Časopis Radno PRAVO - Broj: 05/22 (Svibanj 2022.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Uvjetovanje zaposlenja nekažnjavanošću

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Definiranje kažnjavanosti radnika kao zapreke za sklapanje ugovora o radu podliježe načelu ustavnosti i zakonitosti, predstavlja ograničenu normativnu aktivnost poslodavca, ne smije narušavati temeljno radničko pravo na rad i slobodu rada te bitno utječe na presumpciju nedužnosti.

Sažetak:

Posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu, posebno negativni, utvrđeni kao zapreke za zasnivanje radnog odnosa, među kojima se ističe nekažnjavanost i ne vođenje kaznenog postupka protiv radnika ili kandidata za zapošljavanje, moraju biti determinirani pravedno prema svim zainteresiranim sudionicima natječaja.

Specifičan problem istraživanja u ovom radu jesu pitanja smije li poslodavac propisati nekažnjavanost radnika bez uporišta u zakonu i krši li time pravo na rad i slobodu rada, te da li je traženje dokaza da se protiv osobe ne vodi kazneni postupak i ne poduzima kazneni progon, suprotno ustavnoj presumpciji nedužnosti.

Zaključno se ukazuje na ovlaštenike za traženje općeg i posebnog uvjerenja o nekažnjavanju, obvezniku dostave i rokovima čuvanja uvjerenja da se ne vodi kazneni postupak, ograničenja normativne aktivnosti ovlaštenika normiranja posebnih uvjeta za zapošljavanje po općem propisu o radu zakonske snage i daje ocjena krši li se presumpcija nedužnosti radnika u situacijama kada posebni zakoni zahtijevaju neosuđivanost ili ne kažnjavanost za određena kaznena djela i iznimno u određenim djelatnostima, za prekršaje.

Summary:

Special conditions for concluding work contracts, especially negative ones, identified as obstacles to employment, including impunity and non-prosecution of workers or candidates for employment, must be determined fairly for all interested participants in the competition.
Specific research problem in this paper is whether the employer may prescribe impunity for workers without law basis and thus violates the right to work and freedom of work, and whether seeking evidence that a person is not prosecuted and prosecuted is contrary to constitutional presumption of innocence.
Finally, paper defines the authorities for requesting general and special certificates of impunity, the person liable for delivery and the retention periods for certificates that no criminal proceedings are being conducted, the normative activity of those authorized to standardize special conditions for employment under the general regulations the innocence of workers in situations where special laws require non-conviction or impunity for certain criminal offenses and exceptionally in certain works, for misdemeanors.

Ključne riječi: posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu, nekažnjavanost, pravo na rad i sloboda rada, uvjerenje da se ne vodi postupak, normativna aktivnost, ovlast poslodavca za propisivanje

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 349.2: 343

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 05/22 - ostali članci

Krešimir Rožman, mag. iur.

Prekršaj poslodavca zbog sklapanja ugovora o radu s radnikom koji ne ispunjava posebne uvjete rada određene zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu

U članku se obrađuje prekršaj iz članka 228. st. 1. t. 2. Zakona o radu, a u vezi članka 23. Zakona prema kojem poslodavac, ako su zakonom ili drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti, ugovor o radu smije sklopiti samo s osobom koja ispunjava te posebne uvjete. Problematizira se pitanja kada se smatra da je takav ugovor o radu sklopljen, s obzirom da ugovor o radu ne mora biti sklopljen u pisanom obliku da bi bio valjan. Također se problematizira opravdanost prekršajnog kažnjavanja kako ga definira članak 1. Prekršajnog zakona, ako radnik ne ispunjava jedino one uvjete koje je pravilnikom o radu utvrdio sam poslodac, koji ih uvijek može izmijeniti.

Sažetak:

Prema odredbi članka 23. Zakona o radu, ako su zakonom ili drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti, poslodavac ugovor o radu smije sklopiti samo s osobom koja ispunjava te posebne uvjete. U protivnom čini prekršaj iz članka 228. st. 1. t. 2. Zakona o radu.

