Ugovori koji imaju za predmet činidbu rada - razgraničenje između radnog i građanskog prava i podredna primjena pravila građanskog prava na ugovor o radu

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Nova evidencija podataka o radnicima i radnom vremenu

Bilježenje podataka o radnicima i detalja o njihovom radnom vremenu spada u obveze poslodavca, pri čemu sadržaj standardiziranog ili netipiziranog obrasca determinira poseban podzakonski propis u obliku pravilnika.

Sažetak:
Poslodavac je po općem propisu o radu zakonske snage dužan (ustrojiti i) voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a zakonom je određen i okvir sadržaja evidencije, da su to podaci o radnicima i radnom vremenu.
Normativna aktivnost resornog ministra rada podrazumijeva donošenje brojnih podzakonskih propisa u rangu pravilnika, s tim da u slučaju reguliranja dužnosti poslodavca da evidentira svoje radnike i njihovo radno vrijeme, navedena aktivnost ministra nije skopčana s rokom koji bi bio definiran prijelaznim i završnim odredbama propisa zakonskog ranga.
Evidencija o radnicima vodi se za klasične radnike koji kod poslodavca obavljaju poslove na temelju ugovora o radu, ali i o fizičkim osobama koje za poslodavca obavljaju poslove na temelju drugih ugovora ili posebnih propisa, dok je poseban i specifičan dio evidencije onaj o radnom vremenu, što sve autor prikazuje i analizira u ovom radu.
Zaključno se daju stanoviti prijedlozi de lege ferenda, ukazuje na nelogičnosti u tekstu propisa i potrebu za poštivanjem načela zakonitosti te daju konkretni prijedlozi za ispravak uočenih nedostataka u sadržaju, propitkuje prekršajna odgovornost poslodavaca za slučaj ne poštivanja odredbi podzakonskog propisa.

Summary:
Due regulation prescribed by Labor Law, the employer is obliged to (organize and) keep records of his workers. Law also determines the content of the records, that these are data on workers and working hours.
Normative activity of the minister of labor implies the adoption of numerous by-laws at the level of ordinances, with the proviso that in the case of regulating the employer's duty to record his workers and their working hours, the said activity of the minister is not bound by the deadline that would be defined by the final provisions of Labor Law.
Records about workers are kept for classic workers who perform work for the employer based on an employment contract, but also for persons who perform work for the employer based on other specific contracts or special regulations, while a special and specific part of the record is that of working hours, which all the author analyzes in this paper.
For conclusion, certain proposals of de lege ferenda are given, it points to illogicalities in the text of the regulation and the need to respect the principle of legality, and concrete proposals are given for the correction of observed deficiencies in the content, it questions the misdemeanor liability of employers in case of non-compliance with the provisions of the secondary legislation.

Ključne riječi: evidencija, radnik, radno vrijeme, pravilnik, poslodavac

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 10/2024

UDK: 331.31

Petar Vlašić, dipl. iur.

Evidencija o radnom vremenu radnika zaposlenih kod poslodavca

Temeljem ovlasti iz članka 5. st. 4. Zakona o radu donesen je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, koji uz evidenciju o radnicima regulira i evidenciju o radnom vremenu, koji je u primjeni od 1. listopada 2024. Novim Pravilnikom evidencija o radnicima nije praktički izmijenjena u odnosu na odredbe ranijeg Pravilnika. 

Sažetak:
Novim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca koji je u primjeni od 1. listopada 2024. godine uređen je sadržaj evidencije o radnicima i drugim osobama koje rade kod poslodavca temeljem posebnog propisa odnosno putem nekog drugog ugovora, te su detaljno propisani rokovi čuvanja dokumentacije, te evidencija o radnom vremenu.
Međutim, dok je kod evidencije o radnicima došlo do velikih i važnih promjena u odnosu na raniji Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (Narodne novine 73/13) - promijenjeni tj. bitno skraćeni rokovi čuvanja, popis dokumentacije koja se mora čuvati, obveza izrade pregleda podataka o radniku, kod evidencije radnog vremana gotovo ništa se nije promijenilo. 

Summary:
The new Ordinance on the content and method of keeping records of workers employed by the employer, which is in force from October 1, 2024, regulates the content of records on workers and other persons who work for the employer based on a special regulation or through another contract, and are prescribed in detail deadlines for keeping documentation, and records of working hours.
However, while the employee records have undergone major and important changes compared to the earlier Ordinance on the content and method of keeping records on employees employed by the employer (Official Gazette 73/13) - the retention periods have been changed, i.e. significantly shortened, the obligation to create a review of the worker's data - almost nothing has changed with regard to the record of working hours.

Ključne riječi: Pravilnik o evidencij, evidencija o radnom vremenu, radno vrijeme, čuvanje dokumentacije 

Petar Vlašić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2024

UDK: 358:45

Krešimir Rožman, mag. iur.

