Časopis Radno PRAVO - Broj: 05/25 (Svibanj 2025.)

Tema broja:

Otpremnina - sporni aspekti

Borna Mišić, mag. iur.

Predmet ovog rada je analiza novih zakonodavnih rješenja koja se odnose na institut otpremnine i reperkusija do kojih mogu dovesti spomenute zakonske izmjene. Također, u ovom radu se analiziraju i uvjeti za odricanje od otpremnine, a glede kojeg pitanja je sudska praksa podijeljena. 

Sažetak:
Novo zakonsko uređenje otpremnine na prvi pogled je jasno i nedvosmisleno, a nastalo je kao posljedica želje da se podrobnije uredi institut otpremnine. Međutim, dubljom analizom zakonskih promjena koje se sastoje u unošenju dodatnih elemenata u sadržaj pojma otpremnine može se zaključiti kako se aktualnim normativnim uređenjem postiglo upravo suprotno od prvotne intencije. Naime, postavlja se pitanje koje je pravo značenje i dosezi novih elemenata u vezi s otpremninom. Predstavljaju li oni dodatne pretpostavke za ostvarivanje prava na otpremninu ili je njihova uloga drukčija? U ovom radu se analizira značenje predmetnih elemenata kao i posljedice do kojih dovodi novo zakonsko uređenje. Također, u radu se obrađuje jedno od najspornijih pitanja koje se u sudskoj praksi pojavilo u vezi s pojmom otpremnine – od kada radnik stječe prava na odricanje od otpremnine.

Summary:
At first glance, the new legal regulation of the institute of severance grant is clear and unambiguous. Namely, the deeper analysis gives us a different view and it could be said that the new legal regime is, actually, unclear and ambiguous. The legislator has given new elements into the legal norm and that adds questions about meaning and scope of those elements. Are those elements additional assumptions for exercise of entitlement to a severance grant? Author in the paper gives us an overview of those elements as well as the consequences of the new legal regime. Also, this paper discusses one of the most contentious issues in dealing with the institute of the severance grant -  when does the worker acquire the right to renounce the severance grant. 

Ključne riječi: otpremnina, pretpostavke, odricanje od otpremnine

Borna Mišić, mag. iur.
viši sudski savjetnik Općinskog suda u Vinkovcima

RADNO PRAVO 5/2025

UDK: 331.25

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 05/25 - ostali članci

Krešimir Rožman, mag. iur.

Odustanak kandidata za člana radničkog vijeća, prestanak mandata člana radničkog vijeća i zamjena člana

Autor obrađuje pitanje odustajanja kandidata za člana radničkog vijeća u tijeku postupka, ta načine prestanka mandata člana radničkog vijeća i zamjenjivanje takvog člana. 

Sažetak: 
U postupku izbora radničkog vijeća može se dogoditi da kandidat za člana ili zamjenika želi odustati od kandidature. Ako je lista već zaključena od strane izbornog odbora ne bi se više mogla povlačiti kandidatura, nego bi ta osoba mogla odustati tek nakon izbora. 
Izabrani član radničkog vijeća može dati pisanu ostavku u svakom trenutku, a mandat će prestati i ako član izgubi biračko pravo, prestane mu radni odnos kod poslodavca, postane član uprave i sl. Tada će ga zamijeniti sljedeći kandidat s liste koji nije izabran. 

Summary:
In the process of electing a workers' council, it may happen that a candidate for member or substitute wishes to withdraw their candidacy. If the list has already been finalized by the election committee, the candidacy can no longer be withdrawn. In that case, the person may only withdraw after the election. An elected member of the workers' council may submit a written resignation at any time, and the mandate will also end if the member loses the right to vote, ceases to be employed by the employer, becomes a member of the management board, etc. He/she will then be replaced by the next candidate from the list who was not elected.

