine čime si povećavaju zapošljivost u slučaju da ipak izgube sadašnji posao.

Sufinanciranje obrazovanja novozaposlenih osoba na poslovima za koje na tržištu rada nema kvalificirane radne snage usmjereno je na zapošljavanje uz obrazovanje dugotrajno nezaposlenih osoba suficitarnih zanimanja na poslovima i radnim mjestima za koje Zavod ne može iz redovite populacije osigurati poslodavcima traženu kvalificiranu radnu snagu. Mjerom se utječe na ublažavanje određenih deficita na pojedinom lokalnom tržištu rada, a poslodavcima smanjuje trošak rada do postizanja pune produktivnosti osoba koje su zaposlene uz obrazovanje/osposobljavanje.

Mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta usmjerena je na radnike zaposlene kod poslodavaca koji uvode rad u punom radnom vremenu kraćem od 40 sati tjedno. Tim radnicima Zavod nadoknađuje do 20% razlike neto plaće prije i nakon uvođenja Programa rada u punom radnom vremenu kraćem od 40 sati tjedno. Radnici tako uspijevaju zadržati svoje radno mjesto, kao i dio neto plaće, a istovremeno se poslodavcu omogućava prevladavanje poslovnih poteškoća i zadržavanje radnika.

Obrazovanje nezaposlenih osoba prema potrebama tržišta rada je mjera kojom se utječe na povećanje razine znanja i vještina nezaposlenih osoba i na smanjenje nerazmjera ponude i potražnje na lokalnom tržištu rada. Nezaposlene osobe se, ovisno o stručnoj spremi, uključuju u programe osposobljavanja, prekvalifikacije ili stručnog usavršavanja za zanimanja koja su vrlo tražena na lokalnom tržištu rada, što doprinosi njihovom bržem zapošljavanju po završetku obrazovnog programa, a istovremeno se zadovoljava potražnja na tržištu. Navedenom mjerom također se utječe na razvoj stavova o potrebi cjeloživotnog obrazovanja.

Zapošljavanjem nezaposlenih osoba u javnim radovima još je jedna mogućnost predviđena za dugotrajno nezaposlene osobe (dulje od 3 godine). Društveno korisnim radom potiče se njihova socijalna uključenost i ublažavaju socijalne posljedice nezaposlenosti kroz suradnju jedinica lokalne samouprave i institucija u njihovu vlasništvu te nevladinih udruga. Ujedno se povećava motiviranost za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba i drugih ranjivih skupina nezaposlenih, s osobitim naglaskom na njihovu socijalnu uključenost.

Problem zapošljavanja osoba starijih od 50 godina prepoznat je i uvršten u postojeći Operativni program Razvoja ljudskih potencijala, gdje su putem Prioriteta 2.-Jačanje socijalnog uključivanja osoba kojima je otežan pristup tržištu rada, Mjeru 2.1.-Potpora skupinama koje se nalaze u nepovoljnom položaju u pristupu zapošljavanja osigurana sredstva iz predpristupnog fonda IPA IV. komponente, pri čemu ističemo daje ocjenjivanje darovnica kojima je cilj socijalno uključivanje i olakšavanje pristupa tržištu rada skupina korisnika s naglaskom na žene starije od 49 godina te dugotrajne nezaposlene osobe u završnoj fazi.

Uputom Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: 500-01/13-01/12, URBROJ: 338-01-13-13-1 od 02. travnja 2013. godine, dana su pojašnjenja vezano uz provođenje preventivnih zdravstvenih pregleda profesionalnih vozača u okviru specifične zaštite radnika, sukladno dostavljenim tumačenjima nadležnih institucija.
Obzirom na učestalost upita te osnovom različitih, naknadno dostavljenih stručnih mišljenja nadležnih tijela, Direkcija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (nastavno Zavod) obratila se Ministarstvu rada i mirovinskog sustava radi dostavljanja jednoznačnog tumačenja mogu li se temeljem odredbe članka 3. stavka 1. točke 19. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada' te sukladno odredbama Pravilnika o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače poslovi profesionalnih vozača smatrati poslovima s posebnim uvjetima rada ili je potrebno provoditi postupak iz članka 6. stavka 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada vezano uz utvrđivanje ovih poslova poslovima s posebnim uvjetima rada.
Nastavno se, u bitnom, dostavlja tumačenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: 115-01/13-01/135, JRBROJ: 524-03-01-02/5-14-2, zaprimljeno u Direkciji Zavoda 11. veljače 2014., kako slijedi:

