Ugovori o radu i sistematizacija radnih mjesta nakon donošenja novog Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama

Krešimir Rožman, mag. iur.

Osoba za zaštitu dostojanstva radnika

Autor daje cjeloviti prikaz u vezi osobe za zaštitu dostojanstva iz članka 134. Zakona o radu, uključujući imenovanje, savjetovanje s radničkim vijećem, mogućnost rada u radno vrijeme, pitanje poznavanja hrvatskog jezika, pristupačnosti koja se tiče prostorne udaljenosti, te upravne mjere i prekršaje. 

Sažetak:
Odredbom članka 134. Zakona o radu propisana je obveza poslodavca koji zapošljava najmaje 20 radnika da uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenuje jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika, dvije osobe različitog spola, koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

Summary:
The provision of article 134 of the Labour Act stipulates the obligation of an employer who employs at least 20 workers to appoint one person with his/her prior written consent, while an employer who employs more than 75 workers, is obliged to appoint two persons of different genders, who are authorized beside employer to receive and resolve complaints related to the protection of workers' dignity.

Ključne riječi: osoba za zaštitu dostojanstva, imenovanje, pisani pristanak, pristupačnost, radno vrijeme

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno pravo“

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 313:21

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Pravni položaj političkih stranaka i radnopravni status njihovog osoblja

U članku se analizira pravni položaj političkih stranaka, uz posebni osvrt na radnopravni status njihovog osoblja. Analizira se pojam političke stranke, zakonski pravni okvir djelovanja političkih stranka, financiranje političkih stranaka, te političke stranke kao poslodavci i radnopravni status administrativnog i tehničkog osoblja političkih stranaka.

Sažetak:
Politička stranka kao posebna neprofitna organizacija je po svom članstvu organizacija dobrovoljnog tipa, gdje članovi upražnjavaju jedno od temeljnih ljudskih prava pravo na udruživanje kao i slobodu mišljenja. Pri  tome je  status članova političke stranke blizak statusu volontera, odnosno njihova aktivnost u političkoj stranci se temelji na udružnim načelima djelovanja i participacije u djelovanju političke stranke, te nema obilježja profesionalnog odnosa odnosno ne implicira prestacije svojstvene radnom odnosu uključujući naplatnost obavljenog rada. Ipak, određeni poslovi u političkoj stranci su poslovi permanentnog karaktera koji traže kontinuitet i profesionalnost u obavljanju.

Summary:
A political party as a special non-profit organization is a voluntary organization in terms of its membership, where members exercise one of the fundamental human rights, the right to association as well as freedom of opinion. At the same time, the status of members of a political party is close to that of a volunteer, i.e. their activity in a political party is based on the cooperative principles of action and participation in the activity of a political party, and does not have the characteristics of a professional relationship, i.e. it does not imply benefits inherent in an employment relationship, including payment for the work performed. However, certain jobs in a political party are jobs of a permanent nature that require continuity and professionalism in performance.

Ključne riječi: političke stranke, osnivanje, financiranje, radnopravni položaj

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.  
pročelnik Odjela upravnih studija Veleučilišta u Šibeniku 

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 329: 349.2

Fadila Bahović, dipl. oec.

Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja provedbe reforme sustava plaća u javnom sektoru u proteklih desetak godina, reforma je konačno provedena te je donesen paket propisa kojima se definira novi sustav plaća u javnom sektoru. Početkom godine stupio je na snagu dugoočekivani Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a početkom ožujka stupile su na snagu uredbe kojima se propisuju nazivi radnih mjesta, vrednovanje radnih mjesta i koeficijenti za obračun plaća, platna ljestvica, platni razredi i dodaci za zvanja. U članku se govori o najvažnijim obilježjima novog sustava plaća kojim je obuhvaćeno oko 240.000 zaposlenih, razlikama u odnosu na dosadašnji sustav plaća te se daju odgovori na prva pitanja koja su se pojavila u provedbi propisa.

Sažetak:
Reformom sustava plaća u javnom sektoru ostvarena je većina planiranih ciljeva koji su bili postavljeni na početku reforme. No, kako sustav plaća predstavlja „živi organizam“, podložan promjeni i to ne samo zbog promjena na tržištu rada već i zbog potrebe za modernizacijom i digitalizacijom javne uprave, ovaj će se sustav morati kontinuirano pratiti i mijenjati u skladu s potrebama – prije svega građana i poduzetnika kao krajnjih korisnika usluga koje im pruža javna uprava, ali i samih službenika – kako bi ih se motiviralo za rad u javnom sektoru i kako bi se zadržali oni najbolji.