Ključne riječi: radničko vijeće, odustajanje kandidata, prestanak mandata, biračko pravo, zamjena člana

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 5/2025

UDK: 310.45

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Zapreke za zapošljavanje u djelatnosti socijalne skrbi kao bitni elementi za provedbu javnog natječaja

Relativno brojne zapreke za zapošljavanje i rad u okviru sustava socijalne skrbi kompliciraju provedbu javnog natječaja, a istovremeno zakonski zahtjevi zbog neusklađenosti sa posebnim propisima različitog ranga što reguliraju materiju pribavljanja dokaza o vođenju kaznenog postupka ili osuđivanosti zbog počinjenog prekršaja ili kaznenog djela, dovode poslodavca u poziciju da mora vrlo pažljivo kreirati tekst natječaja, da natječajni postupak ne rezultira ništetnim ugovorom o radu, uz njegovu prekršajnu odgovornost zbog nezakonitog zapošljavanja.

Sažetak:

Provedba javnog natječaja propisana je kao mehanizam zapošljavanja u svim javnim službama, dok se u praksi oživljava temeljnim kolektivnim ugovorom, a za djelatnost socijalne skrbi propisom zakonske snage utvrđeni su razlozi što predstavljaju zapreke za sklapanje ugovora o radu na svim radnim mjestima unutar te djelatnosti.
Zapreke za zapošljavanje u sustavu socijalne skrbi posebno su propisane, međutim zakonski tekst u znatnoj mjeri je neusklađen sa posebnim propisima zakonskog i podzakonskog ranga što reguliraju materiju pribavljanja dokaza o osuđivanosti ili vođenju kaznenog postupka protiv kandidata za zapošljavanje.
Autor je posebnu pažnju posvetio rješavanju otvorenih pitanja sukoba općeg zakona o socijalnoj skrbi koji zahtijeva od točno predviđenih adresata izrijekom prikupljanje podataka o vođenju kaznenog postupku za specifična kaznena djela te pribavljanje dokaza o neosuđivanosti za druga kaznena djela i prekršaje s elementima nasilja.
Zaključno se ističe da postoji znatna neusklađenost općeg propisa zakonske snage što regulira materiju socijalne skrbi u dijelu normiranja zapreka za zapošljavanje i nastavak radnog odnosa sa kaznenim zakonom, posebnim zakonom koji utvrđuje pravila za uvid u kaznenu evidenciju i osuđivanost za kaznena djela koja predstavljaju zapreku za zapošljavanje i rad u ustanovama socijalne skrbi, kao i da nezakonito zapošljavanje ne može biti samo prekršaj i da mora rezultirati ništetnošću sklopljenog ugovora o radu.

Summary:

Public tender is prescribed as a mechanism of employment in all public services, while in practice it is revived by a basic collective agreement. For the social welfare law regulation establishes the reasons that represent obstacles to conclude an employment contract for all workplaces.
Obstacles to employment in the social welfare system are specifically prescribed, however, the legal text is largely inconsistent with special regulations of the legal and sub-legal level that regulate the matter of obtaining evidence of convictions or conducting criminal proceedings against candidates for employment.
The author devoted special attention to solving the open issues of the conflict of the general law on social welfare, which requires the precisely intended addressees expressly to collect data on the conduct of criminal proceedings for specific criminal offenses and to obtain evidence of non-conviction for other criminal offenses and misdemeanors with elements of violence.
In conclusion, it is pointed out that there is a significant inconsistency of the general regulation of legal force that regulates the matter of social welfare in the part of standardizing obstacles to employment and the continuation of the employment relationship with the criminal law, a special law that establishes rules for insight to criminal records and convictions for criminal offenses that represent an obstacle to employment and work in social welfare institutions, and finally, that illegal employment cannot be only a misdemeanor and must result in the nullity of the concluded employment contract.

Ključne riječi: socijalna skrb, dužnost poslodavca, vođenje kaznenog postupka, osuđivanost, prekršaji s elementima nasilja

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 5/2025

UDK: 331.5: 364

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Novine u službeničkom zakonodavstvu u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

U ovom radu autor analizira ključne izmjene i dopune Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, usvojene 2025. godine. Navedene izmjene imaju za cilj, između ostalog, povećati transparentnost, etičnost i efikasnost rada jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Sažetak:
Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi  uređuju se prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. S obzirom da je taj Zakon bilo neophodno poboljšati, te regulirati pravne praznine, izvršene su određene izmjene i dopune Zakona, a o kojima će biti više riječi u ovom članku.

