Časopis Radno PRAVO - Broj: 05/20 (Svibanj 2020.)

Tema broja:

Svijet rada dan poslije epidemije zarazne bolesti

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Prolazna zdravstvena kriza prouzrokovana epidemijom nove zarazne bolesti COVID-19 pokazala je sijaset nenadanih pitanja skopčanih sa povećanjem nezaposlenosti, zahtjevima radnika za olakšavanje posljedica nastale i ublažavanje posljedica predstojeće krize te nedostatak ili potpuni izostanak sredstava i instituta radnog zakonodavstva za hvatanje u koštac sa silnim problemima.


Sažetak:
Oslobađanje od rada radnika zbog opće zdravstvene krize prouzrokovane epidemijom zarazne bolesti COVID-19, jednostranom odlukom predstavnika javne vlasti, zahvatilo je praktično sve kategorije radnika, nenadano i u vrlo kratkom vremenu. Novonastale okolnosti pokazale su nespremnost svijeta rada u odgovoru na krizu, ali i manjkavosti postojećeg sustava uređenja radnih odnosa.
Metodom usporedbe mjerodavnih instrumenata radnog prava sa odgovarajućim institutima poredbenih zakonodavstava i regulativom Europske unije, istražene su mogućnosti ublažavanja posljedica zdravstvene krize i prijeteće recesije na svijet rada.
Rezultati su pokazali apsolutni izostanak kriznog radnog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, potrebu preispitivanja zahtjeva da zdravstvena sposobnost radnika bude opći uvjet za sklapanje ugovora o radu, prilagodbe brojnih subjekata svijeta rada riziku obolijevanja od zarazne bolesti i postojećeg modaliteta sklapanja ugovora o radu.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja neminovne prilagodbe radnog zakonodavstva revidiranjem metode ili načina sklapanja ugovora o radu korištenjem tehnologije blockchain i tzv. pametnih ugovora, kreiranje kriznog radnog zakonodavstva da bi spremni dočekali neku sljedeću veliku nevolju i težnju da pravno uređenje radnog odnosa, a ne sam radni odnos, bude fleksibilno.

Summary:
Release from work due to the general health crisis caused by the COVID-19 infectious disease epidemic, unilaterally decided by representatives of the public authorities, affect practically all categories of workers, suddenly and in a very short time. The emerging circumstances have shown the unpreparedness of the world of work in responding to the crisis, but also the shortcomings of the existing system of regulation of labor relations.
The method of comparing the relevant labor law instruments with the relevant institutes of comparative legislation and EU regulations has explored the possibilities of mitigating the effects of the health crisis and the threatening recession on the world of work.
The results showed the absolute absence of crisis labor legislation in the Republic of Croatia, the need to review the requirement that workers' health ability became a general condition for work contracts, adapting many subjects of the world of work to the risk of contracting an infectious disease, and the existing modality of work contract.
In conclusion, the outstanding issues of inevitable adaptation of labor legislation are highlighted by revising the method or mode of concluding work contracts using blockchain technology and the so-called Smart Contracts, the creation of crisis labor legislation to be ready to welcome some of the next big trouble and the desire to have the legal regulation of employment, not working relationship, flexible.

Ključne riječi: ugovor o radu, krizno radno zakonodavstvo, fleksibilna regulativa, radni odnos, svijet rada 

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel.

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 349.2:614 

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 05/20 - ostali članci

Krešimir Rožman, mag. iur.

Naknada plaće kada radnik ne radi zbog krivnje poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran

U članku se obrađuje pravo radnika na naknadu plaće u slučaju prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Autor obrađuje koje su to situacije u kojima radnik ima pravo na naknadu plaće, te koliko iznosi ta naknada odnosno kako se određuje. 