Pri tome se postavlja pitanje kada je ugovor o radu sklopljen, budući da pisana forma nije nužan uvjet za postojanje i valjanost ugovora o radu, pa radnici često ne obavljaju poslove za koje imaju pisani ugovor o radu, nego druge poslove za koje nemaju uvjete, a te poslove obavljuju na temelju naloga, imenovanja i sl. Sukladno Zakonu o radu i supsidijarnoj primjeni propisa obveznog prava, ugovor o radu u takvom slučaju im je izmijenjem, što potvrđuje i sudska praksa, ali inspekcija rada u tome slučaju u pravilu ne sankcionira prekršaj iz članka 228. st. 1. t. 2. Zakona o radu.

S druge strane, iznimno je važno naglasiti da kažnjavanje poslodavca ako je sklopio ugovor o radu s radnikom koji ne ispunjava jedino uvjete koje je sam poslodavac odredio svojim pravilnikom o radu, ne odgovara svrsi prekršajnog kažnjavanja kako to definira Prekršajni zakon, jer se ne radi o zaštiti javnog interesa.

Summary:
Pursuant to the provision of art. 23 of the Labour Act, if special conditions are determined by law or other regulation, collective agreement or ordinance, the employer may conclude an employment contract only with a person who meets these special conditions. Otherwise, employer commits an offense under article 228, par. 1 of the Labor Act.
The question arises when the employment contract is concluded, since the written form is not a essential condition for the existence and validity of the employment contract, so workers often do not perform jobs for which they have a written employment contract, but other jobs for which they do not meet the conditions.

Ključne riječi: posebni uvjeti rada, prekršaj, Prekršajni zakon, sklapanje ugovora o radu  

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 349.2: 343

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Što donosi novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti?

Dana 23. travnja 2022. stupio je na snagu novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. U članku se prikazuju izmijene koje donosi, obveze poslodavaca te prava i obveza povjerljive osobe i prijavitelja nepravilnosti.

Sažetak:
U trenutnim okolnostima svjedoci smo da se korupcija sa svim svojim negativnim učincima uvukla u skoro sve pore društva. Nerijetko su i sami kreatori politika i na državnoj i lokalnoj razini inkorporirani u različite oblike koruptivnih radnji, pri čemu u većini slučajeva ne snose odgovarajuće sankcije čime se ne samo da podriva pravni predak, nego se i stvara negativna percepcija u javnosti o funkcioniranju državnih tijela. Za učinkovitiju prevenciju i sankcioniranje takvih radnji potrebno je poduzimati, odnosno donositi adekvatne mjere i to u obliku zakonskih normi. 

Summary:
In the current circumstances, we are witnessing that corruption with all its negative effects has crept into almost every pore of society. Often, policy makers themselves are incorporated into various forms of corruption at the state and local levels, and in most cases do not bear appropriate sanctions, which not only undermines the legal order but also creates a negative public perception of the functioning of state bodies. For more effective prevention and sanctioning of such actions, it is necessary to take adequate measures in form of legal norms.

Ključne riječi: prijavitelj nepravilnosti, poslodavac, nepravilnost, pravna zaštita

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 349.2: 331.108.62

Ivana Đuras, dipl. iur.

Pravo na slobodu mišljenja u kontekstu radnika zviždača

Kod ocjenjivanja razmjernosti miješanja prilikom provođenja testa nužnosti u demokratskom društvu Ustavni sud razlikuje izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Postojanje činjenica može se dokazati, no s druge strane, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, pa se niti od tuženika ne može zahtijevati da dokaže istinitost izraženog vrijednosnog suda.

Sažetak:
Sudovi prilikom ocjene postojanja povrede prava na slobodu izražavanja provode test nužnosti u demokratskom društvu koji zahtijeva da sud, pred kojim se nađe prigovor ograničenja slobode izražavanja, utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge, a ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

Summary:
When assessing the existence of a violation of the right to freedom of expression, the courts conduct a test of necessity in a democratic society, which requires the court objecting to the restriction of freedom of expression to determine whether the restriction of freedom of expression is socially necessary and proportionate, while the restriction of the right to freedom of expression must be considered in the context of the case as a whole, including the content of the statements and the context in which they are given.

