Časopis Radno PRAVO - Broj: 02/22 (Veljača 2022.)

Tema broja:

Organizacija rada od kuće kad god je to moguće u uvjetima epidemije zarazne bolesti

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Izazovi organiziranja rada od kuće postaju još veći u situaciji kada interesi zaštite zdravlja radnika i javnog zdravlja u cjelini poslodavcima nameću imperativ da odrede radnicima takav specifičan oblik i način rada kad god je to moguće.

Sažetak:

Proces rada nije jednostavno organizirati, a posebno je to komplicirano za poslodavce kada zahtjeve koji se postavljaju pred njih diktira epidemija zarazne bolesti. Iznalaženje praktičnih rješenja za provedbu obveza po pitanju zaštite zdravlja radnika stvarni je izazov, zbog udovoljavanja različitim, nerijetko i suprotstavljenim ili dijametralno suprotnim interesima radnika, javne vlasti i samih poslodavaca.

Organizacija rada od kuće „kad god je to moguće“ složen je proces usklađivanja zadataka i odnosa od strane poslodavca, s ciljem postizanja optimalnog radnog učinka uz istovremenu zaštitu zdravlja radnika od prijeteće zarazne bolesti COVID-19.

Zaključno se ističe da rad od kuće predstavlja specifičan oblik rada s brojnim implikacijama na strani poslodavca prije svih, ali i radnika zbog prilagodbe novonastalim ili ponovno postavljenim zahtjevima takvog načina rada, da se inzistira da se rad obavlja na taj način kad god je moguće neovisno o naravi posla zbog diktata (ili diktature) epidemije zarazne bolesti i da će obveze poslodavaca potrajati sve do proglašenja završetka epidemije.

Summary:

The work process is not easy to organize, and it is especially complicated for employers when the demands placed on them are dictated by an epidemic of infectious diseases. Finding practical solutions for the implementation of obligations regarding the protection of workers' health is a real challenge, due to meeting different, often conflicting or diametrically opposed interests of workers, public authorities and employers themselves.

The organization of work from home “whenever possible” is a complex process of harmonization of tasks and relationships by the employer, with the aim of achieving optimal work performance while protecting the health of workers from the threatening infectious disease COVID-19.

In conclusion, it is emphasized that working from home is a specific form of work with many implications on the part of the employer, but also the worker to adapt to the new or re-established requirements of this way of working, to insist that work be done in this way whenever possible the nature of the work due to the dictatorship (or dictatorship) of the infectious disease epidemic and that the obligations of employers will last until the end of the epidemic is declared.

Ključne riječi: rad od kuće, obveza poslodavca, Home Office, infekcija, sankcije

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 331.42

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 02/22 - ostali članci

Josip Dešić, mag. iur.; izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.

Uloga sudskih savjetnika u radnim sporovima: zalog za budućnost kvalitetnog sudstva ili jeftina radna snaga

Normiranjem da se vođenje radnih sporova proizašlih iz kolektivnih ugovora stavlja u nadležnost sudskih savjetnika koji su državni službenici,  a ne suci, odnosno da se stranci ne omogućava da o njenom pravu, obvezi ili na zakonom zasnovanom interesu odlučuje „zakonom ustanovljen sud“, dovodi se u pitanje ostvarivanje prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava zajamčenih odredbama Ustava i Konvencije. Više o navedenoj problematici možete pročitati u nastavku ovog članka.

Sažetak:

Zaposlenici javnih službi „zatrpali“ su općinske sudove s tisućama tužbi kojima traže povećanje osnovice plaća, a rješenje se traži kroz postojeću mogućnost delegiranja navedenih radnih (i drugih) sporova na rad sudskim savjetnicima odnosno državnim službenicima. S jedne strane, judikatura ECHRa navodi kako država članica uživa „široko polje procjene“ na koji način će određeno pitanje urediti, imajući u vidu činjenicu da nacionalne vlasti najbolje poznaju svoju državu kao i ostale okolnosti od značaja za donošenje konkretnog zakona i da samim tim najbolje može procijeniti koje zakonsko rješenje je najadekvatnije. S druge strane, to je velika prednost koju uživaju nacionalne države, ali samim time i odgovornost za izbor najadekvatnijeg zakonskog rješenja. Stoga mogući pravni prijepori oko uloge sudskog savjetnika u radnim sporovima, kao osobe koja sudi i samostalno donosi Nacrt odluke, predstavlja legitimni temelj za analizu takvog rješenja kroz prizmu pravnog standarda „zakonom ustanovljenog sud“ sukladno odredbama čl. 6., st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 29., 115. i 118. Ustava Republike Hrvatske.

