Časopis Radno PRAVO - Broj: 11/21 (Studeni 2021.)

Tema broja:

Najnovije promjene u uređenju minimalne plaće

Vatroslav Subotić, dipl. iur.

Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći uvode se značajne promjene u sustavu minimalnih plaća u Republici Hrvatskoj. Proširen je predmet zakona, uvedene su značajne novine te je proširen broj prekršaja. Napravljen je novi korak u zakonodavnome razvoju instituta minimalne plaće koji je započeo 2008. godine.

Sažetak:

Analizom Zakona o minimalnoj plaći iz 2018. godine utvrđeno je da je uveden precizniji i transparentniji postupak predlaganja visine minimalne plaće. Nisu utvrđeni negativni učinci na tržištu rada. Ipak, zaključeno je kako je zakonodavni okvir koji uređuje institut minimalne plaće potrebno dodatno unaprijediti kako bi se zaštitile najranjivije skupine radnika. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći primjenjuje se od 1. prosinca 2021. Otežani uvjeti rada uvršteni su među dodatke na plaću koji se ne uvrštavaju u iznos minimalne plaće, izričito je propisano da nije dopušten sporazum između poslodavca i radnika o odricanju od prava na minimalnu plaću, propisano je da minimalna plaća mora biti ugovorena ili utvrđena u bruto iznosu, omogućen je inspekcijski nadzor nad primjenom kolektivnih ugovora s proširenom primjenom te je proširen broj prekršaja. Donesena je i nova Uredba o visini minimalne plaće kojom je iznos minimalne plaće povećan na 4.687,50 kuna bruto, što predstavlja uvećanje od 10,29 %.

Summary:

The analysis of the Minimum Wage Act (2018) concluded that a more precise and transparent procedure for proposing the amount of minimum wage has been introduced. Negative effects on the labour market haven’t been identified. Nevertheless, it was concluded that the legislative framework needs to be further improved in order to protect the most vulnerable groups of workers. The amendments of the Minimum Wage Act apply from 1 December 2021. Difficult working conditions are listed among the wage supplements that are not included in the amount of the minimum wage. It is explicitly prescribed that an agreement between the employer and the employee on waiver of minimum wage is not allowed. The minimum wage must be agreed or determined in gross amount. Inspection supervision over the application of collective agreements with extended application is enabled and the number of violations is expanded. A newly adopted Decree on the amount of the minimum wage increased the amount of the minimum wage to HRK 4,687.50 gross, which is an increase of 10.29%.

Ključne riječi: minimalna plaća, otežani uvjeti rada, uvećanja plaće

Vatroslav Subotić, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 11/2021

UDK 11/2021

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 11/21 - ostali članci

Sandra Cindrić, dipl. iur.

Izračun dijela primanja koje je zaštićeno od ovrhe

U članku se objašnjava način postupanja poslodavca kod provedbe ovrhe, uz podroban prikaz na konkretnom primjeru ne bi li se razjasnile neke praktične nedoumice.

Sažetak: 
Zakonom o radu propisano je da je poslodavac kod kojeg je radnik u radnom odnosu i za kojeg obavlja određene poslove dužan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću. U slučajevima kada je to od njega zatraženo, pored isplate plaće radniku, poslodavac je dužan na plaći svog radnika provesti ovrhu. U slučaju provedbe ovrhe na plaći poslodavac je dužan postupati sukladno posebnim odredbama Ovršnog zakona o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima.

Summary:
The Labour Act stipulates that the employer is obliged to pay the employee a salary for the performed work. In addition to the payment of the employee's salary, the employer is obliged to carry out enforcement on the salary of his/her employee. In the case of enforcement of salary, the employer is obliged to act in accordance with the special provisions of the Enforcement Act on salary and other regular monetary benefits. 

Ključne riječi: ovrha na plaći, ovrha na novčanim sredstvima, zaštićeni račun

Sandra Cindrić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 349.2: 614

Snježana Baloković, dipl. iur.

Treba li redefinirati obiteljsku mirovinu?

