Časopis Radno PRAVO - Broj: 01/19 (Siječanj 2019.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Mogućnosti drukčijeg uređenja radnog vremena, noćnog rada i odmora radnika

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Zakonsko uređenje prava radnika što proizlaze iz značajnih kategorija radnog vremena, noćnog rada i određenih vrsta odmora radnika može iznimno biti regulirano drugačije od osnovnih postulata općeg propisa o radu, pod zakonom utvrđenim uvjetima i uz odgovarajuća ograničenja nametnuta od strane zakonodavca u cilju zaštite radničkih prava.

Sažetak:
Kategorije noćnog rada, dnevnog i tjednog odmora radnika bitne su za njihov položaj u okviru ugovornog radnog odnosa, pa iznimke od općih pravila koja uređuju dotična pitanja zakonodavac mora vrlo pažljivo normirati.
Ugovorno pravo mora imati prednost pred prisilnim propisima slijedom čega je nužno iznaći mehanizme zaštite temeljnih radničkih prava prilikom intervencije zakonodavca u pitanja skopčana sa propisivanjem izuzetaka od nominalnog korištenja stanovitog pripadajućeg prava od strane radnika.
U ovom radu autor ukazuje na otvorena pitanja reguliranja materije zamjenskog odmora radnika u jednom širem smislu, derogiranjem ili odgodom korištenja pripadajućeg odmora radnika nakon obavljenog rada, posebno u okviru noćnog rada te pojačane zaštite koju iziskuje takav način i oblik rada.
Zaključno se ističe da su mogućnosti drukčijeg uređenja radnog vremena, zamjenskog odmora i noćnog rada radnika višestruko uvjetovane, da nije regulirano pitanje eventualnog odricanja radnika od prava na odmore i da je prekršajno pravna zaštita od potencijalnih zlouporaba poslodavaca prilično segmentirana.

Summary:
The categories of night work, daily and weekly vacancies are important for worker’s position within the contractual employment relationship. Exceptions to the general rules regulating the issues concerned must be very carefully regulated by the legislator. 
Contract law must take precedence over compulsory regulations, which necessarily establish the mechanisms for the protection of fundamental labor rights when intervening in the law of the lawyer in matters concerning the exclusion from the nominal use of a specific right by the workers. 
In this paper, the author points out the open issues of the matter of replacing workers in a wider sense, by derogating or postponing the use of the worker's rest after work, especially during night work and the increased protection required by such a way and form of work. 
It is concluded that the possibilities for different arrangements for working hours, substitute vacations and night work are multiplied by the fact that the question of waiver of workers 'right to leave is not regulated and that misdemeanor legal protection against potential employers' abuse is fairly segmented.

Ključne riječi: radno vrijeme, noćni rad, odmori radnika

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 331.31

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 01/19 - ostali članci

Josipa Klišanin, dipl. iur.

Novi Zakon o minimalnoj plaći i Uredba o visini minimalne plaće

U članku se daje kratki prikaz stanja prije donošenja novoga Zakona o minimalnoj plaći, pregled glavnih odrednica novoga Zakona te informacije vezane uz Uredbu o visini minimalne plaće za 2019. godinu.

Sažetak:
U Narodnim novinama od 05. prosinca 2018. godine objavljena je Uredba o visini minimalne plaće za 2019. godinu („Narodne novine“, broj 109/18), kojom je minimalna plaća u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu utvrđena u iznosu od 3.750,00 kuna bruto, odnosno 3.000,00 kuna neto. Dana 14. prosinca 2018. godine Hrvatski sabor je većinom glasova donio novi Zakon o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18) koji je stupio je na snagu također 01. siječnja 2019. godine, a kojim je prestao važiti Zakon o minimalnoj plaći iz 2013. godine, sa jedinom izmjenom, onom iz prosinca 2017. godine

Summary:
In the Official Gazette of December 5, 2018, the Regulation on the Amount of Minimum Wage for 2019 (Official Gazette 109/18), which stipulates that the minimum wage in the Republic of Croatia for 2019 is set at 3,750,00 HRK gross or 3,000.00 HRK net. On December 14, 2018, the Croatian Parliament adopted by a majority of the votes the new Act on Minimum Wage (Official Gazette No. 118/18), which came into force on January 1, 2019.

