Pravo na dopust trudne radnice kroz prizmu poslovne i sudske prakse

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.; Cvetan Kovač, bacc. ing. sec., bacc. ing. traff.

Rad putem digitalnih platformi prema Zakonu o radu i Zakonu o zaštiti na radu - prikaz Izvješća za 2024. godinu

U radu se analizira normativni okvir rada putem digitalnih radnih platformi u Republici Hrvatskoj, te prikaz podataka iz Izvješća o platformskom radu za 2024. godinu.

Sažetak:
Republika Hrvatska se odlučila, kao jedna od prvih članica EU-a na donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine 151/22) kojima je platformski rad sustavno normiran radnim zakonodavstvom (kao sastavni dio Zakona o radu).
To su novi odnosi u radnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, odnosno složeni odnosi između određenih subjekata: digitalne radne platforme; usluge primatelja (klijenta) i fizičke osobe koja obavlja rad korištenjem digitalne radne platforme za primatelja. U tom odnosu može se javiti (i javlja se) posebni subjekt - partner na tržištu ili posrednik (agregator). Pritom, agregator je i poslodavac. Bitna značajka platformskog rada jest algoritamsko upravljanje, odnosno automatizirano upravljanje poslovnim procesima. U tom radu sve je specifično: vrsta rada, organizacija rada, način rada, odnosi među subjektima, odgovornost poslodavca (i agregatora) prema radnicima koje zapošljava, uz mogućnost da se digitalna platforma oslobodi odgovornosti. Pretpostavka postojanja radnog odnosa ide u prilog dokidanja lažne samozaposlenosti. No, treba posebno navesti odredbu članka 221.n (kao „iznimku“) koji uređuje ograničenu fleksibilnost za one fizičke osobe koje bi rad korištenjem digitalnih radnih platformi obavljale izvan radnog odnosa, zbog malog opsega poslova i malog ostvarenog primitka. To se ne primjenjuje na samozaposlene osobe koje taj Zakon (kao opći Zakon) ne uređuje. Zakon izdvaja digitalne radne platforme kao poslodavce sui generis. Razlikuju se od drugih internetskih platformi po tome što organiziraju rad koji obavljaju pojedinci na zahtjev primatelja usluge koje pruža platforma. Razlike su i u pružanju usluga na internetu ili na određenoj lokaciji. 
Kroz prikaz pojedinih odredbi članaka ZOR-a, od čl. 221.a do 221.p, autori tekstom u kurzivu skreću pozornost na odredbe koje se u potpunosti ili djelomično odnose na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (zaštitu na radu), čije je područje „preciznije“ uređeno Zakonom o zaštiti na radu (N.N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18) i provedbenim propisima donesenim temeljem tog zakona.
U radu su prikazani i podatci iz Izvješća o platformskom radu u Hrvatskoj za 2024. godinu, koje je sačinilo, i javno na svojim mrežnim stranicama objavilo, resorno ministarstvo - Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Summary:
The Republic of Croatia decided, as one of the first EU members, to adopt the Act on Amendments to the Labour Act (Official Gazette 151/22), which systematically regulates platform work in labour legislation (as an integral part of the Labour Act). These are new relations in the labour legislation of the Republic of Croatia, i.e. complex relations between certain entities: digital work platforms; services of the recipient (client) and a natural person who performs work using the digital work platform for the recipient. In this relationship, a special entity can (and does) appear - a market partner or intermediary (aggregator). In this case, the aggregator is also an employer. An essential feature of platform work is algorithmic management, i.e. automated management of business processes.

Ključne riječi: digitalne platforme, agregatori, zaštita na radu

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
Cvetan Kovač, bacc. ing. sec., bacc. ing. traff.

RADNO PRAVO 4/2025

UDK: 331.102.1: 004

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Vrednovanje dežurstva državnih odvjetnika

Pravosudni dužnosnički radni odnos obilježen je brojnim posebnostima, od postanka preko prava, ovlasti i obaveza do trajanja i prestanka, u što se savršeno uklapa sa svim svojim nesavršenostima dežurstvo državnih odvjetnika, tzv. pasivno i tzv. aktivno, uz jasno uočljivu činjenicu da se nepravično vrednuje.