Temeljem odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu , poslovi s posebnim uvjetima rada su poslovi koje mogu obavljati samo radnici koji osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i posebne uvjete glede dobi života, spola, stručnih sposobnosti, zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja te psihofizioloških i psihičkih sposobnosti.
U skladu s navedenom odredbom, nije od značaja ako posebnim propisima neki poslovi nisu izrijekom proglašeni poslovima s posebnim uvjetima rada, već je na sve poslove za koje su posebnim propisima određeni posebni uvjeti za njihovo obavljanje, primjenjiva odredba članka 3. točke 19. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, osnovom koje treba uvažavati posebne uvjete, kao i rokove zdravstvenih pregleda propisane odredbama tih propisa.

Za obavljanje poslova profesionalnih vozača potrebno je ispunjavati uvjete propisane Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače te se, sukladno navedenom, pregledi profesionalnih vozača obavljaju na način i u rokovima utvrđenim navedenim propisima.

Zaključno se navodi da ako su poslovi vozača u procjeni opasnosti, koju je sukladno odredbama Pravilnika o izradi procjene opasnosti izradio poslodavac, navedeni u popisu poslova s posebnim uvjetima rada, nije potrebno provoditi postupak iz članka 6. stavka 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, odnosno nije potrebno prethodno tražiti suglasnost Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Uprave za rad i tržište rada, da se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada.

Zavod će snositi troškove preventivnih pregleda profesionalnih vozača (MR045) sukladno važećim provedbenim odredbama propisa obveznog zdravstvenog osiguranja.

Upute u skladu s dostavljenim tumačenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava, vezano uz preventivne zdravstvene preglede profesionalnih vozača, objavljene su također na web stranicama Zavoda, u dijelu pod nazivom „Zaštita zdravlja na radu".

U dopisima navodite kako se u slučaju odsutnosti radnika/-ica na radnim mjestima učitelj a/-i ca, učenici/-ce preraspodjeljuju u druge razrede i obrazovne skupine čime se otežava rad u istima s obzirom da se premašuje broj učenika/-ica predviđen zakonskim propisima za jedan razred ili razredno odjeljenje djece s teškoćama u razvoju te se time ugrožava sigurnost djece i radnika/-ica zaposlenim na radnim mjestima učitelja/-ica, a odgojno obrazovni rad se ne može uopće provoditi.
Ministarstvo socijalne politike i mladih je sukladno stavku 2. točke 2. Odluke o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama („Narodne novine", broj 114/14, 32/15) koja se tiče zapošljavanja na radna mjesta koja ostanu upražnjena zbog odsutnosti, dopisom KLASA: 100-01/14-02/473, URBROJ: 519-04-1-2-2/3-14-2 od 3. studenog 2014. godine dalo prethodnu suglasnost za zapošljavanje radnika/-ica na radna mjesta službenika, pod uvjetom da rad ustanove nije moguće organizirati preraspodjelom poslova među zaposlenim radnicima, u slučaju zamjene bolesnog službenika za bolovanje nakon 42 dana, bolovanje zbog komplikacija u trudnoći i u slučajevima korištenja prava sukladno odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine" broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13), a odnosi se na prava na rodiljni i roditeljski dopust, rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju i mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta.
Slijedom iznijetog, obavještavamo Vas da s obzirom da je gore navedena prethodna suglasnost za zapošljavanje radnika/-ica na radna mjesta službenika financijski uvjetovana, na način da je za zapošljavanja zamjena radnika/-ica na navedenim radnim mjestima potrebno osigurati dodatna financijska sredstva, ovo Ministarstvo trenutno nema osigurana potrebna sredstva i nije u mogućnosti mijenjati istu.
No unatoč činjenici što su ustanove socijalne skrbi u kojima se provodi djelatnost odgoja i obrazovanja i nadalje sukladno stavku 2. točke 2. Odluke o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama („Narodne novine", broj 114/14, 32/15) i prethodnoj suglasnosti ovog Ministarstva KLASA: 100-01/14-02/473, URBROJ: 519-04-1-2- 2/3-14-2 od 3. studenog 2014. godine, dužne tražiti ovo Ministarstvo suglasnost za zapošljavanja na radna mjesta koja su ostala upražnjena zbog odsutnosti radnika/-ica prije isteka 42. dana bolovanja, izvješćujemo Vas da će se navedeni zahtjevi rješavati žurno, te da ćete odgovore na iste dobiti u najkraćem mogućem roku.

