Mobing kao specifičan oblik diskriminacije

Krešimir Rožman, mag. iur.

Opći akt iz Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti –donosi li se kao pravilnik o radu i je li potrebno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću?

U članku se obrađuje pitanje što je opći akt iz članaka 20. i 21. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te kako se donosi – kao pravilnik o radu ili na drugi način, te je li o tom aktu potrebno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. 

Sažetak: 
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti obvezuje poslodavca koji zapošljava najmanje 50 radnika da donese opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupak imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika. Iako se nigdje ne koristi definiran izraz „opći akt“, autor je mišljenja da se taj akt treba tretirati kao pravilnik o radu jer sadržajno odgovara onome što Zakon o radu u članku 26. navodi kao sadržaj pravilnika. Stoga se takav opći akt treba donijeti i objaviti kao pravilnik o radu.
Budući se isti akt primarno i u najvećem dijelu odnosi na zaposlene radnike, pravne osobe s javnim ovlastima ne trebaju provoditi savjetovanje sa  zainteresiranom javnošću sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, a što svojim mišljenjem potvrđuje i Ured Povjerenika za informiranje. 

Summary:
The Act on the Protection of Reporters of Irregularities obliges an employer who employs at least 50 workers to pass a general act regulating the procedure for internal reporting of irregularities and the procedure for appointing a trusted person and his deputy. Although the defined term "general act" is not used anywhere, the author is of the opinion that this act should be treated as an ordinance because it corresponds in content to what the Labour Act states in Article 26 as the content of the ordinance. Therefore, such a general act should be adopted and published as an ordinance.

Ključne riječi: opći akt, pravilnik o radu, zaštita prijavitelja nepravilnosti, objava pravilnika o radu, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću

Krešimir Rožman, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 343.14 -051

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.

Dodatna zaštita za radnike (ali stari problemi) u noveli Stečajnog zakona iz 2022.

U članku se iznosi prikaz novih odredbi novele Stečajnog zakona, s posebnim osvrtom na odredbe koje se odnose na prava radnika.

Sažetak:
Položaj radnika u stečajnom postupku određuju relevantne odredbe Stečajnog zakona (NN, br. 71/15, 104/17 i 36/22 (stupio na snagu 31. 03.2022), prvenstveno čl. 191. kroz posebne odredbe o ugovoru o radu. Cilj je novele Stečajnog zakona iz 2022. implementirati rješenja Direktive o restrukturiranju i nesolventnosti koja se tiču i zaštite radnika te kroz revidiranje mjera financijskog i operativnog restrukturiranja spasiti posrnulog dužnika, paralelno čuvajući radna mjesta. Na taj način nova rješenja predstečajnog postupka, stečajnog plana, osobne uprave te postupka oslobođenja od preostalih obveza obavljaju i socijalnu funkciju pokušajem da se u najvećem broju slučajeva sačuva postojeća zaposlenost. Uz prikaz i analizu novih odredbi Novele koje se tiču prava radnika opravdano je postaviti pitanje - treba li cilj stečajnog zakonodavstva biti i zaštita radnika na teret uspješnosti potencijalne reorganizacije ili je cilj stečaja samo i isključivo ekonomski racionalno razrješenje pojedinačnog slučaja?

Summary:
The position of employees in bankruptcy proceedings is determined by the relevant provisions of the Bankruptcy Act (OG, no. 71/15, 104/17 and 36/22 (enters into force on 31 March 2022), primarily Article 191 through special provisions on the employment contract. Aim of the Amendments to the Bankruptcy Act of 2022 was to implement the solutions of the Directive on Restructuring and Insolvency concerning the protection of workers and, through the revision of financial and operational restructuring measures, to save the stumbled debtor, while preserving jobs. In this way, the new solutions of the pre-bankruptcy procedure, the bankruptcy plan, the personal administration and the procedure of release from the remaining obligations begins to perform a social function by trying to preserve the existing employment in most cases. Along with the presentation and analysis of the new provisions of the Novella concerning workers' rights, it is justified to ask the question - should the aim of bankruptcy legislation be to protect workers at the expense of successful reorganization or is the goal of bankruptcy only and exclusively economically rational resolution of individual cases?

