Sažetak
Člankom 60.a st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 Odluka Ust. suda RH), koji se članak primjenjuje od 1. siječnja 2023. propisano je pravo radnika na nedostupnost u profesionalnoj komunikaciji za vrijeme odmora i dopusta. Međutim, unesena su i tri mogućnosti isključivanja nedostupnosti - ako se radi o prijekoj potrebi, kada se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti ili kada je kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ugovoreno drukčije.
Na ovaj način ova odredba iz članka 60.a st. 8. Zakona o radu nije stvarno uvođenje prava na nedostupnost, nego u stvari pokušaj njenog bitnog ograničavanja odnosno isključivanja. Time je situacija radnika objektivno pogoršana u odnosu na ranije dok ove odredbe nije bilo, jer je nedostupnost, budući da je odmor značio upravo to - odmor, a za vrijeme odmora radnik niti ne radi a niti se ne javlja, što znači da poslodavac nije imao pravnog temelja zvati radnika za vrijeme odmora. Ako je trebao radnika izvan radnog vremena, mogao je koristiti, dakle ugovoriti i platiti pripravnost.
Hrvatskim radnicima ostaje nada da će se stanje popraviti nakon usvajanje Direktive EU o pravu na isključivanje, koja je trenutno još u nacrtu.
Ključne riječi: nedostupnost, isključivanje nedostupnosti, prijeka potreba, priroda posla, profesionalna komunikacija, odmor
Summary
Article 60.a, paragraph 8, of the Labour Act (OG 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia) which has been in force since 1 January 2023, stipulates that the worker and the employer must take into account the balance between private and professional life and the principle of unavailability (exclusion) in professional communication during the exercise of the right to rest and leave. However, three possibilities for excluding unavailability have also been introduced: if there is an urgent need, if, due to the nature of the work, communication with the worker cannot be excluded, or when the collective agreement or employment contract stipulates otherwise.
In this way, this provision from Article 60.a, paragraph 8, of the Labour Act is not a real introduction of the right to unavailability, but in fact an attempt to significantly limit or exclude it. This objectively worsens the situation of workers compared to before this provision, because unavailability is inherent, since rest and leave mean exactly that - rest and leave, so that the employee neither works nor reports. This means that the employer had no legal basis to call the employee during rest and vacation. If the employer needed the employee outside of working hours, he or she could conclude a contract for standby duty and provide compensation.
Croatian workers remain hopeful that the situation will improve after the adoption of the EU Directive on the Right to Exclusion, which is currently still in draft form.
KREŠIMIR ROŽMAN, mag.iur.
Urednik „Radnog prava"
RADNO PRAVO 9/2025
UDK: 331.31
Sažetak
Načelo udruživanja jedno je od načela demokratskog radnog prava i pravo pojedinog radnika i pojedinog poslodavca da se udružuje osnivanjem udruga i radom u osnovanim i u registru upisanim udrugama, čime ostvaruje i štiti prava i interese u radu (na radu) i u vezi s radom. To je iskaz njihove slobode kao prirodnog prava.
Pravo na udruživanje, osnivanje i rad udruga radnika i udruga poslodavaca uređeno je propisima univerzalnog, regionalnog i nacionalnog karaktera (različitih adresanata, naziva, postupaka donošenja, sadržaja, prostornog i vremenskog važenja). O tome postoji sudska praksa, a dio je i teorija: propisi u Republici Hrvatskoj.
Najznačajnija vrela prava univerzalnog karaktera uređuju pravo radnika na udruživanje kao ljudsko pravo (pravo čovjeka), kao i pravo poslodavca na osnivanje udruga. To čine i vrela prava Europske unije i Vijeća Europe.
Zakon o radu, drugi zakoni i propisi heteronomnog i autonomnog karaktera u skladu s Ustavom države Republike Hrvatske, precizno uređuju pravo udruživanja te osnivanje i rad udruga radnika i poslodavaca.
To predstavlja sadržaj ovoga rada.
Ključne riječi: pravo udruživanja, udruge radnika i poslodavaca, vrela prava na udruživanje
Summary
The principle of association is one of the principles of democratic labour law, and refers to the right of an individual worker and an individual employer to associate by establishing associations and by participating in established and registered associations, thereby realizing and protecting their rights and interests at work (in work) and in connection with work. It is an expression of their freedom as a natural right.
The right to association, the establishment, and the functioning of workers’ and employers’ associations is regulated by provisions of universal, regional, and national character (addressed to different entities, under different names, by various adoption procedures, with different content, and with different territorial and temporal validity). There is also relevant case law and theoretical discussion, as well as specific regulations in the Republic of Croatia.
