Sažetak:
Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je temeljem Zakona o obveznom zdravs
tvenom osiguranju i prethodne suglasnosti ministrice zdravstva, donijelo Pravilnik o prekograničnoj
zdravstvenoj zaštiti, kojim se uređuju prava, uvjeti i način korištenja zdravstvene zaštite osiguranih
osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u inozemstvu te se propisuje osnovica, stopa, način
obračuna i uplate posebnog doprinosa za korištenje zdravstvene zaštite u državama s kojima Republika
Hrvatska nema sklopljen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili tim ugovorom nije uređeno
pitanje korištenja zdravstvene zaštite.
Ključne riječi: prekogranična zdravstvena zaštita, zdravstveno osiguranje u inozemstvu, Pravilnik
Summary:
Pursuant to the Compulsory Health Insurance Act and with the prior consent of the Minister of
Health, the Governing Board of the Croatian Health Insurance Fund adopted the Ordinance on
Cross-Border Healthcare, which regulates the rights, conditions, and procedures governing the use of
healthcare services abroad by insured persons of the Croatian Health Insurance Fund. The Ordinance
also prescribes the assessment base, rate, calculation method, and payment procedure for the special
contribution applicable to the use of healthcare services in countries with which the Republic of Croa
tia has not concluded an international social security agreement, or where such an agreement does not
regulate the use of healthcare services.
Keywords: cross-border healthcare, health insurance abroad, Ordinance
Alan Vajda, mag. iur. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova
RADNO PRAVO 7-8/2026
UDK 349.2:614.2
Sažetak:
Rad analizira presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/2026 od dana 17. lipnja 2026.
godine, kojom je prihvaćeno shvaćanje da članovi Fakultetskog vijeća Grafičkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu nemaju pravo birati i biti birani u radničko vijeće jer se Fakultetsko vijeće, prema posebnom
propisu i statutu, smatra tijelom upravljanja fakulteta. Polazišna teza rada jest da je presuda tekstualno
branjiva, ali sustavno i teleološki sporna. Članstvo u tijelu akademske samouprave ne bi se smjelo au
tomatski izjednačavati s članstvom u upravnim i nadzornim organima poslodavca, niti bi sudjelovanje
u akademskoj samoupravi samo po sebi smjelo ograničavati sudjelovanje radnika u odlučivanju kod
poslodavca.
Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/2026 od dana 17. lipnja 2026. godine otvara
pitanje koje nadilazi zakonitost izbora radničkog vijeća na jednoj sastavnici sveučilišta. Sud je prihvatio
shvaćanje prema kojem članovi fakultetskog vijeća, zato što je ono prema posebnom propisu i statutu
tijelo upravljanja fakultetom, nemaju aktivno ni pasivno biračko pravo pri izboru radničkog vijeća.
Time se članstvo u akademskom samoupravnom tijelu, bez razlikovanja različitih osnova članstva i
funkcija njegovih članova, poistovjećuje s članstvom u upravnom organu poslodavca u smislu odredbe
članka 145. stavka 2. Zakona o radu. Takvo tumačenje zaslužuje kritičku analizu, ponajprije zato što
dva oblika unutarnje institucionalne participacije – akademsku samoupravu i sudjelovanje radnika u
odlučivanju – međusobno sučeljava tako da prvim ograničava drugo.