U slučaju privremenog upućivanja radnika na rad u inozemstvo temeljem ugovora o pružanju usluga s drugim trgovačkim društvom, poslodavac je dužan s radnikom sklopiti ugovor o radu koji obvezno sadrži i dodatne sastojke navedene u članku 18. Zakona o radu. To su podaci o: trajanju rada u inozemstvu, rasporedu radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća, podatak o drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu te o uvjetima vraćanja u zemlju. Ugovor se mora sklopiti prije početka rada.

Navedeni ugovor sklapa se u slučaju svakog privremenog rada u inozemstvu u neprekidnom trajanju dužem od trideset dana gdje je poslodavac obvezan radniku za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

Napominjemo da kod ugovora o pružanju usluga ili ugovora o poslovnoj suradnji radnici mogu obavljati poslove samo za svojega poslodavca, te ne mogu biti ustupljeni tom drugom trgovačkom društvu s kojim je sklopljen ugovor. Naime, poslove ustupanja radnika može obavljati isključivo agencija za privremeno zapošljavanje. Poslodavac svog radnika može privremeno ustupiti samo u povezano društvo (kao što su npr. ovisno i vladajuće društvo).

Odredbom članka 55. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 85/2010- pročišćeni tekst i 5/2014- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) kao ustavna prava određena su, uz ostala, pravo na rad i slobodu rada, te pravo na zaradu koja osigurava zaposleniku i njegovoj obitelji slobodan i dostojanstven život. Zaštitu povrede ovih ustavnih prava radnik može ostvariti kroz radni spor, tj. parnicu iz radnog odnosa koju može pokrenuti sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/2014, nastavno: ZOR). Dakle, kada radnik smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može tražiti od suda pružanje pravne zaštite nalaganjem određene činidbe.
U slučaju kada je sudski postupak pokrenut zbog otkaza ugovora o radu, radnik bi tužbeni zahtjev mogao postaviti tako da traži utvrđenje kako otkaz ugovora o radu donesen određenom odlukom poslodavca nije dopušten, te da radni odnos nije prestao, uz nalog tuženiku (tj. poslodavcu) da tužitelja vrati na posao. Sukladno odredbi članka 124. stavka 1. ZOR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.
Iz navedenoga proizlazi kako sud odlučuje o tužbenom zahtjevu. Stranke u radnom sporu dužne su sukladno odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine", broj 28/2013, 33/2015 i 82/2015) poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i dužne su po njima postupati. U presudi u Vašem predmetu sud je naložio poslodavcu da Vas vrati na rad na poslove koje ste obavljali prije donošenja odluke o otkazu, a ako tog radnog mjesta više nema poslodavac je dužan ponuditi ugovor o radu za druge poslove koji odgovaraju Vašoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.
Poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu pojedinom radniku u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nova organizacijska shema društva te nova sistematizacija radnih mjesta koja je pripremljena nakon Vašeg povratka na posao i koje predstavljaju stvarnu promjenu spadaju pod organizacijske razloge zbog kojih je moguć poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Međutim, napominjemo kako poslovno uvjetovani otkaz ne može biti opravdan ako je donesen zbog organizacijskih razloga, a Vi ste započeli raditi na radnom mjestu predviđenom novom sistematizacijom.
Vezano za otpremninu predviđenu kolektivnim ugovorom navodimo kako poslodavac ne može svojom jednostranom odlukom promijeniti sadržaj kolektivnog ugovora, već to isključivo ovisi o zajedničkom dogovoru obje strane potpisnice kolektivnog ugovora (poslodavca i sindikata).
Ukoliko se poslodavčevo postupanje može protumačiti kao izbjegavanje izvršenja pravomoćne sudske presude navedeno može predstavljati kazneno djelo. Naime, odredbom članka 131. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine", broj 125/2011, 144/2012, 56/2015 i 61/2015) propisano je kako će se kazniti kaznom zatvora do tri godine tko ne izvrši pravomoćnu sudsku presudu kojom je odlučeno o vraćanju radnika na posao. Ukoliko su se ostvarila obilježja navedenog kaznenog djela o tome možete obavijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ br. 157/13, 152/14 i 99/15) člancima od 57. - 62. propisuje pravo na doplatak za pomoć i njegu, korisnike ovog prava, uvjete pod kojima se pravo priznaje, načine ostvarivanja prava, visinu doplatka za pomoć i njegu u punom (100%) odnosno smanjenom iznosu (70%) osnovice koju uređuje Uredbom Vlada Republike Hrvatske.