Sažetak: 
Zakon o radu u članku 95. propisuje pravo radnika na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. 
Nesporno je da radnik ima pravo na naknadu plaće kada ne radi jer ne radi poslodavac kojemu je privremeno zabranjen rad, koji mora ili treba organizirati rad tako da se radi od kuće a radnik ima posao koji se ne može obavljati od kuće, ili ako ne radi jer poslodavac nema posla pa radnik nema što raditi. 
Također radnik ima pravo na naknadu plaće ako radi kraće od ugovorenog radnog vremena (npr. dva tjedna umjesto četiri tjedna), ako to poslodavac nije riješio na drukčiji način (preraspodjela radnog vremena ili nejednaki raspored radnog vremena). 
Međutim, radnik neće imati pravo na naknadu plaće ako razlog nerada leži na njemu, makar okolnosti bile objektivne (npr. nema mu tko čuvati djecu, spada u rizične skupine, nema javnog prijevoza). Naime, u navedenim situacijama nema prekida rada kod poslodavca. 
Za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, radnik ima pravo na naknadu plaće prema prosjeku plaće prethodna tri mjeseca. 
Mislimo da se ova naknada ne može umanjiti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, jer se prava iz Zakona o radu nikada ne mogu umanjivati ugovorom o radu ili pravilnikom o radu, a ne može se niti kolektivnim ugovorom jer za to nema izričitog ovlaštenja kako traži članak 9. st. 2. Zakona o radu.  

Summary:
Article 95 of the Labour Act prescribes the right of a worker to salary compensation during a break in work which has occurred through the fault of the employer or due to other circumstances for which the worker is not responsible. It is indisputable that a worker is entitled to salary compensation when he or she is not working because employer is temporarily unable to work, or if employer should organize work from home while workers tasks cannot be fulfilled by working from home. Also, a worker is entitled to salary compensation if he or she works less working hours than it is contracted (e.g. two weeks instead of four weeks), unless the employer has resolved this in a different way (redistribution of working hours).

Ključne riječi: prekid rada, pravo na naknadu plaće, naknada plaće, visina naknade plaće

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 331.216 

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu - pravni okvir i praksa

U radu se kroz primjere iz sudske prakse analiziraju odredbe Zakona o radu koje se odnose na institut probnog rada.

Sažetak:
Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad. Probni rad ne smije trajati duže od šest mjeseci. Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Svrha probnog rada je da poslodavac provjeri stručne i druge sposobnosti radnika kako bi mogao utvrditi odgovara li radnik zahtjevima radnog mjesta te da bi se s druge strane radnik upoznao s uvjetima radnog mjesta i ispravno ocijenio svoju sposobnost da ispunjava te uvjete.

Summary:
When concluding an employment contract, probation can be arranged. The probationary period shouldn´t exceed six months. The dissatisfaction of probationers is a particularly justifiable reason for termination of employment contract. The purpose of the probation period is to check the professional and other abilities of the worker so that employer can determine whether the worker meets the requirements of the workplace and, on the other hand, to familiarize the worker with the conditions of the workplace and to properly evaluate his ability to meet those conditions.

Ključne riječi: probni rad, otkaz, sudska praksa

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 331.106.2 

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Pauza za dezinfekciju i pitanje stanke radnika

Odlukom o radnom vremenu i načinu rada u djelatnosti trgovine u vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (Narodne novine 51/20; dalje u tekstu: Odluka), Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske uredio je radno vrijeme prodajnih objekata (prodavaonica, skladišta, tržnica i dr.), uz posebnu obavezu da su, u slučaju kada radno vrijeme traje duže od 10 sati, dužni organizirati tzv. dvokratno radno vrijeme, pri čemu radi čišćenja i dezinfekcije prostora i izmjene radnika koji u njima rade, prekid rada ne može biti kraći od jednog sata. Odluka se primjenjuje od 27. travnja 2020.

Sažetak:
Radno vrijeme u djelatnosti trgovine je dnevno i tjedno radno vrijeme u kojem su prodavaonice i drugi oblici trgovine otvoreni za kupce. Trgovac određuje radno vrijeme sukladno odredbama ZT, pri čemu posebno mora voditi računa, između ostaloga, o broju zaposlenih radnika i poštivanju njihovih prava, naročito u pogledu rasporeda radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora (čl. 57. st. 1. ZT).

Summary:
Opening hours in the trade sector are daily and weekly working hours in which shops and other forms of trade are open to customers. The trader determines working hours in accordance with the provisions of the Trade Act, taking into account, inter alia, the number of employees and respect for their rights, especially in terms of working hours, overtime and night work and pause, daytime rest, weekly rest and annual leave.

