Novine u reguliranju studentskih poslova

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Nova sudska praksa na području podnošenja zahtjeva za zaštitu prava i sadržaja tužbenog zahtjeva nakon odluke poslodavca o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava

U nastavku autorica iznosi neke sporne situacije koje se vežu uz podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i sadržaja tužbenog zahtjeva nakon odluke poslodavca o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava.

SAŽETAK:
Zakon o radu (Narodne novine, br. 94/14, 127/17 dalje: ZR) predviđa da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može, odnosno mora da bi njegova tužba u radnom sporu bila dopuštena, u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

Summary:
The Labor Act (Official Gazette 94/14, 127/17) provides that an employee who considers that employer has violated some employment right, within fifteen days from the delivery of a decision violating his or her right, or from knowledge of a violation of his or her rights, demand from the employer to exercise that right.

Ključne riječi: zahtjev za zaštitu prava, sudska zaštita, radni odnosi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Stečena prava radnika

Stečena prava radnika mit su koji stremi pretvaranju njihovog sadržaja u zakonite povlastice prethodno priznate radnicima kroz ugovorno pravo ili na drugi prikladan način, da bi konzumacijom prerasle u odnosno pravo.

SAŽETAK:
Priznavanje i/ili „prisvajanje“ stanovitih prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom uvjetovano je označavanjem konkretnog prava kao stečenog prava radnika.
Stvoreni zakonski pojam stečenih prava nije popraćen odgovarajućim pojmovnim određenjem danim po teoriji radnog prava, niti definicijom koju bi iznašla sudska praksa, slijedom čega imamo naziv bez potrebne pravne oznake i opisa pojma, što sigurno ne zadovoljava potrebe radnog prava.
U ovome radu autor metodom analize pokušava ukazati na značaj, ključne elemente te vremensko i prostorno važenje odrednica radnog prava o stečenim pravima radnika, što proistječu iz vrela radnog prava najčešće zakonskog ranga, ali i nižeg pravnog ranga od zakonskog.
Zaključno se daje definicija stečenih prava radnika, ističe kako je najširi krug stečenih prava priznat različitim kategorijama radnika medicinske profesije i apelira na dogmatiku radnog prava da iznađe jednoznačno pojmovno određenje predmetnih, proučavanih prava radnika, kao bitnog segmenta radnih odnosa.

Summary:
Recognition and/or “appropriation” of certain worker’s rights arising from the employment relationship and in relation to the employment relationship is conditional on the identification of a specific right as a worker's acquired right. The legitimate concept of acquired rights is not accompanied by an appropriate term definition given by the theory of labor law or by the definition that would emerge from the jurisprudence, by which we have the name without the necessary legal mark and description of the term, which certainly does not meet the needs of labor law. 
In this paper, the author attempts to point out the significance, key elements and the temporal and spatial validity of the worker’s acquired rights, resulting from the scope of work law, usually of the legal rank, but also of the weaker legal status than the law. 
Finally, the definition of acquired rights of workers points out that the broadest circle of acquired rights is recognized by the different categories of workers in the medical profession and appeals to the dogmatic right of workers to find a uniquely conceptual definition of the underlying, studied rights of workers as an essential segment of employment relationships. 

Ključne riječi: stečena prava, ugovorno priznata prava, zakonska prava radnika, načelo neotuđivosti prava

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

Odredbe o dodacima na plaću i naknadi plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj i EU

Vlada RH želi postići kvalitetnije upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru sa svrhom unaprjeđenja rada javnog sektora. Kvalitetnije upravljati ljudskim resursima znači imati u svakom trenutku ažuran podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru, njihovoj kvalifikacijskoj, dobnoj, spolnoj i socijalnoj strukturi te posebnim znanjima i vještinama kako bi se zaposlenike - po potrebi - moglo prebaciti na poslove za koje se traže njihova specifična znanja i vještine, efikasnije planirati odlaske u mirovinu ili nova zapošljavanja, definirati potrebne edukacije, pratiti stručna usavršavanja i napredovanja zaposlenika i slično. Nadalje, želi se bolje upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna. To konkretno znači imati pregled isplaćenih plaća po različitim sektorima, grupama institucija, institucijama, pa sve do razine plaće svakog pojedinog zaposlenika, imati uvid u strukturu plaće i vidjeti utjecaj svakog pojedinog elementa plaće na ukupan iznos isplaćenih plaća (utjecaj koeficijenata i različitih dodataka). 