Pri tome posebno ističemo članak 60. kojim se propisuje da osobi s težim invaliditetom, osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju te slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad pravo na doplatak za pomoć i njegu pripada u punom iznosu neovisno o tome ima li u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koju može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu, ima li u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti te ukoliko prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice na temelju koje se izračunavaju prava, a koju uredbom određuje Vlada, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti (stavak 1.), dok se pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu neovisno o navedenim uvjetima priznaje slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja je osposobljena za samostalan život i rad ili osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti.

Statistički pokazatelji Ministarstva socijalne politike i mladih za prethodno razdoblje ukazuju na činjenicu pada broja korisnika doplatka za pomoć i njegu.

Nastavno na smanjenje trenda, u prijedlogu Državnog proračuna za 2016. godinu došlo je do smanjenja iznosa na stavci Doplatak za pomoć i njegu za 8% u odnosu na izvršenje proračuna za 2015. godinu što nije uvjetovano smanjenjem prava, odnosno uvođenjem cenzusa za osobe s invaliditetom. Uvažavajući prikazane podatke za 2015. godinu i siječanj 2016. godine za očekivati je da će broj korisnika u 2016. godini ostati podjednak broju korisnika iz 2015. godine te da će planirana sredstva na stavci Doplatak za pomoć i njegu u prijedlogu Državnog proračuna za 2016. godinu biti dostatna.

Završno ističemo visoku senzibiliziranost Ministarstva socijalne politike i mladih za potrebe osoba s invaliditetom te dugogodišnje poduzimanje niza mjera i osiguravanje dostatnih financijskih sredstava u cilju zaštite i promicanja njihovih prava i interesa te napominjemo da je svaka bojazan oko smanjenja naknada s osnova invaliditeta neosnovana.

Ako kod poslodavca prestaje potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku pod uvjetima propisanim Zakonom o radu. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Iz navedenoga proizlazi kako bi poslodavac pri odluci o otkazivanju morao voditi računa o socijalnom kriteriju čime se želi pružiti veća zaštita osobama s dužim stažem, starijim radnicima ili radnicima koji imaju obveze pri uzdržavanju drugih osoba.
Zakon o radu propisuje i veći stupanj zaštite za određene kategorije radnika. Naime, poslodavac može otkazati ugovor o radu članu radničkog vijeća ili predstavniku radnika u organu poslodavca samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, a ako ono nije osnovano sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća.
Poslodavac je radnici dužan isplaćivati plaću sukladno koeficijentu radnog mjesta za koje je sklopila ugovor o radu. Iznos plaće može biti određen ili odrediv ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili propisom. Međutim, samo zbog činjenice što je radnica stekla viši stupanj obrazovanja poslodavac joj nije dužan ponuditi sklapanje novog ugovora o radu s većim koeficijentom.
Ukoliko zbog transformacije domova socijalne skrbi poslodavac radnicima nudi sklapanje novih ugovora o radu, napominjemo da je radnik potpuno samostalan i slobodan u donošenju odluke o tome želi li potpisati novi ugovor o radu. U slučaju radnikova neprihvaćanja ponuđene izmjene ugovora o radu poslodavac može, inzistirajući na istoj, radniku otkazati ugovor o radu. Međutim, poslodavac mora dokazati da postoje opravdani razlozi za otkaz bez obzira na ponudu izmijenjenog ugovora. Činjenica neprihvaćanja izmijenjenog ili novog ugovora ne predstavlja sama po sebi opravdan razlog za otkaz.

Nezaposlenom osobom, u smislu Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine", broj 80/08. 121/10 i 25/12- u daljnjem tekstu: Zakon), smatra se osoba sposobna za rad ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad, te koja nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.

Nezaposlene osobe, na temelju obveznog osiguranja za slučaj nezaposlenosti, ostvaruju prava na novčanu naknadu, mirovinsko osiguranje, novčanu pomoć i naknadu troškova za vrijeme obrazovanja te jednokratnu novčanu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškova.

