Časopis Radno PRAVO - Broj: 01/17 (Siječanj 2017.)

Tema broja:

OBRAZLAGANJE I OBRAZLOŽENOST OTKAZA UGOVORA O RADU

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Obrazloženje odluke o otkazu predstavlja kritičnu masu iz koje radni sud izvodi zaključak o dopuštenosti prestanka ugovora o radu radniku.

SAŽETAK:
Poslodavac ima zakonsku obvezu, između ostaloga, obrazložiti svoju odluku kojom raskida ugovorni odnos temeljem kojega je radnik do tada osobno izvršavao preuzete poslove kod njega.
Zakonski okvir po pitanju obrazlaganja otkaza iscrpljuje se kroz zahtjev da otkaz mora biti obrazložen, uz druge preduvjete da mora biti u pisanom obliku i uručen stranci ugovora kojoj se otkazuje.
U ovome radu autor razmatra otvorena pitanja koja se pojavljuju u praksi po pitanju okvira i sadržaja svih oblika redovitog i izvanrednog otkaza, uz prikaz konstitutivnih rješenja iz prakse, iznjedrenih kroz sudsku praksu.
Zaključno se ukazuje na realnu potrebu da nadležni sud prosudi povodom tužbe radnika da li je poslodavac valjano i dostatno, argumentirano, obrazložio otkaz ugovora o radu te iznosi prijedlog da radni sud bude presuditelj u sporu, što mu je i funkcija, odnosno da može odlučivati o dostatnosti okvira odluke o otkazu, jednako kao i da li sadržaj odluke o otkazu povlači za sobom i zakonitost otkaza ili ne.

Summary:

The employer is legally required, among other things, to explain his decision to terminate the contractual relationship pursuant to which the worker is to then personally carried out the jobs it with him.
The legal framework regarding the cancellation reasoning exhausts through a requirement that the cancellation has to be explained, along with other conditions that must be in writing and delivered to the party to which the contract is canceled.
In this paper, the author discusses the issues that arise in practice in terms of the framework and content of all forms of regular and extraordinary notice, with a view of the constituent practices, given by or through case law.
In conclusion, it points to the real need for the competent court judge about the claim of workers if the employer is valid and adequate, with arguments, explained his job for this proposal is that the labor court to be an umpire in the dispute, which is its function, or it can decide on sufficiency framework decision on termination, as well as whether the content of the decision to terminate entails and the legality of the cancellation or not.

Ključne riječi: otkaz, obveza poslodavca, obrazloženje otkaza

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 349.22

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 01/17 - ostali članci

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, dipl. iur.

ODNOS I POSTAVKE PRAVEDNOSTI JAVNOG I PRIVATNOG PRAVA S POSEBNIM OSVRTOM NA RADNO PRAVO

U članku se naglašavaju sličnosti i razlike podjele prava na javno i privatno, uz međusobno razgraničenje, s posebnim osvrtom na supsumiranje radnog prava pod neku od navedenih kategorija.

SAŽETAK:
Rad se bavi pitanjem odnosa javnog i privatnog prava s posebnim osvrtom na radno pravo. Teorija i praksa pokazale su da razlikovanje pravnog sustava na javno i privatno nije nužno već se radi o razgraničenju akademske naravi. Također, ne postoji jedinstvena definicija javnog i privatnog prava iz razloga što ne postoji ni jedinstven stav što se uzima kao kriterij podjele. Podjele se mogu izvršiti na nekoliko segmenata i to temeljem subjekata prava (državni subjekti i druga javna tijela čine javno pravo a privatne osobe čine privatno pravo); temeljem interesa (državni interesi zastupljeni su pretežito u javnom pravu, privatni interesi zastupljeni su pretežito u privatnom pravu). Razgraničenje javnog i privatnog prava moguće je vršiti i temeljem vlasti, temeljem odnosa prema pravnim objektima itd. U radu ukazujemo na ontološki smisao odnosa javnog i privatnog prava te na genezu i razvoj ovog odnosa. Rad se bavi i pitanjem funkcioniranja pravne države u kontekstu razdiobe prava na javno, privatno i socijalno.