Summary:
Employees of public services have "overwhelmed" the municipal courts with thousands of lawsuits seeking an increase in the salary base, and a solution is sought through the existing possibility of delegating these labour (and other) disputes to judicial advisers. On the one hand, the ECHR's jurisprudence states that a Member State enjoys a "wide field of assessment" of how to deal with a particular issue, given that national authorities know their country best and other circumstances relevant to the enactment of a particular law and can assess which legal solution is most appropriate. On the other hand, it is a great advantage enjoyed by nation states, but also a responsibility to choose the most adequate legal solution. Therefore, possible legal disputes over the role of a court advisor in labour disputes, as a person who judges and independently adopts the Draft Decision, is a legitimate basis for analysing such a solution through the prism of the legal standard "court established by law" in accordance with Art. 6, par.1 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and Art. 29, 115 and 118 of the Constitution of the Republic of Croatia.

Ključne riječi: reforma, radni sporovi, sudski savjetnici

Josip Dešić, mag. iur. 
izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur. 

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 331.109: 347.91

Krešimir Rožman, mag. iur.

Postoji li zabrana zapošljavanja u javnim službama?

U članku autor obrađuje pitanje postoji li zabrana zapošljavanja u javnim službama nakon što je donesen novi Zakon o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu (Narodne novine 140/21), u kojem više nema takve zakonske zabrane, kakva je postojala u ranijem Zakonu o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu (Narodne novine 135/20, 69/21, 122/21). 

Sažetak:   
Donošenjem Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu (Narodne novine 140/21) prestala je zakonska zabrana zapošljavanja u javnim službama, koja je bila propisana u članku 58. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu (Narodne novine 135/20, 69/21, 122/21). Naime, u novom Zakonu za 2022. godinu takve zabrane nema. Prema tome, više nema zakonske zabrane zapošljavanja. Međutim, ponovno se primijenjuje Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (»Narodne novine«, br. 70/16., 50/17., 37/18., 71/18., 91/18. i 33/20.), koja se nije primjenjivala zbog odredbe iz ranijeg Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, o neprimjeni Odluke za vrijeme važenja toga Zakona. No, Odluka nije propis i formalnopravno ne može derogirati niti jedan zakon, iako je u stvarnosti upravo tako djelovala, što nesporno nepovoljno utječe na vladavinu prava. 

Summary:
The enactment of the Act on the Execution of the State Budget of the Republic of Croatia for 2022 ended the legal ban on employment in public services, which was prescribed in art. 58 of the Act on the Execution of the State Budget of the Republic of Croatia for 2021. Namely, there is no such prohibition in the new Act for 2022.

Ključne riječi: zabrana zapošljavanja, Zakon o izvšravanju Državnog proračuna, Odluka o zabrani zapošljavanja

Krešimir Rožman, mag. iur.
Radno PRAVO

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 349.34

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Rješenje prosvjetne inspekcije kao osnova otkaza ugovora o radu

O pravnom uređenju pitanja otkaza ugovora o radu po nalogu prosvjetne inspekcije kao i sudskoj praksi možete pročitati u nastavku ovog rada.

Sažetak:

Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19) ne propisuje razloge za otkaz. U nekim odredbama propisuje što nije razlog za otkaz, dok se sudskom praksom utvrđuju ponašanja i činjenice temeljem kojih je ugovor o radu dopušteno otkazati. Ipak, u sektoru obrazovanja situacija je nešto specifičnija. Naime, posebnim zakonima, a prije svega Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne novine br.  87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019, 64/2020, 133/2020), propisano je zbog kojih ponašanja i činjenica poslodavac može odnosno mora donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. No, neke situacije, iako su specifične za sektor obrazovanja, ipak nisu uređene. Jedna od njih je otkaz ugovora o radu po nalogu prosvjetne inspekcije, o čemu više u nastavku ovog članka.

