Uvjeti za sklapanje ugovora o radu odnosno za zasnivanje radnog odnosa

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Postojanost etičkog kodeksa osigurana je u načelima prirodnih prava

U članku se analizira potreba postojanja etičkih kodeksa. Etički kodeksi počivaju na prirodnom pravu, uvijek univerzalnom i pravednom (pravičnost, savjesnost i poštenje, dobri običaji, javni poredak i dr.). Jedni propisi izravno upućuju na primjenu moralnih normi, a u nekima je sadržana i moralna norma. Za etički kodeks je nedvojbeno da je riječ o propisu s originalnim sadržajem i njegovim izražavanjem.

Sažetak:
Sve je veći broj donesenih i objavljenih etičkih kodeksa, kao svojevrsnih „moralnih ugovora“ i propisa. Imaju objektivne nomotehničke pretpostavke. Počivaju na načelima prirodnog prava (ljudskih prava i sloboda, čovjekovih prava). Učvršćuju moralni poredak u svim odnosima (tamo) gdje su doneseni. To važi i za radnopravne odnose, bez obzira da li se radi o etičkim kodeksima profesije ili drugih subjekata (udruge i sl.). U radu se naglašava njihova važnost i potrebe donošenja i primjene u sve zahtjevnijim odnosima datog društva, na načelima prirodnog prava.

Summary:

There´s increasing number of codes of ethics that have been adopted and published, as some kind of "moral agreements" and regulations. They have objective nomotechnical presumptions. They are based on the principles of natural law (human rights and freedoms, human rights). They reinforce the moral order in all relationships where they are enacted. This also applies to labour relations, regardless of whether it is a code of ethics for the profession or other entities (associations, etc.). This article emphasizes their importance and need to enact and apply them in the increasingly demanding relations, based on the principles of natural law.

Ključne riječi: etički kodeks, važnost sadržaja, moralni ugovor, prirodna prava

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
Znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 174

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Očinski dopust radnika

Prava priznata radnicama na temelju činjenice majčinstva i roditeljstva uvelike nadmašuju prava iz roditeljstva što pripadaju radnicima očevima, stoga je očiglednu pravnu i normativnu prazninu trebalo popuniti odgovarajućim propisom koji će omogućiti približavanje očinske figure majčinskoj u dijelu odvajanja posebnog vremena, kroz specifičan oblik plaćenog dopusta.

Sažetak: 
Usklađivanje privatnog i poslovnog života radnika srž je priznanja i realizacije radničkih prava iz roditeljstva, a konzumacija tih prava izvire iz načela ravnopravnosti žena i muškaraca, kao temeljnog načela.
Pravna povijesna okolnost (navodno) slabijeg položaja žena u odnosu na muškarce u okviru radnog odnosa, po pitanju radničkih prava, proizvela je paradoks da radnici muškog spola nemaju specifična prava koja proizlaze iz činjenice da su postali očevi djeteta.
Autor ovdje prikazuje predstojeće pravno uređenje novopriznatog karakterističnog prava iz roditeljstva rezerviranog isključivo za očeve, pod nazivom očinski dopust. Modernizacija normativnog okvira prava iz roditeljstva, u dijelu plaćenog dopusta, pridonijeti će kvalitetnijem usklađivanju podjele rada i poslovnih obveza sa privatnom, obiteljskom i roditeljskom sferom radnikova života.
U zaključku se pozdravlja priznavanje posebnog prava za zaposlene očeve, upućuje na širinu normativnog zahvata u radnička prava jer očinski dopust biti će pravo svih zaposlenih osoba muškog spola, neovisno o vrsti zaposlenja i ukazuje na razvoj svijesti o potrebi prebacivanja tereta dokazivanja u radnim sporovima na poslodavca, za slučaj otkaza zbog činjenice da je radnik iskoristio pripadajuće pravo iz roditeljstva.