Članak obrađuje institut obiteljske mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, koju bi prema trenutno važećem Programu Vlade Republike Hrvatske 2020.-2024. trebalo redefinirati.

Sažetak:

U Programu Vlade RH pod naslovom Održivi zdravstveni i mirovinski sustav, u kojem je predviđen nastavak mirovinske reforme, navodi se, između ostalog, da će se korisnicima obiteljske mirovine omogućiti pravedniji način izračuna obiteljske mirovine. Nije pojašnjeno što se podrazumijeva pod pravednijim načinom izračuna, osim što implicira da je sadašnji način izračuna nepravedan. Stoga se u članku analizira institut obiteljske mirovine prema važećim propisima. Predstavnici raznih umirovljeničkih udruga vrlo su zadovoljni najavom redefiniranja izračuna obiteljske mirovine, jer je to na tragu njihovih zahtjeva za povećanjem iznosa obiteljskih mirovina, zahtjeva za isplatom dviju mirovina nakon smrti supružnika/partnera (ili barem jedne mirovine i određenog dijela druge mirovine), kao i zahtjeva da se i obiteljskim umirovljenicima omogući rad nakon umirovljenja uz istovremenu isplatu mirovine. Temeljem Programa Vlade RH pristupit će se, dakle izmjeni Zakona o mirovinskom osiguranju u segmentu koji se odnosi na obiteljske mirovine. U ovom se članku analiziraju mogući prijedlozi najavljenih izmjena.

Summary:

The paper deals with the institute of survivors' pensions according to the Pension Insurance Act, which should be redefined according to the currently valid Program of the Government of the Republic of Croatia 2020-2024. Namely, within the Program of the Government of the Republic of Croatia in the part entitled Sustainable Health and Pension System, which envisages the continuation of pension reform, states, among other things, that beneficiaries of survivors' pensions will be provided with a fairer way of calculating survivors' pensions. It is not clarified what is meant by a fairer method of calculation, except that it implies that the current method of calculation is unfair. Therefore, the article analyses the institute of survivor's pension, according to the pension insurance regulations. Representatives of various pensioners' associations are very pleased with the announcement of redefining the calculation of survivors' pensions, as it follows their demands for an increase in survivors' pensions, demands for two pensions after the death of a spouse (or at least one pension and a certain part of another pension), as well as their requirement that survivor's pensioners be allowed to work after retirement with the simultaneous payment of a pension. Pursuant to the Program of the Government of the Republic of Croatia, the Pension Insurance Act will be amended in the segment related to survivor's pensions. These article analysis possible proposals for announced changes.

Ključne riječi: obiteljska mirovina, mirovinski sustav, mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, rad umirovljenika, kumulacija prava na obiteljsku mirovinu i drugih prihoda

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada,  mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 613.62

 

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Proširena primjena COVID potvrda u državnoj službi i javnim službama

Inicijalno zamišljene kao sredstvo olakšanja prekograničnog kretanja radnika u uvjetima zdravstvene krize svjetskih razmjera, tzv. COVID potvrde ili propusnice postale su alat za restrikcije izdvojenih skupina radnika, onih kojima je država poslodavac.

Sažetak:

Naredba za cijepljenje radnika ima smisla u djelatnostima koje su profesionalno izložene riziku zbog svakodnevnog kontakta sa oboljelima od zarazne bolesti COVID-19, poput medicinskih radnika i dijela radnika u okviru sustava socijalne skrbi, onih što brinu o najugroženijoj skupini građana, starije životne dobi. Zakonskim putem nije propisana obveza cijepljenja radnika u bilo kojoj djelatnosti, ali uvođenje tzv. covid potvrda uvjetovanjem pristupa radnom mjestu, predstavlja pritajenu prisilu na cijepljenje i direktno ugrožavanje temeljnog ljudskog i radničkog prava na rad.

