Sažetak:
U ovom radu bavimo se pitanjem uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada kao temelja svake demokratske i pravne države koja u svojim ustavnim odredbama sadrži ideju pravednosti, prava na rad i slobodu rada. Pristup ostvarivanju prava osoba s invaliditetom obuhvaća složen splet društvenih, zakonodavnih i institucionalnih čimbenika koji izravno utječu na ostvarivanje njihovih prava i ravno pravnog sudjelovanja u svijetu rada. Naime, iako je pitanje i uspostava sveobuhvatne i pravedne politike zapošljavanja koje osigurava jednake mogućnosti za sve građane, bez obzira na njihove fizičke, senzorne, intelektualne ili mentalne teškoće regulirano brojnim međunarodnim i domaćim pravnim izvorima, u praksi je još uvijek primjetan raskorak između normativnog i stvarnog što otvara prostor za neizravnu diskriminaciju. Empirijski podaci ukazuju na brojne izazove s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju – od niskih stopa zaposlenosti i nedovoljno prilagođenih radnih mjesta, do diskriminacije i nedostatka informacija o dostupnim mjerama podrške. To samo potvrđuje činjenicu da pravni okvir bez ostalih društvenih elemenata (ekonomskih, socijalnih, psiholoških, obrazovnih i drugih), sami po sebi nisu dostatni za učinkovitu provedbu uključivanju osoba s invaliditetom na tržište rada kao ravnopravnih članova radne zajednice. Problem uključivanja osoba s invaliditetom u kontekstu radno-pravnih poli tika nije moguće promatrati izvan realnog društvenog i političkog konteksta. Rad prepoznaje važnost sustavnog pristupa ovom izazovu te se temelji na multidisciplinarnoj analizi strateških politika, zakono davstva, institucionalnih mehanizama i mjera koje imaju za cilj omogućiti ravnopravan pristup tržištu rada. Poseban naglasak stavljen je na doprinos Zavoda za vještačenje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kao ključne institucije u provedbi strateških mjera, ali i na ulogu civilnog društva u promicanju inkluzivnosti i participacije. Kroz analizu postojećih pokazatelja i primjera dobre prakse, rad nastoji ponuditi preporuke za daljnje unaprjeđenje inkluzivnih politika i stvaranje održivog modela zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Summary:
This paper addresses the issue of including persons with disabilities in the labour market as a founda tion of every democratic and rule-of-law state whose constitutional provisions embody the principles of justice, the right to work, and freedom of work. The approach to realizing the rights of persons with disabilities involves a complex interplay of social, legislative, and institutional factors that directly affect the exercise of their rights and their equal participation in the world of work. Although the issue and establishing of a comprehensive and fair employment policy ensuring equal opportunities for all citizens, regardless of physical, sensory, intellectual, or mental impairments, is regulated by numerous international and domestic legal sources, in practice a gap between the nor mative framework and reality remains evident, opening space for indirect discrimination. Empirical data point to numerous challenges faced by persons with disabilities - from low employment rates and insufficiently adapted workplaces to discrimination and a lack of information about available support measures. This confirms that the legal framework alone, without other social elements (economic, so cial, psychological, educational, and others), is not sufficient for the effective inclusion of persons with disabilities in the labour market as equal members of the working community. The issue of including persons with disabilities in the context of labour-law policies cannot be observed outside the broader social and political context. The paper recognizes the importance of a systematic approach to this challenge and is based on a multidisciplinary analysis of strategic policies, legislation, institutional mechanisms, and measures aimed at ensuring equal access to the labour market. Particular emphasis is placed on the contribution of the Institute for Expertise, Rehabilitation, and Employment of Persons with Disabilities as a key institution in implementing strategic measures, as well as on the role of civil society in promoting inclusiveness and participation. Through an analysis of existing indica tors and examples of good practice, the paper seeks to offer recommendations for further improvement of inclusive policies and the creation of a sustainable model for employing persons with disabilities.
Ključne riječi: Osobe s invaliditetom, Institucionalni mehanizmi, Prava osoba s invaliditetom
Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. struč. stud. Jelena Tokić, mag. oec.
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 331.5 -056.26
Sažetak:
Pravo radnika na povećanu plaću temelji se na čl. 94. Zakona o radu koji obvezuje poslodavca da takvu
plaću isplaćuje u slučajevima otežanih uvjeta rada, prekovremenog, noćnog rada, rada nedjeljom, bl
agdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom. Iako je zakonski okvir jasan u pogledu
postojanja prava, njegova konkretna primjena često ovisi o drugim izvorima radnog prava u kojima
je moguće utvrditi i neke dodatne slučajeve kada radnici ostvaruju povećanu plaću, npr. kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Pri tome, posljednjim izmjenama Zakona o radu
izričito se kvantificira povećanje za svaki sat rada nedjeljom koje ne može biti manje od 50 %.