Neka pitanja u vezi zakonske ovlasti za reguliranje pojedinih normi iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca

Autor u članku problematizira pitanje zakonskog temelja za uređivanje obveza vođenja evidencije osoba koje kod poslodavca rade temeljem nekog drugog osnova a ne ugovora o radu u Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca. Naime, Zakon o radu u članku 5. na temelju koje odredbe je donesen spomenuti Pravilnik govori isključivo o radnicima zaposlenim kod poslodavca, a ne i o drugim osobama. Stoga izlaženje izvan okvira onoga što je Zakon odredio da bude sadržaj Pravilnika predstavlja problem pitanja zakonitosti i ustavnosti takvih odredbi Pravilnika. 

Sažetak:
Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca propisuje obvezu vođenja evidencije osoba koje kod poslodavca rade temeljem nekog drugog osnova a ne ugovora o radu. Međutim, Zakon o radu u članku 5. na temelju koje odredbe je donesen spomenuti Pravilnik, govori isključivo o radnicima zaposlenim kod poslodavca, a ne i o drugim osobama. Navedeno znači da u članku 5. st. 4. Zakona o radu ne postoji zakonsko ovlaštenje da Pravilnikom uređuje obvezu poslodavaca za vođenjem evidencije o drugim osobama koje nisu zaposleni radnici. Stoga smo mišljenja su odredbe Pravilnika o obvezi poslodavca da vodi evidenciju o osobama koji nisu kod njega zaposleni radnici, nezakonite a time i neustavne. 

Summary:
The Ordinance on the content and method of keeping records of workers employed by employer prescribes the obligation to keep records of persons who work for employer based on some basis other than an employment contract. However, in article 5 of the Labour Act, on the basis of which provision the aforementioned Ordinance was adopted, it speaks exclusively about employees employed by the employer, and not about other persons. The above means that in article 5, paragraph 4 of the Labour Act, there is no legal authority to regulate the obligation of employers to keep records of other persons who are not employed workers. Therefore, our opinion is that the provisions of the Ordinance on the employer's obligation to keep records of persons who are not employed by employer are illegal and therefore unconstitutional.

Ključne riječi: Pravilnik o evidencijama, evidencija o radnicima, druge fizičke osobe, drugi ugovor, posebni propis, ustavnost i zakonitost

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno pravo“

RADNO PRAVO 10/2024

UDK: 341:12

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Propisi koji se primjenjuju na javne službe s posebnim odredbama od radnopravnog značaja

Autor u članku analizira pravne propise koji sadrže odredbe od radnopravnog značaja, a čiji adresati su ustanove iz tzv. javnog sektora. Konkretno, analizira odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o zaštiti na radu,   Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata i Opću uredbu o zaštiti podataka.

Sažetak:

U Republici Hrvatskoj postoji niz pozitivnopravnih propisa koji sadrže pojedine odredbe od radnopravnog značaja, a čiji adresati su ustanove iz tzv. javnog sektora. Činjenica jest da navedenu dislociranost pravnih normi u različitim pravnim izvorima nije moguće u potpunosti izbjeći, međutim, posljedica takve disperzije ogleda se u stvaranju pravne nesigurnosti. Time se otežava pravilna primjena zakona zbog nepreglednosti i mogućih kontradikcija među propisima. U svrhu pružanja jednostavnog pregleda zakonskih odredbi s radnopravnim učinkom koje se odnose na javne službe, izložit ćemo prikaz relevantih pravnih izvora. Navedeno će ujedno poslužiti i kao svojevrsni podsjetnik ustanovama iz tzv. javnog sektora na dužnost pridržavanja obveza koje proizlaze iz pozitivnih zakonskih odredbi.

Summary:
In the Republic of Croatia, there are a number of positive legal regulations that contain certain provisions significant for labour law, addressed for institutions from the so-called public sector. The fact is that the aforementioned dislocation of legal norms in different legal sources cannot be completely avoided, however, the consequence of such dispersion is reflected in the creation of legal uncertainty. This makes it difficult to properly apply the law due to the lack of clarity and possible contradictions between the regulations. In order to provide a simple overview of the legal provisions with labour law effect related to public services, we will present an overview of the relevant legal sources. The aforementioned will also serve as a reminder to the duty to comply with the obligations arising from positive legal provisions.

Ključne riječi: javne službe, tijela javne vlasti, radnopravne obveze

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 10/2024

UDK: 354: 349.2

Matej Brkić, mag. iur.

Globalni trendovi zapošljavanja mladih u 2024. - izvješće Međunarodne organizacije rada

U nastavku donosimo prevedeni pregled odabranih dijelova izvješća objavljenog od strane Međunarodne organizacije rada pod nazivom „Globalni trendovi zapošljavanja mladih u 2024. - dostojanstven rad, svjetlija budućnost“, kako bi odgovorili na potrebu za boljim razumijevanjem položaja mladih u svijetu rada. Izvješće ima za cilj pružiti dublji uvid u položaj mladih na globalnom tržištu rada, analizirajući trendove zapošljavanja mladih te izazove i prilike s kojima se suočavaju, s posebnim naglaskom na dostojanstven rad i ekonomske prilike koje bi im omogućile sigurniji prijelaz u odraslu dob.