Summary:
This paper includes relations between public private law, with particular emphasis on labor law. Differentiation of legal system by public and private in theory and practices is not necessary, difference is of academic nature. There is no unique definition of public and private law, reason for that is non exiting unique attitude about criteria for differentiation. Classification can be divided on several segments, based on entities of law (public law consists of state entities and other public entities and private law consists of individual people), based on interests (public law represents mostly state intersts, private law represents mostly private interests). Classification of public and private law can be based on attitude of authoities, attitude of authorities toward legal entities, by area of individual legal brach, etcetera. This paper presents ontological meaning of relations between public and private law and genesis and development of their relations. Paper includes functionality of rule of law in term of law differentiation into public, private and social law.

Ključne riječi: javno pravo, privatno pravo, socijalno pravo, pravna država

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š.
Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 340.13:349.2

Dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

POSEBNI NORMATIVNI AKTI TRGOVAČKIH DRUŠTAVA S NAGLASKOM NA AKTE U PODRUČJU RADNIH ODNOSA

U članku autor ukazuje na posebne normativne akte trgovačkih društava (pravilnici, poslovnici, zaključci, naputci, planovi, završni račun i sl.), stavljajući naglasak na one iz područja radnih odnosa.

SAŽETAK:
S obzirom na predmet reguliranja odnosno sadržaj akata, normativni akti trgovačkih društava mogu se dijeliti na:
a) temeljne (osnivačke, ustrojbene) normativne pravne akte trgovačkih društava (statut, izjava o osnivanju, društveni ugovor);
b) posebne normativne pravne akte trgovačkih društava (pravilnici, poslovnici, zaključci, naputci, planovi, završni račun i sl.).
Nužno je ukazati na neka obilježja posebnih normativnih pravnih akata trgovačkih društava.

Summary:
Regarding the subject of regulation and content-laws, normative acts of the companies can be divided into:
a) fundamental (founding, organizational) normative legal acts of companies (statute, statement on the establishment, social contract);
b) special normative legal acts of companies (regulations, rules, conclusions, instructions, plans, final accounts, etc.).
It is necessary to point out on some of the characteristics of specific normative legal acts of companies.

Ključne riječi: akti trgovačkih društava, pravilnik, poslovnik, odluka, naputak

dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
profesor visoke škole, pročelnik Upravnog studija Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 347.72

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

ARBITRAŽA I MIRENJE U RADNIM SPOROVIMA

U članku se pojašnjava postupak provođenja arbitraže i mirenja u radnim sporovima, uz navođenje relevantne sudske prakse vezane uz pitanja ugovaranja arbitraže i mirenja.

SAŽETAK:
I Zakon o radu koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1996. do 1. siječnja 2010., kao i svaki kasnije doneseni i primjenjivani Zakon o radu, propisivali su mogućnost da rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa sporazumno povjere arbitraži, a kolektivnim ugovorom mogao se urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za rad arbitraže .
Ovakvo identično pravno uređenje po pitanju arbitraže i danas je na snazi .
Dakle, poslodavac i radnik kao stranke radnog odnosa mogu svoj spor sporazumno povjeriti arbitraži. To mogu učiniti prije nego li nastane spor, ali i naknadno.
S druge strane, mirenje u radnim sporovima nije bilo previđeno i prvim Zakonom o radu. Ono je uvedeno tek Zakonom o radu iz 2009. No, i prije Zakona o radu iz 2009. mirenje se moglo provoditi temeljem Zakona o parničnom postupku i Zakona o mirenju.

