Časopis Radno PRAVO - Broj: 04/24 (Travanj 2024.)

Tema broja:

Arbitrabilnost spora o otkazu ugovora o radu – prilog potvrdi primata teleološke interpretacije zakonskih propisa

dr. Vedran Mesarić, dipl. iur.

U članku autor analizira arbitrabilnost sporova o otkazu ugovora o radu. Prije svega, utvrđuje se značenje pojma „arbitrabilnost“, ističe se ugovor o arbitraži kao temelj arbitraže, te se iznosi pregled nekoliko sudskih rješidbi koje pokazuje alarmantnu razinu nerazumijevanja materijalnih i procesnih svojstava arbitraže, posebno u odnosu na pitanje kogentnosti zakonskih odredbi o otkazu ugovora o radu, kao i pitanje isključive nadležnosti državnog suda te načelo procesne dispozicije stranaka.

Sažetak:

Uvažavajući važnost radnih odnosa – individualnih i kolektivnih – za društvo i ekonomiju, pojedinca i zajednicu, pravni sustavi modernog doba posebnu pažnju posvećuju rješavanju radnih sporova. U užem procesnom smislu to se očituje kroz posebna postupovna pravila u parnicama iz radnih sporova pred državnim sudovima, dok se u širem smislu očituje kroz otvaranje mogućnosti alternativnom rješavanju radnih sporova – napose arbitražom. Pri tome se ključnim pitanjem u pravnom sustavu Republike Hrvatske pokazalo ono o arbitrabilnosti spora o otkazu ugovora o radu, gdje je – kao posljedica kasnog razvoja arbitraže kao pravnog instituta te s time povezanog nepoznavanja iste, uz često mijenjanje Zakona o radu kao osnovnog korpusa radnopravne materije, koje upravo u odnosu na alternativno rješavanje sporova nije pokazalo potrebnu konzistentnost – pravna praksa pokazala krutost i interpretaciju svojstveniju pravnom poretku koji je radnopravnu materiju uređivao u razdoblju prije 1990. Analiza sudskih rješidbi – od onih Vrhovnog suda Republike Hrvatske do županijskih sudova kao drugostupanjskih sudova – pokazuje alarmantnu razinu nerazumijevanja materijalnih i procesnih svojstava arbitraže, posebno u odnosu na pitanje kogentnosti zakonskih odredbi o otkazu ugovora o radu, kao i pitanje isključive nadležnosti državnog suda te načelo procesne dispozicije stranaka. Jer, pravilnom interpretacijom navedenih elemenata arbitrabilnosti, nužno bi se došlo do zaključka da je spor o otkazu ugovora o radu arbitrabilan, a posebno ukoliko je kao takav definiran kolektivnim ugovorom kao autonomnim izvorom radnog prava.

Summary:

Recognizing the importance of labour relations - individual and collective - for society and the economy, the individual and the community, the legal systems of the modern age pay special attention to the resolution of labour disputes. In a narrower procedural sense, this is manifested through special procedural rules in litigation from labour disputes before state courts, while in a broader sense, it is manifested through the opening of possibilities for alternative resolution of labour disputes - especially through arbitration. At the same time, the key question in the legal system of the Republic of Croatia was that of the arbitrability of the dispute about the termination of the employment contract, where - as a consequence of the late development of arbitration as a legal institute and the related lack of knowledge about it, along with the frequent changes of the Labour Act as the basic matter of emoployment law, which precisely in relation to alternative dispute resolution did not show the necessary consistency - legal practice showed rigidity and interpretation more typical of the legal order that regulated employment law matters in the period before 1990.

Ključne riječi: radni sporovi, arbitraža, otkaz ugovora o radu, arbitrabilnost, alternativno rješavanje sporova

dr. Vedran Mesarić, dipl. iur. 
odvjetnik

RADNO PRAVO 4/2024

UDK: 349.22

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 04/24 - ostali članci

Klaudio Čurin, dipl. iur.; Marina Gruban Jelečević, dipl. iur.

