NOVI TEMELJNI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE U JAVNIM SLUŽBAMA

Goran Milaković, dipl. iur.

PRENOŠENJE UGOVORA O RADU NA NOVOG POSLODAVCA S OSVRTOM NA ODLUKU EUROPSKOG SUDA PRAVDE

U članku se razmatraju značajke prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca, te se s tim u vezi analizira odluka Europskog suda pravde.

SADRŽAJ:
Institut prenošenja ugovora na novog poslodavca ima sve veću primjenu do koje dolazi slijedom statusnih promjena poslodavca ili zaključenjem pravnog posla kada se na novog poslodavca prenese poduzeće ili njegov dio. U članku ćemo razmotriti bitne značajke prenošenja ugovora o radu i zakonske odredbe koje su mjerodavne dovesti u vezu s praksom Europskog suda koja bitno determinira način postupanja hrvatskih sudova u primjeni ovog instituta. 

Summary:
The institute of transferation of a contract to a new employer has an increasing usage that comes under the change of an employer's status or by concluding a legal transaction when the company or part of it is transferred to the new employer. In this article, we will consider the essential features of the transfer of labour contracts and legal provisions that are relevant to link with the practice of the European Court whose essentially determines the way in which Croatian courts operate in the application of this institute.

Ključne riječi: prenošenje ugovora o radu, statusna promjena, pravni posao, direktiva

Goran Milaković, dipl. iur.
sudac Županijskog suda u Bjelovaru

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 349.22

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

PRESTANAK UGOVORA O RADU ZBOG PRESTANKA OBRTA PO SILI ZAKONA

Brojni su načini svršetka ugovornog odnosa radnika i poslodavca koji se naziva radnim odnosom, ali oni normirani kao obavezni i po sili zakona, naročito u slučaju zaključenja obrtničke aktivnosti, izrazito su dvojbeni i stvaraju praktične probleme prilikom primjene.

SAŽETAK:

Svršetak radnog odnosa uslijed okolnosti koje ne ovise o volji radnika predstavlja sredstvo pogodovanja poslodavcima u slučajevima kada više ne žele koristiti rad svojih radnika, zbog više ili manje objektivnih razloga.

Strukturiranje razloga prestanka ugovora o radu po skupinama, otvorilo je dvojbe kod praktične primjene normiranih uzroka okončanja radnog odnosa uslijed suštinskog nestanka poslodavca fizičke ili pravne osobe određene kategorije.

Sporna je redakcija zakonskog teksta o prestanku obrta po sili zakona, uz upućivanje na posebne propise, gdje je smrt poslodavca fizičke osobe samo jedan od razloga prestanka ugovora o radu, k tome i uvjetovan i nikako bezrezervan, a radniku prestaje ugovor o radu i u situacijama poput kažnjavanja poslodavca zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja.

Zaključno se ukazuje na pogrešku u vidu dvostrukog normiranja istog razloga za obavezan prestanak ugovora o radu za radnike koji koriste radnička prava iz roditeljstva, uz stipulaciju da se na ostale kategorije radnika primjenjuje opće pravilo, prema kojem gašenje obrta po sili zakona nije nužno, nego opcionalno.

Summary:
Termination of employment due to circumstances that do not depend on the will of a worker is a means of facilitating employers in cases when they no longer want to use their workers' work for more or less objective reasons. 
Structuring the reasons for the termination of the labor contract by groups has opened up doubts as to the practical application of the normal causes of termination of employment due to the substantial disappearance of the employer of a natural or legal person of a particular category. 
The lawful text on the termination of crafts by force of law is disputed, with references to special regulations where the death of the employer of a natural person is only one of the reasons for the termination of the employment contract, and is conditioned and nevertheless unreserved, and termination of contract for the worker in situations such as punishment of the employer for a criminal offense or offense. 
Finally, author concludes by pointing out the error in the form of double standardization for the same reason for the mandatory termination of employment contracts for workers who use labor rights from parenting, with the stipulation that other categories of workers apply a general rule, according to which extinction of crafts by force of law is not necessary but optional.

Ključne riječi: prestanak ugovora o radu, obrt, poslodavac fizička osoba, po sili zakona

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 331.108.644.7

Nataša Novaković, dipl. iur.

UGOVOR O RADU NA ODREĐENO VRIJEME I PRAVO NA OTPREMNINU - EUROPSKA, HRVATSKA I REGIONALNA PERSPEKTIVA (povodom presude Suda EU u predmetu C-596/14)

U članku se razmatraju odredbe ugovora sklopljenog na određeno vrijeme u pogledu ostvarivanja prava na otpremninu, u kontekstu presude Suda EU u predmetu C-596/14 koji je odlučivao o tom pitanju, te značaj navedene presude kako za Hrvatsku, tako i za susjedne države.