Summary:
The Labour Act which was in force from 1 January 1996 to 1 January 2010, as well as every other later adopted Labour Act, prescribed the opportunity for the parties to resolve their labour disputes by assigning mutual agreement to arbitration, while a collective agreement could regulate the structure, procedure and other issues relevant to arbitration.
The identical legal regulation of arbitration is still in force.
The employer and the employee, both parties of the employment contract, can assign their disputes to the arbitration. They can do this before a dispute arises, or afterwards.
On the other hand, conciliation in labour disputes has not been determined with the first Labour Act. It was introduced by the 2009´s Labour Act. But even before the 2009´s Labour Act, conciliation could be implemented on the basis of the Civil Procedure Act and the Act on Mediation.

Ključne riječi: arbitraža, mirenje, radni sporovi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 347.918

Domagoj Franjo Frntić, dipl. iur.

OSVRT NA NEKA NOVIJA PITANJA VEZANA ZA SUDSKU NADLEŽNOST I AKTIVNU LEGITIMIRANOST ODNOSNO PRIZNAVANJE IUS STANDI IN IUDICIO U POSTUPCIMA IZ RADNIH ODNOSA

U pravnoj praksi, barem kod nas, relativno je učestalo pojavljivanje uvijek novih pitanja u tumačenju pojedinih propisa, te se u ovom radu osvrćemo na dvije takve teme.

SAŽETAK:

Govoreći o predmetnoj temi, karakteristično je da se, barem u jednom slučaju, radi o interpretaciji propisa koji je već duže na snazi. U drugom slučaju radi se o pojašnjenju prelaznih i završnih odredbi, a o čemu u konkretnom slučaju ovisi pitanje nadležnosti.
Zanimljivo je da se, uz spomenuto pitanje nadležnosti, jedna od analiziranih odluka odnosi i na pitanje aktivne legitimiranosti odnosno mogućnosti priznanja ius standi in iudicio, dakle može se reći da bi se radilo o temeljnim elementima (nadležnost i legitimiranost, tj. priznanje ius standi) svakog postupka.

Summary:
Speaking about the relevant matter, it is characteristic that, at least in one case, it is about an interpretation of the regulations which has been in force for a long period. Second case is about the explanation of the transitional and final provisions, and which in this particular case depends on the question of jurisdiction.
It is interesting that, along with the abovementioned question of jurisdiction, one of the analyzed decision applies to the question of active legitimation and possibility of recognition of ius standi in iudicio; therefore it might be said that they were based elements (jurisdiction and legitimation (acknowledgment) of ius standi) of each procedure.

Ključne riječi: nadomještanje suglasnosti, arbitraža, priznavanje aktivne legitimacije radničkog vijeća

Domagoj Franjo Frntić, dipl. iur.
predsjednik Općinskog radnog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 349.2:347.9

Antonio Čoga, mag. polit.

RADNO VRIJEME - KOMPARATIVNA ANALIZA ZEMALJA EU

U ovom radu autor donosi prikaz komparativne analize zakonskog uređenja i trajanja instituta radnog vremena u zemljama EU, te korelaciju dužine njegovog trajanja u odnosu na produktivnost rada.

SAŽETAK:
Analizom podataka utvrđeno je kako kolektivni ugovori zemalja Europske unije jasno slijede minimalne odredbe u okviru Direktive EU-a o radnom vremenu te bez obzira što Direktiva kao takva nudi mogućnost neprihvaćanja određenih stavki, ona jasno zadaje generalni okvir za sve zemlje. Upravo ravnomjerna raspodjela radnog opterećenja u kombinaciji s konstantnim unapređenjem već postojećih vještina te stalnim ulaganjem u obrazovanje može pružiti podlogu manje razvijenijim zemljama EU-a poput Hrvatske za sustavno povećanje produktivnosti radne snage, a samim time i svojih gospodarstava u cjelini.

Summary:
Data analysis found that the collective agreements of the European Union clearly follow the minimum requirements set under the EU Directive on working hours, and even though the Directive offers the possibility of rejection of certain paragraphs, it clearly sets the general framework for all countries. Even distribution of workload, combined with constant improvement of existing skills and constant investment in education can provide a basis for a less developed EU countries such as Croatia to systematically increase the productivity of the workforce, and therefore a whole economy.