Sažetak:

Unatoč smanjenju globalne stope nezaposlenosti mladih, mnoge države i dalje bilježe više stope nezaposlenosti nego prije pandemije COVID-19. Istaknute su rodne nejednakosti, pri čemu mlade žene češće obavljaju nesigurne poslove ili su isključene iz tržišta rada i obrazovnog sustava. Također, naglašava se rastuća zabrinutost mladih zbog nestabilnosti poslova, nedostatka društvene mobilnosti i smanjenja financijske neovisnosti, što utječe na njihovu sposobnost prelaska u odraslu dob i preuzimanja svih obveza koje to povlači. U budućnosti se očekuju daljnja povećanja u stopi zaposlenosti, ali regionalne razlike i dalje predstavljaju izazov​.

Summary:
Despite the reduction in the global youth unemployment rate, many countries continue to record higher unemployment rates than before the COVID-19 pandemic. Gender inequalities are highlighted, whereby young women more often perform insecure jobs or are excluded from the labour market and the education system. Article also highlights the growing concern among young people about job instability, lack of social mobility and reduced financial independence, which affects their ability to transition into adulthood. Further increases in the employment rate are expected in the future, but regional differences remain a challenge.

Ključne riječi: zapošljavanje, mladi, tržište rada, dostojanstven rad

Matej Brkić, mag. iur.

RADNO PRAVO 10/2024

UDK: 331.5 -053.6

Ana Balaband, Vanja Fajdetić, Predrag Bejaković

Obilježja i stanje udomiteljstva za djecu i mlade u Hrvatskoj

U gotovo svakoj društvenoj zajednici dogode se životne okolnosti zbog kojih djeca, mladi, odrasle i stare osobe ne mogu živjeti u svom uobičajenom okruženju, ne mogu ostati u svojoj biološkoj obitelji ili u odrasloj dobi ne mogu nastaviti živjeti sami, već su okolnosti takve da je za njihovu skrb potrebna organizirana društvena intervencija.

Sažetak:
Udomiteljstvo ima ključnu ulogu u pružanju stabilnog i sigurnog okruženja za djecu koja su, iz raznih razloga, ostala bez adekvatne roditeljske skrbi. Ono omogućuje djeci da odrastaju u obiteljskom okruženju, što je presudno za njihov socijalni, emocionalni i psihološki razvoj. Udomitelji pomažu djeci razviti osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, što je temelj za njihovu buduću samostalnost i uspjeh u životu. Osim toga, udomiteljstvo često pruža priliku za obrazovanje i osobni razvoj, što djeci omogućuje da prekinu ciklus siromaštva ili zlostavljanja iz kojeg dolaze. Udomiteljstvo je čin humanosti koji ne samo da mijenja živote djece, već obogaćuje i živote udomitelja. Dužnosti udomitelja obuhvaćaju brigu o osnovnim potrebama djeteta te pružanje topline, pažnje i ljubavi. Udomiteljstvo je složena i zahtjevna odgovornost, no u javnosti se ponekad stvara dojam da je ono više povezano s novčanom naknadom kao mogućnošću dodatne zarade, nego s empatijom i pomoći djetetu u potrebi. Također, čini se da budući udomitelji nisu dovoljno svjesni zahtjevnosti ove obveze te da nemaju odgovarajuću podršku sustava socijalne skrbi i zajednice. Za uspješno ispunjavanje ove važne uloge potrebno je sustavno osposobljavanje i informiranje djelatnika u socijalnoj skrbi, kao i samih udomitelja.

Summary:
Foster care plays a key role in providing a stable and safe environment for children who, for various reasons, are left without adequate parental care. It allows children to grow up in a family environment, which is crucial for their social, emotional and psychological development. Foster parents help children develop a sense of belonging and self-confidence, which is the basis for their future independence and success in life. In addition, foster care often provides an opportunity for education and personal development, enabling children to break the cycle of poverty or abuse from which they come. Fostering is an act of humanity that not only changes the lives of the children, but also enriches the lives of the foster parents. The duties of a foster parent include taking care of the child's basic needs and providing attention and love. Foster care is a complex and demanding responsibility, but the public sometimes gets the impression that it is more related to monetary compensation as an opportunity for additional income, rather than empathy and helping a child in need. Also, it seems that future foster parents are not sufficiently aware of the demands of this obligation and that they do not have adequate support from the social welfare system and the community. In order to successfully fulfill this important role, it is necessary to systematically train and inform the workers in social care, as well as the foster parents themselves.

Ključne riječi: udomiteljstvo, socijalna politika, djeca, odgoj i obrazovanje 

Ana Balaband, Zagreb 
Vanja Fajdetić, Zagreb
Predrag Bejaković, dipl. oec.

RADNO PRAVO 10/2024

UDK: 364.446-058.86