OBAVEZNO UMIROVLJENJE DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

POVREDA PRIVATNOSTI RADNIKA KAO ŽALBENI RAZLOG U RADNOM SPORU

Članak analizira pitanja nezakonito pribavljenih dokaza u kontekstu zaštite privatnosti radnika kao žalbeni razlog u radnom sporu.

SAŽETAK:
Prema Ustavu RH dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se upotrijebiti u sudskom postupku. No, u ZPP-u ne postoji odredba koja bi sadržavala definiciju što se smatra nezakonitim dokazom, dok se Zakonom o kaznenom postupku izričito propisuje koji se dokazi smatraju nezakonitima. Zbog navedenoga, Ustavni sud RH zauzeo je stajalište da prilikom odlučivanja jesu li određeni dokazi ""pribavljeni na nezakonit način"" sudovi kod odlučivanja u građanskim predmetima imaju veću slobodu djelovanja.

Summary:
According to the Constitution of the Republic of Croatia, evidence obtained in an illegal way can not be used in court proceedings. However, there is no provision in the Civil Procedure Act that would contain a definition what can be considered as illegal, while the Criminal Procedure Act explicitly defines which evidence is considered illegal. Because of this, the Constitutional Court of the Republic of Croatia took the stand that, when deciding whether certain evidence was ""obtained in an illegal way"", civil law courts have greater freedom of action.

Ključne riječi: privatnost radnika, nezakoniti dokazi, zaštita privatnosti

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 349.2:342.721

Dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

RAZLOZI I SADRŽAJ IZMJENA ZAKONA O RADU

Autor u članku objašnjava razloge značajnih izmjena malog broja odredbi Zakona o radu (čiji osnov i sadržaj se objašnjava u nastavku).

SAŽETAK:
Vlada Republike Hrvatske predložila je Hrvatskom saboru Zakon o izmjenama Zakona o radu. Osnov za izmjene Zakona o radu su, prvenstveno u činjenici da je 2015. godine donesena Direktiva (EU) 2015/1794 koja se odnosi na pomorce, a neke koje je u pravni poredak Republike Hrvatske „unio" Zakon 2014. godine su izmijenjene, pa je trebalo uskladiti hrvatsko radno zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU. Drugi razlog je u činjenici da praksa nije prihvatila radnopravni institut arbitraže u neuspjelom suodlučivanju radničkog vijeća s poslodavcem odnosno suglasnosti sindikata s poslodavčevim odlukama pa se „vratilo" na zakonska rješenja iz 2009. godine.

Summary:
The Government of the Republic of Croatia proposed to the Croatian Parliament and the Croatian Parliament accepted and passed the Act on Amendments to the Labour Law. The basis for the amendments to the Labour Act is primarily in the fact that the Directive (EU) 2015/1794 as regards seafarers has been adopted, and some provisions that have "amended" the Labour Act of the Republic of Croatia in 2014 have been amended, so the Croatian labour legislation had to be harmonized with the EU acquis. The second reason is that the practice has not accepted the labour law institute of arbitration in the cases of failure of the workers council to agree with the employer, ie the union's agreement with the employer's decisions, so it went "back" to the 2009 state of legal regulations.

Ključne riječi: Zakon o radu, izmjene, direktive EU, arbitraža, radničko vijeće, sindikat, sudska nadležnost

Dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 34.03

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac, dipl. iur.

PRAVNO UREĐENJE ŠTRAJKA I RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA U REPUBLICI HRVATSKOJ (II. dio)

U ovom broju nastavljamo s prikazom pravnog uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih sporova u Republici Hrvatskoj. Štrajk, kao industrijska akcija, predstavlja borbeni način rješavanja kolektivnih radnih sporova, i to takav način koji, zbog elemenata u svojoj provedbi i mogućih posljedica provedbe, zahtjeva specifičnu odmjerenost uređenja, što se uzima u obzir pri zakonskom uređenju. Sadržaj i problematika štrajka ovime se tematizira ponajprije s obzirom na zakonsko uređenja Zakonom o radu, a potom i podzakonskim aktima proizašlim iz Zakona o radu.