 

Ključne riječi: minimalna plaća, Uredba o visini minimalne plaće za 2019. godinu

Josipa Klišanin, dipl. iur.

načelnica u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 349.2:061.27

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š. Doc. dr. sc. Safet Subašić, prof.

Negativni trendovi resursne politike u Hrvatskoj u kontekstu radnog prava Europske unije

S motrišta prava postavlja se pitanje da li se jednom normom primjenjenom u Europskoj uniji postižu isti učinci, odnosno da li je jednako pravo za nejednake uvjete i mogućnosti i učinkovito i pravedno. Posebno je važno istražiti u kojoj su mjeri dva načela radnog prava Europske unije sloboda kretanja radnika i zabrana diskriminacije utjecali na radne procese i učinkovitosti rada. Autori u ovom radu ukazuju na njihovu ontogenezu, te polaze od teze da je njihovo etabliranje različito utjecalo na radnopravne sisteme u pojedinim državama.

Sažetak:
Postoje stanovite dvojbe u pogledu kompatibilnosti Europskog radnog prava i radnog prava Republike Hrvatske. Prije svega upitnim se čini mogućnost potpune primjene radno-pravnih standarda utvrđenih pravom Europske unije s motrišta stupnja ekonomskog razvoja Republike Hrvatske i tradicije, običaja i radnih navika koje su kroz povijest radnog prava dominirale i koje se jednostavno i brzo ne mogu transformirati ili eliminirati. Veće promjene radno-pravnog statusa radnika i tehnoloških i radnih navika radnika u Hrvatskoj nisu moguće. Društvene posljedice staroga sustava vidljive su posvuda i u svim segmentima društvene strukture, a pomaci u materijalno-tehničkom smislu su mnogo veći nego u kulturološkom. S motrišta prava uopće postavlja se pitanje da li se jednom normom primjenjenom u Europskoj uniji postižu isti učinci, odnosno da li je jednako pravo za nejednake uvjete i mogućnosti i učinkovito i pravedno. Posebno je važno istražiti u kojoj su mjeri dva načela radnog prava Europske unije sloboda kretanja radnika i zabrana diskriminacije utjecali na radne procese i učinkovitosti rada. Autori u ovom radu ukazuju na njihovu ontogenezu, te polaze od teze da je njihovo etabliranje različito utjecalo na radnopravne sisteme u pojedinim državama.

Summary:

There are certain doubts regarding compatibility of European labour law and labour law of the Republic of Croatia. First and foremost, it is questionable to be able to fully apply the labour law standards established by the law of the European Union from the point of view of economic development of the Republic of Croatia and the traditions, customs and working habits which have been dominated by the history of labour law and which can not be easily and quickly transformed or eliminated. Larger changes in labour-status of workers and technological and working habits in Croatia are not possible. The social consequences of the old system are visible everywhere in all segments of the social structure, and the advances in the material and technical sense are much greater than in the cultural.

Ključne riječi: europsko radno pravo, sloboda kretanja radnika

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š.
Doc. dr. sc. Safet Subašić, prof.

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 349.2 (4)

 

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Mirovinska reforma od 1. siječnja 2019.

Intencija zakonodavca za novim normativnim zahvatima u sustavu mirovinskoga osiguranja proizlazi prvenstveno radi stvaranja boljih, pravednijih, odnosno jednakih uvjeta u sustavu mirovinskog osiguranja za sve korisnike prava iz istog, ispravljanja određenih pravnih praznina koje su se pojavljivale u dosadašnjoj praksi, preciznim definiranjem određenih pravnih situacija radi olakšavanja u njihovoj provedbi, te smanjivanjem rashodovne strane proračuna u tom segmentu. Unatoč tome što se radi o veoma značajnoj reformi, odnosno novim mirovinskim zakonima koji utječu na sve građane RH, zainteresiranost istih za stručne rasprave i prijedloge tijekom javne rasprave bila je iznimno mala. Uzroci takvoj inertnosti mogu biti različiti, no jedan od njih zasigurno je i dosadašnje slabo uvažavanje njihovih konstruktivnih prijedloga od strane zakonodavca pri izradi zakonskih rješenja. Hrvatski sabor je u konačnici usvojio nove prijedloge zakona iz sustava mirovinskog osiguranja, a koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2019., te se sukladno tome, u nastavku teksta donose najvažniji obrisi istih.