Sažetak: 
U članku se razmatra moguća povlaštenost zaposlenih u javnom sektoru i pojašnjavaju poteškoće u praktičnoj primjeni odredbi iz kolektivnih ugovora. U kasnijem se tekstu izlaže stanje u EU i u pojedinim zemljama članicama u pogledu nagrađivanja zaposlenih javnom sektoru i njihovih dodatnih prava. Provedena analiza pokazuje kako nema značajnijih razlika u visini materijalni prava. Visina prava koja su ugovorena za javni sektor u pravilu su prisutna na istoj ili sličnoj razini i u većini kolektivnih ugovora za gospodarstvo, ali se po pitanju pojedinih prava u nekim kolektivnim ugovorima koji se primjenjuju u gospodarstvu sreću i povoljnija prava od onih koja su ugovorena za javni sektor. Ipak postoje ozbiljne teškoće u primjeni odredbi iz kolektivnih ugovora pa se iznose prijedlozi za poboljšanje stanja.

Summary:
The paper deals with the possible privileges of public sector employees and clarifies the difficulties in practical application of provisions from the collective agreements. The further text explains the situation in the EU and in some member states regarding the rewarding of employees in the public sector. The analysis shows that there are no significant differences in the pecuniary rights between the public and private sector. The level of rights that are contracted for the public sector are, as a rule, is presented also in the most of collective agreements applied in the private sector. However, there are serious difficulties in the implementations of provisions from the collective agreements, and thus, the proposals for improving of the situation are presented. 

Ključne riječi: nagrađivanje, javni sektor, privatni sektor, kolektivni ugovori, Hrvatska

Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 11/2018

UDK: 331.3

Fran Marović, dipl. ing.

Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu

Autor ovoga članka u nastavku nudi kritički osvrt na dobre i loše strane konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu. O radu na izmjenama i dopunama Zakona pisao je autor članka i u br. 2/18 ovoga časopisa.

SAŽETAK:

Zakon o zaštiti na radu  (N.N. br. 71/2014, br. 118/14  i br. 154/14) u primjeni je tek tri godine te nije uobičajeno da se nakon tako kratkog vremena ide u izmjene i dopune. Prije Zakona koji je još na snazi cijeli niz godina bio je u primjeni Zakon o zaštiti na radu (N.N. 59/96, 94/96 itd.) na koji nije bilo ozbiljnijih primjedaba ni od strane socijalnih partnera niti tijela nadzora i struke. Trebalo je samo doraditi određene odredbe vezano za primjedbe iz tzv. realnog sektora kako bi se dodatno olakšala njegova provedba. Umjesto toga donesen je novi Zakon i nakon samo tri godine provedbe ide se na njegove izmjene i dopune. Pri radu na izmjenama i dopunama Zakona nisu ozbiljno razmatrane niti uvažavane primjedbe socijalnih partnera i struke što je i vidljivo i iz Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu koji je donesen na sjednici Hrvatskog sabora 12. listopada 2018.

Summary:
The Occupational Health and Safety Act (71/2014, 118/14 ,154/14) has been in use for only three years and it is not common for such a short period of time for it to be amended. The amendments to the Act have not seriously considered nor respected the remarks of social partners and professionals, as can be seen from the Final Proposal of the The Occupational Health and Safety Act, which was adopted at the session of the Croatian Parliament on October 12, 2018.

Ključne riječi: zaštita na radu, rasterećenje poslodavaca, rizik od sankcija

Fran Marović, dipl. ing.

Udruga za promicanje zaštite 

RADNO PRAVO 11/2018

UDK: 331.45

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Pravilnik o zaštiti na privremenom gradilištu

Predmet ovoga rada je naglašavanje dijelova sadržaja Pravilnika, koji se odnosi na subjekte i njihove postupke i odnose u ovoj osjetljivoj oblasti u zaštiti na radu.