Ključne riječi: stanka, pauza za dezinfekciju, COVID-19, trgovine

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 331.31

 

Davor Rajčić, dipl. iur.

Prava neizabranih pristupnika pri prijmu u javne službe s posebnim osvrtom na znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje

Autor u članku analizira važnu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2019. koja se odnosi na prava neizabranih pristupnika u postupcima prijma u radni odnos u javnim službama u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje.

Sažetak:
Ustavni sud Republike Hrvatske donio je sredinom prosinca 2019. godine Odluku U-III/4016/2015, zanimljivo, malo više od 4 godine nakon što je podnesena dopuštena i pravovremena ustavna tužba, kojom je odlučio da su upravni sudovi nadležni za pravnu zaštitu po provedenim natječajima i sklapanju ugovora o radu kod prijama u javne službe.

Summary:
The Constitutional Court of the Republic of Croatia made a Decision U-III/4016/2015 in mid December 2019, more than 4 years after the permissible and timely constitutional complaint was filed, deciding that the administrative courts had jurisdiction over the conducted job-application and concluding employment contracts in the public service.

Ključne riječi: odluka ustavnog suda, prijam u javne službe

Davor Rajčić, dipl. iur.
Tajnik Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 349.2 :35.08

Petar Vlašić, mag. iur.

Zastajanje s provedbom ovrhe - zastaje li se i s ovrhom kredita koja se provodi temeljem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika?

U članku autor analizira problem zastajanja s provodbom ovrhe koju inače provodi poslodavac temeljem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika, a u kontekstu Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine 53/20), a koji se postupci u pravilu provode radi naplate kredita radnika. Autor smatra da se i u tome slučaju sukladno navedenom Zakonu zastaje s ovrhom. 


Sažetak: 
Dana 1. svibnja 2020. stupio je na snagu Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine 53/20, objavljen 30. travnja 2020.). 
Zakonom se određuje da poslodavci zastaju s postupcima ovrhe, osim kod izuzetaka propisanih tim Zakonom. 
Ključno sporno pitanje pojavilo se u vezi toga trebaju li poslodavci zastati s ovrhom koja se provodi na temelju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika, pri čemu je osim nedostatka vakacijskog roka dodatni problem izazvalo mišljenje Ministarstva pravosuđa da ne trebaju zastati, ali koje je mišljenje odmah povučeno. 
Izjava o zapljeni po pristanku dužnika, temeljem kojega se u velikom broju slučajeva uplaćuju krediti koje imaju radnici, je ovršna isprava stoga poslodavci temeljem takve izjave trebaju zastati s ovrhom, a radnici to mogu dobrovoljno uplaćivati. 

Summary:
On May 1, 2020, the Act on Intervention Measures in Enforcement and Bankruptcy Proceedings entered into force for the duration of special circumstances (Official Gazette 53/20, published on April 30, 2020). The Act stipulates that employers shall suspend enforcement proceedings, except for the exceptions prescribed by that Act. The main issue arose as to whether employers should suspend enforcement carried out on the basis of the Debtor's Confiscation Statement.

Ključne riječi: ovrha, zastajane s ovrhom, Izjava o zapljeni po pristanku dužnika

Petar Vlašić, mag. iur.

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 331.576.4 (493.5) 

Sandra Cindrić, dipl. iur.

Poslodavac i Financijska agencija - postupanje u provedbi ovrhe

U ovom radu autorica analizira provedbu ovrhe na novčanoj tražbini odnosno opisuje razliku između provedbe ovrhe na plaći od provedbe ovrhe na novčanoj tražbini po računu te njihovoj međusobnoj povezanosti.

Sažetak:
Kada neki dug nije dobrovoljno plaćen, ovrhovoditelj može prisilnim putem zatražiti naplatu svog duga (tražbine). Ovrha se može provesti na različitim predmetima ovrhe – stvarima i pravima na kojima se po zakonu ovrha može provesti, a koji određuje sam ovrhovoditelj. S obzirom da predmet ovrhe mogu biti pokretnine, nekretnine, plaća i druga stalna novčana primanja te novčana sredstva po računu i dr., člankom 18. OZ/12 propisana je dužnost davanja podataka.

