Časopis Radno PRAVO - Broj: 09/20 (Rujan 2020.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Pretpostavke skraćivanja radnog vremena zbog privremenog gubitka posla

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Privremeno slabljenje poslovne aktivnosti određenih poslodavaca zbog nastupajuće gospodarske krize prouzrokovane epidemijom zarazne bolesti i dosad nedoživljenom kriznom situacijom, razvidno ukazuju na potrebu kreiranja kriznog radnog zakonodavstva, pri čemu se pozitivna strana iskustva vezana uz skraćivanje radnog vremena ukazuju kao nit vodilja za reguliranje ključnih determinanti na strani poslodavca i predstavnika radnika.

Sažetak:

Njemačko zakonodavstvo i praksa u pogledu uređenja instituta Kurzarbeit trebaju nam biti uzor za normiranje radno pravnog instituta rada sa skraćenim radnim vremenom u okolnostima gospodarske krize zbog pada poslovne aktivnosti, po svim ključnim odrednicama i praktičnim pitanjima implementacije u sustav radnog prava.

Komparativnom analizom najvažnijih pojmova, autor prikazuje glavne i presudne odlike te sadržaj ustanove skraćivanja radnog vremena, kao mjere nastojanja javne vlasti da novčanom potporom poslodavcima onemogući rast nezaposlenosti u životnim uvjetima gospodarske krize, zbog nedostatka posla za određeno vrijeme.

Zaključno se ukazuje na objektivnu potrebu kreiranja kriznog radnog zakonodavstva, konkretnu i efikasnu provedbu propisa o radu poslodavaca sa skraćenim radnim vremenom i uzročno-posljedičnom djelovanju budućeg normativnog okvira na prava radnika.

Summary:

German legislation and practice regarding the organization of the Kurzarbeit institute should be a model to standardize the labor law institute of part-time work, according to all key determinants and practical issues of implementation the institute in the world of work.

By comparative analysis of the most important concepts, the author presents main and crucial features and content of the institution of reducing working hours, as a measure of public authorities' efforts to prevent the growth of unemployment in the economic crisis, due to temporary lack of business.

In conclusion, the objective need to create crisis labor legislation, concrete and efficient implementation of regulations on the work of part-time employers and the cause-and-effect effect of the future normative framework on workers' rights is pointed out.

Ključne riječi: skraćeno radno vrijeme, radničko vijeće, privremeni gubitak posla, ugovaranje, potpora

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 09/2020

UDK: 331.31

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 09/20 - ostali članci

Ivan Matić, mag. iur.

Prenošenje ugovora o radu u svjetlu novih odluka Suda Europske unije

Autor u daljnjem tekstu analizira dvije nedavno donesene presude Suda Europske unije vezano uz prenošenje ugovora na novog poslodavca, od kojih jedna predstavlja značajan zaokret u odnosu na raniju praksu Suda, a druga je donesena glede vrlo specifične vrste prenošenja o kojoj Sud na ovaj način još nije imao prilike odlučivati.

Sažetak:

Pitanje prenošenja ugovora na novog poslodavca je na razini Europske unije prvotno bilo regulirano Direktivom Vijeća  77/187/EEZ od 14.02.1977. godine, koja je izmijenjena Direktivom Vijeća 98/50/EZ od 29.06.1998. godine. Konačno, 12.03.2001. godine donesena je Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12.03.2001. godine o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/23), koja zamjenjuje, odnosno kodificira prethodno navedene direktive i postaje primarni izvor prava na razini Europske unije glede navedenog. Međutim, iako govorimo o nekoliko desetljeća normiranosti ove teme aktima Europske unije, od čega je potonja direktiva na snazi gotovo dvadeset godina, čini se da se praksa Suda Europske unije kontinuirano razvija i mijenja te kao takva nužno utječe (ili bi barem trebala utjecati) na praksu nacionalnih sudova država članica.

Summary:

The issue of transferring an employment contract to a new employer was originally regulated by Directive 77/187/EEC of 14 February 1977., which was amended by Directive 98/50/EC of 29 June 1998. Finally, Council Directive 2001/23/EC of 12 March 2001 on the approximation of the laws of the Member States relating to the safeguarding of employees' rights in the event of transfers of undertakings, businesses or parts of undertakings or businesses was adopted, which replaces or codifies aforementioned Directives and becomes the primary source of law in the EU.