Radno mjesto prema znanstvenim istraživanjima i dokazima nije izvor zaraze, nego je to dom i kućno okruženje. Nema logike ni znanstvenog uporišta za jednostrano i vrlo selektivno proglašavanje državne službe i javnih službi središtima zaraze, što bi eventualno opravdalo postavljanje zahtjeva javne vlasti prema poslodavcima da kontroliraju radnike da li su zaraženi prilikom dolaska na radno mjesto.

U ovome radu istražuju se i prikazuju aspekti uvođenja/nametanja obveze cijepljenja radnika, postojeći zakonski okvir, odrednice europskog zakonodavstva po pitanju covid potvrda, uz naglasak na činjenicu da su zamišljene kao sredstvo olakšanja prekograničnog kretanja radnika, upliv zabrane dolaska na radno mjesto radnicima koji odbiju testiranje, iskustva poredbenih zakonodavstava i pravnih (radnih) sustava te određena otvorena pitanja skopčana sa epidemiološkom mjerom proširene primjene covid potvrda.

Zaključno se utvrđuje da težnja za nametanjem vlastite volje radnicima bez zakonskog uporišta nije ustavnopravno dopuštena, da svaki propis mora biti usmjeren ka općem dobru i dobrobiti radnika kada ih direktno pogađa, da je pravo na rad temeljno ljudsko i radničko pravo te time civilizacijski doseg za razliku od cjepiva, da različito tretiranje cijepljenih radnika uvjetovanjem testiranja za necijepljene radnike može biti diskriminatorno jer cijepljeni predstavljaju rizik obzirom da znanstveno dokazano šire zarazu i obolijevaju, da državna uprava i javne službe nemaju povećan potencijal za širenje virusa SARS-CoV-2 pa nema razloga za autokratsku izmjenu uvjeta rada uvođenjem covid potvrda, da svaka epidemiološka mjera mora imati razumno opravdanje, granicu i trajanje.

Summary:

The order to vaccinate workers makes sense in branches that are professionally at risk due to daily contact with COVID-19, such as medical workers and some workers in the social welfare system, like those who care for the most vulnerable group of citizens, the elderly. The obligation to vaccinate workers in any activity isn’t legally provided, but the introduction of the so-called covid confirmation by conditional access to the workplace, represents a covert coercion to vaccinate and directly jeopardize the fundamental human and workers' right to work.
According to scientific research and scientific evidences, the workplace is not a source of infection, it’s but a home and domiciliary environment. There is no logic or scientific basis for unilaterally and very selectively declaring the state administration and public services centers of infection, which would possibly justify the requirement of public authorities toeard employers to control whether workers are infected on arrival at work.
This paper explores and presents aspects of the introduction / imposition of the obligation to vaccinate workers, the existing legal framework, the provisions of EU legislation on covid certificates, emphasizing the fact that they are designed as a means of facilitating cross-border movement of workers, the impact of banning workers testing, experiences of comparative legislation and legal (working) systems, and certain open issues coupled with the epidemiological measure of extended application of covid certificates.
In conclusion, it’s established that the aspiration to impose one's will on workers without a legal basis is not constitutionally allowed, that any regulation must be directed towards the common good and welfare of workers when it directly affects them, that the right to work is a fundamental human and workers' right, that treating vaccinated workers differently by testing unvaccinated workers can be discriminatory because vaccinated workers pose a risk as they spread the disease, that government and public services have no increased potential for SARS-CoV-2 virus changing working conditions by introducing covid confirmation, that any epidemiological measure must have a reasonable justification, limit and duration.

Ključne riječi: covid potvrde, cijepljenje, pravo na rad, diskriminacija, pravo na obaviještenost

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 651.5:004

 

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Pravo na prednost pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta prema odredbama novog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata

U članku se analiziraju relevantne radnopravne odredbe kojima je regulirano pravo na prednost pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta, na način kako je to određeno člancima 47. do 49. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. 

Sažetak:
Na snagu je stupio novi Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata kojim se cjelovito uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata. Predmetnim se Zakonom određuje tko se smatra civilnim stradalnikom iz Domovinskog rata, uspostavlja se Evidencija civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, navode se prava koja civilni stradalnici mogu ostvarivati, i dr. Predmet ovog rada je prikaz prava prednosti pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta koja ostvaruju osobe na temelju ovog Zakona, osobito u pogledu pitanja tko i pod kojim uvjetima ostvaruje navedeno pravo.