Summary:
When a debt has not been paid voluntarily, the creditor can enforce its execution. Execution can be carried out on various objects - things and rights on which execution can be carried out according to the law, and which is determined by the executioner himself. Considering that the subject of enforcement may be movables, real estate, salary and other permanent monetary incomes, as well as funds on account, etc., Execution Act prescribes the duty to provide data.

Ključne riječi: ovrha, izuzeća, Ovršni zakon

Sandra Cindrić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 347.95 

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Porezne mjere u Republici Hrvatskoj za trajanja bolesti COVID-19

Izbijanjem zdravstvene krize prouzročene bolešću COVID-19 u Republici Hrvatskoj i brojnim posljedičnim ograničavajućim mjerama došlo je do znatno otežanog funkcioniranja društva i države u cjelini. Tim povodom Vlada Republike Hrvatske (odnosno Ministarstvo financija) donijelo je paket mjera – kao dio znatno šireg paketa pomoći gospodarstvu – kojim se, između ostalog, uređuje plaćanje poreza za trajanja posebnih okolnosti. 

Sažetak:
Ministarstvo financija Republike Hrvatske donijelo je uslijed bolesti COVID-19 paket mjera kojim se uređuje plaćanje poreza za trajanja posebnih okolnosti. Namjera donesenih mjera pružanje je pomoći poreznim obveznicima koji su pogođeni krizom. Želi im se omogućiti da u jednostavnom i žurnom postupku reguliraju svoje porezne obveze. Manji dio poreznih mjera donesen je već u ožujku, dok je glavnina poreznih mjera donesena u travnju 2020. godine.

Summary:
Due to the COVID-19 disease, the Ministry of Finance of the Republic of Croatia has adopted a package of measures regulating the payment of taxes for the duration of special circumstances. The intention of the adopted measures is to provide assistance to taxpayers affected by the crisis. It wants to enable them to regulate their tax liabilities in a simple and urgent procedure. A small part of the tax measures was adopted in March, while the majority of tax measures were adopted in April 2020.

Ključne riječi: porezne mjere, koronavirus, Republika Hrvatska

Prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 364-32 (4) 

Izv. prof. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.

O sudskom odmoru i roku za žalbu protiv prvostupanjske presude nakon Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019.

U radu se analizira odredba članka 348. stavka 4. Zakona o parničnom postupku prema kojoj rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku od 1. do 15. kolovoza. Uzet će se u obzir, također, i hitni postupci, poput postupka u parnici iz radnog odnosa.    

Sažetak:
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine (NN, 70/19) unesene su novine u postupak po žalbi, propisivanjem privremenog prestanka tijeka roka za žalbu, redefiniranjem apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, i to pojma nedostatka zbog kojih se presuda ne može ispitati, kao i ovlasti žalbenog suda u povodu te povrede, propisivanjem iznimaka od pravila o zabrani višestrukog ukidanja pobijane prvostupanjske presude, kao i reformiranjem postupka pred drugostupanjskim sudom u povodu žalbe.

Summary:
The Act on Amendments to Civil Procedure Act of 2019 (OG, 70/19) introduced novelties in the appeal procedure, by prescribing the temporary suspension of the deadline for appeal, redefining the absolutely essential violation of the provisions of the civil procedure, namely the lack of grounds for the judgment cannot be questioned, as well as the powers of the appellate court in respect of this violation, and by introducing of exceptions to the rule on the prohibition of the double remittal of the first instance judgment, and reforming the procedure on appeal before the second instance court.
The aim of the paper is to analyse the provision of the Article 348, paragraph 4 of the Civil Procedure Act, according to which the deadlines for appeal against the judgment rendered in the first instance are temporary suspended from 1 to 15 of August. Urgent procedures will also be taken into account, such as those in labour related disputes.

Ključne riječi: žalba, rok za žalbu, privremeni prestanak tijeka roka za žalbu, sudski odmor, radni spor, ZIDZPP 19

Izv. prof. dr. sc. Slađana Aras Kramar, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za građansko procesno pravo

RADNO PRAVO 5/2020

UDK: 343.131.5