Ključne riječi: prenošenje ugovora o radu, prijenos poduzeća, sudska praksa

Ivan Matić, mag. iur

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 349.2 (4-6EU)

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.

Javnopravna tijela kao podnositelji ustavnih tužbi: osvrt na recentnu ustavnosudsku praksu u predmetima vezanim za zaštitu dostojanstva radnika

U ovom radu daje se pregled ustavnosudskih stajališta glede pitanja mogu li javnopravna tijela koja obavljaju svoje djelatnosti kao javne službe organizacijski i financijski povezana s Republikom Hrvatskom u mjeri koja se može smatrati uskom povezanošću, biti nositelji prava zajamčenih Ustavom, pa povezano s time biti ovlašteni za podnošenje ustavne tužbe. Također se ukazuje ne recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-1313/2018 od 5. ožujka 2020., objavljene u „Narodnim novinama“, br. 44/20., gdje se ovo pitanje postavilo u svezi sa slučajem u vezi zaštite dostojanstva radnika zaposlenog u javnopravnom tijelu.

Sažetak:

Svatko može podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Summary:

Anyone may file a constitutional complaint with the Constitutional Court of the Republic of Croatia if he/she considers that an individual act of a state authority, a body of a local and regional self-government unit or a legal person with public authority has decided on his/her rights and obligations or on suspicion or accusation of a criminal offense, a violated human right or a fundamental freedom guaranteed by the Constitution, or the right to local and regional self-government guaranteed by the Constitution.

Ključne riječi: ustavna tužba, javnopravno tijelo, dostojanstvo radnika

doc. dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.
pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 349.2: 342.7

dr.sc. Ivana Krišto, dipl.ing.; Ivan Antić, dipl.iur.; Ana Šijaković, sveuč.spec.oec., dipl.ing.sig.; Cvetan Kovač, bacc.ing.sec., bacc.ing.traff.

Naknada štete na radu prema Zakonu o zaštiti na radu

Razvojem industrijskog društva princip odgovornosti poslodavca po kriteriju uzročnosti postao je prevladavajući. Zakonom o zaštiti na radu propisana je objektivna odgovornost poslodavca za štetu (odgovornost za štetu bez obzira na krivnju). Nasuprot tome, odgovornost radnika za štetu poslodavcu nije propisana Zakonom o zaštiti na radu pa će se u pogledu odgovornosti radnika primijeniti prije svega odredbe Zakona o radu prema kojima će radnik biti dužan naknaditi štetu poslodavcu samo ako ju je uzrokovao namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Dakle, radnik će za štetu poslodavcu odgovarati po načelu krivnje.

Sažetak:

Zakon o zaštiti na radu propisuje odgovornost poslodavca za organiziranje i provedbu zaštite na radu radnika, osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima, neovisno o tome kako je to odlučio provoditi pri čemu nisu od utjecaja obveze radnika u području zaštite na radu. Šteta koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi prema općim propisima obveznog prava. Koje će se odredbe Zakona o obveznim odnosima primijeniti ovisi da li je šteta posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari ili obavljanja opasne djelatnosti. Ovisno o uzroku, odgovornost se temelji na presumiranoj krivnji ili objektivnoj odgovornosti kod koje nema krivnje na strani štetnika - poslodavca.

Kada govorimo o odgovornosti radnika i osobe na radu za štetu poslodavcu skrećemo pozornost na odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu kojim je propisano da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

Odredbama Zakona o zaštiti na radu nije, kao što je to u odnosu na odgovornost poslodavca, propisana odgovornost radnika, odnosno osobe na radu za štetu koju uzrokuje poslodavcu ukoliko ne postupa sukladno odredbama 67., 68. i 69. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti na radu kojima se propisane obveze radnika u području zaštite na radu. Stoga se na odgovornost radnika za štetu primjenjuju odredbe čl. 107. Zakona o radu.

Summary:

The Occupational Safety and Health Act prescribes the employer's responsibility for organizing and implementing occupational safety and health of workers, persons at work and other persons, in all parts of the work organization and in all work processes, regardless of how employer decides to implement it and regardless of worker´s duties in the field of occupational health and safety. The employer is obliged to compensate damage suffered by the employee at work and in connection with work according to the general regulations of civil law. Which provisions of the Civil Obligations Act will apply depends on whether the damage is the result of misconduct or the act of a dangerous thing or the performance of a dangerous activity. Depending on the cause, liability is based on presumed guilt or objective liability in which there is no fault on the part of the employer.