Ključne riječi: sloboda mišljenja, sloboda izražavanja misli, „zviždači“

Ivana Đuras, dipl. iur.
Viša ustavnosudska savjetnica

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 349.2: 342.727

Snježana Baloković, dipl. iur.

Državljanstvo kao uvjet za zapošljavanje u Republici Hrvatskoj

Članak obrađuje mogućnost propisivanja hrvatskog državljanstva kao uvjeta za zapošljavanje u Republici Hrvatskoj nakon pristupanja Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije.

Sažetak:
S obzirom da je Hrvatska od dana pristupanja u Europsku uniju u obvezi primjenjivati europsko zakonodavstvo, počevši od Ugovora nadalje, a samim je Ugovorom o funkcioniranju EU  (tzv. Lisabonskim ugovorom) ustanovljeno građanstvo Unije, te je zabranjena svaka diskriminacija na temelju državljanstva, u načelu  nije više dozvoljeno kao uvjet za zapošljavanje isticati hrvatsko državljanstvo. Hrvatsko državljanstvo može biti rezervirano samo za određene poslove koji se odnose na izvršavanje javnih ovlasti, dakle samo na određene poslove u državnoj službi, odnosno javnim službama. To pravilo međutim, još uvijek nije zaživjelo u punom opsegu, tako da se u natječajima za popunjavanje radnih mjesta još uvijek, kao uvjet može naći zahtjev da se kao dokaz o ispunjavanju uvjeta priloži domovnica, koja je dokaz hrvatskog državljanstva. Na taj način Hrvatska ne primjenjuje u potpunosti načelo slobode kretanja radnika, koje je jedno od četiri osnovna načela na kojima počiva Europska unija te se dovodi u situaciju da od strane Suda Europske unije, koji je tumač europskog zakonodavstva i ujedno čuvar osnovnih vrijednosti Europske unije sadržanih u Ugovorima, među kojima je najvažnija jedinstveno europsko tržište, bude ocijenjena kao država koja krši načelo slobode kretanja radnika, postupajući diskriminatorno u odnosu na državljane Europske unije.

Summary:
The article deals with the possibility of prescribing Croatian citizenship as a condition for employment in the Republic of Croatia after Croatia's accession to the full membership in the European Union. Given that Croatia has been obliged to apply European legislation since its accession to the European Union, starting with the Treaty, the Treaty on the Functioning of the EU (TFEU, so-called Lisbon Treaty) establishes citizenship of the Union and prohibits any discrimination on grounds of nationality, so it is no longer allowed to emphasize Croatian citizenship as a condition for employment. Croatian citizenship can be reserved only for certain jobs related to the exercise of public authority, i.e. only for certain jobs in the civil service or public services. However, this rule has not yet come to life in full, so that proof of Croatian citizenship, can still be found as a condition in job vacancies. In this way, Croatia does not fully apply the principle of freedom of movement of workers, which is one of the four basic principles on which the European Union is based according to the Treaties. In this situation Croatia can be assessed from the EUCJ, which is the interpreter of the Treaties and the guardian of the values of the European Union, among which the European single market is the most important. as a state that violates the principle of freedom of movement of workers, acting in a discriminatory manner towards citizens of the European Union.

Ključne riječi: sloboda kretanja radnika, zapošljavanje državljana država članica EGP/Švicarske, zapošljavanje državljana trećih zemalja, jedinstveno tržište EU

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 342.71: 331

dr. sc. Vinka Longin Peš, dipl. iur.

Važnost upravljanja rizicima na radu

Procjena rizika potrebna je da bi poslodavac mogao sagledati sve opasnosti, štetnosti i napore u djelatnosti koju obavlja te ona predstavlja polazište za primjenu propisa o zaštiti na radu, osnovom kojih je poslodavac obvezan voditi brigu o preventivnim mjerama, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima.