Ključne riječi: radničko vijeće, biračko pravo, akademska samouprava, fakultetsko vijeće, poslodavačka
vlast, radnička participacija, industrijska demokracija, visoko obrazovanje
Summary:
The paper analyses judgment no. Gž-5/2026 of the Supreme Court of the Republic of Croatia of 17 June 2026. The Court held that members of the Faculty Council of the Faculty of Graphic Arts, University of Zagreb, were not entitled to vote or stand as candidates in elections for the works council because the Faculty Council is, under the applicable higher-education legislation and the Faculty Statute, a govern ing body of the faculty. The paper argues that the judgment is textually defensible, but systemically and teleologically problematic. Membership in a body of academic self-government should not automati cally be equated with membership in the employer’s management or supervisory bodies, nor should participation in academic self-government in itself restrict workers’ participation in decision-making. The judgment of the Supreme Court of the Republic of Croatia, No. Gž-5/2026 of 17 June 2026, raises an issue that extends beyond the legality of the election of a works council at a single constituent unit of a university. The Court endorsed the view that members of a faculty council, because that body is designated as the governing body of the faculty under the relevant legislation and the faculty statute, are deprived of both the active and passive right to vote in works council elections. In doing so, mem bership in an academic self-governance body, without distinguishing between the different grounds for membership and the different functions performed by its members, is equated with membership in the employer’s governing body within the meaning of Article 145(2) of the Labour Act. Such an interpreta tion warrants critical examination, primarily because it places two forms of internal institutional par ticipation—academic self-governance and employee participation in decision-making—in opposition, with the former being used to restrict the latter. Keywords: works council, voting rights, academic self-governance, faculty council, employer’s governing authority, employee participation, industrial democracy, higher education
Prof. dr. sc. Viktor Gotovac, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
RADNO PRAVO 7-8/2026
UDK 331.107: 378
Sažetak:
Rok za prenošenje Direktive (EU) 2023/970 o transparentnosti plaća istekao je 7. lipnja 2026., a Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o radu (ZIDZOR) u trenutku pisanja nije donijet. Prilog razrađuje
temeljne institute Direktive po kojima poslodavac već sada mora postupati: pojam plaće i razgraničenje
od ZOR-a, funkcionalni test, jednak rad i rad jednake vrijednosti, transparentnost pri zapošljavanju,
pravo radnika na informacije i hodogram postupanja, pristup kriterijima, zabranu tajnosti plaće, objek
tivne i rodno neutralne kriterije za vrednovanje rada, uspostavu sustava plaća, izvješćivanje i zajedničku
procjenu plaća. Uz svaki institut prikazane su usporedne tablice, radni primjeri i praktična uputa.
Završno poglavlje donosi odgovore na najčešća pitanja iz prakse.
Ključne riječi: transparentnost plaća, Direktiva (EU) 2023/970, jednaka plaća, izravni učinak direktive,
vrednovanje rada, rodni jaz, zajednička procjena plaća.
Summary:
The deadline for transposing Directive (EU) 2023/970 on pay transparency expired on 7 June 2026,
while, at the time of writing, the Act on Amendments to the Labour Act (ZIDZOR) has not yet been
enacted. This appendix elaborates on the key legal concepts of the Directive that employers are already
required to comply with, including: the concept of pay and its distinction from the Croatian Labour
Act, the functional test, equal work and work of equal value, pay transparency in recruitment, employ
ees’ right to information and the procedural roadmap, access to pay-setting criteria, the prohibition of
pay secrecy, objective and gender-neutral criteria for job evaluation, the establishment of pay systems,
pay reporting, and joint pay assessments. Each concept is accompanied by comparative tables, practi
cal examples, and implementation guidance. The concluding chapter provides answers to the most
frequently asked practical questions.
Keywords: pay transparency, Directive (EU) 2023/970, equal pay, direct effect of directives, job evaluation,
gender pay gap, joint pay assessment.
Marina Kasunić Peris, univ. spec. eu. studija, Voditeljica Službe za promicanje socijalnog dijaloga, Ured za socijalno partnerstvo Vlade RH
RADNO PRAVO 7-8/2026
UDK 331.32
Sažetak:
Autor u članku analizira pravomoćnu presudu Županijskoga suda u Osijeku poslovni broj Gž
R-216/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskoga radnoga
suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16089/2021-40 od 25. lipnja 2024. Središnja teza članka jest da prikri
vanje paralelne poslovne djelatnosti radnika – odnosno tajenje članstva i upravljačke uloge u drugom
trgovačkom društvu – može predstavljati osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno
osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć u smislu članka 116. stavka 1.