SAŽETAK:
Autorica u radu analizira učinak ugovora o radu na određeno vrijeme s obzirom na pravo na otpremninu. Ti se ugovori smatraju dobrim sredstvom za smanjenje troškova poslodavaca, što optimizira njihovu konkurentnost na tržištu, ali se takvim ugovorom također i ugrožava položaj radnika na tržištu rada. Na razini Europske unije postoji Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme kojeg su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, a koji utvrđuju opća načela i minimalne zahtjeve vezane za rad na određeno vrijeme, priznajući da njihova detaljna primjena treba uzeti u obzir stvarnosti specifičnih nacionalnih, sektorskih i sezonskih situacija. Direktiva ima za cilj uspostaviti opći okvir za osiguranje jednakog postupanja za radnike koji imaju ugovore o radu na određeno vrijeme, štiteći ih od diskriminacije i korištenjem ugovora o radu na određeno vrijeme na osnovama prihvatljivim i poslodavcima i radnicima. Posebno se razmatra presuda Suda (Deseta komora) od 14. rujna 2016. u predmetu u kojem je doneseno prethodna odluka C-596/14, Ana de Diego Porras protiv Ministarstva de Defensa. U ovom slučaju Sud je iznio mišljenje o uvjetima zapošljavanja, konkretnije o otpremnini za slučaj prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom smislu autor ne analizira samo sudsku odluku nego i pravo na otpremninu u slučaju prestanaka ugovora o radu na određeno vrijeme, kako u hrvatskom zakonodavstvu, tako i u zakonodavstvu susjednih zemalja.

Summary:
In the paper author analyses the effect of the employment contract for a definite period of time on the right to severance pay. These contracts are considered to be a good instrument for cutting the employers' expenses, which optimizes their competitiveness on the market but also this kind of contracts jeopardizes worker's position at the labour market. At the level of European Union there is Council Directive 1999/70/EC of 28 June 1999 concerning the framework agreement on fixed-term work concluded by ETUC, UNICE and CEEP which sets out the general principles and minimum requirements relating to fixed-term work, recognizing that their detailed application needs to take account of the realities of specific national, sectoral and seasonal situations. Directive aim to establish a general framework for ensuring equal treatment for fixed-term workers by protecting them against discrimination and for using fixed-term employment contracts on a basis acceptable to employers and workers. Special reflection is given to the Judgment of the Court (Tenth Chamber) of 14 September 2016 in the preliminary ruling case C-596/14, Ana de Diego Porras v Ministerio de Defensa. In this case Court gave opinion about concept of employment conditions’, more concretely about compensation for termination of a fixed term contract of employment. In that sense author analyse not just the Court decision but also right to compensation for termination of a fixed term contract in Croatian law and neighbour countries. 

Ključne riječi: otpremnina, ugovor o radu na određeno vrijeme, presuda Suda EU u predmetu C-596/14

Nataša Novaković, dipl. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 349.22

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

PRAVO ZAPOSLENIH I SAMOZAPOSLENIH POSVOJITELJA NA POSVOJITELJSKI I RODITELJSKI DOPUST ? novine od 1.7.2017. godine

U članku se ukazuje na uvjete i način ostvarivanja prava zaposlenih i samozaposlenih posvojitelja na posvojitelji i roditeljski dopust kao i na novine koje je za istu kategoriju korisnika donio novi propis koji je stupio na snagu 1. srpnja 2017. godine.

SAŽETAK: 
Korisnici potpora utvrđenih Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama su i zaposleni i samozaposleni posvojitelji koji imaju utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Radi podizanja i njege posvojenog djeteta oni ostvaruju pravo na posvojiteljski i roditeljski dopust, te pravo na pripadajuće novčane naknade. 1. srpnja 2017. godine, u „Narodnim novinama“, broj 59 od 21.6.2017. godine, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, br. 85/08., 110/08., 34/11., 54/13. i 152/14.) kojim su povećani iznosi novčanih potpora i za ovu kategoriju korisnika.

Summary:
Beneficiaries established by the Act on Maternity and Parent Support are also employed and self-employed adoptive parents who have established status in compulsory health insurance. In order to raise and care for the adopted child, they are entitled to the adoption and parental leave, as well as the right to receive the corresponding remuneration. 1 July 2017, in the Official Gazette No. 59 of 21 June 2017. the Act on Amendments to the Law on Maternity and Parent Support (Official Gazette 85/08, 110/08, 34/11, 54/13 and 152/14) entered into force, which increased the amount of monetary support for this category of users.

Ključne riječi: Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, zaposleni i samozaposleni posvojitelji, posvojiteljski i roditeljski dopust

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 349.2:347.633

Dario Ćorić, mag. iur.

