Sažetak:
Uvođenje nadzornih sustava na radnom mjestu jedno je od najosjetljivijih područja radnog prava i zaštite osobnih podataka. Razvoj digitalnih tehnologija omogućio je poslodavcima širok spektar nad zornih mogućnosti: od videonadzora, GPS praćenja, lokacijskih usluga na službenim mobitelima, na dzora poslovne e-pošte, biometrijskih sustava pa sve do sofisticiranih softverskih alata koji prate radne aktivnosti u stvarnom vremenu. Iako se takve tehnologije često uvode radi zaštite imovine, sigurnosti zaposlenika ili optimizacije poslovnih procesa, njihova primjena mora biti strogo usklađena s GDPR-om, Zakonom o radu, Za konom o zaštiti na radu i Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Videonadzor predstavlja najinvazivniji oblik nadzora, jer se provodi kontinuirano i u prostoru u kojem zaposlenici provode znatan dio dana. Zbog toga zakonodavac propisuje stroge uvjete: jasno definiranu svrhu, nužnost, razmjernost, transparentnost, ograničeni opseg snimanja i strogu kontrolu pristupa snimkama. GPS nadzor, lokacijske usluge na mobitelima i nadzor e-pošte također predstavljaju obradu osobnih podataka, a njihova primjena zahtijeva jednaku razinu pažnje i pravne preciznosti. Audio nad zor, kao najinvazivniji oblik praćenja, gotovo je uvijek neprikladan i pravno nedopušten. Poslodavci najčešće griješe zbog preširokog opsega nadzora, neinformiranja zaposlenika, nepostojanja pravilnika, neadekvatnih tehničkih mjera i korištenja snimki u svrhe koje nisu dopuštene. U praksi mnogi poslodavci provode nadzor, a da nisu svjesni da se radi o nadzoru, što predstavlja najopasniji oblik povrede GDPR-a. Svrha ovog članka je pružiti sustavan pregled pravnog okvira, praktičnih izazova i ograničenja nad zornih sustava, uz naglasak na videonadzor, te ponuditi jasne smjernice za zakonitu, razmjernu i trans parentnu primjenu nadzornih tehnologija u radnom okruženju.
Summary:
The implementation of monitoring systems in the workplace is one of the most sensitive areas of labour law and data protection. Modern technologies enable employers to use a wide range of monitoring tools: from video surveillance, GPS tracking, location services on company mobile phones, monitoring of business email, biometric systems, and advanced software capable of tracking work activities in real time. Although these technologies are often introduced to protect property, ensure employee safety or opti mise business processes, their use must strictly comply with the GDPR, the Labour Act, the Occupa tional Safety Act and the Act on the Implementation of the General Data Protection Regulation. Video surveillance is the most intrusive form of monitoring, as it is continuous and takes place in areas where employees spend most of their working day. Therefore, the law requires strict conditions: a clearly defined purpose, necessity, proportionality, transparency, limited scope of recording and strict control of access to recordings. GPS tracking, location services and email monitoring also constitute processing of personal data and require the same level of legal precision. Audio monitoring, being the most intru sive form, is almost always inappropriate and legally prohibited. This article identifies the most common mistakes employers make, including excessive monitoring, lack of employee notification, absence of internal policies, inadequate technical measures and unlawful use of recordings. In practice, many employers conduct monitoring without realising it, which is the most dangerous form of GDPR violation. The purpose of this article is to provide a comprehensive overview of the legal framework, practical challenges and limitations of workplace monitoring systems, with a particular focus on video surveil lance, and to offer clear guidance for lawful, proportionate and transparent implementation of monitor ing technologies.
Ključne riječi: Videonadzor, GPS nadzor, nadzor poslovne e-pošte, audio nadzor, GDPR, privatnost rad nika.
Ivan Vidas, mag. oec.