Sažetak:
Ograničavanje trajanja radnog vremena zaštitna je kategorija za radnike, da poslodavac ne može koristiti njihov rad unedogled i izrabljivački, ali to ne vrijedi u slučaju državnih odvjetnika, naročito na primjeru dežurstva, jer je podzakonskim propisom i bez zakonske osnove utvrđeno da se poslovi koji ne trpe odgodu dovršavaju bez obzira na redovito radno vrijeme. Riječju, ne postoji, nije propisana mogućnost prekovremenog rada, a osobito ne plaćanja takvog oblika rada.
Državni odvjetnici i zamjenici državnih odvjetnika pravosudni su dužnosnici obuhvaćeni pojmom “radnika” jer obavljaju poslove u okviru svoje funkcije, primaju plaću, imaju pravo na godišnji odmor i druge oblike odmora od rada, međutim radno vrijeme im nije definirano u posebnom zakonu koji regulira materiju njihovih prava i obveza. Propust zakonodavca da propisom zakonskog ranga uredi bitan uvjet rada kao što je radno vrijeme, izravno se reflektira na rad državnih odvjetnika u službi dežurstva, do razine nepravičnog vrednovanja obavljenih poslova.
Zaključno se ukazuje na nasušnu potrebu uvođenja generalne klauzule o primjeni općih propisa o radu na situacije koje nisu regulirane posebnim propisom zakonske snage što determinira prava državnih odvjetnika, da radno vrijeme državnih odvjetnika mora biti definirano, da pasivno dežurstvo državnih odvjetnika sadržajem izlazi izvan okvira pripravnosti u klasičnom radnom odnosu, da aktivno dežurstvo treba vrednovati kao prekovremeni rad i isplaćivati uvećanu plaću radnicima, pardon, državnim odvjetnicima.

Summary:
Limiting the duration of working hours is a protective category for workers, so that the employer cannot use their work indefinitely and exploitatively, but this does not apply in the case of prosecutors, especially in the case of on-call duty, because a by-law, without a legal basis, has determined that work that cannot be postponed is completed regardless of regular working hours. In short, there is lack of provision for overtime work, and especially absence of payment for such work.
Prosecutors are judicial officials covered by the term “worker” because they perform work within the scope of their function, receive a salary, are entitled to annual leave and other forms of leave from work, however, their working hours are not defined in a special law regulating the matter of their rights and obligations. The failure of the legislator to regulate an important work condition such as working hours with a regulation of legal rank directly reflects on the work of prosecutors in the on-call duty service, to the extent of unfair evaluation of the work performed.
In conclusion, it is pointed out that there is a pressing need to introduce a general clause on the application of general labor regulations to situations that are not regulated by a special regulation with legal force, which determines the rights of prosecutors, that the working hours of prosecutors must be defined, that the “passive” on-call duty goes beyond the scope of readiness in a classic contract employment, that “active” on-call duty should be valued as overtime and increased wages should be paid to workers, sorry, prosecutors.

Ključne riječi: dežurstvo, naknada, radno vrijeme, prekovremeni rad, plaća

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 4/2025

UDK: 331.31: 347.963

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

Zdravstvena zaštita stranih državljana za vrijeme studija u Republici Hrvatskoj

U članku će se pojasniti kojim propisima i na koji način je regulirano pravo stranih studenata na zdravstvenu zaštitu, kada mogu ući u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja Republike Hrvatske te da li su na isto obvezni.

Sažetak:
Prema čl. 6. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 80/13, 15/18, 26/21 i 46/22), stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojemu pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj ustrojstvenoj jedinici HZZO-a, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom. Studenti, strani državljani koji nisu obuhvaćeni navedenom odredbom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a kojima je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, mogu se, ali i ne moraju prijaviti na obvezno zdravstveno osiguranje u HZZO-u.

Summary:
According to article 6, paragraph 1 of the Act on Mandatory Health Insurance and Health Care of Foreigners in the Republic of Croatia (Official Gazette, No. 80/13, 15/18, 26/21 and 46/22), a foreigner temporarily staying in the Republic of Croatia, regardless of the purpose of the temporary residence permit, and whose right to mandatory health insurance or health care is not secured on another basis, is obliged to submit an application for mandatory health insurance to the regional organizational unit of the Croatian Health Insurance Fund, competent for his place of residence, within eight days from the date of the temporary residence permit and is obliged to pay contributions for mandatory health insurance in accordance with a special law. Students, foreign citizens who are not covered by the aforementioned provision of the Act on Mandatory Health Insurance, and who have been granted temporary residence in the Republic of Croatia, may, but do not have to, apply for mandatory health insurance with the Croatian Health Insurance Fund.

Ključne riječi: zdravstvena zaštita, strani studenti, zdravstveno osiguranje

mr. Renata Turčinov, dipl. iur. 
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 4/2025

UDK: 331.52 (100)

Matej Brkić, mag. iur.

Trendovi zapošljavanja i društvene prilike u svijetu 2025. - izvješće MOR-a

Autor donosi pregled dijela najnovijeg izvješća objavljenog od strane Međunarodne organizacije rada pod nazivom: „Trendovi zapošljavanja i društvene prilike u svijetu 2025.“ U izvješću se osobito ističu aktualni trendovi u globalnoj zaposlenosti, uključujući izazove dostojanstvenog rada, utjecaj gospodarskog usporavanja te strukturne prepreke. Naglašava se i usporavanje produktivnosti, posljedice klimatskih promjena i digitalizacije na tržište rada te potreba za novim industrijskim politikama kako bi se osigurao održivi gospodarski rast.