Osnovni uvjet za ostvarivanje prava na novčanu naknadu propisan je odredbom članka 37. stavak 1. Zakona, prema kojoj pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

Kao vrijeme provedeno na radu smatra se vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju radnog odnosa u Republici Hrvatskoj i vrijeme koje je radnik proveo na bolovanju, odnosno rodiljnom. roditeljskom, posvojiteljskom ili skrbničkom dopustu nakon prestanka radnog odnosa, odnosno službe, ako je zato vrijeme primao naknadu plaće prema propisima o zdravstvenom osiguranju.

Nezaposlena osoba mora se u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka bolovanja, odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa prijaviti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu.

Osim toga, valja istaknuti da pravo na novčanu naknadu ostvaruju samo oni radnici koji su u nezaposlenost ušli bez svoje krivnje, dakle ne i oni radnici koji su prekinuli radni odnos svojom krivnjom ili voljom na temelju otkaza skrivljenog ponašanjem radnika odnosno sporazuma s poslodavcem ili otkaza kojeg je dao radnik.

Visina i vrijeme trajanja prava na novčanu naknadu vezuju se uz prethodno ostvarenu plaću i vrijeme provedeno na radu implementacijom načela ,,pro rata temporis".

Sve navedeno upućuje na to da se pravo na novčanu naknadu ostvaruje isključivo po prestanku radnog odnosa. Naime, svi radnici u radnom odnosu obvezno su osigurani za slučaj nezaposlenosti.

Navedeno osiguranje provodi se po načelu solidarnosti kao jednom od temeljnih načela socijalne sigurnosti i socijalnog osiguranja. Doprinosi za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti plaćaju se u korist računa državnog proračuna, a upravo iz sredstava ostvarenih po osnovi tih doprinosa financira se novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti.

Za razliku od radnika, obrtnici kao i osobe koje obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva obvezno se osiguravaju samo u sustavu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i smatraju se osiguranicima koji su sami obvezni uplaćivati doprinose za sebe i svoje zaposlenike. Po toj osnovi plaćaju doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za zaštitu zdravlja na radu.

Isti, dakle, nisu osiguranici u sustavu obveznog osiguranja za slučaj nezaposlenosti ni obveznici plaćanja doprinosa za zapošljavanje, pa stoga niti ne ostvaruju pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Razlog lomu je i činjenica da obrtnici samostalno raspolažu svojim statusom samozaposlene osobe i samostalno odlučuju o prestanku tog statusa i eventualnog ulaska u nezaposlenost.

Dakle, doprinosi se plaćaju samo za onaj oblik osiguranja u kojem je osoba obvezno osigurana prema propisima koji ureduju taj oblik socijalne sigurnosti. Tako je zapravo osigurana povezanost između obveze plaćanja doprinosa i stjecanja socijalnih prava.

Za razliku od doprinosa, porezi su nenamjenski prihod pa korist koju pojedinac ima od plaćanja poreza nije tako očita kao korist koju isti ostvaruje plaćanjem doprinosa.

Prema tome, činjenica da obrtnici redovito plaćaju svoje porezne obveze ne znači ujedno i ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

Međutim, obrtnici imaju mogućnost ostvariti neka druga prava po osnovi nezaposlenosti. Naime, u slučaju prestanka obavljanja samostalne djelatnosti istima je omogućena prijava u evidenciju nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te aktivno traženje posla putem svih usluga i aktivnosti koje pruža Hrvatski zavod za zapošljavanje, uključujući i mjere aktivne politike u zapošljavanju usmjerene ka stjecanju novih znanja i vještina, a u cilju povećanja njihove zapošljivosti.

S tim u vezi treba istaknuti daje Vlada Republike Hrvatske za provedbu mjera aktivne politike u zapošljavanju u Državnom proračunu za 2012. godinu izdvojila 27,5% više sredstva u odnosu na 2011. godine odnosno osigurala 358 milijuna kuna.

Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima svi građani mogu obavljati određene poslove putem sklapanja ugovora o djelu, uz uvjet da se obavljanjem takvih poslova ne izvršava sadržaj radnog odnosa i ti poslovi nemaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos. Dakle, ugovor o djelu mogu sklapati i svi korisnici mirovina, uključujući i korisnike invalidske mirovine, pri čemu se isplata mirovine ne obustavlja za vrijeme ostvarivanja prihoda putem ugovora o djelu.
Ako korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti sklopi ugovor o radu isplata mirovine se obustavlja te osoba podliježe obveznom kontrolnom pregledu. Ako se na kontrolnom pregledu utvrdi da invalidnost ne postoji jer se zdravstveno stanje poboljšalo, može se izgubiti pravo na mirovinu.