Summary:
The reform of the salary system in the public sector achieved most of the planned goals that were set at the beginning of the reform. However, as the salary system is a "living organism", subject to change not only due to changes in the labour market but also due to the need for modernization and digitization of public administration, this system will have to be continuously monitored and changed in accordance with the needs - primarily of citizens and entrepreneurs as the end users of the services provided by the public administration, as well as the employees themselves - in order to motivate them to work in the public sector and to retain the best ones.

Ključne riječi: sustav plaća, državne i javne službe, reforma, Zakon o plaćama

Fadila Bahović, dipl. oec.
Ministarstvo pravosuđa i uprave

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 461:12

Tatjana Martinović, dipl. iur.

Prevođenje radnih mjesta u državnoj službi prema novom Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama

U članku se iznose neke informacije u vezi postupka prevođenja radnih mjesta u državnoj službi u skladu s Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama.

Sažetak:
Nakon dugo najavljivane reforme u javnoj upravi donesen je jedinstven Zakon o plaćama u državnoj i javnoj službi za skoro 240 tisuća zaposlenika čija se plaća osigurava u državnom proračunu. Taj zakon zamjenjuje više od 300 propisa kojima je uređeno pravo na plaću, te mijenja dosadašnji sustav s 2500 kategorija radnih mjesta i više od 560 dodataka.

Summary:
After the long-announced reform in the public administration, a unified Act on salaries in the state and public service was adopted for almost 240,000 employees whose salary is provided in the state budget. This act replaces more than 300 regulations regulating the right to salary, and changes the current system with 2,500 job categories and more than 560 allowances.

Ključne riječi: plaća državnih službenika, postupak prevođenje radnih mjesta

Tatjana Martinović, dipl. iur.
predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 349.22: 331.2

Alan Vajda, mag. iur.

Pregled odredbi novog Pravilnika o zaštiti radnika od izloženosti vibracijama na radu

Navedeni člankom dajemo pregled najznačajnih promjena koje donosi novi Pravilnik o zaštiti radnika od izloženosti vibracijama na radu koji je objavljen u Narodnim novinama 148/2023. a koji se primjenjuje počevši od 21. prosinca 2023. godine.

Sažetak:
S obzirom da je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske na temelju članka 45. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu (»Narodne novine«, br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) te članka 38. stavka 3. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, br. 66/19), uz suglasnost ministra zdravstva i prethodne suglasnosti ministra vanjskih i europskih poslova, donijelo Pravilnik o zaštiti radnika od izloženosti vibracijama na radu, istim se utvrđuju minimalni zahtjevi za zaštitu radnika od rizika za njihovu sigurnost i zdravlje, koji proizlaze ili mogu proizaći zbog izloženosti mehaničkim vibracijama, time da se  primjenjuje na aktivnosti i djelatnosti u kojima su radnici na radu izloženi ili bi za vrijeme rada mogli biti izloženi mehaničkim vibracijama.

Summary:
Since the Ministry of Labour, Pension System, Family and Social Policy of the Republic of Croatia, on the basis of article 45, paragraph 5 of the Act on Safety at Work ("Official Gazette", No. 71/14, 118/14, 94/18 and 96 /18) and article 38, paragraph 3 of the Act on the State Administration System ("Official Gazette", No. 66/19), with the consent of the Minister of Health and the prior consent of the Minister of Foreign and European Affairs, adopted the Ordinance on the protection of workers from exposure to vibrations at work, the same establishes the minimum requirements for the protection of workers from risks to their safety and health, which arise or may arise due to exposure to mechanical vibrations, by applying it to activities in which workers are exposed or could be exposed to mechanical vibrations.

Ključne riječi: zaštita na radu, izloženost vibracijama, procjenjivanje rizika    

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 331.45

Vatroslav Subotić, dipl. iur.

Siromaštvo zaposlenih u Europskoj uniji

U članku se iznose čimbenici koji utječu na siromaštvo radnika,  te javne politike za borbu protiv siromaštva u Europskoj uniji. Također se navode najznačajnje mjere usmjerene na smanjenje siromaštva radnika.

Sažetak:

Siromašni radnici kontinuirano čine značajnu skupinu radnika u Europskoj uniji. Prema Eurostatu  stopa rizika od siromaštva kod zaposlenih odnosi se na postotak osoba u ukupnom stanovništvu koje su izjavile da su zaposlene, a kojima je ekvivalentni raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva koji je postavljen na 60% nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka kućanstva. Jedan od najznačajnijih individualnih čimbenika koji utječe na rizik od siromaštva radnika jest nedostatak vještina, odnosno slabije obrazovanje. Međutim, značajni su i migrantski status, spol, dob i rad u nepunom radnom vremenu ili na određeno. Među grupnim čimbenicima ističu se broj članova kućanstva i broj djece, dok institucionalne čimbenike dijelimo u one koji nastoje umanjiti negativan utjecaj tržišta rada na prosperitet pojedinca te one koji se odnose na oslanjanje pojedinaca na obitelj radi osiguranja prosperiteta. Do prvog službenog normativnog uključivanja siromaštva u pravnu stečevinu Europske unije dolazi 1999. godine Ugovorom iz Amsterdama. Ključno mjesto u sadašnjim politikama Europske unije zauzima Europski stup socijalnih prava. U suzbijanju siromaštva radnika države u pravilu koriste izravne mjere, od kojih dominira institut minimalne plaće. S druge strane, neizravne mjere manje se koriste i njihov učinak još nije u potpunosti istražen. Među neizravne mjere ubrajaju se osiguranje pristupačne skrbi o djeci, fleksibilnost radnog vremena, pružanje mogućnosti napredovanja i usavršavanja te mjere za poboljšanje životnog standarda.