Sažetak:

U tekstu se razmatra povijesni razvoj teorije rizika u pogledu utjecaja na razvoj pravnih normi koje uređuju upravljanje rizicima na radu. Daje se osvrt na aktualne odredbe propisa koje reguliraju ovo područje. Ukazuje se na značaj primjene postupaka i metoda koji doprinose razvoju kulture sigurnosti i prevencije s ciljem sprečavanja nezgoda i neželjenih događaja na radu. 

Summary:
The text provides the historical development of risk theory in terms of its impact on the development of legal norms related to occupational risks. The current provisions are reviewed and the importance of applying procedures and methods that contribute to the development of a culture of safety and prevention with the aim of preventing accidents and adverse events at work is pointed out.

Ključne riječi: zaštita zdravlja i sigurnosti na radu, upravljanje rizicima na radu, razvoj kulture sigurnosti i prevencije 

dr. sc. Vinka Longin Peš, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 331.45

dr. sc. Ivana Krišto, dipl. ing.; Ana Šijaković, sveuč. spec. oec., dipl. ing. sig.; Cvetan Kovač, bacc. ing. sec., bacc. ing. traff.

Najmanji propisani broj stručnjaka zaštite na radu

Za učinkovitu provedbu propisa, preventivne aktivnosti kao i za unapređivanje cjelokupnog područja zaštite na radu, od osobitog je značaja stručan i profesionalan rad ovlaštenih osoba  za obavljanje poslova zaštite na radu te osoba koje obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavca (stručnjaci zaštite na radu, poslodavci koji sami obavljaju poslove zaštite na radu i ovlaštenici koji kod poslodavaca koji zapošljavaju do uključivo 49 radnika kao ovlaštenici ujedno obavljaju i poslove zaštite na radu). Više o navedenom  možete pročitati u nastavku.

Sažetak:
Polazeći od činjenice da su život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti vrednote od posebnog društvenog interesa u Republici Hrvatskoj, zakonodavac je jasno i nedvosmisleno propisao obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu, i to prije svega Zakonom o zaštiti na radu  i propisima donesenim temeljem istog zakona, kao što su Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu  i Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu , Pravilnik o izradi procjene rizika . Uzimajući u obzir obvezu poslodavca da utvrdi i obavlja poslove zaštite na radu u skladu s procjenom rizika, stanjem zaštite na radu i brojem radnika, bilo je svrsishodno da zakonodavac donošenjem, provedbenog propisa, Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu „nametne“ minimalne uvjete za uređenje obavljanja poslova zaštite na radu kod poslodavca kao i utvrđivanje minimalnih uvjeta za njihovo obavljanje. Kod propisivanja minimalnih uvjeta za uređenje i obavljanje poslova zaštite na radu kod poslodavca, pa tako i najmanjeg broja stručnjaka zaštite na radu, zakonodavac se vodio s dva osnovna kriterija: broj zaposlenih i procijenjenim rizicima, koje je dodatno razradio kroz Pravilnik  o obavljanju poslova zaštite na radu i Pravilnik o izradi procjene rizika.

Summary:
Starting from the fact that life, health and preservation of working ability are values of special social interest in the Republic of Croatia, the legislator clearly and unambiguously prescribed the obligations of the employer in implementing occupational safety, primarily the Occupational Safety and Health Act. , as well as the Ordinance on the performance of occupational safety activities, the Ordinance on authorizations for occupational safety activities and the Ordinance on the preparation of risk assessment.

Ključne riječi: broj zaposlenih, poslovi zaštite na radu, procjena rizika, stručnjak zaštite na radu

dr. sc. Ivana Krišto, dipl. ing.

Ana Šijaković, sveuč. spec. oec., dipl. ing. sig. 

Cvetan Kovač, bacc. ing. sec., bacc. ing. traff.

RADNO PRAVO 5/2022

UDK: 331.45