Sažetak:
Globalno gospodarstvo suočava se s usporavanjem rasta, što otežava oporavak tržišta rada i produbljuje socioekonomske nejednakosti, posebno u državama s niskim dohotkom. Iako zelena tranzicija i digitalizacija otvaraju nova radna mjesta, njihov učinak je neujednačen, a neslužbena zaposlenost i dalje ostaje visoka. Kako bi se osigurao održivi gospodarski razvoj, potrebne su strukturne reforme koje uključuju poticanje produktivnog zapošljavanja, ulaganje u obrazovanje i prilagodbu fiskalnih politika za dugoročnu otpornost tržišta rada. Koordinirana suradnja svih sudionika na svim razinama društva ključna je za prevladavanje ovih izazova, kao i prilagodljivi politički okviri kako bi se pravovremeno odgovorilo na nove izazove i osigurao kontinuiran napredak.

Summary:
The global economy is facing a slowdown in growth, which is hampering the recovery of the labour market and deepening socioeconomic inequalities, especially in low-income countries. Although the green transition and digitalization are creating new jobs, their impact is uneven, and informal employment remains high. To ensure sustainable economic development, structural reforms are needed that include fostering productive employment, investing in education, and adjusting fiscal policy for long-term labour market resilience. Coordinated cooperation among all stakeholders at all levels of society is essential to overcome these challenges, as well as adaptive policy frameworks to respond in a timely manner to new challenges and ensure continued progress.

Ključne riječi: zapošljavanje, digitalizacija, produktivnost, održivost

Matej Brkić, mag. iur.

RADNO PRAVO 4/2025

UDK: 331.52 (100)

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Zdravstvena skrb (prema Ageing Report 2024.)

U nastavku se prikazuju odabrani i skraćeno prevedeni dijelovi publikacije Europske komisije pod nazivom „The Ageing Report 2024“ koji se odnose na zdravstvenu zaštitu (skrb), projekciju fiskalnih učinaka s obzirom na starenje stanovništva, razvoj tehnologije, klimatske promjene i sl.

Sažetak:
Europska komisija (Directorate-General for Economic and Financial Affairs) u okviru redovitih publikacija koje obrađuju ekonomske situacije i ekonomski razvitak (služe kao podloga kreiranju političkih odluka u tijelima EU) objavila je i The Ageing Report 2024. Riječ je o izdanju koje se izdaje svake tri godine od 2006. godine. Sadrži dugoročne projekcije proračunskih utjecaja uslijed starenja stanovništva EU. Rezultat je suradnje imenovanih stručnjaka iz država članica i drugih europskih institucija. Dozvoljena je reprodukcija uz navođenje izvora. 

Summary:
The European Commission (Directorate-General for Economic and Financial Affairs) has published The Ageing Report 2024 as part of its regular publications dealing with economic situations and economic development (serving as a basis for the creation of political decisions in EU bodies). It is a publication that has been published every three years since 2006. It contains long-term projections of budgetary impacts due to the aging of the EU population. It is the result of the cooperation of appointed experts from member states and other European institutions.

Ključne riječi: zdravstvena skrb, troškovi, starenje stanovništva

Odabrao, sažeo, preveo: prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 4/2025

UDK: 368: 614

Alan Vajda, mag. iur.

Pregled odredbi novog Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom

Navedenim člankom dajemo prikaz novog Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, a čijim stupanjem na snagu je prestao važiti dosadašnji Pravilnik o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj 75/18, 120/18, 37/20 i 145/20).

Sažetak:

Obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom je svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika, a u ukupan broj zaposlenih ubrajaju se i osnivači/članovi u trgovačkim društvima i ustanovama u Republici Hrvatskoj koji su u radnom odnosu s poslodavcem te obrtnici i druge osobe koje na području Republike Hrvatske obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja ili druge dozvoljene djelatnosti i po toj osnovi su obvezno osigurani. U kvotu se ubrajaju isključivo osobe s invaliditetom koje su zaposlene na najmanje 20 sati tjedno i koje su upisane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom.

Summary:
The person liable for the quota employment of persons with disabilities is every employer who employs at least 20 workers, and the total number of employees also includes founders/members of companies and institutions in the Republic of Croatia who are in an employment relationship with the employer, as well as craftsmen and other persons who perform freelance or other permitted activities in the territory of the Republic of Croatia and are mandatory insured on that basis. The quota includes only persons with disabilities who are employed for at least 20 hours a week and who are registered in the register of employed persons with disabilities at the Croatian Pension Insurance Institute in accordance with the Ordinance on the content and manner of keeping the register of employed persons with disabilities.

Ključne riječi: zapošljavanje, osobe s invaliditetom, kvota

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 4/2025

UDK: 331.52- 056.26