Ključne riječi: Direktive o restrukturiranju i nesolventnosti, Novela Stečajnog zakona 2022., dodatna prava radnika

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur. 
Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 347.736

Snježana Baloković, dipl. iur.

Kako ostvariti pravo na mirovinu u mješovitom mirovinskom sustavu?

U članku se detaljno pojašnjava postupak ostvarivanja prava na mirovinu iz I., II. i III. mirovinskog stupa, te se s tim u svezi ujedno nudi prikaz uloge Središnjeg registra osiguranika (REGOS).

Sažetak:
Članak obrađuje postupak u kojemu ostvarujemo pravo iz mirovinskog osiguranja. S obzirom da u Hrvatskoj postoje dvije osnovne vrste mirovinskog osiguranja, i to mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti i kapitalizirano mirovinsko osiguranje, koje dijelimo na obvezno i dobrovoljno, postupak ostvarivanja prava više nije tako jednostavan, kakav je bio do prije nekoliko godina. Naime, prema ranijim propisima postupak ostvarivanja prava započinjao je podnošenjem zahtjeva Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, ustanovi nadležnoj za mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, te bi završio donošenjem rješenja o ostvarivanju prava na mirovinu iz tog osiguranja, s obzirom da je to bilo jedino mirovinsko osiguranje. Istim rješenjem određivala se i visina mirovine. Žalbeni postupak provodio je također Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ista institucija bila je zadužena i za isplatu mirovine. Taj dio postupka ostao je isti i institucija koja provodi postupak u osiguranju generacijske solidarnosti ostala je ista. Ali uvođenjem kapitaliziranog mirovinskog sustava, cjelokupan postupak ostvarivanja prava postao je kompleksniji, jer se mirovine iz kapitaliziranog sustava ostvaruju na drugačiji način, temeljem ugovora o mirovini, a isplaćuje ih mirovinsko osiguravajuće društvo. U ovom trenutku dva mirovinska osiguravajuća društva isplaćuju mirovine iz kapitaliziranog sustava na području Republike  Hrvatske.

Summary:

The subject of paper is the procedure required for exercising pension insurance rights. Given that there are two basic types of pension insurance in Croatia, namely PAYGO pension insurance and funded pension insurance, which we divide into mandatory and voluntary, the exercise of rights is no longer as simple as it was a few years ago. Namely, according to the previous regulations, the procedure of exercising the right began with submitting a request to the Croatian Pension Insurance Institute, the institution responsible for the I pillar pension insurance, and would end with a decision on exercising the right to pension from that insurance, since it was one and only pension insurance. The same decision determined the amount of the pension. The appeal procedure was also conducted by the Croatian Pension Insurance Institute, and the same institution was in charge of paying the pension. This part of the procedure remains the same and the institution responsible for the procedure remains the same. But, with the introduction of the funded pension system, the entire procedure is more complex since pensions from funded system are realized in a different way, on the basis of pension contracts and are paid by the Pension Insurance Company. At the moment, two Pension Insurance Companies are responsible for paying pensions from the funded system, on the territory of Croatia.

Ključne riječi: mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, kapitalizirano mirovinsko osiguranje, pravo iz mirovinskog osiguranja, postupak ostvarivanja prava, rješenje o priznanju prava na mirovinu, ugovor o mirovini

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 364.35

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

Pravo na smještaj uz dijete

Člankom se ukazuje na pojedine oblike smještaja uz dijete, te uvjete i način njihova ostvarivanja.