RADNO PRAVO 10/2026
UDK 349.24
Sažetak:
Uloga radničkog vijeća u sustavu transparentnosti plaća prema Direktivi (EU) 2023/970 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o jačanju primjene načela jednakih plaća za žene i muškarce za jednak rad ili rad jednake vrijednosti kroz transparentnost plaća i mehanizme izvršavanja nije tek nadogradnja dosadašnje savjetodavne funkcije, već predstavlja njezin kvalitativni pomak. Dosadašnje pravo na informiranje i savjetovanje iz ZOR-a daje radničkom vijeću procesnu poziciju u donošenju akata: može biti informirano, može dati mišljenje i, ovisno o ugovornom proširenju ovlasti, može dati suglasnost. Direktiva tome dodaje nešto što ZOR nije imao: pravo radničkog vijeća na uvid u sadržaj platnih nejednakosti unutar organizacije i ovlast aktivnog sudjelovanja u utvrđivanju mjera za njihovo uklanjanje. To je pravno značajno iz dva razloga. Prvo, jer radničko vijeće sada raspolaže konkretnim informaci jama, primjerice pokazateljem 7. i podacima za zajedničku procjenu, na temelju kojih može provjeriti stoje li tvrdnje poslodavca o objektivnim razlozima za razlike u platnim razinama. Bez tih informacija svako savjetovanje o plaćama ostaje razgovor u kojemu jedna strana raspolaže podacima, a druga samo procjenama. Direktiva djelomično ispravlja tu neravnomjernu raspodjelu, barem unutar okvira nad zora radničkog vijeća. Drugo, s obzirom da zajednička procjena nije samo savjetovanje nego formalni zajednički postupak s propisanim sadržajem, rokovima i obvezom dostave odluke, to radničko vijeće stavlja u položaj zakonski priznatog sudionika, kojeg je poslodavac dužan aktivno uključiti. To ga raz likuje od klasičnog savjetodavnog postupka.
Summary:
The role of the works council within the pay transparency framework established by Directive (EU) 2023/970 of the European Parliament and of the Council of 10 May 2023 to strengthen the application of the principle of equal pay for equal work or work of equal value between men and women through pay transparency and enforcement mechanisms is not merely an extension of its existing consultative function; rather, it represents a qualitative shift in that function. The existing rights to information and consultation under the Labour Act afford the works council a procedural role in the adoption of employer acts: it is entitled to receive information, to provide an opinion and, depending on any contractual extension of its powers, to give its consent. The Directive adds an element that was previously absent from the Labour Act: the works council’s right of access to information revealing pay inequalities within the organisation and its power to participate actively in determining measures aimed at eliminating such inequalities. This is legally significant for two reasons. First, the works council now has access to specific informa tion, such as indicator 7 and the data required for the joint pay assessment, on the basis of which it can verify whether the employer’s claims that differences in pay levels are justified by objective reasons are substantiated. Without such information, any consultation on pay remains a process in which one party has access to the relevant data, while the other can rely only on estimates. The Directive partially re dresses this informational imbalance, at least within the scope of the works council’s oversight function. Second, since the joint pay assessment is not merely a form of consultation but a formal joint procedure with prescribed content, time limits and an obligation to communicate the outcome, it places the works council in the position of a legally recognised participant whom the employer is required to involve actively in the process. This distinguishes the joint pay assessment from a conventional consultation procedure.