Zakona o radu, čak i kada to društvo ne stoji u tržišnom natjecanju s djelatnošću poslodavca. Autor
sustavno razmatra šest analitičkih pitanja: pravnu narav i autonomiju ugovornih obveza posvećenosti
poslodavcu u odnosu na zakonsku i ugovornu zabranu natjecanja iz članaka 101. i 102. Zakona o radu,
gubitak povjerenja kao osobito važnu činjenicu, doktrinu poslova posebnog povjerenja, primjenu načela
savjesnosti i poštenja te pacta sunt servanda iz Zakona o obveznim odnosima u radnopravnom konteks
tu, dogmatski značaj činjenice prikrivanja povrede te uvjete primjene iznimke od obveze omogućavanja
obrane radniku iz članka 119. stavka 2. Zakona o radu. Članak završava s nizom praktičnih saznanja
za sudove, odvjetnike, ovlaštene osobe poslodavaca i radnike koji se bave radnopravnom materijom.
Ključne riječi: izvanredni otkaz ugovora o radu; osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa; ugovorne
obveze posvećenosti poslodavcu; zakonska zabrana natjecanja; gubitak povjerenja; poslovi posebnog povjer
enja; načelo savjesnosti i poštenja; pacta sunt servanda; iznimka od obveze omogućavanja obrane radniku.
Summary:
The author analyses the final judgment of the County Court in Osijek No. Gž R-216/2024-3 of 13
February 2025, by which the first-instance judgment of the Municipal Labour Court in Zagreb No.
Pr-16089/2021-40 of 25 June 2024 was confirmed. The central thesis of the article is that an employee’s
concealment of parallel business activity – particularly the undisclosed acquisition of membership and
managerial roles in another commercial company – may constitute a particularly serious breach of the
obligations arising from the employment relationship, or another particularly important fact render
ing the continuation of the employment relationship impossible within the meaning of Article 116,
paragraph 1 of the Croatian Labour Act, even where such other company does not stand in market
competition with the employer’s activity. The author systematically addresses six analytical questions:
the legal nature and autonomy of contractual loyalty and exclusivity obligations vis-à-vis the statutory
and contractual non-competition clauses of Articles 101 and 102 of the Labour Act, the loss of the em
ployer’s trust as a particularly important fact, the doctrine of positions of special trust, the application
of the principles of good faith and pacta sunt servanda from the Croatian Obligations Act in the labour
law context, the dogmatic significance of the fact of concealment of the breach, and the conditions for
the application of the exception from the obligation to allow the employee to present a defence under
Article 119, paragraph 2 of the Labour Act. The article concludes with a series of practical insights for
courts, attorneys, persons authorised to act for employers, and employees engaged in labour-law mat
ters.
Key words: extraordinary termination of employment contract; particularly serious breach of obligations
arising from employment relationship; contractual loyalty obligations; statutory non-competition clause; loss
of trust; positions of special trust; principle of good faith; pacta sunt servanda; exception from the obligation
to allow the employee a defence.
Tomislav Šimić, sudac Županijskog suda u Osijeku
RADNO PRAVO 7-8/2026
UDK 349.22: 331.108
Sažetak:
Zapošljavanje radnika predstavlja jedan od najsloženijih instituta radnog prava, jer se u njegovoj proved
bi nastoji ostvariti temeljno načelo radnog zakonodavstva: uravnoteženje zaštite prava radnika s legitim
nim interesima poslodavca. U trenutku kada poslodavac proširuje broj zaposlenih, osobito kada prelazi
prag od dvadeset radnika, radnopravni sustav pred njega postavlja niz dodatnih obveza čija je svrha
osigurati višu razinu institucionalne zaštite radnika i stabilnije upravljanje radnim odnosima.
Da bi mogao zakonito i učinkovito organizirati radni proces, poslodavac mora poznavati normativni okvir
koji se aktivira rastom broja zaposlenih. Zakon o radu te povezani posebni propisi uvode dodatne obveze koje
se ne primjenjuju na poslodavce s manjim brojem radnika, ali postaju obvezne zapošljavanjem dvadesetog
radnika. Te obveze obuhvaćaju uspostavu određenih internih mehanizama i donošenje akata koji imaju za
cilj osigurati transparentnost, predvidljivost i zakonitost radnih odnosa.