The most important sources of universal law regulate the right of workers to association as a human right, as well as the right of employers to establish associations. This is also done by the legal sources of the European Union and the Council of Europe.
The Labour Act, other laws, and regulations of heteronomous and autonomous character, in accordance with the Constitution of the Republic of Croatia, precisely regulates the right of association as well as the establishment and functioning of workers’ and employers’ associations.
Prof. dr. sc. MARINKO Đ. UČUR, dipl. iur.
Znanstveni savjetnik u trajnom zvanju iz Rijeke
RADNO PRAVO 9/2025
UDK: 331.105
Sažetak:
Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu analiza je i ocjena stanja zaštite prava i sloboda u RH, uključivo i određenih pojavnih oblika povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina, i to kroz gotovo 60 tema i podtema. U javnosti navedeni problemi ostaju nezamjećeni, Vlada i Hrvatski sabor nezainteresirani i imuni na redovno razmatranje izvješća, i snažnu podršku kvalitetnim preporukama, čijom bi se implementacijom kroz propise, mehanizme „bolje regulacije“ i praksu mnogobrojni negativni pojavni oblici kojima se utječe na ostvarivanje prava pojedinaca i skupina otklonili, spriječio njihov daljnji nastavak, rasteretilo pravosuđe i učinile značajne vremenske i financijske uštede, te u mnogim slučajevima prevenirali i mogući zdravstveni problemi pojedinih osoba izloženih nemogućnosti ostvarivanja svojih prava. Značajan dio izvješća odnosi se na područje rada i zapošljavanja, nezaposlenosti i zapošljavanja, radne odnose u gospodarstvu i obrtu, zaštitu na radu, rad putem digitalnih platformi, radne odnose u državnoj službi, javnim službama i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, uznemiravanju na radnom mjestu (mobing) i zaštiti dostojanstva radnika, diskriminaciji pri zapošljavanju i diskriminaciji u području rada, radnim pravima stranih radnika (državljana trećih zemalja). U članku se dodatno ukazuje na primjere propisa u području sigurnosti na radu, od njihovog (ne) donošenja, do arbitrarnog tumačenja i primjene, te preklapanja nadležnosti čime se utječe na pravnu sigurnost različitih dionika, i narušava načelo vladavine prava.
Ključne riječi: rad, zapošljavanje, nezaposlenost, radna prava, radni odnosi, diskriminacija
Summary:
The Ombudsman's report for 2024 is an analysis and assessment of the state of protection of rights and freedoms in the Republic of Croatia, including certain manifestations of violations of the rights of individuals or certain social groups, through almost 60 topics and subtopics. The problems mentioned remain unnoticed by the public, the Government and the Croatian Parliament are uninterested and immune to regular consideration of the report, and strong support for quality recommendations, the implementation of which through regulations, mechanisms of "better regulation" and practice would eliminate numerous negative manifestations that affect the exercise of the rights of individuals and groups, prevent their further continuation, relieve the judiciary and make significant time and financial savings, and in many cases prevent possible health problems of certain persons exposed to the inability to exercise their rights.
mr. sig. Vitomir Begović
konzultant
RADNO PRAVO 9/2025
UDK: 331.105
Sažetak
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 102/2025) praktički ima samo dvije promjene: 1. ukida se obvezno pripravništvo, i 2. ponešto se dopunjuje pravni institut zapreke za zapošljavanje zdravstvenih radnika.
Umjesto pripravništva uvodi se mogućnost rada pod nadzorom koji može trajati do tri mjeseca.
Kao zapreke za zapošljavanje ostaju ista kaznena djela - protiv spolne slobode te zbog spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, ali se to sada odnosi na sve zdravstvene radnike ne samo na one koji rade s djecom. Također se kao zapreka uvodi i vođenje kaznenog postupka za ista kaznena djela. Precizira se postupak otkazivanja zbog tih zapreka, te se uvodi udaljenje s posla u slučaju vođenja kaznenog postupka za propisana kaznena djela.
Inače krug kaznenih djela koja su zapreka za zapošljavanje u zdravstvu je znatno uži nego u drugim javnim službama - predškolskom odgoju, školstvu, socijalnoj skrbi, u kojim službama je zaprekama obuhvaćen vrlo veliki broj kaznenih djela. Osobito je neobično da u zdravstvu zapreka za zapošljavanje nisu osude za kaznena djela korupcije i primanja mita niti vođenje kaznenog postupka zbog tih kaznenih djela.