Summary:
The Labour Act does not prescribe reasons for dismissal. In some provisions, it prescribes what is not a reason for dismissal, while court practice determines the conduct and facts on the basis of which the employment contract is allowed to be terminated.
However, the situation in the education sector is somewhat more specific. Namely, special acts, and above all the Act on Education in Primary and Secondary Schools, prescribe the conduct and facts due to which the employer can or must make a decision on the termination of the employment contract. However, some situations, although specific to the education sector, are not regulated. One of them is the termination of the employment contract ordered by the Education Inspectorate, which is discussed in more detail in this article.

Ključne riječi: prosvjetna inspekcija, otkaz, sudski raskid

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 349.22

Tatjana Martinović, dipl. iur.

Uloga ravnatelja osnovnih škola

U članku se obrađuje uloga ravnatelja osnovnih škola, postupak izbora i imenovanja ravnatelja, uz pozivanje kandidata za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju prema posebnim propisima i obvezno naznaku poveznice Ministarstva hrvatskih branitelja za kandidate koji se pozivaju na pravo prednosti pri zapošljavanju prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Sažetak:

U postupku izbora i imenovanja ravnatelja, sadržaj teksta natječaja obvezno je napraviti prema odredbama lex specialis zakona,  Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, međutim, treba naglasiti da natječaj sadrži i posebne uvjete koji su propisani odredbama  posebnih propisa: Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kao sastavnica teksta Natječaja.  

Summary:
In the process of electing and appointing principals, the content of the competition text has to be made according to provisions of the lex specialis law, the Law on the Education in Primary and Secondary School, however, it should be emphasized that the competition contains special conditions prescribed by provisions of special regulations; the Act on Croatian Homeland War Veterans and Members of Their Families, the Act on the Protection of Military and Civilian Invalids of the War and the Act on Professional Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities, as an integral part of the competition text. 

Ključne riječi: ravnatelj, izbor, položaj, nadležnost, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

Tatjana Martinović, dipl. iur.
predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora 

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 373.3.091

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Predstavnik radnika u organu javne ustanove

Autor u članku analizira funkciju predstavnika radnika u organu javne ustanove, s posebnim osvrtom na posebne zakone koji se odnose na područja predškolskog odgoja, školstva, visokog obrazovanja i kulture.

Sažetak:
Predstavnika radnika u organ poslodavca imenuje i opoziva radničko vijeće. Odredbom članka 148. ZR-a propisana su temeljna ovlaštenja radničkog vijeća, na način da ono štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod poslodavca, pri čemu Zakon ne propisuje ograničenja u tim ovlaštenjima za ono radničko vijeće koje ima jednog člana. Stoga, kod poslodavca kod kojega je utemeljeno radničko vijeće koje ima jednog člana, taj jedan (jedini) član radničkog vijeća ima ovlaštenje imenovati i predstavnika radnika u organu koji nadzire vođenje poslova kod toga poslodavca.

Summary:
The workers representative in the employer´s supervisory body is appointed and removed by the workers' council. The provision of Article 148 of the Labour Act prescribes the basic powers of the workers 'council, in such a way that it protects and promotes the interests of workers, whereby the Law does not prescribe restrictions in those powers for the workers' council. Therefore, in the case of an employer with which a workers 'council has been established, which has one member, that one (only) member of the workers' council has the authority to appoint a worker's representative in the body supervising the management of that employer.

Ključne riječi: predstavnik radnika u organu poslodavca, sudjelovanje radnika u odlučivanju, Zakon o radu

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjelaVeleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 364.32 (497.5: 497.6)

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

Zdravstvena zaštita obitelji aktivnog hrvatskog osiguranika sukladno ugovoru s Bosnom i Hercegovinom te hrvatskom zakonodavstvu

U članku će se pojasniti mogućnost prijave na obvezno zdravstveno osiguranje članova obitelji aktivnog hrvatskog osiguranika koji imaju prebivalište u Bosni i Hercegovini, sukladno Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 3/01. i 14/01, nastavno: Ugovor). Također će se ukazati i na hrvatske propise koji reguliraju materiju obveznog zdravstvenog osiguranja članova obitelji koji žive u Republici Hrvatskoj.

Sažetak:

Prijava pojedinca na obvezno zdravstveno osiguranje, pa tako i članova obitelji osobe koja je zaposlena kod poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i koja s osnove navedenog radnog odnosa ima utvrđen status osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ovisi o više okolnosti. Najznačajnija okolnost je svakako reguliran građanski status osobe u pojedinoj državi, a podredno i druge okolnosti.