Trošak odvjetnika kao punomoćnika radničkog vijeća

U ovom članku se obrađuje pitanje djelovanja radničkog vijeća, mogućnosti radničkog vijeća da zatražiti mišljenje stručnjaka o pitanjima iz svog djelokruga te da zastupanje u parničnom postupku povjeri odvjetniku kao i pitanje aktualizirano recentnom sudskom praksom: od koga bi odvjetnik opunomoćen od strane radničkog vijeća trebao naplatiti svoje usluge?

Sažetak:
Shvaćanja sudske prakse u pogledu troškova zastupanja radničkog vijeća faktično onemogućuju radnička vijeća da u postupcima pred sudovima koriste usluge kvalificiranih punomoćnika – odvjetnika, jer prema shvaćanjima izraženima kroz sudsku praksu, odvjetnik ne može naplatiti svoje usluge, a odvjetnici nisu ovlašteni pružati besplatnu pravnu pomoć mimo zakonom propisanih uvjeta. S obzirom na to da članak 27. Ustava jamči strankama pravo na kvalificiranu pravnu pomoć, smatramo da interpretacija relevantnog prava kojom se negira pravo na isplatu nagrade za zastupanje radničkog vijeća na teret poslodavca, predstavlja i negaciju samog prava na zastupanje, a time i pravo na jednakost pred sudovima iz članka 26. Ustava, jer poslodavci mogu nesmetano koristiti odvjetničke usluge, dok bi radničko vijeće – u pravilu – trebali zastupati laici.

Summary:

The understandings of court practice regarding the costs of representation of the works council effectively prevent the works councils from using the services of qualified persons - lawyers in proceedings before the courts, because according to the understandings expressed through court practice, a lawyer cannot charge for his services, and lawyers are not authorized to provide free legal assistance except under the conditions prescribed by law. Considering that Article 27 of the Constitution guarantees the parties the right to qualified legal aid, we believe that the interpretation of the relevant law which negates the right to pay the reward for representation of the works council at the expense of the employer, also represents the negation of the right to representation itself, and thus the right to equality before the courts from Article 26 of the Constitution, because employers can freely use the services of lawyers, while the workers' council - generally - should be represented by lay people.

Ključne riječi: radničko vijeće, punomoć, trošak odvjetnika

Klaudio Čurin, dipl. iur., odvjetnik
Marina Gruban Jelečević, dipl. iur., Sindikat PPDIV

RADNO PRAVO 4/2024

UDK: 331.109: 347.9

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Upućivanje na rad u sustavu hrvatskog pravosuđa

Pravosudni dužnosnici mogu biti odaslani ili izaslani na rad u drugo pravosudno tijelo, u pravilu višeg ranga, za određeno vrijeme, kroz koje im pripadaju specifična prava, prvenstveno materijalna, dok istovremeno takav način popunjavanja kadra u pravosuđu, nerijetko izaziva kontroverze.

Sažetak:
Upućivanje na rad ili u rad na točno određenom spisu predmeta relativno je česta pojava u hrvatskom pravosuđu. Zabrinjava što se kroz upućivanje ljudi postavljaju na određene položaje za koje u danom trenutku ni približno ne ispunjavaju zakonom propisane posebne uvjete. Radno iskustvo predviđeno kao jedan od bitnih elemenata za napredovanje unutar pravosuđa ne može se steći preko noći, a ukoliko nema dovoljno kvalitetnog kadra unutar sustava za popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, tada treba razmisliti o izmjenama propisa.
Autor u tekstu raščlanjuje ključne odrednice posebnih propisa zakonske snage što uređuju materiju upućivanja na rad u sustavu hrvatskog pravosuđa, uz iznošenje stanovitih prijedloga de lege ferenda i ukazivanje na nelogičnosti utvrđenog sustava upućivanja.
U zaključku se upire na obvezu poštivanja posebnih uvjeta za zapošljavanje i rad kao segmenta prava na rad koji ne smije biti zabačen kroz sustav i mehanizme upućivanja na rad, obvezu skrbi o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda po pitanju donositelja odluke u slučaju konzumacije prava na sud, činjenicu da su funkcionalni kriteriji propisani samo za slučaj upućivanja dužnosnika u sustavu državnog odvjetništva u posebno državno odvjetništvo i da nedostaje podzakonski propis koji bi detaljnije regulirao prava sudaca prilikom upućivanja na rad u tijela EU ili međunarodne organizacije.