Ključne riječi: Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, rad pod nadzorom, zapreke za zapošljavanje, pravomoćna presuda za kazneno djelo, vođenje kaznenog postupka
Summary
The Act on Amendments to the Health Care Act (Official Gazette 102/2025) practically introduces only two main changes: 1. the abolition of the mandatory internship, and 2. certain additions to the legal institute of obstacles to the employment of health workers.
Instead of an internship, a system of supervised work is introduced, which may last up to three months.
The same criminal offenses remain as obstacles to employment - offenses against sexual freedom and those related to sexual abuse and exploitation of a child - but now this applies to all health workers, not only those working with children. Additionally, an obstacle is introduced when proceedings are ongoing for the same offenses. The procedure for terminating employment due to such barriers is specified, and suspension from work is introduced in cases where criminal proceedings are initiated for the prescribed offenses.
Otherwise, the scope of criminal offenses constituting obstacles to employment in health care is significantly narrower than in other public services - preschool education, schooling, and social welfare - where a much larger number of criminal offenses are included as obstacles. It is particularly unusual that, in health care, convictions for corruption and bribery offenses, as well as ongoing criminal proceedings for such offenses, are not considered barriers to employment.
PETAR VLAŠIĆ, mag.iur.
RADNO PRAVO 9/2025
UDK: 349.2: 614.2
Sažetak:
Pravo plijena – „spoils system”, nastao u prvim godinama američke demokracije, uspješno se transplantirao i u Republiku Hrvatsku, napose u jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pri čemu su vrlo plodan medij za njegovu implementaciju postale javne ustanove osnovane od strane predmetnih jedinica. Objekt „spoils” sistema pritom su ravnatelji takvih javnih ustanova, gdje – uslijed velikog broja razrješenja ravnatelja – postoji opsežna sudska praksa koju je potrebno sistematizirati, napose u svjetlu činjenice da takvi ravnatelji vrlo često s ustanovom kao poslodavcem imaju sklopljen ugovor o radu ili menadžerski ugovor. Članak počinje sa pregledom geneze, prirode i učinka "spoils" sistema, nakon čega se predstavlja ustavnopravni okvir i javnopravno uređenje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj te se objašnjava kako su normativne promjene tokom godina zakonomjerno dovele do pojave „lokalnih šerifa” u njima. Pregled medija kroz koji se „spoils” sistem ispoljava u hrvatskom kontekstu pritom se sužava od javnih ustanova jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave općenito do muzeja kao javne ustanove konkretno. Polazeći od opsežne analize sudske prakse, zatim su prezentirane mogućnosti za uređenje radnopravnog statusa ravnatelja javnih ustanova u okviru hrvatskog zakonodavstva. Na primjeru iz studije slučaja potom se pokazuje kakve učinke „spoils” sistem ima u praksi radnih sporova, da bi se zaključno na temelju takve analize ponudile normativne propozicije za ravnatelje javnih ustanova.
Ključne riječi: radni sporovi, lokalna i područna (regionalna) samouprava, javne ustanove, ugovor o radu ravnatelja javnih ustanova, menadžerski ugovor
Summary:
The spoils system, which originated in the early years of American democracy, has been successfully transplanted to the Republic of Croatia, especially to local and regional self-government units, with public institutions established by the units in question becoming a very fruitful medium for its implementation. The object of the spoils system is the directors of such public institutions, where – due to the large number of dismissals of directors – there is extensive case law that needs to be systematized, especially in light of the fact that such directors very often have an employment contract or management contract with the institution as an employer. The article begins with an overview of the genesis, nature and effect of the spoils system, after which the constitutional and legal framework and public law regulation of local and regional self-government units in the Republic of Croatia are presented, and it is explained how normative changes over the years have legally led to the emergence of “local sheriffs” in them. The overview of the media through which the "spoils" system is manifested in the Croatian context is narrowed down from public institutions of local and regional self-government units in general to museums as public institutions in particular. Starting from an extensive analysis of case law, the possibilities for regulating the employment status of directors of public institutions within the framework of Croatian legislation are presented. The example from the case study then shows what effects the "spoils" system has in the practice of labour disputes, and finally, based on such an analysis, normative propositions for directors of public institutions are offered.