Summary:
The working poor are a substantial group of workers in the European Union. According to Eurostat, the at-risk-of-poverty rate among employees refers to the percentage of people in the total population who declared that they are employed, and whose equivalent disposable income is below the poverty risk threshold, which is set at 60% of the national median equivalent household disposable income. One of the most significant individual factors that affects the risk of in-work poverty is the lack of skills. However, migrant status, gender, age and part-time or fixed-term work are also important. Among the group factors, the number of household members and the number of children stand out, while institutional factors are divided into those that seek to reduce the negative impact of the labor market on individual prosperity and those that relate to the reliance of individuals on the family to ensure prosperity. The first official normative inclusion of poverty in the legal acquis of the European Union took place in 1999 with the Treaty of Amsterdam. The European Pillar of Social Rights occupies a key place in the current policies of the European Union. In general, member states use direct measures to combat in-work poverty, dominated by the minimum wage institute. On the other hand, indirect measures are less used and their effect has not yet been fully explored. Indirect measures include ensuring affordable childcare, flexible working hours, providing opportunities for advancement and training, and measures to improve living standards.

Ključne riječi: siromaštvo, siromaštvo radnika, minimalna plaća, Europski stup socijalnih prava

Vatroslav Subotić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 331.1: 364.614

Matej Hittner, Predrag Bejaković, dipl. oec.

Analiza estonskog modela oporezivanja dobiti i mogućnost njegove primjene

U uvjetima ekonomske globalizacije i sve jače porezne konkurencije, stope poreza na dobit predmet su čestih rasprava. Vjeruje se kako svojom visinom te stope potiču ili destimuliraju stupanj gospodarskih aktivnosti i razvoja, zbog čega se često smanjuju ili prilagođavaju tijekom vremena. Primjerice, krajem 1970-ih stopa poreza na dobit snižena je u mnogim razvijenim zemljama. Daljnje smanjivanje uslijedilo je u razdoblju nakon toga, a taj proces još nije završio jer i u sljedećem razdoblju u većini zemalja očekuju daljnja smanjena.

Sažetak:
Estonski model je sustav oporezivanja dobiti u kojem se oporezuje isključivo isplaćena dobit, a ne računovodstvena dobit utvrđena na kraju kalendarskog razdoblja kao razlika prihoda i rashoda. Model je prvi puta primijenjen u Estoniji 2000. godine te je naknadno uveden u Gruziji i Latviji. Prepoznat je kao izuzetno popularan od strane poduzetnika i investitora te je hvaljen od strane pro-tržišnih zaklada, te institucija poput Svjetske Banke kao konkurentniji i jednostavniji pristup oporezivanju dobiti u odnosu na klasični sustav koji je prisutan u većini država svijeta. Iako ima mnoge prednosti, problem estonskog modela je u razdoblju prijelaza, pošto zamjena klasičnog modela oporezivanja dobiti navedenim pristupom gotovo sigurno rezultira smanjenim prihodima u kratkom roku što predstavlja rizik za vlast svake države koja razmatra spomenutu reformu. 

Summary:

The Estonian model is a system of the corporate income tax in which only the paid-out profit is taxed, and not the accounting profit determined at the end of the calendar period as the difference between income and expenses. The model was first applied in Estonia in 2000 and was subsequently introduced in Georgia and Latvia. It is recognised as extremely popular by entrepreneurs and investors and is praised by pro-market foundations and institutions such as the World Bank as a more competitive and simpler approach to corporate income taxation compared to the traditional system that is present in most countries. Although it has many advantages, the problem of the Estonian model is the transition period, as the replacement of the classic model of the corporate income taxation with this approach almost certainly results in reduced revenues in the short term, which poses a risk to the government of any country considering the reform.

Ključne riječi: porezni sustav, porez na dobit, porezna konkurentnost, Estonija 

Matej Hittner, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, poslijediplomski studij
Predrag Bejaković, dipl. oec., nezavisni ekonomski analitičar 

RADNO PRAVO 5/2024

UDK: 336.21 (474.2)