Sažetak:
Pod pretpostavkom ispunjenja svih propisanih uvjeta, osiguranoj osobi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) - roditelju ili skrbniku djeteta koji se nalazi na bolničkom liječenju u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj ili koje se upućuje na liječenje u inozemstvo osigurava se pravo na smještaj uz dijete, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

Summary:
Assuming that all the prescribed conditions are met, an insured person of the Croatian Health Insurance Institute - a parent or guardian of a child who is hospitalized in a contracted health institution in the Republic of Croatia or who is referred for treatment abroad is guaranteed the right to child accommodation, at the expense of the funds of the mandatory health insurance.

Ključne riječi: pravo na smještaj uz dijete, visina naknade

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 364.32 -053.2

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Pravni okvir u pogledu imenovanja i razrješenja ravnatelja javne ustanove

U članku se detaljno analizira pravni okvir u pogledu imenovanja i razrješenja ravnatelja javnih ustanova, uz poseban osvrt na imenovanje intendanta/ravnatelja kazališta i imenovanje ravnatelja osnovne/srednje škole.

Sažetak:
Prema čl. 38. Zakona o ustanovama, ravnatelja ustanove imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu čl. 35. st. 1. nije drugačije određeno. Naime, ustanovom u načelu upravlja upravno vijeće ili drugo kolegijalno tijelo, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, zakonom ili aktom o osnivanju može se odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Summary:
Pursuant to article 38. of the Act on Institutions, the principal of the institution is appointed and dismissed by the administrative council, if by a special law in terms of article 35. paragraph 1. is not otherwise provided. Namely, the institution is in principle managed by an administrative council or other collegial body, unless otherwise provided by a special law. Furthermore, the statue or the founding act may stipulate that the principal of a public institution is appointed by the Government of the Republic of Croatia, the head of the competent state administration body or the representative body of the local and regional self-government unit.

Ključne riječi: imenovanja, razrješenje, ravnatelj javne ustanove

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 061.2.05

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Bezuvjetni osnovni dohodak (u Njemačkoj)

Znanstveni savjet pri njemačkom Ministarstvu financija redovito objavljuje znanstvene studije (analize) za potrebe njemačkog Ministarstva financija. Takve studije javno se objavljuju na njihovim mrežnim stranicama. Jedna od takvih studija u originalu je naslovljena „Bedingungsloses Grundeinkommen“. Bavi se pitanjem mogućeg uvođenja bezuvjetnog osnovnog dohotka koji bi se isplaćivao svim njemačkim građanima bez obzira na njihova primanja. U nastavku je znatno skraćen prijevod studije koja je u izvorniku objavljena na njemačkom jeziku. 

Sažetak:
Misao o bezuvjetnom osnovnom dohotku koji bi pripadao svim građanima, bez da se njegova isplata pritom veže za određene uvjete, sve više u Njemačkoj dobiva na podršci. Ako bi se svim građanima zajamčio osnovni dohodak u visini egzistencijalnih potreba moglo bi se u cijelosti nadomjestiti većinu socijalnih usluga, poput naknade za nezaposlene I i II, socijalnog doplatka, dječjeg doplatka i osnovnog osiguranja starosti i osoba sa smanjenim primanjima. Uvođenje bezuvjetnog osnovnog dohotka predstavljalo bi ujedno i opsežnu „rekonstrukciju“ socijalne države. Zahvaljujući bezuvjetnom osnovnom dohotku socijalna država mogla bi onemogućiti nastajanje ozbiljnih slučajeva egzistencijalne nužde te bi se ujedno administrativno pojednostavnilo i okončalo stigmatiziranje primatelja usluga.

Summary:
The idea of an unconditional basic income that would belong to all citizens, without its payment being tied to certain conditions, is gaining more and more support in Germany. If all citizens were guaranteed a basic income equal to their basic needs, most social services could be fully compensated, such as unemployment benefits I and II, social allowance, child allowance and basic old-age insurance for persons with reduced incomes.

Ključne riječi: bezuvjetni osnovni dohodak, Njemačka, egzistencijski minimum

Preveo i prilagodio: prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 6/2022

UDK: 364.39 (430)