Sažetak:
U „Narodnim Novinama“ (dalje: „N.N“) broj 78/2018. od 25.5.2018., objavljen je Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (dalje: Pravilnik). Donio ga je ministar nadležan za rad, pozivom na Zakon o zaštiti na radu (dalje ZZR), članak 78., a utvrđuje: „mjere, pravila, postupke i aktivnosti zaštite na radu radnika, osoba na radu i samozaposlenih osoba na privremenim gradilištima“ koja su određena odredbama ovoga Pravilnika.

Summary:
In "Official Gazette" No. 78/2018. the Ordinance on the Protection at Work on Temporary Construction Sites was published. It was brought by the Labour and Pension System Minister, by referring to the Article 78 of the Act on Occupational Health and Safety, and it establishes: "measures, rules, procedures and activities on the protection of workers, persons at work and self-employed persons on temporary construction sites" which are determined by the provisions of aforementioned Ordinance.

Ključne riječi: zaštita na radu, privremeno gradilište, pravilnik, subjekti i odnosi

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 11/2018

UDK: 331.45: 624

Franciska Dominković, dipl. iur.

Nove izmjene Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2018.

S obzirom da je u 2018. godini izmjenama odluke došlo do velikog povećanja broja dozvola, kao i do izrazito velikog povećanja u odnosu na prethodnu godinu, u ovom tekstu daje se prikaz godišnje kvote od prvog donošenja odluke za 2018. godinu preko izmjena odluke do trenutno važećeg utvrđenja, kao i usporedni prikaz godišnjih kvota dozvola za zapošljavanje stranaca za 2017. i 2018. godinu. Osim toga, navode se i razlozi koje je Vlada Republike Hrvatske iznijela prilikom donošenja odluke i njezinih izmjena, a vezano za način na koji je utvrđen broj dozvola.

SAŽETAK:
Vlada Republike Hrvatske je 2. kolovoza 2018. donijela novu Odluku o izmjenama Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2018. Ovim izmjenama ukupna godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj povećana je za 3.269 dozvola. Povećana je samo godišnja kvotu dozvola za novo zapošljavanje stranaca, i to s 24.210 dozvola na 27.479 dozvola.
Ukupna godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2018. nakon ovih izmjena iznosi 38.769.

Summary:
On 2 August 2018, the Government of the Republic of Croatia adopted a new Decision on Amendments to the Decision on Establishing the Annual Rate of Employment for Foreigners for the Calendar Year 2018. With these amendments the total annual quota for foreigners in the Republic of Croatia increased by 3,269 permits. Only the annual quota for the new employment of foreigners has been increased, from 24,210 to 27,479 permits.
The total annual quota for the employment of foreigners for the calendar year 2018 after these changes is 38,769.

Ključne riječi: zapošljavanje stranaca, godišnje kvote dozvola

Franciska Dominković, dipl. iur.
sudska savjetnica Visokog upravnog suda Republike Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2018

UDK: 331.556.4

Alan Vajda, mag. iur.

Donesen Zakon o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori

Navedenim stručnim radom dajemo prikaz novog Zakona o poljoprivrednoj komori koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. lipnja 2018. godine, time da je isti objavljen u Narodnim novinama broj 61/18., od 11. srpnja 2018. godine, te se primjenjuje počevši od 19. srpnja 2018. godine.

Sažetak:
Hrvatska poljoprivredna komora osnovana je Zakonom o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (Narodne novine, broj 30/09.), time da je njezinom uspostavom članstvo u Komori bilo obvezno za sve tadašnje pravne i fizičke osobe upisane u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava. Međutim, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (Narodne novine, broj 50/12.), članstvo u Komori postaje dobrovoljno čime se broj dosadašnjih članova Komore značajno smanjio.

Summary:
The Croatian Chamber of Agriculture was established by the Act on the Croatian Chamber of Agriculture (Official Gazette no. 30/09), so that its membership in the Chamber was mandatory for all legal and natural persons registered at the Register of Agricultural Holdings. However, by the adoption of the Act on Amendments to the Act on the Croatian Chamber of Agriculture (Official Gazette No. 50/12), membership in the Chamber has become voluntary, resulting in reduction of the number of members of the Chamber.

Ključne riječi: Hrvatska poljoprivredna komora, članstvo, djelatnost
 

ALAN VAJDA, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2018

UDK: 061.2: 636 (094.5)