Sažetak:
Stabilnost sustava mirovinskog osiguranja jedan je od ključnih faktora za gospodarsku i financijsku stabilnost svake države. S obzirom na sve lošiju socijalnu održivost i negativna demografska kretanja, odnosno sve intenzivnije starenje stanovništva, države se sve više suočavaju s izazovima kako održati pravedan, a pri tome i ekonomičan mirovinski sustav. Kako i RH, odnosno njezin sustav mirovinskog osiguranja u uvjetima loših ekonomskih kretanja nije imun na takve trendove, potrebno je bilo poduzeti određene korake u smislu izmjene zakonskih rješenja kako bi se sanirale anomalije postojećeg sustava, s ciljem podizanja održivosti mirovinskog  sustava i poboljšanja uvjeta za korištenje prava iz istoga.

Summary:
The stability of the pension insurance system is one of the most important factors for the economical and financial stability of each country. By reason of the increasing poor social sustainability and negative demographic trends (aging of the population), countries are faced with the challenges of maintaining a righteous and effective pension system. As the Republic of Croatia and its pension insurance system are not immune to such trends, certain steps have to be taken in terms of changing legal solutions to remedy the anomalies of the existing system with the aim of raising the sustainability of the pension system.


Ključne riječi: mirovinski sustav, starosna mirovina, profesionalna rehabilitacija

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 368.914 (497.5)

 

Krešimir Rožman, mag. iur.

Osnovica za plaće u javnim službama u 2019. godini ? pravni izvori

U članku autor odgovara na pitanje: koliko će iznositi osnovica plaće u javnim službama i kojim je pravnim izvorima to određeno.


Sažetak: 
Osnovica plaće u javnim službama od 1. siječnja 2019. godine iznosi 5.584,19 kuna, a od 1. rujna 2019. iznosit će 5.695,87 kuna, a što je sve određeno sporazumom sklopljenim prilikom mirenja temeljem najavljenog štrajka sindikata javnih službi, koji sporazum ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

Summary:
The base pay in the public sector from January 1, 2019 amounts to HRK 5,584.19 and from September 1, 2019 it will amount to HRK 5,695.87, all of which is determined by the agreement reached at the conciliation on the basis of the announced strike by the trade unions of the public services, which agreement has legal effects of the collective agreement.

Ključne riječi: osnovica za plaće, javne službe, mirenje, sporazum, pravna snaga i učinci kolektivnog ugovora 

Krešimir Rožman, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 546.8

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

Utvrđivanje materijalnih prava i ugovorene novčane pomoći za državne, javne i lokalne službenike i namještenike

U ovom članku autorica obrađuje način utvrđivanja te pregled vrsti materijalnih prava koje ostvaruju državni, javni i lokalni službenici i namještenici temeljem njihovih kolektivnih ugovora, obzirom da ista nisu uređena Zakonom o radu. Također se daje pregled pravnih izvora za uređenje materijalnih prava te pregled novčanih pomoći za državne službenike i namještenike temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te za javne službenike i namještenike temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i pojedinih granskih kolektivnih ugovora. Zbog dvojbi u praksi o načinu utvrđivanja tih prava te mogućnosti donošenja općeg propisa kao izvora radnog prava o utvrđivanju tih prava u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju kada nije sklopljen kolektivni ugovor u jedinici, u ovom članku daje se poseban osvrt na način utvrđivanja tih prava službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica.