Ključne riječi: Direktiva (EU) 2023/970, transparentnost, radničko vijeće, plaće, platni razredi, zajednička procjena
Marina Kasunić Peris, univ. spec. eu. studija
Voditeljica Službe za promicanje socijalnog dijaloga, Ured za socijalno partnerstvo Vlade RH
RADNO PRAVO 10/2026
UDK 331.104: 331.2
Sažetak:
Opetovano se pojavljuju nelogičnosti prilikom propisivanja zapreka za rad u javnom sektoru. Teško se oteti dojmu da zakonodavac ili uopće ne vodi računa o horizontalnoj usklađenosti propisa istog (zakon skog) ranga ili se jednostavno izgubi u silnom nastojanju da normira objektivne smetnje za zasnivanje radnog odnosa ili rad u određenim javnim službama. Zdravstvena djelatnost, posebno ako sagledamo činjenicu da je riječ o javnoj službi od osobitog inte resa za državu i društvo, ima manji broj propisanih zapreka za zapošljavanje i rad, k tome je krug istih proširen tek nedavno. U ovome radu autor ukazuje na ključne odrednice osmišljenog sustava zapreka u vidu pokrenutog kaz nenog postupka ili osude zbog počinjenog određenog kaznenog djela, kao negativno definiranih poseb nih uvjeta za rad, koji stoga ne smiju egzistirati na strani osobe koja pretendira raditi ili je već zaposlena u sustavu zdravstva, javnog ili privatnog. Zaključno se ukazuje da je uzak krug zapreka za rad u zdravstvenoj djelatnosti izbor zakonodavca, jed nako kao za sve druge djelatnosti koje imaju propisane slične smetnje za zapošljavanje i rad, da od volje zakonodavca ovisi da li će u budućnosti taj krug biti proširen nekim novim zaprekama i da su krimino geni čimbenici, posebno oni s koruptivnim elementima, značajno naglašeni u zdravstvenoj djelatnosti.
Summary:
Inconsistencies frequently arise when prescribing impediments for employment in the public sector. It is difficult to avoid the impression that the legislator either fails to consider the horizontal alignment of regulations of the same rank or simply loses their way in the intense effort to codify objective obstacles to establishing an employment relationship or working in specific public services. The healthcare sector—particularly considering its status as a public service of special interest to the state—has fewer prescribed impediments for employment and work; moreover, the scope of these im pediments has only recently been expanded. In this paper author highlights the key features of the established system of impediments—specifically, pending criminal proceedings or convictions for certain criminal offenses—which serve as negatively defined special conditions for employment; consequently, such impediments must not apply to any individual seeking employment or employees within the healthcare system, whether public or private. For conclusion, author assert that the limited scope of impediments in the healthcare sector reflects a legislative choice—as is the case with other sectors having similar employment obstacles—and that any future expansion of this scope to include new impediments depends on the legislator’s will; further more, it emphasizes that criminogenic factors, particularly those involving elements of corruption, are significantly pronounced within the healthcare sector.
Ključne riječi: zapreke za rad, kazneno djelo, zdravstvena djelatnost, otkaz, udaljenje od obavljanja poslo va, pravne posljedice osude
Dr. sc. Bruno Moslavac
RADNO PRAVO 10/2026
UDK 331.109: 61
Sažetak:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN 110/2026) stupio je na snagu 30. rujna 2026., nepune četiri godine nakon donošenja temeljnog za kona. Riječ je o korektivnoj noveli koja ne mijenja koncepciju sustava, ali zahvaća gotovo sva radno pravna pitanja: ustroj radnih mjesta, mandat i prestanak mandata čelnika, postupke izbora i reizbora, zapošljavanje na projektima te prestanak ugovora o radu nastavnika i znanstvenika. Najvažnije su novine mogućnost pokretanja postupka izbora na više radno mjesto prije isteka petogodišnjeg roka, olakšana mobilnost između visokih učilišta, uvođenje projektnih radnih mjesta s ugovorima na određeno vrijeme do deset godina te mogućnost produljenja ugovora o radu nastavnika i znanstvenika u trajnom izboru na teret državnog proračuna do 67. godine života. Istodobno se ograničava autonomija visokih učilišta u ustroju radnih mjesta jer je za dio općeg akta o ustroju radnih mjesta potrebna prethodna suglasnost Ministarstva. U radu se izmjene prikazuju sustavno, uspoređuju s dosadašnjim uređenjem te se upućuje na otvorena pitanja njihove primjene.