Summary:
The right of workers to an increased salary is based on article 94 of the Labour Act, which obliges the employer to pay such salary in cases of difficult working conditions, overtime, night work, work on Sundays, holidays and non-working days established by a special law. Although the legal framework clearly affirms the existence of this right, its concrete application often depends on other sources of la bour law which may also define additional situations when workers are entitled to increased salary, e.g. by a collective agreement, ordinances or an employment contract. In addition, the latest amendments to the Labour Act explicitly quantify the increase for each hour of work on Sundays, which cannot be less than 50%.
Ključne riječi: povećana plaća, otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, rad nedjeljom, noćni rad
Hrvoje Orešić, mag. iur.
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 331.22
Sažetak:
Za vrijeme trajanja radnog odnosa radnik ima pravo tražiti od poslodavca da mu izda potvrdu o poslovi ma koje obavlja i trajanju radnog odnosa, koje potvrde poslodavac treba dati radniku u roku od osam dana. Radnik ne treba navesti nikakav razlog zašto traži te potvrde. U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je u roku od 15 dana po prestanku obvezan radniku vratiti sve njegove isprave i dati mu primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa. U potvrdi o trajanju radnog odnosa odnosno o radnikovim poslovima poslodavac ne smije naznačiti ništa što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu.
Summary:
During the term of employment, an employee has the right to request from the employer the issuance of a certificate stating the tasks performed and the duration of the employment relationship. The em ployer must issue such certificates within eight days. The employee is not required to state any reason for requesting these certificates. In the event of the termination of employment, the employer is obliged, within 15 days of termination, to return all of the employee’s documents, provide a copy of the deregistration from mandatory pension and health insurance, and issue a certificate indicating the type of work performed and the duration of the employment relationship. In the certificate on the duration of employment or on the employee’s duties, the employer must not include anything that could hinder the employee from concluding a new employment contract.
Ključne riječi: potvrda o trajanju radnog odnosa, potvrda o poslovima, vraćanje isprava
Krešimir Rožman, mag.iur.
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 349.22
Sažetak:
Probni rad uređuje Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR),
i to u čl. 53. No, osim ZR-a, u sustavu školstva probni rad uređuje i Temeljni kolektivni ugovor za za
poslenike u javnim službama (Narodne novine br. 29/24).
S obzirom da više od jednog pravnog izvora uređuje isto pravno područje, važno je odrediti kako po
jedini pravni izvor utječe na tumačenje drugoga.
Summary:
Probationary work is regulated by the Labour Act (Official Gazette Nos. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,
64/23; hereinafter: the Labour Act), specifically Article 53. In addition to the Labour Act, probation
ary work in the education system is also regulated by the Basic Collective Agreement for Employees in
Public Services (Official Gazette No. 29/24).
Given that more than one legal source regulates the same legal area, it is important to determine how
each legal source affects the interpretation of the other.
Ključne riječi: probni rad, sustav školstva, Temeljni kolektivni ugovor, prestanak ugovora o radu zbog neudovoljavanja na probnom radu
Iris Gović Penić, mr.sc.
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 331.106.2
Sažetak:
Osobe s invaliditetom čine heterogenu skupinu s različitim potrebama i potencijalima, a njihov položaj na tržištu rada uvelike ovisi o načinu procjene invaliditeta i primijenjenim javnim politikama. U Europ skoj uniji postoje znatne razlike u definicijama invaliditeta, metodama procjene i modelima socijalne politike, što otežava usporedivost sustava i mobilnost radne snage. Tradicionalni medicinski i kompen zacijski modeli često dovode do pasivizacije i isključenosti osoba s invaliditetom, dok suvremeni reha bilitacijski i funkcionalni pristupi naglašavaju sposobnosti, prilagodbu radnog okruženja i individual iziranu podršku. U radu se ističe važnost pomaka prema socijalnom i holističkom modelu invaliditeta, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Usklađivanje sustava procjene i razvoj integriranih politika zapošljavanja ključni su za povećanje zaposlenosti i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom u EU.