SAŽETAK:
Materijalna prava u obliku novčanih pomoći, prigodnih nagrada i naknade troškova nisu uređena Zakonom o radu, ali mogu biti uređena autonomnim izvorima radnog prava odnosno ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i odlukom poslodavca. U odnosu na ostvarivanje materijalnih prava državnih službenika i namještenika u obliku novčane pomoći, kao što su pravo na otpremninu zbog odlaska u mirovinu, pravo na pomoć u slučaju smrti službenika i namještenika, djeteta i roditelja, pravo na pomoć djeci u slučaju smrti službenika koji je izgubio život u obavljanju službe, pravo na pomoć u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana, invalidnosti, rođenja djeteta te pokrića troškova liječenja odnosno pokrića prilikom nabave medicinskih pomagala i lijekova, pravni izvor za uređenje tih prava je Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, dok je za ostvarivanje tih prava javnih službenika i namještenika pravni izvor Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama te pojedini granski kolektivni ugovori. U odnosu na ostvarivanje materijalnih prava lokalnih službenika i namještenika, u pravilu lokalni službenici i namještenici ostvaruju temeljem kolektivnog ugovora koje su zaključile ovlaštene pregovaračke strane: ovlašteni predstavnici sindikata i općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan. Međutim postavlja se pitanje, koje nalazimo u praksi, kojim aktom (pravilnikom o radu, odlukom i dr. općim aktom) se mogu utvrditi materijalna prava lokalnih službenika i namještenika te tko je ovlašten (izvršno ili predstavničko tijelo) utvrditi ta prava u slučaju da ne postoji sklopljen kolektivni ugovor u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga se u ovom članku daje pregled vrsti materijalnih prava, ugovorene novčane pomoći za državne i javne službenike i namještenike temeljem njihovih kolektivnih ugovora. Poseban osvrt daje se na način utvrđivanja materijalnih prava te mogućnosti donošenja općeg propisa kao izvora radnog prava o utvrđivanju tih prava u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju kada nije sklopljen kolektivni ugovor u jedinici.

Summary:
In this article, the author elaborates how the substantive rights of state, public and local servants and employees under their respective collective agreements are established and gives an overview of such rights, since they are not regulated by the Labour Law. An overview of legal sources for establishing substantive rights and types of financial assistance for civil servants and employees on The basis of the Collective Agreement for Civil Servants and Employees, for public servants and employees on the basis of The General Collective Agreement for Public Servants and Employees as well as on the basis of certain branch collective agreements is also given. Due to uncertainties within practices for determining those rights as well as possibilities of adopting a general regulation serving as a source of Labour right on establishing such rights in administrative bodies of the units of local and regional self-government, in cases when a collective agreement in the unit is not concluded, there is a particular regard given to how the aforementioned rights of servants and employees of administrative bodies of units of local and regional self-government are established. 

Ključne riječi: službenik, državni, javni, lokalni, materijalna prava, novčana pomoć, prigodne nagrade,naknade troškova, kolektivni ugovor, pravni izvori

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 349.2:354

Alan Vajda, mag. iur.

Odluka o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za 2019. godinu

Tekstom u nastavku dajemo prikaz Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanja stranaca za kalendarsku 2019. godinu koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 20. prosinca 2018. godine (Narodne novine br. 116/2018), time da primjena iste započinje od 22. prosinca 2018. godine. Imajući u vidu činjenicu da su nakon Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku 2018. godinu (Narodne novine br. 122/17.) dodatno donesene dvije Odluke o izmjenama Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku 2018. godinu (Narodne novine br. 53/18. i 71/18.), odobrene količine dozvola za rad i boravak u Republici Hrvatskoj nisu mogle u potpunosti zadovoljiti sve iskazane i zatražene potrebe za zapošljavanjem stranaca u 2018. godini.  

Sažetak:
Zakonom o strancima propisano je da stranac može raditi u Republici Hrvatskoj isključivo temeljem posjedovanja važeće dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, ukoliko Zakonom nije drugačije propisano. Obzirom da dozvola za boravak i rad predstavlja jedinstvenu dozvolu kojom se strancu dozvoljava privremeni boravak i rad u Republici Hrvatskoj, ista se izdaje na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The Act on Foreigners stipulates that a foreigner can work in the Republic of Croatia only if he or she is in possession of a valid stay and work permit or a certificate of work registration, unless otherwise provided by law. Stay and work permit represents a unique permit allowing a foreigner to reside and work in the Republic of Croatia. It is issued on the basis of the annual quota and outside the annual quota for employment of foreigners in the Republic of Croatia.

 

Ključne riječi: zapošljavanje stranaca, godišnje kvote dozvola

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 1/2019

UDK: 331.556.4 (497.5)