Summary:
The Act on Civil Servants and Employees in Local and Regional Self-Government regulates the rights, obligations and responsibilities of civil servants and employees in administrative departments and services of local and regional self-government units. Since it was necessary to improve this Act and regulate legal gaps, certain amendments and supplements to the Act were made, which will be discussed in more detail in this article.

Ključne riječi: lokalna i područna (regionalna) samouprava, lokalni službenici i namještenici, općinski načelnik, gradonačelnik, župan, pročelnik upravnog tijela

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2025

UDK:  352: 331.5

nasl. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. struč. stud.

Izbor člana upravnog vijeća javne ustanove u kulturi iz redova zaposlenika (prema postupku izbora radničkog vijeća koje ima jednog člana) - I. dio

U ovom radu osvrnut ćemo se na sastav i način izbora odnosno imenovanja članova upravnih vijeća ustanova u kulturi, posebice izbor/imenovanje predstavnika radnika u upravnim tijelima tih ustanova. U sljedećem broju časopisa donosimo drugi dio ovog rada, u kojem će poseban naglasak biti na samom prikazu oglednih primjera obrazaca za provedbu izbora člana upravnog vijeća ustanove iz redova zaposlenika ustanove.

Sažetak:
Prema čl. 164. Zakona o radu  u javnoj ustanovi jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) mora biti predstavnik radnika. 
Ovog predstavnika radnika u organ javne ustanove imenuje i opoziva radničko vijeće. Međutim, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u organ javne ustanove, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, u postupku propisanim Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.
Član organa javne ustanove koji je predsatvnik radnika iz čl. 164. st. 1. ZR-a,  imenovan na način da ga je imenovalo radničko vijeće, odnosno podredno ako je izabran u postupku propisanim Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana, ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi toga organa.

Summary:
Pursuant to art. 164 of the Labour Act, in a public institution, one member of the body of a public institution (the administrative council, or other appropriate body) must be a representative of the workers.
This representative of the workers in the body of the public institution is appointed and recalled by the workers' council. However, if the employer has not established a workers' council, the representatives of the workers in the body of the public institution are elected and recalled by the workers from among the workers employed by the employer in free and direct elections, by secret ballot, in the procedure prescribed by the Labour Act for the election of a workers' council consisting of one member.
A member of the body of a public institution who is a representative of the workers referred to in art. 164, paragraph 1 of the Labour Act, appointed in such a way that he/she was appointed by the workers' council, or alternatively if he/she was elected in the procedure prescribed by the Labour Act for the election of a workers' council consisting of one member, has the same legal status as other appointed members of that body.

Ključne riječi: predstavnik radnika u organu poslodavca, ustanove u kulturi, upravno vijeće

nasl. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. struč. stud.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 5/2025

UDK: 347.7: 008

mr. sig. Bruno Štajner

Pregled odredbi novog Pravilnika o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu

Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu objavljen je u Narodnim novinama, broj 15/25, a primjenjuje se od 6. veljače 2025. Cilj ovog Pravilnika je zaštita radnika od zdravstvenih rizika koji nastaju ili mogu nastati uslijed izloženosti azbestu na radu. Pravilnikom su propisane posebne mjere koje je poslodavac obvezan provoditi u pogledu zaštite radnika od štetnog utjecaja azbesta na zdravlje radnika. Poslodavac ne smije dozvoliti radniku rad na poslovima na kojima bi mogao biti izložen prašini azbesta ukoliko ga prethodno nije osposobio za rad na siguran način u odnosu na te rizike u skladu s odredbama ovoga Pravilnika. Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu (Narodne novine, br. 40/07).