Summary:
Persons with disabilities represent a heterogeneous group with diverse needs and potentials, and their position in the labour market largely depends on disability assessment methods and public policies. Within the European Union, there are significant differences in the definitions of disability, assess ment methodologies and social policy models, which complicates system comparability and labour mobility. Traditional medical and compensation-based models often lead to passivity and exclusion of persons with disabilities, while contemporary rehabilitative and functional approaches emphasise abili ties, workplace adaptation and individualised support. This paper highlights the importance of shifting towards a social and holistic model of disability, in line with the UN Convention on the Rights of Per sons with Disabilities. Harmonising assessment systems and developing integrated employment policies are crucial for increasing employment rates and social inclusion of persons with disabilities in the EU.
Ključne riječi: osobe s invaliditetom, procjena invaliditeta, zapošljavanje, socijalna uključenost, Europska unija
Dr. sc. Predrag Bejaković
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 331 -056.26
Sažetak:
Europska unija godišnje investira milijarde eura u modernizaciju gospodarstava država članica, no is tovremeno se suočava s masovnim odljevom radne snage upravo iz sektora koje subvencionira. Ovaj paradoks razotkriva osnovni nedostatak suvremenih sustava javnih potpora: ulaganja u infrastrukturu, opremu i tehnologiju odvijaju se gotovo potpuno odvojeno od razmatranja kvalitete radnih mjesta koja bi ta ulaganja trebala stvoriti. EU fondovi, zamišljeni kao instrument ekonomskog razvoja i socijalne kohezije, u praksi postaju subvencija za poslovne modele izgrađene na jeftinoj, nesigurnoj i nekvalitet noj radnoj snazi – pojačavajući time upravo one probleme koje bi trebali rješavati.
Summary:
The European Union invests billions of euros annually in the modernization of the economies of its Member States, yet at the same time faces a massive outflow of labour precisely from the sectors it subsidizes. This paradox reveals a fundamental shortcoming of contemporary public support systems: investments in infrastructure, equipment, and technology are carried out almost entirely separately from considerations of the quality of jobs that such investments should create. EU funds, conceived as instruments of economic development and social cohesion, in practice become subsidies for business models built on cheap, insecure, and low-quality labour - thereby reinforcing the very problems they are intended to solve.
Ključne riječi: modernizacija gospodarstva, države članice, fondovi Eu, viši standardi u radnim odnosima
Marina Kasunić Peris, univ.spec.eu.studija
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 336.56: 331
Sažetak:
U suvremenom radnom okruženju administrativni poslovi sve više podrazumijevaju višesatni rad za računalom, pri čemu su radnici izloženi specifičnim vrstama napora – statodinamičkim, psihofiziološkim i vizualnim. Iako se uredski rad često percipira kao rad s niskim rizikom, dugotrajno sjedenje, ponavljajući pokreti, prisilni položaji i opterećenje vida mogu imati ozbiljne posljedice na zdravlje zaposlenika. Ovaj članak analizira normativni okvir zaštite na radu u odnosu na administrativne radnike, s poseb nim naglaskom na odredbe Pravilnika o zaštiti radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima (NN 73/21). Razmatraju se zakonske obveze poslodavca u području procjene rizika, osposobljavanja radnika, provedbe zdravstvenih pregleda – osobito vida – te postupanja u slučaju sman jene radne sposobnosti. Kroz rad se ističe važnost ergonomskog uređenja radnog mjesta, preventivnih mjera i sustavne brige o zdravlju radnika, s ciljem stvaranja sigurnog i održivog radnog okruženja.
Summary:
In the modern work environment, administrative work increasingly involves prolonged computer use, exposing employees to specific types of strain- statodynamic, psychophysical, and visual. Although of f ice work is often perceived as low-risk, prolonged sitting, repetitive movements, forced postures, and visual strain can have serious consequences for employees’ health. T his article analyses the regulatory framework for occupational safety concerning administrative em ployees, with particular emphasis on the provisions of the Ordinance on the Protection of Workers Exposed to Statodynamic, Psychophysical, and Other Strains (Official Gazette No. 73/21). It examines employers’ statutory obligations regarding risk assessment, employee training, implementation of health examinations, especially eye examinations, and procedures applicable in cases of reduced work capacity. T he paper highlights the importance of ergonomic workplace design, preventive measures, and system atic care for employees’ health, with the aim of creating a safe and sustainable working environment.
Ključne riječi: zaštita na radu, uredsko poslovanje, rad na računalu, statodinamički napori, procjena rizika, pregled vida
Mr. sig. Bruno Štajner
RADNO PRAVO 1/2026
UDK 331.45: 35