SAŽETAK:
Autor u radu prikazuje pravno uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih sporova u Republici Hrvatskoj, postojeće stanje toga pravnog uređenja i prijedloge kojima bi se to uređenje moglo unaprijediti odnosno s njim povezana otvorena pitanje bolje urediti. Štrajk, povijesno, predstavlja institut presudan u razvitku radnog prava, osmišljen i proveden kao sredstvo umanjivanja posljedica stvarne nadređenosti poslodavaca radnicima u radnom odnosu. Istovremeno, štrajk, kao način rješavanja radnih sporova, u praktičnom pogledu, predstavlja jedinstven, borbeni, način rješavanja sporova koji su nastali oko usuglašavanja interesa – kolektivnih interesnih radnih sporova. Moguće posljedice provođenja štrajka, a koji silinom može uvelike narušiti okvir postojanja radnih odnosa kod poslodavaca, pritom zahtijevaju razvitak faza koje štrajku prethode, a čime štrajk dobiva značaj ultima ratio sredstva u rješavanju kolektivnih radnih sporova.

Postojeće zakonsko uređenje štrajka i drugih načina rješavanja kolektivnih radnih sporova datira iz 2014. godine, kada je donesen aktualni Zakon o radu, a koje uređenje bitnije ne odudara od uređenja i praksa razvijenih u posljednjih dvadesetpet godina. Također, relevantno je podzakonsko uređenje Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima, a koji je donesen krajem 2015. godine.

Summary:
In this work author gives the overview of legal regulation of strike and other methods of collective labour dispute resolution in Republic of Croatia, explaining the current situation of the regulation with proposals to improve this regulation i. e. to better regulate open issues related to the regulation. Strike, historically, represents the legal instrument that was quintessential for the development of labour law, designed and implemented as means of reducing the consequences of factual supremacy of employers to workers in labour relationship. At the same time strike, as a method of labour dispute resolution, in a practial way, represents a unique, conflictual, method of resolution of disputes appearing regarding the interest reconciliation – collective interest labour disputes. The possible consequences of striking, that may in its force greatly ruin the framework of existence of labour relationships at an employer, at the same time require the development of phases preceeding a strike, therefore making a strike an ultima ratio method of collective labour dispute resolution.

The existing legal regulation of strike and other methods of collective labour disputes resolution dates from 2014 when the present Labour Act was passed, and this regulation does not substantially differ from the regulation and practices appearing in the last twentyfive years. Furthermore, the relevant substatutory regulation of the Bylaw on Manner of Selection of a Conciliator and Carrying Out Conciliation Procedure in Collective Labour Disputes was passed at the end of 2015.

Ključne riječi: radni spor, kolektivni radni spor, štrajk

Doc. dr. sc. Viktor Gotovac, dipl. iur.
Docent na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.109.32

Marina Gruban Jelečević, dipl. iur.; Zrinka Kirin, mag. iur.

PRIVREMENO UDALJENJE RADNIKA S POSLA PO ZAKONU O RADU - PREVENTIVNA ZAŠTITA POSLODAVCA ILI PREURANJENO SANKCIONIRANJE RADNIKA?

U tekstu se obrađuje institut privremenog udaljenja radnika s posla po ZOR-u kojim se zadire u radnikovo pravo na rad i pravednu naknadu za rad, zbog čega je od posebne važnosti da se navedeni institut sustavno i cjelovito zakonski normira kako bi se za obje ugovorne strane postigao visoki stupanj pravne sigurnosti.

SAŽETAK:
Privremeno udaljenje radnika s posla po Zakonu o radu (dalje u tekstu: ZOR) je institut kojim se s jedne strane štiti nesmetano odvijanje poslovnog procesa i interesi poslodavca, a s druge strane se ograničava radnikovo pravo na rad i pravednu naknadu za rad. Koautorice u ovom radu daju detaljan prikaz uređenja ovog instituta te skreću pozornost na podnormiranost s ciljem uklanjanja postojećih nedostataka i uvođenja novog zakonodavnog okvira koji bi zadovoljio interese obiju strana u radnom odnosu. U ovom radu daje se pregled dosadašnje sudske prakse s kritičkim osvrtom na istu zbog nastojanja sudova da pomire različite interese poslodavaca i radnika donoseći odluke koje su na rubu ili čak i izvan zakonodavnog okvira.