Summary:
The Act on Amendments to the Act on Higher Education and Scientific Activity (Official Gazette No. 110/2026) entered into force on 30 September 2026, less than four years after the adoption of the origi nal Act. These amendments are primarily corrective in nature and do not alter the fundamental struc ture of the system. However, they affect almost all aspects of employment law within higher education and scientific institutions, including the classification and organisation of positions, the terms of office and termination of office of institutional heads, appointment and reappointment procedures, project based employment, and the termination of employment contracts of academic staff and researchers. The most significant changes include the possibility of initiating procedures for appointment to a high er-ranking position before the expiry of the five-year period, facilitating mobility between higher edu cation institutions, introducing project-based positions with fixed-term employment contracts of up to ten years, and allowing the extension of employment contracts of permanently appointed academic staff and researchers, funded from the state budget, until the age of 67. At the same time, the amendments restrict the autonomy of higher education institutions in organising their positions, as certain provisions of their internal regulations governing the organisation of positions now require the prior approval of the Ministry. This paper provides a systematic overview of the amend ments, compares them with the previous legal framework, and identifies outstanding issues concerning their interpretation and practical application.
Ključne riječi: visoko obrazovanje, izbor i reizbor, radno mjesto, ugovor o radu na određeno vrijeme, pre stanak ugovora o radu, mandat čelnika, autonomija sveučilišta
prof.dr.sc. Vatroslav Zovko
Stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze, informatiku, ekonomiku zdravstva, procjenu zdravstvenih tehnologija, farmakoekonomiku i marketing
RADNO PRAVO 10/2026
UDK 331.105.44:354
Sažetak:
Stečajni zakon u čl. 66. st. 1. taksativno nabraja kategorije tražbina na koje predstečajni postupak ne utječe. Među njima se, pod točkom 1., nalaze tražbine radnika i bivših radnika po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Sukladno čl. 68. st. 1. istog Zakona, prekid parničnih postupaka koji nastupa otvaranjem predstečajnog postupka primjenjuje se isključivo na tražbine na koje predstečajni postupak utječe. Parnični sud koji, bez ikakve ocjene prirode pred metne tražbine, automatski primijeni odredbu o prekidu, pogrešno primjenjuje materijalno pravo i ujedno krši načelo savjesnog i brižljivog razmatranja predmeta iz čl. 8. ZPP-a. Ovaj članak analizira odluku Županijskog suda u Osijeku (Gž R-241/2025-3) kojom je potvrđeno navedeno pravno stajalište, elaborira normativni sustav zaštićenih tražbina u hrvatskom stečajnom pravu, upozorava na procesnu metodologiju koju su sudovi dužni primijeniti pri zaprimanju obavijesti o otvaranju predstečajnog postupka, te izvodi praktične zaključke relevantne za svakodnevnu sudačku i odvjetničku praksu.
Summary:
Radno pravo - postupak Article 66(1) of the Insolvency Act exhaustively enumerates the categories of claims unaffected by pre insolvency proceedings. Among these, item 1 covers claims of employees and former employees for damages sustained as a result of a workplace injury or occupational disease. Pursuant to Article 68(1) of the same Act, the automatic stay of civil proceedings triggered by the opening of pre-insolvency proceedings applies exclusively to claims that are affected by such proceedings. A court of first instance that automatically orders a stay without any prior assessment of the legal nature of the claim in dispute misapplies substantive law and simultaneously infringes the principle of conscientious and diligent examination of the case enshrined in Article 8 of the Civil Procedure Act. This article analyses the appellate decision of the Osijek County Court (Gž R-241/2025-3) upholding the above legal position, elaborates the normative framework governing protected claims under Croatian insolvency law, high lights the procedural methodology that courts are required to apply upon receipt of notification of the opening of pre-insolvency proceedings, and draws practical conclusions relevant to everyday judicial and legal practice.