U ovom članku daje se sustavan prikaz radnopravnih obveza koje nastaju prelaskom praga od dvadeset
zaposlenih, uz analitičko objašnjenje njihove svrhe, pravne naravi i praktičnih implikacija za poslo
davce. Posebna se pozornost posvećuje normativnim izvorima, tumačenju relevantnih odredbi te odno
su između zakonskih obveza i internih akata poslodavca.
Ključne riječi: zapošljavanje radnika, pravilnik o radu, obveze poslodavca, zaštita dostojanstva radnika
Summary:
The employment of workers represents one of the most complex institutes of labour law, as its imple
mentation seeks to realise a fundamental principle of labour legislation: balancing the protection of
workers rights with the legitimate interests of the employer. When an employer expands its workforce,
particularly upon exceeding the threshold of twenty employees, the labour‑law framework imposes a
series of additional obligations designed to ensure a higher level of institutional protection for workers
and more stable management of employment relations.
In order to organise the work process lawfully and effectively, the employer must be familiar with the
normative framework that becomes operative as the number of employees increases. The Labour Act
and related special regulations introduce obligations that do not apply to employers with a smaller
workforce but become mandatory upon the employment of the twentieth worker. These obligations
include the establishment of specific internal mechanisms and the adoption of acts aimed at ensuring
transparency, predictability and legality in employment relations.
This article provides a systematic overview of the labour‑law obligations that arise once the threshold
of twenty employees is crossed, accompanied by an analytical explanation of their purpose, legal na
ture and practical implications for employers. Particular attention is devoted to the relevant normative
sources, the interpretation of applicable provisions and the relationship between statutory obligations
and the employer’s internal acts.
Ivan Vidas, mag. oec.
RADNO PRAVO 7-8/2026
UDK 349.22
Sažetak:
Postupak izbora i reizbora na radna mjesta određen ZVOZD-om razrađen je Nacionalnim sveučilišnim,
znanstvenim i umjetničkim kriterijima (NN 42/2026 - dalje u tekstu NK) Nacionalnog vijeća za vi
soko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj. NK predstavlja opsežan propis kojim su zamijenjena tri
pravilnika i pet odluka te kojim je objedinjena procedura izbora u znanstveno i znanstveno nastav
no zvanje koja se prije vodila u odvojenim postupcima. Izbor u znanstveno zvanje provodio se pred
matičnim odborima, a izbori u znanstveno nastavna zvanja provodila su sveučilišta. Danas cijeli postu
pak provode isključivo matični odbori prema znanstvenim poljima i područjima. NK obuhvaća i pitan
ja izbora i reizbora na nastavna radna mjesta.
Ključne riječi: postupak izbora i reizbora, visoko obrazovanje, znanost, nacionalno vijeće, nacionalni
sveučilišni znanstveni i umjetnički kriteriji
Summary:
The procedure for appointment and reappointment to academic positions, as prescribed by the Act on Higher Education and Scientific Activity (ZVOZD), is further elaborated in the National University, Scientific and Artistic Criteria (Official Gazette No. 42/2026; hereinafter: the National Criteria (NC)), adopted by the National Council for Higher Education, Science and Technological Devel opment. The NC constitute a comprehensive regulatory framework that replaced three ordinances and five decisions, while consolidating into a single procedure the appointment process for scientific and scientific-teaching titles, which had previously been conducted through separate procedures. Ap pointment to scientific titles was formerly carried out by the disciplinary committees (matični odbori), whereas appointments to scientific-teaching titles were conducted by universities. Today, the entire appointment procedure is carried out exclusively by the disciplinary committees according to scientific fields and disciplines. The NC also regulate the procedures for appointment and reappointment to teaching positions.
Keywords: appointment and reappointment procedure, higher education, science, National Council, Na tional University, Scientific and Artistic Criteria.
Prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
RADNO PRAVO 7-8/2026
UDK 331.36: 378