EU PLAVA KARTA I NADOLAZEĆE IZMJENE U SUSTAVU EU PLAVE KARTE

Cilj članka je opisati institut EU plave karte, opisati nadolazeće izmjene predviđene u trenutačnom prijedlogu nove Direktive te ih usporediti s odredbama trenutačno važeće Direktive.

SAŽETAK:
Početkom 21. stoljeća Europsko vijeće je postavilo za cilj da EU postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo na svijetu koje se temelji na znanju, sposobno za održivi gospodarski rast s većim brojem boljih radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom. U tom smislu predložene su mjere kojima je cilj privući i zadržati visokokvalificirane radnike iz trećih zemalja. Najvažnija takva mjera je uvođenje instituta EU plave karte kroz Direktivu Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja. U lipnju 2016. godine Europska komisija je objavila prijedlog izmjena navedene Direktive s ciljem jačeg privlačenja visokokvalificiranih radnika iz trećih zemalja kroz fleksibilniju administraciju, proširenjem prava nositelja EU plave karte te brže rješavanja postupaka prilikom zapošljavanja za određene poslodavce.

Summary:
At the beginning of the 21st century, the European Council set the target for the EU to become the most competitive and dynamic knowledge-based economy in the world, capable of sustainable economic growth with a greater number of better jobs and greater social cohesion. To this end, measures have been proposed to attract and retain highly qualified workers from third countries. The most important measure is the introduction of the institute of EU Blue Card through Council Directive 2009/50/EC of 25 May 2009 on conditions for entry and residence of third country nationals for the purpose of highly qualified employment. In June 2016, the European Commission announced a proposal to amend the said Directive with a goal to reinforce the attractiveness of highly qualified third-country workers through more flexible administration, then by the extension of the EU Blue Card holder's right and also by faster resolution of recruitment procedures for certain employers.
 
Ključne riječi: EU plava karta, zapošljavanje, visokokvalificirani radnici iz trećih zemalja, nedostatak radnika, migracija radnika

Dario Ćorić, mag. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 331.5 (4)

Snježana Baloković, dipl. iur.

IMA LI REFORMA HRVATSKOG MIROVINSKOG SUSTAVA BUDUĆNOST?

Članak opisuje stanje u mirovinskom sustavu Republike Hrvatske u uvjetima potpune nezainteresiranosti i nedostatka bilo kakve inicijative za nastavak reforme započete prije 15 godina, iako pokazatelji (ponovno) ukazuju na neodrživost sustava kakav trenutno imamo. 

SAŽETAK:
Preporuke Europske komisije, koje se temelje na Godišnjem pregledu rasta, u kojem Komisija   prati situaciju u svim državama članicama, a na kojima se proteklih godina inzistiralo vrlo intenzivno, na neki način su se razvodnile, unatoč nedostatku bilo kakvog napretka u izvršavanju tih preporuka. Naime, iako su države članice odgovorne za nacionalne mirovinske sustave, Komisija svojim preporukama traži odgovarajuće dogradnje ili poboljšanja mirovinskih sustava u određenim segmentima, posebice u uvjetima loše demografske slike zbog starenja stanovništva i smanjenja radno sposobnog stanovništva, kao i u uvjetima snažne ekonomske krize u kojoj su se našle gotovo sve države članice, a u Hrvatskoj je ona trajala dulje nego u ostalim državama članicama. Mirovinski sustavi ipak trebaju biti dovedeni na razinu koja će jamčiti adekvatnost prihoda u starosti, ali ujedno biti i financijski održivi, posebice u uvjetima rastućih migracija unutar Europske unije. Hrvatska je, sad već davne 1999. godine započela s reformom, ali nažalost nije ju nastavila na adekvatan način, tako da je mirovinski sustav sada već u gotovo identičnoj situaciji u kojoj je bio prije započinjanja reforme, s tom razlikom što trenutno ipak egzistira mješoviti javno – privatni sustav, koji obuhvaća i kapitalizirano mirovinsko osiguranje. 

Summary:

The subject of paper is analysis of the current status of Croatian pension system and reviewing the need for further reforms. Since a comprehenisive parametric and structural pension reform began at the beginning of 1999, but was not adequately resumed, Croatia is now in the situation that mixed public-private pension scheme, introduced in 2002 still does not ensure pension adequacy nor financial sustainability of the system. Due to many (mostly unnecessary) interventions to PAYGO scheme, the purpose of introduction of capitalized scheme has become questionable. Therefore, there is an urgent need to make further neccessary changes within the PAYGO scheme, with the aim to adjust still rather generous scheme to the conditions of demographic changes, ageing of population and outflow of working-age population (including measures aimed at reducing access to early retirement, which is still very interesting for a great number of insured persons, as well as equalization of conditions in general and special pension systems and faster equalization of age for old-age pension for men and women). Further reform within capitalized scheme should comprise (almost imediatelly) increasing of contribution rate for compulsory scheme, as well as decreasing the administrative costs and raising awareness about personal pesnion products within the voluntary scheme

Ključne riječi: mirovinska reforma, mješoviti javno-privatni mirovinski sustav, mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, obvezno kapitalizirano mirovinsko osiguranje, dobrovoljno kapitalizirano mirovinski osiguranje

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 368.914 

Alan Vajda, mag. iur.