Summary:
The reconciliation of worker’s private and business lives is at the heart of the recognition and realization of workers' rights from parenthood, and the consumption of these rights stems from the principle of equality between women and men, as a fundamental  principle.
The legal historical circumstance of the (supposedly) inferior position of women in relation to men in the context of labor rights, has produced the paradox that male workers don’t have specific right(s) arising from the fact that they became the father of a child.
The author presents here an upcoming legal regulation of a newly recognized characteristic right from parenthood reserved exclusively for fathers, called paternity leave. Modernization of the normative framework of parental rights, in the part of paid leave, will contribute to a better harmonization of the division of labor and business obligations with the private, family and parent sphere of the worker's life.
In conclusion, the recognition of a special right for employed fathers is welcomed, points to the breadth of normative intervention in workers' rights, since paternity leave will be the right of all male employees, regardless of the type of employment, and indicates an awareness of the need to shift the burden of proof in labor disputes to the employer, in the event of dismissal due to the fact that the worker exercised his parental right.

Ključne riječi: prava iz roditeljstva, očinski dopust, teret dokazivanja, usklađivanje poslovnog i privatnog života, podjela rada

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 349.2-055.1

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.

Ostvarivanje prava iz radnog odnosa u noveli Zakona o parničnom postupku - pregled relevantnih novina

Uvažavajući činjenicu kako je problematika radnog spora i u zemljama sa dugom tržišnom tradicijom dinamično područje u kojem se traže nova rješenja koja će pratiti trend promjena, pitanje normativnog poboljšanja regulacije radnog spora u Zakonu o parničnom postupku, u kontekstu osuvremenjivanja de lege lata rješenja, je iznimno aktualno. Stoga su Novelom u domeni funkcionalnog procesnog prava redizajnirani mnogi procesni instituti te je kreiran znatan broj novih pravila. Zbog opsega promjena cilj je rada prikazati i analizirati izmjene u općim odredbama, izmjene u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom te Vrhovnim sudom vezane za radni spor.

Sažetak:
Ratio novele Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom od 01.09.2019. je potreba izmjene čitavog niza instituta odnosno neophodnost uvažavanja prijedloga i sugestija sudske prakse koja su rezultat dugogodišnjih iskustava. Također, trebalo je uzeti u obzir i specifičnu situaciju Vrhovnog suda, ali i činjenicu kako tehnološki razvoj determinira modernizaciju procesnog prava, koja nužno mora odražavati kvalitete vremena u kojem živimo. 

Summary:
Purpose of the Act on Amendments to the Act on Civil Procedure of 01.09.2019. is the need to change the whole range of institutes, as well as the necessity to take into account the proposals and suggestions of the judicial practice which are the result of many years of experience. Also, it was necessary to take into account the specific situation of the Supreme Court, as well as the fact that technological development determines the modernization of procedural law which must reflect the qualities of the times we live in.

Ključne riječi: novela ZPP-a iz 2019., radni spor, opće odredbe, prvostupanjski postupak, postupak povodom redovitih i izvanrednih pravnih lijekova

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.
Katedra za građansko postupovno pravo, Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 349.2: 347.918

Jasenka Pap, dipl. iur.

Prijenos prava korištenja rodiljnih i roditeljskih potpora

Sve tri kategorije korisnika prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama: zaposleni i samozaposleni korisnici, nezaposleni korisnici i korisnici izvan sustava rada prava na vremenske i novčane potpore iz Zakona ostvaruju ovisno o svom radno pravnom statusu na način da se kontinuirano osigura briga majke i oca o djetetu. Više o navedenoj temi pročitajte u nastavku.

Sažetak:
Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14. i 59/17.) utvrđeni su korisnici prava na rodiljne i roditeljske potpore i vrste prava. 
Korisnici rodiljnih i roditeljskih potpora prava ostvaruju ovisno o svom  radno pravnom statusu kao: zaposlene i samozaposlene osobe, nezaposlene osobe i osobe izvan sustava rada, pod uvjetom da osnovom tog radno pravnog statusa imaju utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) i to za cijelo vrijeme korištenja prava. 
Mogućnost i načini prekida u korištenju prava na rodiljne i roditeljske potpore (vremenske i novčane), pravo na nastavak korištenja kao i prijenos prava korištenja ovisi  o radno pravnom statusu korisnika i vrsti prava koje se prekida odnosno prenosi.