Summary:

Suspension of an employee from work that is regulated by the Labour Act is an institute that, on one hand, ensures that a business process is conducted with no disturbances and an institute that protects interests of an employer. On the other hand, suspension limits the employee’s right to work and right to a fair remuneration. In this paper coauthors give a detailed overview of legal regulation of this institute, indicating that the institute is under regulated and that the present disadvantages should be removed by new regulation which would satisfy interests of both contractual parties in the working relations. This paper contains an overview of recorded court decisions with a critical review because courts intent to reconcile different interests of employers and employees by bringing decisions that are on the edge or even beyond legal framework.

Ključne riječi: pravo na rad, privremeno udaljenje radnika, naknada plaće, izvanredni otkaz, savjetovanje prije donošenja odluke

Marina Gruban Jelečević, dipl. iur.
Zrinka Kirin, mag. iur.
Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 349.22: 331.108.6

Biljana Barjaktar, dipl. iur.

PRIKAZ IZMJENA ZAKONA O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA

U članku dajemo prikaz izmjena i dopuna Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 59/17), kojima su povećane novčane potpore za korištenje roditeljskih prava uz detaljno pojašnjenje na koja se prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17) odnosi povećanje tih naknada. Posebno se naglašava i prijelazni režim novele Zakona.

SAŽETAK:
Dana 21.6.2017. u Narodnim novinama broj 59/17 objavljen je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, koji je stupio na snagu 1.7.2017., kojim se na određen način normativno interveniralo u jednu od boljki hrvatskog društva – a to su demografska kretanja i natalitetna politika, i to putem povišenja naknada za potpore propisane Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13 i 152/14).

Summary:
On 21.6.2017. in the Official Gazette, No. 59/17, the Act on Amendments to the Law on Maternity and Parent Support, which entered into force on 1st of July, 2017, has been published, which in some way normatively intervened into one of the problems of Croatian society - namely demographic trends and natality policy, by increasing the benefits for support provided by the Maternity and Parental Aid Act (Official Gazette No. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13 and 152/14).

Ključne riječi: rodiljne potpore, roditeljske potpore, naknada plaće

Biljana Barjaktar, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 349.2-055.26

Krešimir Rožman, dipl. iur.

PRAVA, OVLASTI I OGRANIČENJA RAVNATELJA ŠKOLA U VEZI ZAPOŠLJAVANJA RADNIKA

U članku autor daje prikaz prava, ovlasti i ograničenja ravnatelja škola u vezi zapošljavanja radnika. Posebno ukazuje na neka ograničenja koja ne postoje u drugim javnim službama.

SAŽETAK:
O zapošljavanju u školama, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora.
Zapošljavanje se obavlja putem javnog natječaja. Međutim, prije objave javnog natječaja potreba i prestanak potrebe za radnikom mora se prijaviti uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu, a natječaj se objavljuje tek ako prema obavijesti ureda nema radnika za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena, odnosno ako škola ne primi takvog radnika.
Za zapošljavanje u školama postoje i zapreke koje se odnose na pravomoćnu presudu za određena kaznena djela te ako se protiv kandidata vodi kazneni postupak za takvo kazneno djelo.
Kao i druge javne ustanove, škole prilikom zapošljavanja dužne su dati prednost pri zapošljavanju osobama s invaliditetom i braniteljima, sukladno posebnim zakonima.
Na koncu u školama, kao i drugim javnim službama, postoji zabrana zapošljavanja određena Odlukom o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama.

Summary:
According to the Act on Primary and Secondary Education, the school principal decides of the employment in school with the prior approval of the School Board.
Recruitment is done through a public tender. However, prior to the publication of a public tender for applications and the termination for a need of a worker must be reported to the state administration office or to the city office, and the public tender is published only if there is no employee who has ceased to work full time or part time, or if school doesn´t employ such worker.

Ključne riječi: zapošljavanje, ravnatelj, ovlasti ravnatelja, javni natječaj, prijava potrebu uredu državne uprave, prednost pri zapošljavanju, branitelji, osobe s invaliditetom, zabrana zapošljavanja

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik Radnog prava

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.108.3: 373

Hrvoje Orešić, mag. iur.