Ključne riječi: radno vrijeme, produktivnost rada, trajanje radnog vremena

Antonio Čoga, mag. polit.

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 349.23 (4)

--> Članak je sastavni dio knjige »Utjecaj kolektivnih ugovora na prava radnika u RH«, Krešimir Rožman, dipl.iur.; doc. dr. sc. Dragan Bagić; Lucija Barjašić Špiler, mag. phil.; mr.sc. Mirko Petrić; Ivana Šepak-Robić, dipl.iur.; Antonio Čoga, mag.pol.; Zagreb, 2016.

Alan Vajda, mag. iur.

ODLUKA O UTVRĐIVANJU GODIŠNJE KVOTE DOZVOLA ZA ZAPOŠLJAVANJE STRANACA ZA 2017. GODINU

Navedenim tekstom dajemo prikaz Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanja stranaca za kalendarsku 2017. godinu koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 14. prosinca 2016. godine, time da je ista objavljena u Narodnim novinama br. 118/2016, te se primjenjuje od 17. prosinca 2016. godine.

SAŽETAK:
Obzirom da je Republika Hrvatska s danom 1. srpnja 2013. godine postala punopravna članica Europske unije, počevši od 2014. godine navedena se Odluka donosi samo za državljane trećih zemalja, tj. državljane onih zemalja koje nisu članice Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora. Zakonom o strancima propisano je da stranac može raditi u Republici Hrvatskoj isključivo temeljem posjedovanja važeće dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, ukoliko Zakonom nije drugačije propisano.

Summary:
Since the Republic of Croatia became a full member of the European Union with a date of 1 July 2013, starting from 2014, the Decision is made only for the citizens of third countries, i.e. the citizens of those countries which are not members of the European Union or the European Economic Area. The Act on Foreigners stipulates that a foreigner can work in the Republic of Croatia only if he/she possess a valid permit for residence and work or work registration certificate, unless otherwise provided by the Act.

Ključne riječi: Odluka o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanja stranaca za 2017. godinu, Zakon o strancima

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 331.556.4 (497.5)

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

RAZVOJ I OBILJEŽJA PARITETNIH FONDOVA U GRAĐEVINARSTVU NAMIJENJENIH ZAŠTITI NA RADU

U cilju poboljšanja uvjeta i sigurnosti u građevinarstvu, socijalni partneri u više zemalja dogovorili su se o osnivanju paritetnih fondova. Više o navedenim fondovima, uz pregled njihova funkcioniranja po pojedinim državama, pročitajte u nastavku članaka.

SAŽETAK:
Paritetni fondovi su komplementarni oblik drugim socijalnim mehanizmima ponajviše namijenjeni za edukaciju i osposobljavanje u cilju sprječavanja ozljeda na radu, a mogu biti i dopunski oblik mirovinskog osiguranja i izvor sredstava za izostanak s rada i naknadu za vrijeme bolovanja. Pozornost budućeg paritetnog fonda u Hrvatskoj usmjerena je na zaštitu na radu, a poslodavci i sindikati trebaju spoznati kako je postojanje takvog fonda od njihovog zajedničkog interesa u promicanju kulture zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu. U tekstu se pojašnjava značenje i djelovanje paritetnih fondova u odabranim zemljama.

Summary:
The Parity Fund is a complementary form of social mechanisms of funds that usually cover areas such as the sectoral education and training, health and safety at work, the supplemental pension system and compensation for the holidays and days off. The focus in Croatia is on the safety at work, and that employers and trade unions can recognise its existence as a common interest in the promotion of the culture of occupational safety. The text explains the importance and functioning of parity funds in selected countries.

Ključne riječi: graditeljstvo, paritetni fond, sigurnost i zaštita na radu, industrijski odnosi

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 1/2017

UDK: 331.45:624