Summary: 
The Maternity and Parental Benefits Act establishes beneficiaries of maternity and parental benefits and types of entitlements. Beneficiaries of maternity and parental benefits are entitled, depending on their legal status, as: employed and self-employed persons, unemployed persons and persons outside the labour system, provided that they have established the status of insured person in mandatory health insurance with the Croatian Institute for Health Insurance for the entire period while using these rights.

Ključne riječi: rodiljne i roditeljske potpore, prijenos prava na jednog roditelja, Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama

Jasenka Pap, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 349.2-055.26

Matej Brkić, mag. iur.

Učinak stresa na radnom mjestu i burnout efekt

Tzv. efekt izgaranja (u nastavku rada: burnout efekt) počeo je biti tema širokog interesa, kako u očima javnosti i medija koji redovito objavljuju članke i priloge na tu tematiku, tako i ozbiljnih znanstvenih institucija koje provode istraživanja glede njegova uzroka i prevencije. Za istraživanja radi potrebe ovoga članka fokusirali smo se na područje EU i zemlje članice koje su provele najbrojnija i temeljita istraživanja čije zaključke prezentiramo u nastavku.    

Sažetak:
Razvojem čovječanstva i blagodati koje s tim dolaze u obliku rasta životnog standarda, pristupa i dostupnosti tehnologije i inovacija, napretku u medicini kao i automatizaciji fizički najtežih poslova, čovječanstvo se suočava i sa nekim negativnim učincima koje se nije moglo predvidjeti. Jedna od tih negativnih pojava i fokus ovoga članka je tzv. burnout efekt, koji je posljedica stresa na radnom mjestu te izravna posljedica učinaka globalizacije i tehnološko- informacijskih promjena u organizaciji poslovanja.

Summary:
With the development of humanity and its benefits in the form of better living standards and availability of technology and innovation, as well as advances in the medicine and the automation of physically most difficult jobs, humanity is also facing some negative effects that can´t be predicted. One of these negative phenomena and the focus of this article is the so-called burnout effect which is a consequence of workplace stress and a direct consequence of the effects of globalization and technological changes in the business enviroment.

Ključne riječi: stres, burnout efekt, mobing, radni odnosi 

Matej Brkić, mag. iur.

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 331.442

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

Zakonsko određivanje i obilježja minimalne plaće u EU

U 22 od 28 zemalja-članica EU-a postoji zakonsko određenje minimalne plaće, s time da se njihovi iznosi jako razlikuju od zemlje do zemlje. Članak izlaže zakonsko određenje minimalne plaće koje se primjenjuje u pojedinoj zemlji i nije ograničeno na posebne sektore, zanimanja ili skupine zaposlenika.

Sažetak:
Pojam minimalne plaće odnosi se na različita zakonska ograničenja najniže naknade koju poslodavci plaćaju radnicima. Minimalne plaće mogu se regulirati posebnim zakonima ili vladinim odredbama. Članak izlaže zakonsko određenje minimalne plaće koje se primjenjuje u pojedinoj zemlji i nije ograničeno na posebne sektore, zanimanja ili skupine zaposlenika. U 22 od 28 zemalja-članica EU-a postoji zakonsko određenje minimalne plaće. U većini država članica EU (Austrija, Danska, Finska, Italija i Švedska), gdje ne postoji zakonom propisani iznos minimalne plaća, ta se razina utvrđuje sektorskim kolektivnim ugovorima. Ti ugovori mogu postati općeobvezujući. 

Summary:
The term statutory minimum wages refers to the various legal regulations of the remuneration by employers to their employees. Minimum wages can be regulated by specific laws or government regulations. The article explains the statutory minimum wage that applies in a particular country and is not limited to specific sectors, occupations or group employees. 22 out of 28 EU Member States have generally applicable statutory minimum wage. In the majority of the countries EU members (Austria, Denmark, Finland, Italy and Sweden), which do not have statutory defined minimum wages, this amount is determined by sectoral collective agreements which can become mandatory for the whole sector. 

Ključne riječi: minimalna plaća, EU, nagrađivanje zaposlenih, tržište rada

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 1/2020

UDK: 331.2(4)