Summary:

Referral to job or to work on a specific case is relatively common in the Croatian judiciary. Worrisome is that through referrals, people are appointed to certain positions for which they do not even come close to fulfilling the special conditions required through law. The work experience envisaged as one of the essential elements for gain within the judiciary cannot be acquired overnight, and if there is not enough quality staff within the system to fill vacant positions, then changes in the regulations should be considered.
In the text, the author analyzes the key determinants of the special regulations of legal force that regulate the matter of referral to work in the Croatian justice system, along with presenting certain proposals de lege ferenda and pointing out the illogicality of the established referral system.
For the conclusion, author points to the obligation to respect the special conditions for employment and work as a segment of the right to work that must not be neglected through the system and mechanisms of referral to work, the obligation to care for the protection of fundamental human rights and freedoms in the matter of the decision-maker in the event of the consummation of the right to a court, the fact that the functional criteria are prescribed only for the case of referring prosecutors to a specialized prosecutor's office and that there is no by-law that would regulate the rights of judges when referring to work in EU professional bodies or international organizations.

Ključne riječi: upućivanje na rad, pravosuđe, osobito važni razlozi, prava sudaca i državnih odvjetnika zbog upućivanja, kadar

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 4/2024

UDK: 349.2: 342.56

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Mirno rješavanje radnih sporova

U članku se detaljno analiziraju subjekti i pojmovi utvrđeni Zakonom o mirenju. Iznose se razlike mirnog rješenja spora i sudskog spora (suđenja pred sudom). Posebno se naglašavaju prednosti mirnog rješavanja sporova, uz navođenje preciznih karakteristika.

Sažetak:

Od 29.06.2023. u Republici Hrvatskoj primjenjuje se Zakon o mirnom rješavanju sporova („N.N.“ 67/2023). Cilj je brže rješavanje sporova sa drugim prednostima i „čuvanje“ odnosa među strankama u sporu. Zakon je usklađen sa sekundarnim vrelima prava EU koji se odnose na mirno rješavanje sporova. Za objašnjenje sadržaja Zakona date su definicije pojmova: medijator, institucije za medijaciju, medijacija, strukturirani pregovori i drugi, a posebno „načela tumačenja Zakona“. Posebno se naglašavaju prednosti mirnog rješavanja sporova, uz navođenje preciznih karakteristika.

Summary:

From 29.06.2023. in the Republic of Croatia, the Law on peaceful settlement of disputes ("N.N." 67/2023) is applied. The goal is faster resolution of disputes with other advantages and "keeping" the relationship between the parties to the dispute. The law is harmonized with the secondary sources of EU law related to the peaceful resolution of disputes. To explain the content of the Act, definitions of the following terms are given: mediator, institutions for mediation, mediation, structured negotiations and others, especially "principles of interpretation of the Act". The advantages of peaceful settlement of disputes, with precise characteristics, are particularly emphasized. The paper describes in detail the subjects and jobs established by the Law. This refers to the differences between the peaceful resolution of a dispute and a court dispute (trial before a court) and the mediation procedure. Implementing regulations issued by the Minister of Justice should help in the quality application of the Law.

Ključne riječi: zakon, mirno rješavanje sporova, radni sporovi, medijacija

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 4/2024

UDK: 331.109

mr. sig. Vitomir Begović

Zaštita radnika od nasilja - pravo rada na siguran način

Autor u članku analizira međunarodne dokumente i nacionalne propise  koji se odnose na zaštitu dostojanstva radnika, a posebno na  obveze poslodavca da procjenjuje, i poduzima mjere zaštite radnika od svih oblika nasilja i uznemiravanja na radu, i u vezi s radom, te ukazuje na važnost i način provedbe  procjene rizika i prevencije, uz određene preporuke i zaključke.