Odredbom članka 126. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14) propisano je da radnik ostvaruje pravo na otpremninu pod uvjetom da mu je radni odnos kod poslodavca trajao neprekidno najmanje dvije godine, da poslodavac otkazuje ugovor o radu i da se ne radi o otkazu uzrokovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Dakle, tek ukoliko se kumulativno ostvare sva tri uvjeta radnik ostvaruje pravo na otpremninu.
Temeljem odredbe članka 126. stavka 2. Zakona o radu otpremnina se ne smije odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Visina otpremnine utvrđuje se prema plaći koju je radnik ostvario do isteka otkaznog roka. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća. Napominjemo kako kolektivnim ugovorom pravo na otpremninu može biti uređeno i na povoljniji način.
Iz navedenoga proizlazi kako je za utvrđivanje visine otpremnine važno odrediti neprekidno trajanje odnosa kod poslodavca. Sukladno odredbi članka 137. Zakona o radu moguće je statusnom promjenom ili pravnim poslom prenijeti cijelu gospodarsku djelatnost ili jedan njezin dio sa starog na novog poslodavca. Ukoliko dođe do prenošenja ugovora o radu na novog poslodavaca, napominjemo kako svi radnici zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su imali do dana prenošenja ugovora. Dakle, novi poslodavac preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sve obveze prema radnicima.
Zaključno navodimo kako Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava nije ovlašteno tumačiti odredbe pojedinog kolektivnog ugovora koji su sklopili poslodavac i sindikati. Ukoliko je pojedina odredba kolektivnog ugovora nejasna ili sporna, za njezino tumačenje nadležna je zajednička komisija koju imenuju poslodavac i sindikati. U nedostatku komisije tumačenje kolektivnog ugovora mogu dati suglasno stranke ugovora, odnosno arbitraža ako je predviđena. Ako se stranke kolektivnog ugovora ne mogu usuglasiti oko pojašnjenja pojedine sporne ili nejasne odredbe, radnik koji smatra da je povrijeđeno neko njegovo pravo iz kolektivnog ugovora može putem suda tražiti zaštitu svojih prava.

Zakonom o upravnim pristojbama uređeno je plaćanje upravnih pristojbi za spise i radnje pred tijelima državne uprave, diplomatskim i konzularnim i drugim predstavničkim tijelima Republike Hrvatske u inozemstvu, upravnim i samoupravnim tijelima županije, grada i općine te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

Sukladno članku 138. a Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine", broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/12, 159/13 i 22/14) Hrvatska liječnička komora je nadležno tijelo u postupku utvrđivanja uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, izdavanja rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, davanja informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija te za poduzimanje ostalih radnji sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine", broj 134/09 i 45/11).

Kako je Hrvatska liječnika komora tijelo s javnim ovlastima te postupa i rješava u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, što proizlazi iz odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09) te odredbi članaka 3. i 6. Statuta Hrvatske liječničke komore, Hrvatska liječnička komora je u obvezi primjenjivati odredbe Zakona o upravnim pristojbama.

Člankom 130. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (,.Narodne novine, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11,84/11 ,12/12,70/12, 82/13, 159/13, 22/14 i 154/14), propisano je da zdravstveni radnici nakon završenog obrazovanja obavljaju pripravnički staž i osposobljavaju se za samostalan rad. Nadalje, člankom 2. Pravilnika o pripravničkom stažu („Narodne novine'4 broj 2/11. 14/13 i 126/14) propisano je da se zdravstvenom radniku koji je nakon obavljenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita stekao višu razinu obrazovanja u drugom zdravstvenom usmjerenju, trajanje pripravničkog staža može se skratiti za dio programa, ako je program pripravničkog staža sukladan programu pripravničkog staža više razine obrazovanja.
Nastavno na navedeno, stručne prvostupnice sestrinstva trebaju podnijeti zahtjev Ministarstvu zdravlja kako bi im se izdalo rješenje o priznavanju dijela pripravničkog staža. Preostali dio pripravničkog staža potrebno je odraditi sukladno članku 132. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi nakon obavljenog pripravničkog staža mogle pristupiti polaganju stručnog ispita propisanog za stručne prvostupnice (baccalaurea) sestrinstva.