Ključne riječi: radni sporovi, lokalna i područna (regionalna) samouprava, javne ustanove, ugovor o radu ravnatelja javnih ustanova, menadžerski ugovor
dr. VEDRAN MESARIĆ, dipl. iur.
odvjetnik
RADNO PRAVO 9/2025
UDK 349.2: 353
Sažetak
Dok su neke zemlje EU-a uspješno smanjile nezaposlenost i povećale zaposlenost, druge su mogle postići samo djelomičan uspjeh; stoga su stope nezaposlenosti u mnogim regijama diljem EU-a još uvijek mnogo više nego u 1970-ima. Još uvijek postoje velike regionalne razlike u pogledu nezaposlenosti unatoč značajnim akcijama specifičnim za regije kako bi se ublažile takve razlike. Različiti ishodi zapošljavanja posljedica su mnogih čimbenika – kao što su demografski trendovi, opće gospodarsko stanje, struktura gospodarstva, postojeće stanje i stanje na tržištu rada ili razina zaštite zaposlenja – ali mogu biti i rezultat učinkovitosti lokalnih mjera tržišta rada. Lokalno djelovanje važno je za učinkovitu politiku zapošljavanja. Mobilizacija i aktivnost lokalnih zajednica u borbi protiv nezaposlenosti ključni su za prevođenje nacionalnih i regionalnih strategija u djelovanje na terenu. Lokalni akteri najbolje razumiju lokalne uvjete, težnje i potrebe. Ne postoji čarobni štapić za prevladavanje prepreka i problema, ali postoje pozitivna iskustva koja se mogu primijeniti ili prilagoditi.
Ključne riječi: politika rada, nezaposlenost, lokalne inicijative, EU
Summary
While some EU countries have successfully reduced unemployment and increased employment, others have only been able to achieve partial success. As a result, unemployment rates in many regions across the EU are still much higher than in the 1970s. There are still large regional disparities in unemployment despite significant region-specific actions to mitigate such disparities. Different employment outcomes are the result of many factors, such as demographic trends, the general economic situation, the structure of the economy, the existing situation and state of the labour market, or the level of employment legal protection, but they can also be the result of the effectiveness of local labour market measures. Local action is important for effective employment policies. The mobilisation and engagement of local communities in the fight against unemployment are key to translating national and regional strategies into action on the ground. Local actors best understand local conditions, aspirations, and needs. There is no magic remedy to overcome obstacles and problems, but there are positive experiences that can be applied or adapted.
Keywords: employment policy, unemployment, local initiatives, EU
Dr. sc. PREDRAG BEJAKOVIĆ, Visoka poslovna škola Zagreb
RADNO PRAVO 9/2025
UDK 331.52: 352
Sažetak:
Iz prakse ESLJP-a proizlazi da okončanje parničnog postupka odlukom procesnopravne prirode na štetu tužitelja kao vjerovnika, a zbog propusta vjerovnika da prijavi tražbinu u stečajnom postupku, samo po sebi ne predstavlja povredu prava na pošteno suđenje. Riječ je o prihvatljivom ograničenju „prava na sud“ jer ne umanjuje pristup sudu na takav način ili do takve mjere da bi time bila narušena sama bit "prava na sud".
Ograničenje će narušiti samu bit „prava na sud„ kada ne teži legitimnom cilju te kada ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.
S druge strane, Konvencija ne nameće nikakve obveze pojedincu (dužniku) da skrbi o pravima drugog pojedinca vjerovnika. Vjerovnik bi se trebao sam poslužiti pravnim sredstvima koja ima na raspolaganju za ostvarivanje svog potraživanja i pritom pokazati interes i revnost, a ne čekati dužnika da to učini umjesto njega.
Na državi je (samo) organizirati sustav za ostvarenje takvog potraživanja u sporovima između privatnih osoba koji je učinkovit u pravu i praksi, vodeći pri tome računa o poštovanju “prava na sud”.
Ključne riječi: ESLJP, praksa ESLJP, pravo na sud, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Summary
From the case law of the European Court of Human Rights (ECtHR) it follows that the termination of civil proceedings by a procedural decision unfavourable to the plaintiff as a creditor, due to the creditor’s failure to file a claim in bankruptcy proceedings, does not in itself constitute a violation of the right to a fair trial. This is considered an acceptable restriction of the “right to a court” because it does not limit access to the court in such a way or to such an extent as to impair the very essence of the “right to a court.”
A restriction will impair the very essence of the “right to a court” if it does not pursue a legitimate aim and when there is no reasonable relationship of proportionality between the means employed and the legitimate aim sought to be achieved.
On the other hand, the Convention does not impose any obligations on an individual (the debtor) to safeguard the rights of another individual, the creditor. The creditor is expected to make use of the legal remedies available to him for the realization of his claim, showing interest and diligence, rather than waiting for the debtor to act on his behalf.
It is the responsibility of the state (only) to organize a system for the enforcement of such claims in disputes between private individuals that is effective in law and practice, while ensuring respect for the “right to a court.”
Mr.sc. IRIS GOVIĆ PENIĆ
RADNO PRAVO 9/2025
UDK 342.722