Sažetak:
U suočavanju s nasiljem i  svakim oblikom maltretiranja i uznemiravanja na radu i u vezi s radom, primarni naglasak za vladu, poslodavce, radnike i njihove predstavnike u suočavanju s ovim izazovima je uspostavljanje i provođenje proaktivnog pristupa uzimajući u obzir pristup sustava upravljanja sigurnošću i zdravljem na radu. Takvi sustavi nastoje spriječiti probleme putem strategije organiziranja, planiranja, provedbe, praćenja i pravodobnog reagiranja  s ciljem poboljšanja radnog okruženja i organizacijske učinkovitosti.
Na nacionalnoj razini potrebno je djelovati na osvješćivanje javnosti, oblikovanje zabrane nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, najoštrije sankcioniranje, dosljedno poštivanje propisanoga i redoviti unutarnji i vanjski nadzor. 
Poslodavac mora pružiti radniku zaštitu od svih neželjenih loših ponašanja, pa i onih koja nisu diskriminatorna, uvijek kada nalazi da mogu biti prijetnja zdravlju, dostojanstvu i sigurnosti radnika na radu i u vezi s radom, jer je osnovna obveza poslodavca procijeniti sve rizike na radu te zaštititi radnike od svih rizika, uključivo od nasilja i uznemiravanja.
U području zaštita i sprječavanja posebno je važna primjena odredbi zakona i propisa  zaštite na radu koje se odnose na nasilje i uznemiravanje, kao i ratifikacija i implementacija konvencije MOR-a br. 190.

Summary:
In dealing with violence and all forms of bullying and harassment at work and in relation to work, the primary emphasis for the government, employers, workers and their representatives in dealing with these challenges is to establish and implement a proactive approach taking into account the occupational health and safety management system approach. Such systems seek to prevent problems through a strategy of organizing, planning, implementing, monitoring and responding in a timely manner with the aim of improving the work environment and organizational efficiency.

Ključne riječi: nasilje, uznemiravanje, procjena rizika, prevencija, zaštita

mr. sig. Vitomir Begović
konzultant

RADNO P RAVO 4/2024

UDK: 364.634:331.4

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Najznačajniji porezi u međunarodnoj usporedbi (stanje 31.12.2022.)

Njemačko Ministarstvo financija na svojim web stranicama objavilo je publikaciju pod naslovom „Najznačajniji porezi u međunarodnoj usporedbi 2022.“ (Die wichtigsten Steuern im Internationalen Vergleich 2022) (izdanje kolovoz 2023., pravno stanje na datum 31. prosinca 2022.). U nastavku se za naše čitatelje daje prilagođeni prijevod spomenute publikacije s najznačajnijim tabličnim podatcima. Objava je dozvoljena uz navođenje izvora.

Sažetak:

Novo izdanje publikacije „Najznačajniji porezi u međunarodnoj usporedbi“ treba poslužiti, prije svega, kao informacijska osnova za poreznu i fiskalnopolitičku diskusiju. Njemačko gospodarstvo, kratkoročno gledano, kao posljedica napada Rusije na Ukrajinu, porasta cijena energije visoke stope inflacije i rastućih kamatnih stopa nalazi se u nesigurnoj situaciji. Srednjoročno gledano, od naročitog su značaja demografske i tehnološke promjene, prijeteće klimatske promjene i geoekonomski izazovi. U takvom izazovnom okruženju nameće se potreba financijske politike koja će biti okrenuta budućnosti i trajnom rastu i modernizaciji i transformaciji gospodarstva, bez da pritom dovede do dodatne inflacije.

Summary:
The new edition of the publication "The most significant taxes in an international comparison" should serve, above all, as an informational basis for tax and fiscal policy discussions. In the short term, as a result of Russia's attack on Ukraine, rising energy prices, high inflation and rising interest rates, the German economy is in a precarious situation. In the medium term, demographic and technological changes, threatening climate changes and geo-economic challenges are of particular importance. In such a challenging environment, there is a need for a financial policy that will be oriented towards the future and permanent growth and modernization and transformation of the economy, without leading to additional inflation.

Ključne riječi: porezi, međunarodna usporedba, financijske politike

Preveo i prilagodio: prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2024

UDK: 336.22 (100)