Sažetak:
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu (NN 15/2025) donesen je temeljem Zakona o zaštiti na radu te je usklađen s Direktivom 2009/148/EZ i novim zahtjevima Direktive (EU) 2023/2668. U članku je analiziran pravni okvir Pravilnika, ključne novine u odnosu na prethodnu regulativu te njegov utjecaj na poslodavce i radnike profesionalno izložene azbestu. Poseban naglasak stavljen je na specifične mjere zaštite radnika i obveze poslodavca u provedbi zaštitnih mjera protiv štetnog djelovanja azbestne prašine.
Prikazana je povezanost Pravilnika s drugim relevantnim propisima koji se odnose na ostvarenje prava oboljelih radnika, zaštitu okoliša i zbrinjavanje azbestnog otpada. U članku je prikazana usporedba s prethodnim Pravilnikom te istaknuta poboljšanja u regulaciji zaštite radnika, posebice kroz strože sigurnosne standarde i proširena prava na zdravstveni nadzor. Zaključak rada naglašava važnost dosljedne provedbe propisanih mjera kako bi se smanjili zdravstveni rizici i osigurala dugoročna zaštita radnika izloženih azbestu.

Summary:
Regulation on the Protection of Workers from Risks Due to Asbestos Exposure (NN 15/2025) was adopted based on the Occupational Safety and Health Act and is aligned with Directive 2009/148/EC and the new requirements of Directive (EU) 2023/2668. This article analyzes the legal framework of the Regulation, key innovations compared to the previous regulation, and its impact on employers and workers professionally exposed to asbestos. Special emphasis is placed on specific worker protection measures and employer obligations in implementing protective measures against the harmful effects of asbestos dust. The article highlights the Regulation’s connection with other relevant legislation, including provisions related to the rights of affected workers, environmental protection, and asbestos waste management. A comparison with the previous Regulation is provided, with a focus on improvements in worker protection, particularly through stricter safety standards and expanded rights to medical surveillance. The conclusion emphasizes the importance of consistent implementation of the prescribed measures to reduce health risks and ensure long-term protection for workers exposed to asbestos.

Ključne riječi: azbest, zaštita na radu, zdravstveni nadzor, obveze poslodavca

mr. sig. Bruno Štajner
ZITEL EURO CONTROL d.o.o.

RADNO PRAVO 5/2025

UDK: 331.45

Željko Verunica, dipl. iur.

Strateško planiranje ljudskih potencijala

U ovom članku analiziraju se ključni aspekti planiranja ljudskih potencijala, s posebnim naglaskom na analizu poslova, predviđanje radne snage te utjecaje organizacijskih i tržišnih faktora na konkurentnost i učinkovitost poslovanja. Članak također istražuje kako unutarnji čimbenici, poput fluktuacije radnika i otpora promjenama, te eksterni čimbenici, uključujući tehnološke inovacije i tržišne promjene, utječu na učinkovitost postupka planiranja. Dodatno, raspravlja se o prednostima i izazovima primjene kvantitativnih i kvalitativnih pristupa, naglašavajući potrebu integracije planiranja ljudskih potencijala u ukupnu poslovnu strategiju organizacije.

Sažetak:
Planiranje ljudskih potencijala ključno je za učinkovito upravljanje radnicima i postizanje strateških ciljeva organizacije. Postupak uključuje analizu potreba za radnom snagom, selekciju te razvoj radnika. Učinkovito planiranje omogućuje optimizaciju troškova, povećanje produktivnosti i prilagodbu promjenama na tržištu rada. Integracija suvremenih tehnologija i analitičkih alata dodatno unaprijeđuje donošenje odluka u upravljanju ljudskim potencijalima. Naglašava se važnost kontinuiranog preispitivanja i prilagodbe strategija planiranja kako bi se organizacijama omogućilo održavanje konkurentnosti u dinamičnom tržištu rada.

Summary:

Human resource planning is essential for effective employee management and achieving an organization's strategic goals. The process includes workforce needs analysis, selection, and employee development. Efficient planning enables cost optimization, increased productivity, and adaptation to labour market changes. The integration of modern technologies and analytical tools further enhances decision-making in human resource management. The importance of continuously reviewing and adapting planning strategies is emphasized to enable the organization to maintain competitiveness in a dynamic labour market.

Ključne riječi: planiranje ljudskih potencijala, razvoj radnika, tržište rada, upravljanje radnicima

Željko Verunica, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2025

UDK: 005.96