Ključne riječi: predstečajni postupak, prekid parničnog postupka, ozljeda na radu, naknada štete, zaštićene tražbine, čl. 66. Stečajnog zakona, čl. 68. Stečajnog zakona, savjesno razmatranje predmeta, čl. 8. ZPP-a
Tomislav Šimić
sudac Županijskog suda u Osijeku
RADNO PRAVO 10/2026
UDK 349.2: 331.46
Sažetak:
Posljednjih godina algoritamski menadžment sve više je u upotrebi širom svijeta. Poslodavci ulažu u digitalni nadzor, analizu i alate za donošenje odluka kako bi se informirali ili savjetovali, a u nekim slučajevima u potpunosti zamijenili donošenje odluka od ljudskih menadžera. Ovo još uvijek nedo voljno istraženo područje može za radnike donijeti mnoge opasnosti, ali i određene prilike. Ključno je kako se ovi alati koriste, to je ono što određuje njihov etički utjecaj. Stoga su važna pravila i okviri postavljeni za njihovo upravljanje. Sindikati imaju očigledan interes osigurati da ovi novi analitički alati budu kvalitetni i da se dobro koriste u etički prihvatljivim okvirima.
Summary:
In recent years, algorithmic management has become increasingly widespread across the world. Em ployers are investing in digital monitoring, analytics, and decision-making tools to inform or support managerial decision-making and, in some cases, to replace human managers in the decision-making process altogether. This area, which remains insufficiently researched, may present numerous risks to workers, but also certain opportunities. The key issue is how these tools are used, as this ultimately determines their ethical impact. Therefore, the rules and frameworks established to govern their use are of particular importance. Trade unions have a clear interest in ensuring that these new analytical tools are of high quality and are used appropriately within ethically acceptable frameworks.
Ključne riječi: algoritamski menadžment, regrutiranje kadrova, algoritmi za donošenje odluka, upravl janje na radnom mjestu
Darije Hanzalek, mag.iur.
Predsjednik Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske
RDANO PRAVO 10/2026
UDK 005.962: 004
Sažetak:
Rad analizira probleme, mogućnosti i strategije mjerenja troškova u sustavu visokog obrazovanja. Posebna se pozornost posvećuje definiranju troškova, metodama prikupljanja i obrade podataka te njihovoj primjeni u financiranju, određivanju školarina i procjeni učinkovitosti visokih učilišta. Autor ističe kako su troškovi visokog obrazovanja složeni zbog različitih izvora financiranja, razlika među institucijama i teškoća u pov ezivanju troškova s kvalitetom obrazovanja. Naglašava se važnost standardiziranih i pouzdanih podataka radi usporedbe ustanova i donošenja kvalitetnih javnih politika. Posebno se razmatra odnos troškova i cijena obrazovanja te utjecaj na studente, državu i poslodavce. Zaključuje se kako učinkovito upravljanje troškovima zahtijeva analizu ljudskog kapitala, učinaka ulaganja i dugoročnog planiranja obrazovnog sustava.
Summary:
This paper analyzes the problems, opportunities, and strategies involved in measuring costs within the higher education system. Special attention is devoted to defining costs, methods of data collection and processing, and their application in financing, tuition setting, and assessing the efficiency of higher edu cation institutions. The author emphasizes that higher education costs are complex due to diverse fund ing sources, differences among institutions, and difficulties in linking costs with educational quality. The importance of standardized and reliable data is highlighted in order to enable comparisons among institutions and support the development of sound public policies. Particular consideration is given to the relationship between educational costs and prices, as well as their impact on students, the state, and employers. The paper concludes that effective cost management requires an analysis of human capital, investment outcomes, and long-term planning of the education system.
Ključne riječi: visoko obrazovanje, troškovi obrazovanja, financiranje visokog obrazovanja, školarine, analiza troškova, javne politike, učinkovitost obrazovanja, ljudski kapital
dr. sc. Predrag Bejaković
Poslovno veleučilište Zagreb
RADNO PRAVO 10/2026
UDK 378: 336