DONESENA ODLUKA O UTVRĐIVANJU GODIŠNJE KVOTE DOZVOLA ZA ZAPOŠLJAVANJE STRANACA ZA 2018. GODINU

Navedenim tekstom nudimo prikaz Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanja stranaca za kalendarsku 2018. godinu koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 7. prosinca 2017. godine, time da je ista objavljena u Narodnim novinama br. 122/2017, te se primjenjuje počevši od 16. prosinca 2017. godine.

SAŽETAK:

Zakonom o strancima (Narodne novine, br. 130/11., 74/13. i 69/17) koji je u primjeni od 1. siječnja 2012. godine na sustavan se način pristupilo reguliranju problematike ulaska, kretanja, boravka i zapošljavanja stranih državljana na teritoriju Republike Hrvatske. 

Obzirom da je Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. godine postala punopravna članica Europske unije, počevši od 2014. godine predmetna Odluka obuhvaća samo državljane trećih zemalja, tj. državljane onih zemalja koje nisu članice Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora. 

Zakonom o strancima propisano je da stranac može raditi u Republici Hrvatskoj isključivo temeljem posjedovanja važeće dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, ukoliko Zakonom nije drugačije propisano. Obzirom da dozvola za boravak i rad predstavlja jedinstvenu dozvolu kojom se strancu dozvoljava privremeni boravak i rad u Republici Hrvatskoj, ista se izdaje na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The Act on Foreigners stipulates that an foreigner can work in the Republic of Croatia solely on the basis of possession of a valid residence and work permit or a work application certificate, unless otherwise provided by the law. Given that the residence permit and work permit represents a unique permit allowing a foreigner to reside and work in the Republic of Croatia, the same is issued on the basis of the annual quota and outside the annual quota for employment of foreigners in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: zapošljavanje stranaca, godišnja kvota dozvola 

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 331.556.4 (497.5) 

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

GOSPODARSKI RAZVOJ, NOVA TEHNOLOGIJA I ZAPOŠLJAVANJE

Dosadašnje iskustvo s novim tehnologijama ponajviše dolazi iz visokorazvijenih zemalja poput SAD, Japana i gotovo čitave Europe. Ono vrlo jasno pokazuje kako je nova informatička tehnologija neusporedivo superiornija postojećoj jer omogućava značajno povećanje proizvodnje, produktivnosti, kvalitetu proizvoda i usluga. U ovom ćemo se radu ograničiti na utjecaj nove tehnologije na zapošljavanje, odnosno da li ona više stvara ili ukida radna mjesta, kakve se promjene mogu očekivati po pojedinim gospodarskim granama, sektorima, koja su to zanimanja koja u doglednoj budućnosti više neće biti potrebna, odnosno za kojima će narasti potrebe; nadalje, kojim mjerama se mogu ublažiti teškoće "prijelaznog razdoblja" (prekvalifikacija, doškolovanje i slično) te, konačno, kakve se promjene mogu očekivati u samom sadržaju rada.

SAŽETAK:
Kako je u mnogim zemljama nezaposlenost značajan i dugotrajan problem, javlja se strah da bi se daljnjim razvojem automatizacije proizvodnje i informatizacije društva ona mogla povećati i još teže riješiti. U članku se razmatra utjecaj nove tehnologije na zapošljavanje, odnosno da li ona više stvara ili ukida radna mjesta, kakve se promjene mogu očekivati po pojedinim gospodarskim granama, sektorima te koji su preduvjeti za njezinu uspješnu primjenu. Djelovanje tehnologije može se ocijeniti pozitivno ili negativno, ovisno o motrištu i stanju izravno pogođenih njezinom primjenom. 

Summary:
As unemployment in many countries is a significant and long-lasting problem, there is a fear that further application of the automation in the production and informatisation of society could increase and even deteriorate the situation on the labour market. The article discusses the impact of the new technology on employment, whether it creates or ruins the employment possibilities. Furthermore, the attention is oriented to changes than could be expected in individual industries, sectors and which are prerequisites for successful implementation of the new technology. Technology can be evaluated positively or negatively, depending on the viewpoint and condition of a person directly affected by its application. 

Ključne riječi: informatizacija, nova tehnologija, tržište rada, gospodarski razvoj 

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 12/2017

UDK: 331:62