Summary:
The new Act on Civilian Victims of the Homeland War entered into force, which fully regulates the rights of civilian victims of the Homeland War. The respective Act determines who is considered a civilian victim of the Homeland War, establishes the Register of Civilian Victims of the Homeland War, lists the rights that civilian victims can exercise, etc. The subject of this paper is to present who and under which conditions exercises these rights.

Ključne riječi: zapošljavanje, prednost pri zapošljavanju, civilni stradalnici

Hrvoje Orešić, mag. iur.
urednik časopisa „Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 651.5:004

 

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.

Posebnosti radnog statusa zaposlenih u javnim ustanovama - kultura i mediji

U nastavku analiziramo posebnosti radnog odnosa zaposlenika u javnim ustanovima, pružajući pregled pravnog uređenja u područjima kulture i medija.

Sažetak:

Najčešće se na radno-pravni status zaposlenika u javnim ustanovama u kulturi i medijima odnose odredbe Zakona o radu i prateći mu podzakonski propisi, ali u svakom području treba uvažavati i posebne propise svojstvene upravo tom određenom aspektu kulture i medija. Ukazat ćemo upravo na te posebne propise, posebice one koji se odnose na kazališne umjetnike i kazališne radnike gdje je regulacija i najobuhvatnija.

Summary: 
The employment law status of employees in public institutions in culture and media is most often related to the provisions of the Labor Act and accompanying bylaws, but in each area special regulations specific to that particular aspect of culture and media should be taken into account. We will point out these special regulations, especially those that apply to theater artists and theater workers, where regulation is the most comprehensive.

Ključne riječi: radni odnosi, javne službe, ustanove u kulturi i medijima

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
Pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 651.5:004

Davor Rajčić, dipl. iur.

Aktualnosti kvalifikacijskih okvira s posebnim osvrtom na posljednje izmjene i dopune propisa koji uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir

Propisi koji uređuju kvalifikacijski okvir mehanizam su kroz koji se predstavljaju na pregledan i sustavan način kvalifikacije koje osobe stječu što je posebno važno za poslodavce i nositelje kvalifikacija. Kvalifikacijski je okvir jedan od temeljnih ciljeva Bolonjske deklaracije, pa su ustrojeni Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje i Kvalifikacijski okvir Europskog prostora visokog obrazovanja, te nacionalni kvalifikacijski okviri. Hrvatska je prvi propis o kvalifikacijskom okviru donijela, pred malo manje od deset godina, odluke Ustavnog suda uvjetovale su donošenje odgovarajućih izmjena i dopuna. U radu su, uz te izmjene i dopune, prikazane i analizirane još neke odredbe koje nam se čine važnim za funkcioniranje kvalifikacijskog okvira.

Sažetak:
Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom uređuje se sustav kvalifikacija u Republici Hrvatskoj preko kojega se ostvaruje jasnoća i prepoznatljivost kvalifikacija. Kroz Hrvatski kvalifikacijski sustav povezuju se razine kvalifikacija, koje su njime povezane, sa razinama kvalifikacija Europskog kvalifikacijskog okvira i Kvalifikacijskog okvira Europskog prostora visokog obrazovanja i posredno sa sustavima razina kvalifikacija drugih država. 

Summary:
The Croatian Qualifications Framework regulates the system of qualifications in the Republic of Croatia, through which the clarity and recognizability of qualifications is achieved. The Croatian Qualifications System connects the levels of qualifications, which are related to it, with the levels of qualifications of the European Qualifications Framework and the Qualifications Framework of the European Higher Education Area and indirectly with the qualification systems of other countries.

 

Ključne riječi: kvalifikacijski okviri, razine kvalifikacija, usporedivost kvalifikaacija

Davor Rajčić, dipl. iur.
tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2021

UDK: 336.226.1: 331.23