DOPUNSKI RAD ZDRAVSTVENIH RADNIKA

U članku autor obrađuje pitanje dopunskog rada zdravstvenih radnika iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te uvjeta za odobrenje takvog rada iz Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Također, analizira dodatni rad do osam sati tjedno iz čl. 61. st. 3. Zakona o radu u kontekstu korištenja takvog rada u zdravstvu.

SAŽETAK:
U djelatnosti zdravstva postoji posebno, dodatno reguliranje dopunskog posla propisano člancima od 125. do 125.e Zakona o zdravstvenoj zaštiti prema kojima zdravstveni radnik može uz odobrenje poslodavca za svoj račun sklopiti posao iz zdravstvene djelatnosti poslodavca.
Uvjet za takav rad je sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama poslodavca i pravne ili fizičke osobe kod koje će zdravstveni radnik dopunski raditi, odobrenje poslodavca za takav rad te napokon ugovor o dopunskom radu između zdravstvenog radnika i pravne ili fizičke osobe kod koje će se taj dopunski rad obavljati.
Dok se ovaj dopunski rad odnosi samo na zdravstvene radnike, mogućnost dodatnog rada za sve radnike u Republici Hrvatskoj generalno je određena člankom 61. st. 3. Zakona o radu, prema kojoj odredbi, radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, uz suglasnost poslodavca.

Summary:
In the healthcare activity there is a special regulation of the additional work prescribed by articles 125-125.e. of the Health Care Act according to which a healthcare worker may, with the approval of his/her employer, enter into an healthcare activity for second employer.
The requirement for such work is the contract on the mutual rights and obligations of the employer and the legal or natural person for whom the health worker will perfom addictional work, the employer's approval for such work and finally, the additional work contract between the health worker and the legal or natural person for whom the health worker will perform additional work.
While this additional work only applies to healthcare workers, the possibility of additional work for all workers in the Republic of Croatia is generally defined in Article 61, paragraph 3 of the Labour Act, according to which provisions, a full-time worker may conclude a labour contract with another employer for a maximum duration for up to eight hours per week, with the consent of the employer.

Ključne riječi: dopunski rad, zdravstveni radnik, ugovor o međusobnim pravima i obvezama, zdravstvena djelatnost, odobrenje za dopunski rad

Hrvoje Orešić, mag. iur.
Radno PRAVO

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.313.6

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.

ZAKONSKO UREĐENJE POSREDOVANJA PRI ZAPOŠLJAVANJU

Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti je stupio na snagu dana 2. ožujka 2017. uređuje posredovanje pri zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, obrazovanje u cilju povećanja zapošljavanja radne snage, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, aktivno djelovanje na tržištu rada s ciljem poticanja prostorne i profesionalne pokretljivosti radne snage, te novog zapošljavanja i samozapošljavanja, izvore sredstava za djelatnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod) te ustroj, upravljanje i obavljanje djelatnosti Zavoda. U članku se ne obrađuju prava i postupak za ostvarivanje prava za vrijeme nezaposlenosti (čl. 37-62).

SAŽETAK:
Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti uređuje posredovanje pri zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, obrazovanje u cilju povećanja zapošljavanja radne snage, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, aktivno djelovanje na tržištu rada s ciljem poticanja prostorne i profesionalne pokretljivosti radne snage, te novog zapošljavanja i samozapošljavanja, izvore sredstava za djelatnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje: Zavod) te ustroj, upravljanje i obavljanje djelatnosti Zavoda.

Summary:
The Act on Employment Mediation and Unemployment Rights regulates employment mediation, vocational guidance, education in order to increase the employment of work force, unemployment insurance, active labour market action with the aim of promoting the spatial and professional mobility of the labour force and new employment and self-employment, monetary sources for the activities of the Croatian Employment Service and the organization, management and performance of the Institute's activities.

Ključne riječi: posredovanje pri zapošljavanju, tržište rada, nezaposlenost

mr. sc. Zorislav Kaleb, dipl. iur.
sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i viši predavač Visoke poslovne škole Zagreb

RADNO PRAVO 11/2017

UDK: 331.5.021