Ključne riječi: odgovornost poslodavca, odgovornost radnika i osoba na radu, propisi obveznog prava, šteta na radu i u vezi s radom

dr.sc. Ivana Krišto, dipl.ing.; Ivan Antić, dipl.iur.; Ana Šijaković, sveuč.spec.oec., dipl.ing.sig.; Cvetan Kovač, bacc.ing.sec., bacc.ing.traff.

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 331.45: 342.766

Jasenka Pap, dipl. iur.

Pravo na naknadu plaće za vrijeme njege člana obitelji

U članku se analiziraju slučajevi privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad za vrijeme kojih osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Sažetak:

Naknada plaće za privremenu spriječenost za rad radi njege člana obitelji je jedno od prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u okviru prava na novčane naknade koje mogu ostvarivati osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13., 137/13. i 98/19. - u daljnjem tekstu: ZOZO).   

Summary:

Compensation for temporary work incapacity for the care of a family member is one of the rights from compulsory health care insurance within the right to monetary benefits that can be exercised by insured persons of the Croatian Health Insurance Fund according to the provisions of the Compulsory Health Care Insurance Act

Ključne riječi: naknada plaće, njega člana obitelji, privremena nesposobnost za rad

Jasenka Pap, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 331.216

Željko Verunica, dipl. iur.

Učinkovito upravljanje ljudskim resursima

U članku se iznosi sažeti prikaz kojim se naglašava važnost učinkovitog upravljanja ljudskim resursima. Autor uvodno objašnjava značenje i ulogu ljudskih resursa u poslovnim organizacijama, uz kratak uvid u povijesni razvoj. U nastavku se analiziraju osnovne dužnosti, svrha i ciljevi upravljanja ljudskim resursima, te navođenje brojnih prednosti koje se ostvaruju efikasnim upravljanjem.

Sažetak:

Ljudi su po svojoj prirodi nužno različiti, uslijed čega dolazi i do različitih, često neočekivanih, više ili manje predvidljivih reakcija pojedinaca u istim ili sličnim okolnostima. Navedeno nekada može izazvati probleme poduzećima koja ne pridaju dovoljno pozornosti učinkovitom upravljanju radnom snagom, tj. zaposlenim radnicima. Danas je kristalno jasno da produktivan i odgovoran radnik, koji radi u stimulirajućoj radnoj sredini, treba biti stožerni cilj svake perspektivne poslovne organizacije. Zaduženje za ispunjenje navedenog cilja u pravilu je povjereno odjelu za upravljanje ljudskim resursima koje djeluje u okviru poduzeća. Aktivnosti koje poslodavci provode u tom smjeru posljedično se ogledaju u ostvarivanju višestrukih prednosti nad konkurencijom.

Summary:

People are necessarily different in nature, which results in diverse, often unexpected, more or less predictable reactions of individuals in the same or similar circumstances. This can cause problems for companies that do not pay enough attention to effective workforce management. Today, it is crystal clear that a productive and responsible worker, working in a stimulating environment, should be the main goal for every perspective business organization. The task for meeting this goal is usually entrusted to the human resources department operating within the company. The activities carried out by employers in this direction could be seen in the realization of multiple advantages over the competition.

Ključne riječi: ljudski resursi, upravljanje, organizacija

Željko Verunica, dipl. iur.

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 658.3

Alan Vajda, mag. iur.

Primjena Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge

Navedenim tekstom dajemo prikaz važeće Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 26/15).

Sažetak:

Kriterije, mjerila i postupke iz Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge u Republici Hrvatskoj na odgovarajući način primjenjuju i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, trgovačka društva u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedna ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te druge pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska, odnosno jedna ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe kada iz javnih izvora financiraju programe i projekte udruga, te doniraju, odnosno sponzoriraju udruge, ako posebnim propisom nije drugačije uređeno.

Summary:

Criteria and procedures from the Regulation on Criteria and Procedures for Financing and Contracting Programs and Projects of Interest for the Common Good implemented by associations in the Republic of Croatia are appropriately applied by local and regional self-government units, companies owned by the Republic of Croatia, or one or more units of local and regional self-government and other legal entities founded by the Republic of Croatia, or one or more units of local and regional self-government and other legal entities when financing programs and projects of associations from public sources, who also donate or sponsor associations, unless regulated differently by a special regulation.

Ključne riječi: udruge, projekti, financiranje

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2020

UDK: 061.2: 336