Summary: 
The application of an individual for mandatory health insurance, including family members of a person employed by an employer based in the Republic of Croatia and who has the status of insured person of the Croatian Health Insurance Fund based on the said employment relationship, depends on several circumstances. The most important circumstance is certainly the regulated civil status of a person in a particular state, and in the alternative other circumstances.

Ključne riječi: obvezno zdravstveno osiguranje, Ugovoru o socijalnom osiguranju između RH i BiH

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 364.32 (497.5: 497.6)

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Službenik za zaštitu podataka – imenovanje, ovlasti, dužnosti

U članku se iznose određene pojedinosti vezane uz imenovanje, ovlasti i dužnosti službenika za zaštitu podataka, sukladno pravnoj regulaciji određenoj Općom uredbom o zaštiti podataka.

Sažetak:

Prema čl. 37. Opće uredbe o zaštiti podataka, voditelj obrade i izvršitelj obrade imenuju službenika za zaštitu podataka u svakom slučaju u kojem: (a) obradu provodi tijelo javne vlasti ili javno tijelo, osim za sudove koji djeluju u okviru svoje sudske nadležnosti, (b) osnovne djelatnosti voditelja obrade ili izvršitelja obrade sastoje se od postupaka obrade koji zbog svoje prirode, opsega i/ili svrha iziskuju redovito i sustavno praćenje ispitanika u velikoj mjeri, ili (c) osnovne djelatnosti voditelja obrade ili izvršitelja obrade sastoje se od opsežne obrade posebnih kategorija podataka na temelju članka 9. i osobnih podataka u vezi s kaznenim osudama i kažnjivim djelima iz članka 10.

Summary:

Pursuant to the art. 37. of the General Data Protecion Regulation, the controller and the processor shall designate a data protection officer in any case where: (a) the processing is carried out by a public authority or body, except for courts acting in their judicial capacity; (b) the core activities of the controller or the processor consist of processing operations which, by virtue of their nature, their scope and/or their purposes, require regular and systematic monitoring of data subjects on a large scale; or (c) the core activities of the controller or the processor consist of processing on a large scale of special categories of data pursuant to Article 9 and personal data relating to criminal convictions and offences referred to in Article 10.

Ključne riječi: službenik za zaštitu podataka, imenovanje, zadaće, sukob interesa 

Hrvoje Orešić, mag. iur.
Radno PRAVO

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 349.2: 342.721

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

Mjere za unapređenje digitalne pismenosti u članicama EU-a

Višestruki učinci digitalizacije na tržište rada i zapošljavanje međusobno su povezivani sa snažnim utjecajem zahvaljujući kojem se međusobno jačaju. U mnogim zemljama digitalizacija gospodarstva uzrokuje polarizaciju tržišta rada. S jedne strane, digitalizacija je omogućila značajan porast potražnje za visokokvalificiranim osobama koje imaju kognitivne i digitalne vještine i tehničko znanje za uspješno izvršavanje različitih zadataka i procesa koje zahtijeva nova tehnologija. S druge strane, dovelo je do znatnog smanjenja potražnje za slabije obrazovanim radnicima.

Sažetak:

Digitalne vještine, posebno digitalna pismenost, važan su čimbenik društveno-ekonomskog razvoja i zapošljivosti radne snage. Bez odgovarajuće digitalne pismenosti nije moguće sudjelovati u gospodarstvu i digitalnom društvu, posebno imajući u vidu digitalnu transformaciju koju svijet rada prolazi u sadržaju i organizaciji rada. Osim radnog okruženja, to utječe i na način na koji ljudi žive i komuniciraju. Članak daje pregled aktivnosti na nacionalnoj razini na poboljšanju digitalne pismenosti.

Summary:

Digital skills, particularly digital literacy, are an important factor for socioeconomic development of the society and employability of the labour force. Without adequate digital literacy, it is not possible to participate in the economy and the digital society, particularly having in mind the digital transformation that the world of work is experiencing in the content and the organisation. Beyond the work environment, it also affects the way people live and communicate. In the paper is elaborated importance and definition of digital literacy, explained the measurement of digital literacy and skills, as well as relation between digital literacy and employability. The article provides an overview of the activities on the national level regarding the improvement of the digital literacy.

Ključne riječi: digitalna pismenost, gospodarski rast, EU, Nacionalne koalicije za digitalne vještine

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 2/2022

UDK: 37: 004 (4)